Tri vida Apsolutne Istine

Tri vida Apsolutne Istine

Śrīmad-Bhāgavatam 1.2.11.

vadanti tat tattva-vidas
tattvam yaj jñānam advayam
brahmeti paramātmeti
bhagavān iti śabdyate

vadanti — kažu; tat — to; tattva-vidah — učene duše; tattvam — Apsolutna istina; yat — koja; jñānam — znanje; advayam — nepodvojena; brahma iti — poznata kao Brahman; paramātmā iti — poznata kao Paramātmā; bhagavān iti — poznata kao Bhagavān; śabdyate — naziva se.

Učeni transcendentalisti koji su spoznali Apsolutnu Istinu nazivaju tu nepodvojenu bit Brahmanom, Paramātmom ili Bhagāvanom.

Smisao: Apsolutna je Istina i subjekt i objekt, i u Njoj nema kvalitativne razlike. Stoga su Brahman, Paramātmā i Bhagāvan kvalitativno istovjetni. Istu tu bit proučavatelji Upaniṣada spoznaju kao neosobni Brahman, hiranyagarbe ili yogīji kao lokaliziranu Paramātmu, a bhakte kao Bhagāvana. Drugim riječima, Bhagāvan, Božanska Osoba, predstavlja Najviši vid Apsolutne Istine. Paramātmā je djelomična predstava Svevišnjeg Gospodina, a neosobni je Brahman Njegov blistavi sjaj, kao što su sunčeve zrake sjaj boga sunca. Manje razboriti predstavnici spomenutih škola katkada nastoje dokazati superiornost vlastite spoznaje, no oni koji savršeno vide Apsolutnu Istinu dobro znaju da su ta tri vida jedne Apsolutne Istine plod različitih kutova gledanja.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Potraga za Bogom

Potraga za Bogom

Śrīmad-Bhāgavatam 1.5.14.

tato ’nyathā kiñcana yad vivaksatah
prthag drśas tat-krta-rūpa-nāmabhih
na karhicit kvāpi ca duhsthitā matir
labheta vātāhata-naur ivāspadam

tatah — od tog; anyathā — odvojeno; kiñcana — nešto; yat — sve što; vivaksatah — želiš opisati; prthak — odvojeno; drśah — vizija; tat-krta — u odgovoru na to; rūpa — oblik; nāmabhih — imenima; na karhicit — nikada; kvāpi — ikoji; ca — i; duhsthitā matih — treperavi um; labheta — dobiva; vāta-āhata — uznemiren vjetrom; nauh — brod; iva — kao; āspadam — mjesto.

Sve što si želio opisati odvojeno od vizije Gospodina, uznemirava um različitim oblicima, imenima i rezultatima, kao što vjetar ljulja brod bez sidrišta.

Smisao: Śrīla Vyāsadeva je sastavljač svih vedskih spisa. Tako je opisao transcendentalnu spoznaju na razne načine, na temelju koristoljubivih djelatnosti, spekulativna znanja, mistične moći i predana služenja. Osim toga, u svojim je Purānama preporučio obožavanje mnogobrojnih polubogova, različitih oblika i imena. Tako je zbunio ljude koji ne znaju trebaju li usredotočiti svoj um na služenje Gospodina ili ne; uznemireni su i uvijek u potrazi za pravim putem samospoznaje.

Śrīla Nārada ističe ovaj nedostatak u vedskim spisima koje je sastavio Vyāsadeva i tako pokušava naglasiti važnost opisivanja svega u odnosu sa Svevišnjim Gospodinom i ni sa kim drugim. Ustvari, ne postoji ništa drugo osim Gospodina koji se očituje u različitim ekspanzijama. On je korijen stabla i želudac tijela. Zalijevanje korijena pravi je proces hranjenja stabla, a hranjenjem se želuca svi dijelovi tijela opskrbljuju energijom. Stoga Śrīla Vyāsadeva nije trebao sastaviti nijednu drugu purānu osim Bhāgavata Purāne jer i najmanje odstupanje od toga može uništiti samospoznaju.

Ako i najmanje odstupanje može stvoriti takvu pustoš, što onda reći o namjernom širenju ideja odvojenih od Apsolutne Istine, Božanske Osobe! Najveći je nedostatak obožavanja polubogova stvaranje politeističkoga shvaćanja, što završava u raznim vjerskim sektama štetnim za promicanje Bhāgavatama, jedinoga djela koje može pružiti točne upute za samospoznaju u vječnom odnosu sa Božanskom Osobom, putem predana služenja u transcendentalnoj ljubavi. U tom je smislu prikladan primjer broda koji se ljulja na snažnom vjetru. Zbog stanja uznemirenosti prilikom odabira predmeta obožavanja rastreseni um politeista nikada ne može postići savršenstvo samospoznaje.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Duhovni osjećaji sreće

Duhovni osjećaji sreće

Śrīmad-Bhāgavatam 1.6.16, 1.6.17, 1.6.18.

dhyāyataś caranāmbhojam
bhāva-nirjita-cetasā
autkanhyāśru-kalāksasya
hrdy āsīn me śanair harih

dhyāyatah — meditirajući tako na; carana-ambhojam — lotosova stopala lokalizirane Božanske Osobe; bhāva-nirjita — um preobražen transcendentalnom ljubavlju prema Gospodinu; cetasā — sve aktivnosti uma (mišljenje, osjećanje i htijenje); autkanthya — zbog čežnje; aśru-kala — suze su potekle; aksasya — iz očiju; hrdi — u mom srcu; āsīt — pojavila se; me — mojem; śanaih — bez odlaganja; harih — Božanske osoba.

Čim sam, uma preobražena transcendentalnom ljubavlju, počeo meditirati na lotosova stopala Božanske osobe, suze su mi potekle iz očiju. U tom se trenutku Božanska Osoba, Śrī Krsna, pojavila na lotosu mog srca.

Smisao: Ovdje je značajna riječ bhāva. Stadij bhāve dostiže se kad osoba razvije transcendentalnu ljubav prema Gospodinu. Početni se stadij naziva śraddhā, naklonost prema prema Svevišnjem Gospodinu. Da bi povećala tu naklonost, osoba se mora družiti s Gospodinovim čistim bhaktama. Treći je stadij slijeđenje propisanih pravila predanog služenja. To će raspršiti sve vrste bojazni i ukloniti sve osobne nedostatke koji spriječavaju napredak u predanom služenju. Kada svi osobni nedostaci i sumnje nestanu, javlja se temeljna vjera u transcendenciju, a ukus za nju povećava se u velikoj mjeri.

Ovaj stadij vodi k privlačnosti. Nakon toga razvija se bhāva koja prethodi čistoj ljubavi prema Bogu. Svi su ovi stadiji samo različite točke u razvoju transcendentalne ljubavi. Kad je um obuzet transcendentalnom ljubavlju, bhakta osjeća snažnu odvojenost koja uzrokuje osam vrsta zanosa i suze spontano teku iz njegovih očiju. Budući da je Nārada Muni u prošlom životu dosegao taj stadij ubrzo nakon napuštanja kuće, mogao je opaziti prisutnost Gospodina i jasno to doživjeti svojim razvijenim duhovnim osjetilima, koja su u potpunosti bila očišćena od primjesa materije.

Śrīmad-Bhāgavatam 1.6.17.

premātibhara-nirbhinna-
pulakāngo ’tinirvrtah
ānanda-samplave līno
nāpaśyam ubhayam mune

premā — ljubav; atibhara — prekomjerna; nirbhinna — posebno istaknuta; pulaka — osjećaja sreće; angah — različiti dijelovi tijela; ati-nirvrtah — potpuno savladao; ānanda — zanos; samplave — u oceanu; līnah — utonuo; na — ne; apaśyam — mogao vidjeti; ubhayam — oboje; mune — O Vyāsadeva.

O Vyāsadeva, budući da su me tada preplavili osjećaji sreće, svaki je dio mog tijela oživio. Uronjen u ocean zanosa, nisam više vidio ni sebe ni Gospodina.

Smisao: Duhovni se osjećaji sreće i snažnih zanosa ne mogu usporediti ni sa čim materijalnim. Stoga je vrlo teško izraziti takve osjećaje. Riječi Śrī Nārade Munija izražavaju samo tračak tog zanosa. Svaki dio tijela ili osjetila ima posebnu namjenu. Kada osoba ugleda Gospodina, sva se osjetila potpuno bude da bi Ga služila. U stanju oslobođenja osjetila djeluju punom snagom, služeći Gospodina. Zato je Nārada izgubio vlast nad sobom i nije više vidio ni sebe ni Gospodina.

Śrīmad-Bhāgavatam 1.6.18.

rūpam bhagavato yat tan
manah-kāntam śucāpaham
apaśyan sahasottasthe
vaiklavyād durmanā iva

rūpam — oblik; bhagavatah — Božanske Osobe; yat — kakav jest; tat — to; manah — uma; kāntam — kako želi; śucā-apaham — uništavajući svu nejednakost; apaśyan — ne vidjevši; sahasā — iznenada; uttasthe — ustao; vaiklavyāt — uznemiren; durmanāh — izgubio ono što želi; iva — kao da je.

Gospodinov transcendentalni oblik, takav kakav jest, zadovoljava želje uma i odmah uklanja sav nespokoj. Izgubivši iz vida taj oblik, iznenada sam ustao, uznemiren, kao što čini onaj tko izgubi ono što voli.

Smisao: Nārada Muni se uvjerio da Gospodin ima oblik. Međutim, Njegov se oblik potpuno razlikuje od svih oblika koje znamo iz iskustva. Cijeli život gledamo različite oblike u materijalnom svijetu, no nijedan od njih nije u stanju zadovoljiti um, niti ga smiriti. To su posebna obilježja Gospodinova transcendentalnog oblika. Tko ga jednom ugleda, neće se više zadovoljiti ni sa čim drugim; nijedan oblik u materijalnom svijetu ne može više zadovoljiti promatrača.

Tvrdnja da je Gospodin bezobličan ili neosoban znači da nema materijalni oblik i ne nalikuje materijalnoj osobi. Kao duhovna bića koja imaju vječan odnos s transcendentalnim oblikom Gospodina, život za životom tragamo za tim oblikom i tu žudnju ništa materijalno ne može zadovoljiti. Nārada Muni ga je ugledao samo na tren, ali se uznemirio izgubivši ga iz vida i odmah je ustao da ga pronađe. Postigao je ono za čim svi tragamo život za životom i kad je ponovo izgubio Gospodina iz vida, opravdano je bio izbezumljen.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Ruka Boga iza svega

Ruka Boga iza svega

Śrīmad-Bhāgavatam 1.17.22.

rājovāca
dharmam bravīsi dharma-jña
dharmo ’si vrsa-rūpa-dhrk
yad adharma-krtah sthānam
sūcakasyāpi tad bhavet

rājā uvāca — kralj reče; dharmam — religija; bravīsi — kao što govoriš; dharma-jña — onaj tko poznaje zakone religije; dharmah — oličenje religije; asi — ti si; vrsa-rūpa-dhrk — prerušen u bika; yat — što god; adharma-krtah — onaj tko djeluje bezbožno; sthānam — mjesto; sūcakasya — onaj tko ustanovljuje; api — također; tat — to; bhavet — postaje.

Kralj reče: O ti koji si uzeo oblik bika! Poznaješ istinu o religiji i razumiješ kako onaj tko otkrije grešnika mora podijeliti njegovu sudbinu. Ti nisi nitko drugi do oličenje religije.

Smisao: Bhakta zaključuje da nitko nije izravno odgovoran za dobra ili loša djela, bez odobrenja Gospodina; stoga nikoga ne smatra izravno odgovornim za takvo djelovanje. Međutim, u oba slučaja prihvaća kao, gotovu činjenicu da su i dobitak i gubitak Bogom dani te su stoga izrazi Njegove milosti. Nitko ne poriče da dobitak dolazi od Boga, ali u slučaju gubitka ili nesreće, javlja se sumnja, kako je Gospodin mogao biti tako bezobziran prema svom bhakti stavljajući ga u veliku nevolju.

Isus Krist je naizgled bio stavljen u takvu veliku nevolju kada su ga neuki razapeli, ali nikad se nije ljutio na te nitkove. To je način prihvaćanja stvari, i povoljnih i nepovoljih. Tako je za bhaktu onaj tko utvrdi identitet grešnika jednako grešan kao i počinitelj grijeha. Bhakta podnosi svu nesreću videći je kao Božju milost. Mahārāja je Parīksit to opazio i zato je shvatio da bik nije nitko drugi do oličenje religije. Drugim riječima bhakta nikada ne pati jer je za bhaktu koji vidi Boga u svemu takozvana patnja također Božja milost.

Krava i bik nikada se nisu žalili kralju da ih je mučio Kali, premda svatko ulaže takve žalbe državnim autoritetima. Zbog izvanrednog ponašanja bika kralj je zaključio da je bik zacijelo oličenje religije jer nitko drugi ne bi mogao shvatiti istančanu složenost zakona religije.

Śrīmad-Bhāgavatam 1.17.23.

A možda si zaključio da nitko ne može procijeniti umnom spekulacijom ili igrom riječi Gospodinove energije budući da su nepojmljive?

Smisao: Može se postaviti pitanje zašto bi se bhakta suzdržavao od utvrđivanja počinitelja, iako pouzdano zna da je Gospodin krajnji činitelj svega. Znajući tko je krajnji činitelj, osoba se ne bi trebala pretvarati da to ne zna. U odgovoru na ovu sumnju možemo reći da Gospodin također nije izravno odgovoran, jer sve obavlja Njegova ovlaštena māyā-śakti, materijalna energija. Materijalna energija uvijek izaziva sumnje u vrhovni autoritet Gospodina.

Oličenje religije savršeno je dobro znalo da se ništa ne može zbiti bez odobrenja Svevišnjeg Gospodina, no ipak je pod utjecajem iluzorne energije bilo dovedeno u sumnju te se suzdržalo od spominjanja vrhovnog uzroka. Ova je sumnjičavost bila posljedica onečišćenjem dobom Kali i materijalnom energijom. U sadašnjem dobu moć je obmanjujuće energije toliko velika da je skoro nemoguće izdići se iznad njezinog utjecaja.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Gdje prebiva Kali?

Gdje prebiva Kali?

Śrīmad-Bhāgavatam 1.17.38.

sūta uvāca
abhyarthitas tadā tasmai
sthānāni kalaye dadau
dyūtam pānam striyah sūnā
yatrādharmaś catur-vidhah

sūtah uvāca — Sūta Gosvāmī reče; abhyarthitah — budući da ga je tako zamolio; tadā — tada; tasmai — njemu; sthānāni — mjesta; kalaye — oličenju doba Kali; dadau — dopustio; dyūtam — kockanje; pānam — opijanje; striyah — nezakonito druženje sa ženama; sūnā — klanje životinja; yatra — gdje god; adharmah — grešne aktivnosti; catuh-vidhah — četiri vrste.

Suta Gosvami reče: Budući da ga je oličenje doba Kali tako zamolilo, Maharaja Pariksit dopustio mu je da boravi na mjestima gdje se kocka, opija, prostituira i gdje se kolju životinje.

Smisao: Temeljna načela bezbožnosti, kao što su ponos, prostitucija, opijanje i laž, uništavaju četiri načela religije, strogost, čistoću, milosrđe i istinoljubivost. Kali je dobio dopuštenje da živi na četiri mjesta koja je kralj odredio, na mjestu gdje se kocka, prostituira, opija i tamo gdje se kolju životinje. Śrīla Jīva Gosvāmī izjavljuje da je opijanje koje se protivi načelima spisa, kao što je sautrāmanī-yajña, druženje sa ženama izvan braka i ubijanje životinja, suprotno odredbama svetih spisa i bezbožno.

U Vedama postoje dvije vrste propisa, za pravrtte, osobe zaokupljene materijalnim uživanjem, i za nivrtte, one koji se pokušavaju osloboditi materijalnog ropstva. Vedski spisi nalažu pravrttama  da postupno reguliraju svoje djelatnosti i usmjere ih na put oslobođenja. Zato se onima koji se nalaze na najnižem stupnju neznanja i koji se odaju vinu, ženama i jedenju mesa katkada preporučuje pijenje vršenjem sautrāmanī-yajñe, druženje sa ženama putem ženidbe i jedenje mesa ponuđenog u obredu žrtvovanja. Takve su preporuke u vedskoj književnosti namijenjene određenom staležu ljudi, ne svima.

No budući da su ti nalozi Veda namijenjeni određenoj vrsti osoba, takve se djelatnosti ne smatraju adharmom. Hrana jednog čovjeka može biti otrov za druge; slično tome, ono što se preporučuje osobama u guni neznanja može biti otrov za osobe u guni vrline. Stoga Śrīla Jīva Gosvāmī Prabhu potvrđuje da se preporuke svetih spisa za određenu vrstu ljudi nikada ne smiju smatrati adharmom, bezbožnim. No takve su djelatnosti zapravo adharma i nikada se ne smiju poticati.

Preporuke svetih spisa nisu namijenjenje poticanju adharme već postupnom usmjeravanju nužne adharme na put dharme. Slijedeći stope Mahārāja Parīksita dužnost je svih vladara pobrinuti se da se u državi uspostave načela religije, strogost, milosrđe i istinoljubivost, a načela bezbožnosti, ponos, nezakonito druženje sa ženama ili prostitucija, opijanje i laganje, spriječe na svaki način. Da bi se izvukla dobit iz lošega posla, Kali se može preseliti na mjesta kockanja, opijanja, prostituiranja i klanja ako takva mjesta postoje.

Oni koji su odani tim bezbožnim navikama mogu se regulirati nalozima svetih spisa. Ni u kakvim okolnostima nijedna država ih ne smije poticati. Drugim riječima, država treba bezuvjetno spriječiti sve vrste kockanja, opijanja. prostitucije i laži.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Društvo čistog bhakte

Društvo čistog bhakte

Śrīmad-Bhāgavatam 1.18.13.

tulayāma lavenāpi
na svargam nāpunar-bhavam
bhagavat-sangi-sangasya
martyānām kim utāśisah

tulayāma — uravnotežen; lavena — trenutkom; api — čak; na — nikada; svargam — rajski planeti; na — niti; apunaḥ-bhavam — oslobođenje od materije; bhagavat-sangi — Gospodinov bhakta; sangasya — druženja; martyānām — oni koji su stvoreni da umru; kim — što; uta — reći o; āśisah — svjetovnom blagoslovu.

Vrijednost trenutačnog druženja sa Gospodinovim bhaktom ne može se usporediti čak ni s dostizanjem rajskih planeta ili oslobođenjem od materije, a da ne govorimo o svjetovnim blagoslovima u obliku materijalnog blagostanja namijenjenog smrtnicima.

Smisao: Kad postoji određena sličnost, jednu stvar možemo usporediti s drugom. Društvo čistog bhakte ne možemo usporediti ni sa čim materijalnim. Ljudi odani materijalnoj sreći čeznu za dostizanjem rajskih planeta kao što su Mjesec, Venera i Indraloka, a osobe posvećene materijalnoj filozofskoj spekulaciji teže za oslobođenjem od materijalnog ropstva. Kada čovjek postane razočaran svim vrstama materijalnog napretka, želi oslobođenje zvano apunar-bhava, prestanak uzastopnog rađanja, ali Gospodinovi čisti bhakte ne čeznu za srećom koja se dostiže u rajskom kraljevstvu, niti za oslobođenjem od materijalnog ropstva.

Drugim riječima, Gospodinovi čisti bhakte materijalna zadovoljstva dostupna na rajskim planetama smatraju priviđenjem. Budući da su već oslobođeni materijalnih shvaćanja zadovoljstva i nesreće, oslobođeni su čak i u materijalnom svijetu. To znači da čisti bhakte Gospodina djeluju transcendentalno, služeći Gospodina s ljubavlju, i u materijalnom svijetu i u duhovnom svijetu. Kao što je vladin sluga uvijek isti, u uredu ili kod kuće ili na drugom mjestu, tako bhakta nema nikakve veze ni sa čim materijalnim, jer je zaokupljen isključivo transcendentalnim služenjem Gospodina.

Budući da nema nikakve veze s materijalnim, kakvo zadovoljstvo može naći u materijalnim blagoslovima kao što su položaj kralja ili drugi vodeći položaji, koji brzo nestaju s okončanjem tijela? Predano služenje je vječno; nema kraja, jer je duhovno. Budući da se imetak čistog bhakte potpuno razlikuje od materijalnog imetka, ne mogu se usporediti.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

I životinje imaju dušu

I životinje imaju dušu

Životinje imaju dušuNe postoji razlika između ljudske, životinjske, riblje ili biljne duše. Duše su nebrojene i u tom je smislu svaka individualna duša zasebna osoba. “vidya-vinaya-sampanne… Ponizni mudraci, zahvaljujući pravom znanju, vide jednakim očima učena i plemenita brahmanu, kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse.” Bhagavad-gita kakva jest 5.18. Gledano kvalitativno, svaka je duša po svemu uvijek ista i jednaka – bilo da se nalazi u tijelu čovjeka, zvijeri, gmaza, ribe, kukca ili biljke. Ljudski oblik života nosi posebnu odgovornost, jer predstavlja raskrižje. Nakon smrti duša može otići u niže oblike života, u neku od ljudskih vrsta, u više anđeoske predjele ili, što je najpoželjnije, u duhovni svijet.

Njegovanje duhovnosti u ljudskom obliku posebno je bitno. Sve ono što kultiviramo u svome srcu tijekom života – naš svijet misli, želja, navika, vezanosti, ukusa, impresija – definirat će naše sljedeće odredište. Ništa se ne događa slučajno, pa tako ni rođenje u određenoj životnoj vrsti, tijelu, obitelji, gradu, državi. Svatko razumije da su mogućnosti kombinacija okolnosti u kojima se čovjek rađa beskrajne. “sariram yad avapnoti… Živo biće u materijalnom svijetu prenosi svoja različita životna shvaćanja iz jednog tijela u drugo, kao što zrak prenosi mirise. Tako prihvaća jednu vrstu tijela i ponovno je napušta kako bi prihvatilo drugu.”Bhagavad-gita kakva jest 15.8. Glede duša u tijelima životinja vedska pripovijest o lovcu Mrigariju posebno je poučna… Jednom je prilikom sveti Gospodinov bhakta Narada Muni susreo Mrigarija, najokrutnijeg lovca. Mrigari je strijelama tako ranjavao životinje da ne uginu odmah, već kroz neko vrijeme, polako i u mukama.

Prolazeći šumom, Narada je primijetio sablasne prizore i pitao se kako je uopće moguće da netko čini takva okrutna nedjela. Napokon je došao i do Mrigarija koji je skriven iza drveća vrebao svoju sljedeću žrtvu. Lovac je primijetio da je netko svojom prisutnošću uplašio životinje koje su se razbježale i to ga je razljutilo. Susrevši Naradu, upita ga: “Zašto si skrenuo s glavnoga puta? Vidjevši te, životinje su se uplašile i razbježale. Tako si me osujetio u mojem poslu.” Iako je pred njim stajao krajnje bešćutan, okrutan lovac, Narada je imao samilosti i načina kako da uistinu dodirne njegovo srce. On je osoba nadnaravnih mogućnosti i moći, i stoga se nije ni najmanje bojao lovca i njegovih strijela. Dao si je vremena i strpljivo porazgovarao s lovcem, o njegovom zanimanju, navikama, izvoru stečenih vještina, obiteljskoj tradiciji. U Naradinoj prisutnosti, Mrigarijevo se srce počelo mijenjati – oslobađati zlobe, zavisti, ludila i okrutnosti. U jednom trenutku lovac je imao viziju.

Po volji anđeoskog bića Narade mogao je posve jasno vidjeti kako ga te iste životinje koje je ranjavao i ubijao nestrpljivo čekaju, da bi ga nakon smrti suočile s onom istom boli koju im je on sam kao lovac nanosio. Vidjevši jezovite prizore u kojima su ovaj put uloge bile zamijenjene, Mrigari je bio ustrašen i potresen. Odmah potom, Narada je rukom dodirnuo nekoliko polumrtvih životinja. Oslobođene rana i boli, odmah su potrčale i pobjegle. Lovac je bio zapanjen. Mrigarija je također od samoga početka zbunjivala činjenica da Narada uopće nije dodirivao tlo, već se kretao nekoliko stopa iznad zemlje. Zbog svega toga, Mrigari je bez oklijevanja ostavio okrutnu profesiju lovca. Zapravo, da bi se oslobodio strahotnih karmičkih posljedica i oživio ljubav u svome srcu, odlučio je prihvatiti Naradu za učitelja na svome duhovnom putu. Tako je Mrigari, na opće čuđenje svih koji su ga poznavali, i sam postao sveta osoba.

Jednom je prilikom Narada došao posjetiti svoga učenika. Vidjevši učitelja kako dolazi, bivši je lovac odmah pohitao s namjerom da se prostre čitavom dužinom tijela na tlo, u znak iskazivanja poštovanja. Međutim, primijetio je da posvuda mile mravi. Tad je komadom tkanine vrlo nježno sklonio mravce u stranu i potom legao na tlo. Vidjevši taj prizor, Parvata Muni, Naradin prijatelj, rekao je: “Ti si uistinu poput ćintamanija, čarobnoga kamena, koji samim svojim dodirom pretvara svaki metal u zlato.” Ova vedska pripovijest jako je poučna i svaki bi lovac, ili osoba koja na bilo koji način sudjeluje u nanošenju boli životinjama, odmah trebao prestati s okrutnošću, slijedeći Mrigarijev slavni primjer.

“Životinje su moji prijatelji, a prijatelje ne jedem.” – George Bernard Show.

Nalaženje zadovoljstva

Nalaženje zadovoljstva

Nalaženje zadovoljstvaLjudi su nezadovoljni, osjećaju nemir i neispunjenje. Zbog tog osjećaja nezadovoljstva – u svijetu nema mira. Znanstvenici i inžinjeri smatraju: „Ako uspijemo ostvariti veoma luksuzan način života svi će biti zadovoljni.“ I sada tu su raskošni neboderi, ali i mnogi ljudi koji s njih skaču da bi počinili samoubojstvo. Imamo velike zrakoplove, ali i teroriste koji u njih postavljaju bombe. Imamo svemirske brodove koji eksplodiraju odmah nakon polijetanja. Trošimo milijarde dolara poreznih obveznika… Radi čega? Kako bismo u životu pronašli zadovoljstvo i mir. I tko ih je pronašao?

Postoji li barem jedna osoba koja može reći „Da, jako sam sretan/sretna.“ Možda jednu takvu možemo pronaći. Ali, upitajmo je o sreći slijedećeg dana, kad se okolnosti promijene i kada to što ju je činilo sretnom – izgubi. Kakav će tada biti odgovor? Nemamo ništa protiv moderne tehnologije, ali protivimo se mentalitetu pohlepe i nezadovoljstva koji je motivira. Ljudski je život namijenjen vrhunskom zadovoljstvu, potpunom ispunjenju i vrhunskom ostvarenju – razumijevanju Božanske ljubavi. Bez samospoznaje ljudsko biće jadno je i nesretno.

(iz knjige Soul-wise, autor Radhanath Swami)

Bog je potpun i savršen

Bog je potpun i savršen

Śrī Īśopanisada – Prizivanje

om pūrnam adah pūrnam idam
pūrnāt pūrnam udacyate
pūrnasya pūrnam ādāya
pūrnam evāvaśinyate

om — Potpuna Cjelina; pūrnam — savršeno potpuna; adah — te; pūrnam — savršeno potpune; idam — pojavni svijet; pūrnāt — iz potpuno savršene; pūrnam — potpune jedinke; udacyate — stvorene; pūrnasya — iz Potpune Cjeline; pūrnam — potpuno, sve; ādāya — oduzeto; pūrnam — potpuna; eva — čak; avaśisyate — ostaje.

Budući da je Svevišnji Gospodin savršen i potpun, i budući da je potpuno savršen, sve Njegove emanacije, poput ovog pojavnog svijeta, savršeno su potpune. Sve što emanira iz Potpune Cjeline i samo je potpuno. Iako toliko mnogo potpunih jedinki emanira iz Njega, On, kao Potpuna Cjelina, ostaje potpun.

Smisao: Potpuna Cjelina, Vrhovna Apsolutna Istina, potpuna je Božanska Osoba. Spoznaja neosobnog Brahmana i Paramātme, Nad-duše, nepotpuna je spoznaja Apsolutne cjeline. Svevišnji Gospodin je sac-cid-ānanda-vigraha, a spoznaja neosobnog Brahmana predstavlja spoznaju Njegovog aspekta vječnosti, zvanog sat. Spoznaja Paramātme, Nad-duše, predstavlja spoznaju aspekata vječnosti i znanja, zvanih sat i cit. Međutim, spoznaja Božanska Osobe predstavlja spoznaju svih transcendentalnih aspekata – sat, cit i ānande (blaženstva).

Kad netko spozna Vrhovnu Osobu, u potpunosti spoznaje te aspekte Apsolutne Istine. Kao što je već rečeno, Svevišnja Božanska Osoba je sac-cid-ānanda-vigraha. Vigraha znači “oblik”. Potpuna Cjelina nije bezoblična. Kad bi bila bezoblična ili na bilo koji način manja od Svoje kreacije, ne bi bila potpuna. Potpuna Cjelina mora obuhvaćati sve što je unutar i izvan dosega našeg iskustva, inače ne može biti potpuna. Potpuna Cjelina, Svevišnja Božanska Osoba, posjeduje neizmjerne moći, koje su jednako potpune kao Božanska Osoba.

Stoga je ovaj pojavni svijet također potpun u sebi. Dvadeset četiri elementa, koji se privremeno očituju kao materijalni svemir, tako su uređeni da stvaraju sve što je potrebno za održavanje i opstanak svemira. Nitko drugi u svemiru ne treba uložiti poseban napor za njegovo održavanje. Svemir ima određeno vrijeme trajanja, utvrđeno energijom Potpune Cjeline, i kada ono istekne ovo privremeno očitovanje bit će uništeno prema savršenom planu Potpune Cjeline. Malenim potpunim jedinkama (živim bićima) pružene su sve pogodnosti kako bi spoznale Potpunu Cjelinu.

Sve oblike nepotpunosti doživljavamo zbog nepotpunog znanja o Potpunoj Cjelini. Ljudski oblik života je potpuno očitovanje svjesnosti živog bića, a stječe se evolucijom kroz 8 400 000 vrsta života u krugu rađanja i umiranja. Ako živo biće ne spozna svoju potpunost u odnosu s Potpunom Cjelinom u ovom ljudskom životu, koji je blagoslovljen punom svjesnošću, gubi priliku da spozna svoju potpunost i ponovno biva podvrgnuto ciklusu evolucije, po zakonu materijalne prirode. Ne shvaćajući da je u prirodi sve savršeno uređeno za održavanje našeg postojanja, pokušavamo iskoristiti prirodna bogatstva za stvaranje takozvanog potpunog života posvećenog osjetilnom uživanju.

Varavi život osjetilnog uživanja je iluzoran, jer živo biće ne može uživati u djelatnostima osjetila ako nije povezano s Potpunom Cjelinom. Ruka je potpuni dio sve dok je povezana s cijelim tijelom. Kad se odsječe, može izgledati kao ruka, ali gubi sve moći ruke. Slično tome, živa bića su sastavni djelići Potpune Cjeline i ako se odvoje od Potpune Cjeline, iluzorno očitovanje potpunosti ne može ih potpuno zadovoljiti. Potpunost ljudskog života možemo spoznati samo služenjem Potpune Cjeline. Sve službe na svijetu – društvene, političke, mjesne, međunarodne ili čak međuplanetarne – ostat će nepotpune ako se ne povežu sa Potpunom Cjelinom. Kad je sve povezano sa potpunom cjelinom, sastavni djelići postaju i sami potpuni u sebi.

(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Bhagavad-gītā o duši

Bhagavad-gītā o duši

Bhagavad-gītā 2.20.

na jāyate mriyate vā kadācin
nāyam bhūtvā bhavitā vā na bhūyah
ajo nityah śāśvato ’yam purāno
na hanyate hanyamāne śarīre

na — nikada; jāyate — rađa se; mriyate — umire; vā — ili; kadācit — ikada (u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti); na — nikada; ayam — ona; bhūtvā — nastala; bhavitā — nastat će; vā — ili; na — ne; bhūyah — ponovno će nastati; ajah — nerođena; nityah — vječna; śāśvatah — uvijek postojeća; ayam — ona; purānah — najstarija; na — nikada; hanyate — ubijena; hanyamāne — smrću; śarīre — tijela.

Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nastaje i neće nastati.
Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno.

Smisao: Mali atomski dio Vrhovnog Duha kvalitativno je jednak Vrhovnom i ne podliježe promjenama kao tijelo. Duša se katkada naziva kūta-stha, što znači postojana. Postoji šest vrsta preobražaja kojima podliježe tijelo: rađa se iz maternice, raste, živi neko vrijeme, stvara potomstvo, postupno se raspada i na kraju nestaje u zaborav. No duša ne podliježe takvim promjenama. Ona se ne rađa, ali prihvaća materijalno tijelo i zato se tijelo rađa. Duša se ne rađa s tijelom, niti umire. Sve što se rađa i umire. Duša se ne rađa i zato nema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vječna je, uvijek postojeća i prvobitna.

To znači da u povijesti nema traga o njezinu nastanku. Pod dojmom tijela mi istražujemo povijest rođenja duše. Ona nikada ne stari kao tijelo. Zato takozvani starac osjeća isti duh kao u djetinjstvu ili mladosti. Promjene tijela ne utječu na dušu. Duša se ne raspada kao drvo i ostale materijalne stvari. Isto tako ne stvara popratne proizvode. Popratni proizvodi tijela – djeca – različite su osobne duše i zbog tijela izgledaju kao djeca nekog čovjeka. Tijelo se razvija zahvaljujući nazočnosti duše, ali duša se ne mijenja niti stvara potomke. Prema tome, duša ne podliježe tjelesnim promjenama.

U Katha Upanisadi (1.2.18) nalazimo sličan stih:

na jāyate mriyate vā vipaścin
nāyam kutaścin na babhūva kaścit
ajo nityah śāśvato ’yaṁ purāno
na hanyate hanyamāne śarīre

Ovaj stih ima isto značenje i smisao kao stih u Bhagavad-giti, ali u ovom je stihu upotrijebljena posebna riječ, vipaścit, koja znači učen ili onaj tko posjeduje znanje. Duša je puna znanja, što znači da je uvijek puna svijesti. Stoga je svijest simptom duše. Čak i ako ne možemo pronaći dušu u srcu, gdje se nalazi, možemo opaziti njezinu prisutnost jednostavno po prisutnosti svijesti. Katkada ne možemo vidjeti sunce na nebu zbog oblaka ili iz nekog drugog razloga, ali sunčeva je svjetlost uvijek prisutna i zato smo uvjereni da je dan. Čim se rano ujutro pojavi malo svjetlosti na nebu, znamo da je sunce izašlo.

Slično tome, postojanje duše možemo shvatiti po prisutnosti svijesti u svim ljudskim i životinjskim tijelima. Svjesnost duše razlikuje se od svjesnosti Svevišnjeg, jer je vrhovna svjesnost sveznanje – znanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Osobna je duša sklona zaboravnosti. Kad zaboravi svoju pravu prirodu, stječe znanje i biva prosvijetljena Krišninim uzvišenim poukama. No Krišna nije zaboravna duša. Kad bi tako bilo, Krišnina bi učenja u Bhagavad-giti bila beskorisna.

(iz Bhagavad-gite kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)