Željezno doba Kali

Željezno doba Kali

Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.10.

prāyenālpāyusah sabhya
kalāv asmin yuge janāh
mandāh sumanda-matayo
manda-bhāgyā hy upadrutāh

prāyema — gotovo uvijek; alpa — kratak; āyusah — životni vijek; sabhya — član učena društva; kalau — u ovom dobu Kali (svađe); asmin — ovdje; yuge — dobu; janāh — ljudi; mandāh — lijeni; sumanda-matayah — zavedeni; manda-bhāgyāh — nesretni; hi — i povrh svega; upadrutāh — uvijek uznemireni.

O učeni, u ovom željeznom dobu Kali ljudi žive kratko. Svadljivi su, lijeni, zavedeni, nesretni i, povrh svega, uvijek uznemireni.

Smisao: Bhakte Svevišnjega uvijek žele duhovni napredak svih ljudi. Kada su mudraci u Naimisāranyi ispitali stanje ljudi u dobu Kali, predvidjeli su da će kratko živjeti. U Kali-yugi životni je vijek skraćen, ne toliko zbog nedostatka hrane, koliko zbog neurednih navika. Ustaljenim navikama i vegetarijanskom prehranom čovjek može održati zdravlje. Prejedanje, prekomjerno osjetilno uživanje, prevelika ovisnost o tuđoj milosti te neprirodni načini života crpe čovjekovu životnu energiju. Zato je životni vijek skraćen. Ljudi ovoga doba veoma su lijeni, ne samo u materijalnom smislu, već i u smislu samospoznaje.

Ljudski je život posebno namijenjen samospoznaji. To znači da čovjek treba spoznati tko je, u kakvom svijetu živi i što je vrhovna istina. Ljudski je život sredstvo kojim živo biće može okončati sve bijede teške borbe za opstanak u materijalnom postojanju i vratiti se Bogu, svome vječnom domu. No zbog lošeg sustava naobrazbe ljudi ništa ne znaju o pravom putu samospoznaje, a ako čak nešto i saznaju, na žalost postaju žrtve zavedenih učitelja. U ovom dobu ljudi su žrtve ne samo različitih političkih uvjerenja i stranaka, već i različitih vrsta razonoda namijenjenih osjetilnom uživanju, kao što su kina, sportovi, kockanje, klubovi, svjetovne knjižnice, loše društvo, pušenje, opijanje, varanje, krađe, svađanje itd.

Umovi su im uvijek uznemireni i puni tjeskobe zbog mnogobrojnih obveza. U ovom dobu mnogo bezobzirnih ljudi izmišlja vlastite vjeroispovijesti neutemeljene na razotkrivenim spisima, a veoma često takve ustanove privlače osobe odane osjetilnom uživanju. U ime religije čini se toliko mnogo grešnih djela da ljudi nemaju ni duševni mir ni zdravo tijelo. Zajednice učenika (brahmacāríja) više se ne održavaju, a obiteljski ljudi ne slijede pravila i ograničenja grhastha-āšrame. Zato tobožnji vānaprasthe i sanyāsīji koji dolaze iz takvih grhastha-āśrama ne slijede strogo put. U Kali-yugi cijelo je ozračje prožeto bezbožnošću. Ljude više ne zanimaju duhovne vrijednosti.

Materijalno osjetilno uživanje sada je mjerilo civilizacije. Da bi održao takvu materijalističku civilizaciju, čovjek je stvorio složene zajednice i narode među kojima neprestano postoji napetost zbog oružanih sukoba i hladnih ratova. Stoga je zbog sadašnjih iskrivljenih vrijednosti ljudskoga društva postalo veoma teško podići duhovni standard. Mudraci u Naimisāranyi žele izbaviti sve pale duše i ovdje traže lijek od Śrīla Sūte Gosvāmīja.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Moć Svetog Imena

Moć Svetog Imena

Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.14.

āpannah samsṛtim ghorām
yan-nāma vivaśo grnan
tatah sadyo vimucyeta
yad bibheti svayam bhayam

āpannah — zapleten; samsrtim — u mrežu rođenja i smrti; ghorām — zamršenu; yat — što; nāma — ime Apsoluta; vivaśah — nesvjesno; grnan — pjevajući; tatah — od toga; sadyah — odmah; vimucyeta — oslobađa se; yat — što; bibheti — boji se; svayam — utjelovljeni; bhayam — strah.

Živa bića zapletena u složenu mrežu rođenja i smrti mogu se odmah osloboditi čak i nesvjesnim pjevanjem Krišnina svetog imena kojeg se boji i utjelovljeni strah.

Smisao: Vāsudeva, ili Śri Krišna, Apsolutna Božanska Osoba, vrhovni je upravitelj svega. Nema nikoga u svijetu tko se ne boji srdžbe Svemogućeg. Velike asure poput Rāvane, Hiranyakaśipua, Kamse i ostala vrlo moćna živa bića ubila je Božanska Osoba. Svemogući Vāsudeva obdario je Svoje ime moćima osobnoga Jastva. Sve što je izravno povezano s Njim, istovjetno je s Njim. Ovdje je rečeno da se Krišnina imena plaši čak i utjelovljeni strah. To pokazuje da se Krišnino ime ne razlikuje od Krišne. Stoga je Krišnino ime moćno kao sam Śri Krišna. Nema nikakve razlike. Svatko može steći dobrobit od svetih imena Śri Krišne čak i usred najveće opasnosti. Krišnino transcendentalno ime, čak i ako se izgovori nesvjesno, silom prilika, može pomoći osobi da se oslobodi spona rođenja i smrti.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Slušanje o Božanskoj Osobi

Slušanje o Božanskoj Osobi

Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.19.

vayaṁ tu na vitrpyāma
uttama-śloka-vikrame
yac-chrnvatām rasa-jñānām
svādu svādu pade pade

vayam — mi; tu — ali; na — ne; vitrpyāmah — bit ćemo mirni; uttama-śloka — Božanska Osoba, koja se slavi transcendentalnim molitvama; vikrame — zabave; yat — koje; śrnvatām — neprestanim slušanjem; rasa — raspoloženje; jñānām — upućeni; svādu — uživajući; svādu — ukusan; pade pade — na svakom koraku.

Nikada nas ne umara slušanje o transcendentalnim zabavama Božanske Osobe, koja se slavi himnama i molitvama. Oni koji su razvili ukus za transcendentalne odnose s Njim svakoga trenutka uživaju u slušanju o Njegovim zabavama.

Smisao: Postoji velika razlika između svjetovnih priča, romana ili pripovijesti i Božjih transcendentalnih zabava. Djela o povijesti cijeloga svemira sadrže opise zabava Božjih inkarnacija. Rāmāyaṇa, Mahābhārata, i Purāne pripovijesti su o prošlim vremenima i zabavama Božjih inkarnacija, stoga ostaju svježe čak i nakon ponovna čitanja. Svatko može cijeli život neprestano čitati Bhagavad-gītu ili Śrīmad-Bhāgavatam, a ipak u njima nalazi novo svjetlo znanja. Svjetovne su novosti statične, dok su transcendentalne dinamične – jer duh je dinamičan, a materija statična. One koji su razvili ukus za razumijevanje transcendentalnih tema nikada ne zamara slušanje takvih pripovijesti.

Svatko se brzo zasiti svjetovnih djelatnosti, no nitko se ne može zasititi transcendentalnih djelatnosti predanog služenja. Riječ uttama-sloka ukazuje na književnost koja je oslobođena neznanja. Svjetovna je književnost u guni tame ili neznanja, dok je transcendentalna književnost posve drugačija. Ona je iznad gune tame, a njezino svjetlo postaje sve sjajnije s napretkom u čitanju i spoznavanju transcendentalnog sadržaja. Takozvane oslobođene osobe nikada ne postaju zadovoljne ponavljanjem riječi aham brahmāsmi. Takva umjetna spoznaja Brahmana postaje otrcana te, da bi iskusili pravo zadovoljstvo, okreću se pripovijestima Śrīmad-Bhāgavatama. Oni koji nemaju tu sreću okreću se altruizmu i svjetovnoj filantropiji. To znači da je filozofija mayavade svjetovna, dok je filozofija Bhagavad-gīte i Śrīmad-Bhāgavatama transcendentalna.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Savršena pitanja

Savršena pitanja

Śrīmad-Bhāgavatam 1.2.5.

munayaḥ sādhu prsto ’ham
bhavadbhir loka-mangalam
yat krtah krsna-sampraśno
yenātmā suprasīdati

munayah — o mudraci; sādhu — važna; prstah — pitanja; aham — meni; bhavadbhih — svi vi; loka — svijeta; mangalam — dobrobit; yat — zato što; krtah — čini; krsna — Božanska Osoba; sampraśnah — bitna pitanja; yena — kojima; ātmā — jastvo; suprasīdati — potpuno zadovoljstvo.

O mudraci, postavili ste mi vrijedna pitanja. Ona su bitna i značajna za dobrobit cijeloga svijeta jer se odnose na Śri Krišnu. Samo takva pitanja mogu u potpunosti zadovoljiti dušu.

Smisao: Budući da je predmet Bhagavatama spoznaja Apsolutne Istine, pitanja mudraca iz Naimisāranye su bila prikladna i opravdana jer se odnose na Krišnu, Svevišnju Božansku Osobu, Apsolutnu Istinu. U Bhagavad-gīti (15.15) Božanska Osoba izjavljuje da sve Vede potiču samo na traganje za Njim, Śri Krišnom. Tako su pitanja koja se odnose na Krišnu srž sveg vedskog raspitivanja. Cijeli je svijet pun pitanja i odgovora. Ptice, zvijeri i ljudi zaokupljeni su neprestanim postavljanjem pitanja i davanjem odgovora.

Ujutro se, u gnijezdu, ptice zaokupljaju pitanjima i odgovorima, a navečer, kada se vrate ponovo se bave istom temom. Ljudsko je biće, osim u dubokom snu, zaokupljeno pitanjima i odgovorima. Ona zaokupljaju poslovne ljude na burzi, odvjetnike na sudu, učenike u školama i sveučilištima, zakonodavce u parlamentu, političare i novinare. Premda čitav život pitaju i odgovaraju, ljudi nisu nimalo zadovoljni. Duša se može zadovoljiti samo pitanjima o Krišni i odgovorima na njih. Krišna je naš najbliskiji gospodar, prijatelj, otac, sin i predmet bračne ljubavi.

Zaboravivši Krišnu, počeli smo se raspitivati o svemu i svačemu i dobivati puno raznih odgovora, ali nam ništa od toga ne može pružiti potpuno zadovoljstvo. Ništa nam osim Krišne ne pruža trajno zadovoljstvo i zato se, ako želimo potpuno zadovoljstvo, moramo zaokupiti pitanjima i odgovorima o Krišni. Ni trenutak ne možemo živjeti bez postavljanja pitanja ili davanja odgovora.

Budući da se Śrīmad-Bhāgavatam bavi pitanjima i odgovorima koji se odnose na Krišnu, samo čitanjem i slušanjem tog transcendentalnog spisa možemo osjetiti najviše zadovoljstvo. Trebamo proučiti Śrīmad-Bhāgavatam i naći svestrano rješenje za sve probleme vezane uz društvena, politička i religijska pitanja. Śrīmad-Bhāgavatam i Krišna predstavljaju cjelokupnost svega.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Vrlina je najbolja!

Vrlina je najbolja!

Śrīmad-Bhāgavatam 1.2.24.

pārthivād dāruno dhūmas
tasmād agnis trayīmayah
tamasas tu rajas tasmāt
sattvaṁ yad brahma-darśanam

pārthivāt — od zemlje; dārunah — drvo za ogrjev; dhūmah — dim; tasmāt — od toga; agnih — vatra; trayī — vedska žrtvovanja; mayah — načinjena; tamasah — u guni neznanja; tu — ali; rajah — guna strasti; tasmāt — od toga; sattvam — guna vrline; yat — koje; brahma — Apsolutne Istine; darśanam — spoznaja.

Drvo za ogrjev je preobražena zemlja, ali dim je bolji od sirova drveta. Još je bolja vatra jer zahvaljujući njoj možemo steći dobrobiti višega znanja [vedskim žrtvovanjima]. Slično tome, strast [rajas] je bolja od neznanja [tamasa], no najbolja je vrlina [sattva] jer omogućuje spoznaju Apsolutne Istine.

Smisao: Kao što je objašnjeno, predano služeći transcendentalnu Božansku Osobu možemo se osloboditi uvjetovanog života materijalnog postojanja. Iz ovoga stiha također možemo shvatiti da se osoba mora uzdignuti na razinu vrline (sattve) kako bi postala dostojna da predano služi Gospodina. Međutim, ako postoje zapreke na putu napretka, pod iskusnim vodstvom duhovnog učitelja moguće se je čak i s razine tamasa postupno uzdignuti na razinu sattve. Iskreni kandidati moraju prići iskusnom duhovnom učitelju kako bi napredovali brzim koracima.

Vjerodostojni, iskreni duhovni učitelj može povesti učenika bez obzira s koje razine življenja on stigao: tamasa, rajasa ili sattve. Pogrešno je smatrati da je obožavanje bilo koje odlike ili oblika Svevišnje Božanske Osobe jednako blagotvorno. Svi Božji oblici osim onih iz kategorije Visnua (znači, sve odvojene ekspanzije) očituju se kao oblici materijalne energije te ne mogu nikome pomoći da se uzdigne na razinu sattve koja jedina može osloboditi osobu materijalnoga ropstva. Neciviliziranim načinom života, ili životom nižih životinja, upravlja guna tamasa.

Civilizirani ljudski život, pun žudnje za različitim vrstama materijalnih dobrobiti, odgovara stadiju rajasa. On donekle pruža ključ za spoznaju Apsolutne Istine u vidu plemenitih osjećaja u filozofiji, umjetnosti i kulturi, s načelima etike i ćudoređa, ali guna sattve predstavlja još viši stadij materijalne odlike koja pomaže u spoznaji Apsolutne Istine. Drugim riječima, postoji kvalitativna razlika između različitih oblika obožavanja, kao i rezultata koji se dobivaju od vladajućih božanstava, Brahme, Visnua i Hare.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Neinteligentno jadikovanje

Neinteligentno jadikovanje

Bhagavad-gītā 2.11.

śrī-bhagavān uvāca
aśocyān anvaśocas tvam
prajñā-vādāmś ca bhāsase
gatāsūn agatāsūmś ca
nānuśocanti panditāh

śrī-bhagavān uvāca – Svevišnja Božanska Osoba reče; aśocyān – nije vrijedno jadikovanja; anvaśocaḥ – jadikuješ; tvam – ti; prajñā-vādān – učene riječi; ca – također; bhāsase – govoriš; gata – izgubljenim; asūn – za životom; agata – ni za prošlim; asūn – životom; ca – također; na – nikada; anuśocanti – jadikuju; panditāh – učeni.

Svevišnja Božanska Osoba reče: Dok govoriš učene riječi, jadikuješ za onim što nije vrijedno žaljenja. Mudri ljudi ne žale ni za živim ni za mrtvim.

Smisao: Gospodin je odmah preuzeo položaj učitelja i izgrdio učenika, posredno ga nazivajući budalom. Gospodin je rekao: „Govoriš kao učen čovjek , ali ne znaš da mudra osoba – koja zna što je tijelo, a što duša ne jadikuje ni zbog jednog stanja tijela, ni živog ni mrtvog.” Kao što će biti objašnjeno u idućim poglavljima, imati znanje znači poznavati materiju i duh i njihova upravitelja.

Arjuna je izjavio da se religijskim načelima treba pridati veća važnost negoli politici i sociologiji, ali nije znao da je znanje o materiji, duši i Svevišnjem još važnije od religijskih pravila. To mu je znanje nedostajalo i zato se nije trebao predstavljati kao vrlo učen čovjek. Budući da nije bio vrlo mudar, jadikovao je za nečim što nije bilo vrijedno žaljenja. Tijelo se rađa i po svom usudu danas ili sutra umire; stoga nije tako važno kao duša. Onaj tko to zna istinski je učen. On ne vidi razloga za jadikovanje, bez obzira na stanje materijalnog tijela.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Bhagavad-gītā o duši

Bhagavad-gītā o duši

Bhagavad-gītā 2.20.

na jāyate mriyate vā kadācin
nāyam bhūtvā bhavitā vā na bhūyah
ajo nityah śāśvato ’yam purāno
na hanyate hanyamāne śarīre

na — nikada; jāyate — rađa se; mriyate — umire; vā — ili; kadācit — ikada (u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti); na — nikada; ayam — ona; bhūtvā — nastala; bhavitā — nastat će; vā — ili; na — ne; bhūyah — ponovno će nastati; ajah — nerođena; nityah — vječna; śāśvatah — uvijek postojeća; ayam — ona; purānah — najstarija; na — nikada; hanyate — ubijena; hanyamāne — smrću; śarīre — tijela.

Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nastaje i neće nastati.
Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno.

Smisao: Mali atomski dio Vrhovnog Duha kvalitativno je jednak Vrhovnom i ne podliježe promjenama kao tijelo. Duša se katkada naziva kūta-stha, što znači postojana. Postoji šest vrsta preobražaja kojima podliježe tijelo: rađa se iz maternice, raste, živi neko vrijeme, stvara potomstvo, postupno se raspada i na kraju nestaje u zaborav. No duša ne podliježe takvim promjenama. Ona se ne rađa, ali prihvaća materijalno tijelo i zato se tijelo rađa. Duša se ne rađa s tijelom, niti umire. Sve što se rađa i umire. Duša se ne rađa i zato nema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vječna je, uvijek postojeća i prvobitna.

To znači da u povijesti nema traga o njezinu nastanku. Pod dojmom tijela mi istražujemo povijest rođenja duše. Ona nikada ne stari kao tijelo. Zato takozvani starac osjeća isti duh kao u djetinjstvu ili mladosti. Promjene tijela ne utječu na dušu. Duša se ne raspada kao drvo i ostale materijalne stvari. Isto tako ne stvara popratne proizvode. Popratni proizvodi tijela – djeca – različite su osobne duše i zbog tijela izgledaju kao djeca nekog čovjeka. Tijelo se razvija zahvaljujući nazočnosti duše, ali duša se ne mijenja niti stvara potomke. Prema tome, duša ne podliježe tjelesnim promjenama.

U Katha Upanisadi (1.2.18) nalazimo sličan stih:

na jāyate mriyate vā vipaścin
nāyam kutaścin na babhūva kaścit
ajo nityah śāśvato ’yaṁ purāno
na hanyate hanyamāne śarīre

Ovaj stih ima isto značenje i smisao kao stih u Bhagavad-giti, ali u ovom je stihu upotrijebljena posebna riječ, vipaścit, koja znači učen ili onaj tko posjeduje znanje. Duša je puna znanja, što znači da je uvijek puna svijesti. Stoga je svijest simptom duše. Čak i ako ne možemo pronaći dušu u srcu, gdje se nalazi, možemo opaziti njezinu prisutnost jednostavno po prisutnosti svijesti. Katkada ne možemo vidjeti sunce na nebu zbog oblaka ili iz nekog drugog razloga, ali sunčeva je svjetlost uvijek prisutna i zato smo uvjereni da je dan. Čim se rano ujutro pojavi malo svjetlosti na nebu, znamo da je sunce izašlo.

Slično tome, postojanje duše možemo shvatiti po prisutnosti svijesti u svim ljudskim i životinjskim tijelima. Svjesnost duše razlikuje se od svjesnosti Svevišnjeg, jer je vrhovna svjesnost sveznanje – znanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Osobna je duša sklona zaboravnosti. Kad zaboravi svoju pravu prirodu, stječe znanje i biva prosvijetljena Krišninim uzvišenim poukama. No Krišna nije zaboravna duša. Kad bi tako bilo, Krišnina bi učenja u Bhagavad-giti bila beskorisna.

(iz Bhagavad-gite kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Cilj života je Krišna

Cilj života je Krišna

Śrīmad-Bhāgavatam 1.2.28-29.

vāsudeva-parā vedā
vāsudeva-parā makhāh
vāsudeva-parā yogā
vāsudeva-parāh kriyāh

vāsudeva-param jñānam
vāsudeva-param tapah
vāsudeva-paro dharmo
vāsudeva-parā gatih

vāsudeva — Božanska Osoba; parāh — krajnji cilj; vedāh — razotkriveni spisi; vāsudeva — Božanska Osoba; parāh — za obožavanje; makhāh — žrtvovanja; vāsudeva — Božanska Osoba; parāh — način postizanja; yogāh — mistične moći; vāsudeva — Božanska Osoba; parāh — pod Njegovim nadzorom; kriyāh — plodonosno djelovanje; vāsudeva — Božanska Osoba; param — vrhovno; jñānam — znanje; vāsudeva — Božanska Osoba; param — najbolja; tapah — strogost; vāsudeva — Božanska Osoba; parah — viša odlika; dharmah — religija; vāsudeva — Božanska Osoba; parāh — krajnji; gatih — cilj života.

U razotkrivenim spisima, krajnji je predmet znanja Gospodin Śri Krišna, Božanska Osoba. Svrha je žrtvovanja zadovoljavanje Njega. Yoga je namijenjena spoznaji Njega. Sva djela počinjena iz koristoljublja na kraju nagrađuje On. Vrhovno je znanje i sve strogosti imaju za cilj spoznaju Njega. Religija [dharma] predstavlja služenje Śri Krišne s ljubavlju. On je vrhovni cilj života.

Smisao: U ove je dvije śloke potvrđeno da je Śrī Krišna, Božanska Osoba, jedini predmet obožavanja. Svi vedski spisi imaju isti cilj: uspostaviti odnos s Njim i konačno oživjeti našu izgubljenu službu punu ljubavi za Njega. U tome je bit Veda. U Bhagavad-gīti Gospodin to potvrđuje vlastitim riječima: krajnji je cilj Veda samo spoznaja Njega. Sve razotkrivene spise sastavio je Gospodin posredstvom Svoje inkarnacije u tijelu Śrīla Vyāsadeve samo da bi podsjetio pale duše, uvjetovane materijalnom prirodom, na Śrī Krišnu, Božansku Osobu.

Nijedan polubog ne može podariti oslobođenje od materijalnoga ropstva. To je mišljenje svih vedskih spisa. Impersonalistí koji nemaju znanje o Božanskoj Osobi podcjenjuju svemoć Svevišnjega, izjednačavajući Ga s ostalim živim bićima. Zbog toga samo uz veliki napor dostižu oslobođenje od materijalnog ropstvo. Tek nakon mnogo života u kojima su njegovali transcendentalno znanje, predaju se Njemu. Netko može tvrditi da se vedske djelatnosti temelje na žrtvenim obredima. To je točno, ali sve su takva žrtvovanja također namijenjena spoznaji istine o Vāsudevi.

Drugo ime Vāsudeve glasi Yajna (žrtvovanje), a u Bhagavad-gīti jasno je rečeno da se sva žrtvovanja i sve djelatnosti trebaju činiti za zadovoljstvo Yajne, ili Visnua, Božanske Osobe. To se odnosi i na sustave yoge. Yoga znači doći u dodir sa Svevišnjim. Proces obuhvaća i nekoliko tjelesnih tehnika poput āsane, dhyāne, prānāyāme i meditacije, a sve su namijenjene usmjeravanju na lokalizirani vid Vāsudeve, zvan Paramātmā. Spoznaja Paramātme samo je djelomična spoznaja Vāsudeve, a onaj tko postigne uspjeh u tom pokušaju spoznaje Vāsudevu u potpunosti.

Na žalost, većina yogija skrene s puta zavedena mističnim moćima koje su stekli tjelesnim procesom. Nesretnim se yogījima u sljedećem životu pruža prilika da se rode u obiteljima učenih brāhmana ili bogatih trgovaca, kako bi upotpunili spoznaju Vāsudeve. Ako takvi sretni brāhmane i sinovi bogataša pravilno iskoriste priliku, mogu lako spoznati Vāsudevu zahvaljujući povoljnom druženju sa svetim osobama. Na žalost, unatoč povoljnoj prilici, ponovno bivaju očarani materijalnim bogatstvom i slavom te tako zaboravljaju cilj života.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Sveproždirući neprijatelj

Sveproždirući neprijatelj

Bhagavad-gītā 3.37.

śrī-bhagavān uvāca
kāma esa krodha esa
rajo-guna-samudbhavah
mahāśano mahā-pāpmā
viddhy enam iha vairinam

śri-bhagavān uvāca — Svevišnja Božanska Osoba reče; kāmah — požuda; esah — to; krodhah — srdžba; esah — taj; rajah-guna — gune strasti; samudbhavah — nastaje iz; mahā-aśanah — sveprožimajući; mahā-pāpmā — vrlo grešni; viddhi — znaj; enam — ona; iha — u materijalnom svijetu; vairinam — najveći neprijatelj.

Svevišnja Božanska Osoba reče: To je samo požuda, Arjuna, koja nastaje zbog dodira s materijalnom gunom strasti i kasnije se preobražava u srdžbu. Ona je sveproždirući grešni neprijatelj ovog svijeta.

Smisao: Kad živo biće dođe u dodir s materijalnim svijetom, njegova vječna ljubav prema Krišni u dodiru s gunom strasti preobražava se u požudu. Drugim riječima, osjećaj ljubavi prema Bogu preobražava se u požudu, kao što se mlijeko u dodiru s kiselim tamarindom preobražava u jogurt. Nezadovoljena požuda pretvara se u srdžbu, srdžba se pretvara u iluziju, a iluzija produžava materijalno postojanje. Zato je požuda najveći neprijatelj živog bića.

Samo zbog požude čisto živo biće ostaje zatočeno u materijalnom svijetu. Srdžba je plod gune neznanja, ta se guna očituje kao srdžba i druge odlike koje iz nje nastaju. Stoga, ako se guna strasti, umjesto da se degradira u gunu neznanja, uzdigne do gune vrline propisanim načinom življenja i djelovanja, osoba može zahvaljujući duhovnoj privrženosti biti spašena od degradacije uzrokovane srdžbom. Svevišnja Božanska Osoba se ekspandirala u mnogo živih bića radi Svoga duhovnog blaženstva. Ona također imaju djelomičnu neovisost, ali zbog njezine zloupotrebe, kada se stav služenja preobrazi u sklonost k osjetilnom uživanju, podliježu utjecaju požude.

Gospodin je stvorio materijalni svijet kako bi živim bićima omogućio da zadovolje požudne sklonosti. Kada nakon dugotrajnih požudnih djelatnosti postanu zbunjena, živa se bića počinju raspitivati o svom pravom položaju. To raspitivanje predstavlja početak Vedānta-sūtre, u kojoj je rečeno-athāto brahma-jijñāsā: trebamo se raspitivati o Svevišnjem. Svevišnji je definiran u Śrīmad-Bhāgavatamu kao janmādy asya yato ’nvayād itarataś ca, što znači: “Podrijetlo je svega Vrhovni Brahman.” Stoga je podrijetlo požude također Svevišnji.

Međutim, ako se požuda preobrazi u ljubav prema Bogu ili u svjesnost Krišne – drugim riječima, ako sve želimo za Krišnu-onda se i požuda i srdžba mogu produhoviti. Hanumān, veliki sluga Gospodina Rāme, očitovao je srdžbu spalivši Rāvanin zlatni grad, ali je time postao Gospodinov najveći bhakta. U Bhagavad-gīti Gospodin potiče Arjunu da za Gospodinovo zadovoljstvo očituje svoju srdžbu prema neprijatelju. Tako požuda i srdžba, kada se koriste u svijesnosti Krišne, postaju naši prijatelji umjesto neprijatelji.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Prekrivenost živoga bića

Prekrivenost živoga bića

Bhagavad-gītā 3.38.

dhūmenāvriyate vahnir
yathādarśo malena ca
yatholbenāvrto garbhas
tathā tenedam āvrtam

dhūmena — dimom; āvriyate — prekrivena; vahnih — vatra; yathā — kao; ādarśah — ogledalo; malena — prašinom; ca — također; yathā — kao; ulbena — maternicom; āvrtah — prekriven; garbhah — zametak; tathā — tako; tena — tom požudom; idam — ono; āvrtam — prekriveno.

Kao što je vatra prekrivena dimom, ogledalo prašinom, a zametak maternicom, tako je živo biće u različitoj mjeri prekriveno požudom.

Smisao: Postoje tri stupnja prekrivenosti živog bića. Njegova čista svjesnost pomračena je prekrivačem požude koja se različito očituje poput dima u vatri, prašine na ogledalu i maternice oko zametka. Kad se požuda uspoređuje s dimom, može se u izvjesnoj mjeri opaziti vatra žive iskre. Drugim riječima, kada živo biće u izvjesnoj mjeri očituje svoju svjesnost Krišne, može se usporediti s vatrom prekrivenom dimom. Tamo gdje ima dima ima i vatre, ali vatra se u početnom stadiju ne vidi.

Taj se stadij uspoređuje s početnim stadijem svjesnosti Krišne. Prašina na ogledalu odnosi se na proces čišćenja ogledala uma brojnim duhovnim procesima. Najbolji je proces pjevanja Gospodinovih svetih imena. Zametak prekriven maternicom je analogija koja slikovito opisuje bespomoćan položaj, jer je dijete u maternici toliko bespomoćno da se ne može ni kretati. To stanje života može se usporediti sa stanjem drveća. Drvo je također živo biće, ali je zbog velika očitovanja požude stavljeno u takvo stanje da je lišeno gotovo svake svjesnosti.

Prekriveno ogledalo uspoređuje se s pticama i zvjerima, a vatra prekrivena dimom s ljudskim bićem. U ljudskom obliku života živo biće može oživjeti u izvjesnoj mjeri svjesnost Krišne i ako dalje napreduje, može zapaliti vatru duhovnog života. Brižljivim raspirivanjem dima vatra se može raspaliti. Zato ljudski oblik života pruža živom biću priliku da se oslobodi zapletenosti materijalnog postojanja. U ljudskom obliku života može njegovanjem svjesnosti Krišne pod stručnim vodstvom svladati neprijatelja – požudu.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail