Śrīmad-Bhāgavatam

Śrīmad-Bhāgavatam

U beskrajnom oceanu vedske književnosti koja obuhvaća djela o medicini, yogi, psihologiji, prirodnim i metafizičkim zakonitostima, politici, umjetnosti i filozofiji te epska i mnoga druga izlaganja, Śrīmad-Bhāgavatam blista jednim posebnim sjajem. Bhagavatam je nesumnjivo zreli plod vedskog znanja, jer obrazlaže najuzvišeniju i najznačajniju temu koja može zaokupiti ljudsku svijest – ime, slavu, oblik i zabave Svevišnjeg beskrajnog Gospodina. Prijevod stihova sa sanskrta i njihovo tumačenje napisao je Śrī Śrīmad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupadā, učitelj koji je s ljubavlju proširio ovo djelo diljem svijeta. Mnogi govore o Bogu, mnogi Ga žele upoznati, mnogi Mu se žele približiti, no rijetki su oni koji posjeduju precizne, logičke i povjerljive obavijesti o Njemu. Čitanje Śrīmad-Bhāgavatama otvorenog srca i s poštovanjem, istinski može promijeniti naš život te beskrajno uzvisiti našu spoznaju i poimanje Boga, nas samih, materijalne prirode i njezinih zakona.

Prabhupada-Sitting

His Divine Grace Śrī Śrīmad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupadā

Caitanya-Caritamrita

Caitanya-Caritamrita

Śri Caitanya-caritamrita je najznačajnije djelo o životu i učenjima Śri Krišne Caitanye. Śri Caitanya je začetnik velikog društvenog i religijskog pokreta, započetog u Indiji prije pet stotina godina, koji je posredno i neposredno utjecao na religijsku i filozofsku misao ne samo u Indiji, već i na Zapadu. Śri Caitanya Mahāprabhu se smatra vrlo značajnom povijesnom osobom. Međutim, naši uobičajeni načini povijesne analize, koji gledaju na čovjeka kao tvorevinu svog vremena, u ovom slučaju ne pružaju pravu sliku. Śri Caitanya je osoba koja transcendira ograničeni doseg povijesnih okolnosti. U vrijeme kada je čovjek na Zapadu usmjeravao svoj istraživački duh ka proučavanju strukture fizičkog univerzuma i pomorskom obilaženju svijeta u potrazi za novim oceanima i kontinentima, Śri Krišna Caitanya je na Istoku započeo i vodio revoluciju usmjerenu ka unutra, ka znanstvenom razumijevanju najvišeg znanja o duhovnoj prirodi čovjeka.

Śrī Śrīmad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupadā, koji pripada učeničkom naslijeđu Śri Caitanye Mahāprabhua, po prvi put je na sustavan način preveo na engleski glavna djela sljedbenika Śri Caitanye. Njegovo savršeno poznavanje bengalija i sanskrita i prisna familijarnost sa učenjima Śri Krišne Caitanye predstavljaju spoj koji ga u najvećoj mjeri čini kvalificiranim u predstavljanju ovog velikog djela engleskom govornom svijetu. Lakoća i jasnoća s kojom rasvijetljava teška filozofska shvaćanja omogućavaju čak i čitatelju koji nije upoznat s vedskom religijskom tradicijom da stekne pravilno razumijevanje i cijeni ovo monumentalno djelo.

prabhupada-portrait

His Divine Grace Śrī Śrīmad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupadā

Bhagavad-gītā kakva jest

Bhagavad-gītā kakva jest

Bhagavad-gītā je poznata u cijelom svijetu kao dragulj indijske duhovne mudrosti. Njezinih sedam stotina stihova, koji predstavljaju razgovor između Svevišnje Božanske Osobe Šri Krišne i Njegova bliskog prijatelja Arjune, pružaju jasan uvid u nauk o samospoznaji. Doista, nijedno se djelo ne može usporediti s Bhagavad-gītom po razotkrivenom znanju o prirodi čovjeka, svijeta koji ga okružuje i njegova odnosa s Bogom. Pisac ovoga izdanja, Śrī Śrīmad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupadā, najistaknutiji učitelj i poznavatelj vedskih spisa u svijetu, predstavlja neprekinuto učeničko naslijeđe samospoznatih duhovnih učitelja, koje potječe od samoga Gospodina Krišne. Tako ovo izdanje Gīte za razliku od drugih, prenosi duboku poruku Gospodina Krišne takvu kakva jest.

Prabhupada

His Divine Grace Śrī Śrīmad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupadā

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (5. dio)

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (5. dio)

funny-pigNajvažnija odlika principa samilosti i zajedničke ljubavi ogleda se u šestoj zapovijedi: Ne ubij. Premda jednostavna i izravna, ova se zapovijed rijetko tumači doslovno. Ustvari, već se tradicionalno prihvaća samo u relaciji prema ljudima. Pa ipak, točne hebrejske riječi iz Izlaska 20:13, u kojem nalazimo ovu zapovijed, jesu “lo tirtzach”. Prema Reubenu Alcalayu, riječ tirtzach ukazuje na “bilo koju vrstu ubijanja.” Stoga, u skladu sa točnim prijevodom, čovjek bi se trebao suzdržavati od ubijanja in toto. Odričnu riječ “ne” nije potrebno tumačiti. Sporna je riječ “ubij” odnosno “ubiti” što se obično definira kao: 1) lišiti života; 2) okončati sa nekim: 3) uništiti vitalnu ili suštinsku odliku nečega. Ako se bilo što u čemu je život može ubiti onda je to slučaj i sa životinjom. Prema ovoj zapovijedi, ubijanje životinja je zabranjeno.

Život se obično definira kao odlika koja dijeli vitalno i funkcionalno biće od mrtvog tijela. Premda složen fenomen, život ispoljava svoje prisustvo preko određenih simptoma koji su isto tako uočljivi studentu svetih spisa kao i biologu. Sva živa bića prolaze kroz šest faza: rođenje, rast, održavanje, reprodukcija, starenje i smrt. Dakle životinje se prema čovjekovoj i Božjoj definiciji, stavljaju u kategoriju živih bića. Sve što živi može biti ubijeno, a ubiti znači prekršiti zapovijed isto tako svetu kao i sve druge: “Jer tko god drži sav zakon, a učini krivi korak u jednoj stvari, postao je prekršitelj svih. Jer Onaj koji je rekao: ‘Ne učini preljub’, rekao je i: ‘Ne ubij’. Ako dakle ne učiniš preljub a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona.” (Jakov 2:10,11)

Mnogo toga u Starom zavjetu podržava vegetarijanstvo. Može se obrazlagati kako kršćani ne trebaju slijediti Stari zakon već samo Novi. Međutim, sam je Isus poučavao drukčije: “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili proroke. Nisam došao ukinuti nego ispuniti; jer zaista vam kažem da bi prije nebo i zemlja prošli nego da na bilo koji način prođe i najmanje slovo ili jedan djelić slova iz Zakona i da se sve ne dogodi. Tko god, dakle, prekrši jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će nazvan ‘najmanjim’ s obzirom na nebesko kraljevstvo.” (Matej 5:17-19)

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (6. dio)

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (6. dio)

black-animals-horse-2Možda glavni razlog zašto bi se kršćanin odlučio “prekršiti Zakon”, usprkos biblijskoj zapovijedi o suzdržavanju od ubijanja, leži u rasprostranjenom vjerovanju kršćana da je Isus jeo meso. Ali znamo da je bio poznat kao “Kraljević Mira”, a njegovo je učenje obuhvaćalo ljubav, samilost i međusobno poštovanje na univerzalnoj razini. Teško je uskladiti krajnje pacifističku sliku Isusa sa odobrenjem o ubijanju životinja. Pa ipak, Novi zavjet opetovano navodi primjere u kojima Isus traži meso, što su mesojedi shvatili kao odobrenje za svoje vlastite prehrambene sklonosti. Međutim, pažljivim proučavanjem grčkog izvornika otkrivamo kako Isus zapravo nije tražio da mu daju “meso”.

Premda engleski prijevodi evanđelja spominju “meso” devetnaest puta, originalne se riječi preciznije prijevode sa “hrana”: broma — “hrana” (upotrijebljeno četiri puta); brosimos – “ono što se može jesti” (upotrijebljeno jednom); brosis – “hrana, ili čin jedenja” (upotrijebljeno četiri puta); prosphagion – “nešto za pojesti” (upotrijebljeno jednom); trophe – “okrijepiti hranom” (upotrijebljeno šest puta); phago – “jesti” (upotrijebljeno tri puta). Prema tome, “Imate li mesa?” (Ivan 21:5) treba čitati: “Imate li išta za jelo?” A kad evanđelje kaže kako su učenici otišli kupiti mesa (Ivan 4:8), doslovniji bi prijevod jednostavno ukazivao kako su otišli kupiti “nešto za jelo”.

U svakom slučaju izvorni grčki upućuje na “hranu” u općem smislu, a ne neizbježno na “meso”. Problem se javlja kod tumačenja izvornog materijala, prijevoda i često pogrešnih prijevoda. Mnogi su pogrešno prevedeni termini iz Biblije nelogični ili čak zabavni (npr. “Red Sea” za “Reed Sea”). Ali neki su doveli do značajnijih promjena, kao na primjer u slučajevima kad se netočna verzija prenosila stoljećima i tako postala dio biblijskog kanona. Zagovornici jedenja mesa mogu to racionalizirati kroz brojne navode, ili pogrešne navode iz Biblije. Ali ako se u obzir uzmu kontekst i način, odnosno smisao Isusovog života, onda postaje teško, ako ne i nemoguće, uskladiti jedenje mesa sa kršćanskom vjerom. Kršćani koji jedu meso iznose primjedbu: “Ako Biblija podupire vegetarijanstvo, kako onda tumačiti događaj sa kruhom i ribama?”

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)

Bog postoji

Bog postoji

Śrīmad-Bhāgavatam 6.4.23.

śrī-prajāpatir uvāca
namah parāyāvitathānubhūtaye
guna-trayābhāsa-nimitta-bandhave
adrsta-dhāmne guna-tattva-buddhibhir
nivrtta-mānāya dadhe svayambhuve

śrī-prajāpatih uvāca — prajāpati Daksa je rekao; namah — svo ponizno poštovanje; parāya — Transcendenciji; avitatha — besprijekornoj; anubhūtaye — čija duhovna moć donosi spoznaju Njega; guna-traya — tri vezujuće sile materijalne prirode; ābhāsa — živih bića koja su se pojavila; nimitta — i materijalne energije; bandhave — upravitelju; adrsta-dhāmne — koga ne opažaju u Njegovom prebivalištu; guna-tattva-buddhibhih — uvjetovane duše čija im siromašna inteligencija govori da se prava istina nalazi u očitovanjima triju vezujućih sila materijalne prirode; nivrtta-mānāya — koji je nadišao sve materijalne mjere i proračune; dadhe — odajem; svayambhuve — Svevišnjem Gospodinu koji se ispoljava bez ikakvog uzroka.

Prajāpati Daksa je rekao: Svevišnji Gospodin je transcendentalan prema iluzornoj energiji i fizičkim kategorijama koje ona stvara. Posjeduje moć nepogrešivog znanja i vrhovne snage volje i upravlja živim bićima i iluzornom energijom. Uvjetovane duše koje su prihvatile ovo materijalno očitovanje kao sve u svemu ne mogu Ga vidjeti, jer je iznad dosega eksperimentalnog znanja. Budući da je neovisan i samodovoljan, nema drugog, višeg uzroka. Odajem Mu svoje ponizno poštovanje.

Smisao: U ovom je stihu objašnjen transcendentalni položaj Svevišnje Božanske Osobe. Uvjetovane duše, navikle na materijalno viđenje, ne mogu opaziti Svevišnju Božansku Osobu, niti mogu shvatiti da Svevišnja Božanska Osoba prebiva u Svom prebivalištu koje je iznad dosega tog viđenja. Čak i kad bi materijalistička osoba mogla izbrojati sve atome u univerzumu, još uvijek ne bi mogla shvatiti Svevišnju Božansku Osobu. Kao što je potvrđeno u Brahma-samhiti (5.34.):

panthās tu koti-śata-vatsara-sampragamyo
vāyor athāpi manaso muni-pungavānām
so ’py asti yat-prapada-sīmny avicintya-tattve
govindam ādi-purusam tam aham bhajāmi

Uvjetovane duše mogu milijardama godina pokušavati shvatiti Svevišnju Božansku Osobu procesima umne spekulacije, putujući brzinom uma ili vjetra, ali za njih će Apsolutna Istina još uvijek ostati nepojmljiva, jer materijalističke osobe ne mogu izmjeriti širinu i dužinu beskrajnog postojanja Svevišnje Božanske Osobe. Netko može upitati – ako je Svevišnji Gospodin, Apsolutna Istina, iznad dosega mjerenja, kako Ga možemo spoznati? Odgovor je dan ovdje riječju svayambhuve: osoba ga može ili ne mora shvatiti, ali uprkos tome On postoji u Svojoj vlastitoj duhovnoj moći.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Caitanya-Caritamrita Madhya lila – 8. pogl. str. 146 – 166

Caitanya-Caritamrita Madhya lila – 8. pogl. str. 146 – 166

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”

 

 
Pancha Tattva

SP Lilamrita – str. 205 – 216

Šrila Prabhupada Lilamrita – str. 205 – 216

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”

 

 
Srila+Prabhupada

Korov u srcu

Korov u srcu

Caitanya-caritamrita, Madhya-lila, 19.160.

seka-jala pānā upaśākhā bādi’ yaya
stabdha hanā mūla-śākhā bādite nā pāya

seka-jala – prskanje vodom; pānā – dobivši; upaśākhā – nepoželjne puzavice; bādi’ yaya – bujno rastu; stabdha hañā – spriječena; mūla-śākhā – glavna puzavica; bādite – rasti; nā pāya – ne može.

Ako osoba ne može uočiti razliku između puzavice bhakti-late i drugih puzavica, zloupotrebljava proces zalijevanja vodom, jer tako hrani druge puzavice i ometa rast puzavice bhakti-late.

Smisao: Nepoželjne puzavice će rasti ako osoba prilikom pjevanja Hare Krišna mantre čini uvrede. Ne bismo trebali pjevati Hare Krišna mantru da bismo ostvarili materijalnu dobit. U 159. stihu je rečeno:

‘nisciddhācāra’, ‘kutināti’, ‘jīva-himsana’
‘lābha’, ‘pūjā’, ‘pratisthādi’ yata upaśākhā-gana

Nepoželjne puzavice opisao je Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvati Thākura. On kaže da osoba koja sluša i pjeva, ali se ne trudi prestati vršiti uvrede, postaje materijalno vezana za zadovoljavanje osjetila. Može željeti dostići oslobođenje od materijalnog ropstva poput māyāvadīja ili može postati vezana za yoga-siddhije tj. željeti čudesne yogijske moći. Ako je vezana za čudesne materijalne djelatnosti naziva se siddhi-lobhī, što znači da iz pohlepe žudi za materijalnim savršenstvom. Također može postati žrtva diplomatskog i nepoštenog ponašanja ili se može družiti sa ženama radi nezakonitog seksa. Neki mogu praviti predstavu od predanog služenja poput prākrta-sahajiyā ili pokušavati podržavati svoju filozofiju pridružujući se nekoj kasti ili se poistovjećujući s određenom dinastijom, tvrdeći da imaju monopol na duhovni napredak.

Tako, uz podršku obiteljske tradicije, mogu postati pseudo gurui ili tobožnji duhovni učitelji. Netko može postati vezan za četiri grešne djelatnosti – nezakoniti seks, opijanje, kockanje i jedenje mesa ili može smatrati da vaisnava pripada svjetovnoj kasti ili vjeri. Može misliti: „Ovo je hinduski vaisnava, a ovo je europski vaisnava. Europskom vaisnavi nije dozvoljeno ući u hram.“ Drugim riječima, može ocjenjivati vaisnavu prema rođenju, smatrajući nekog vaisnavu brāhmanom, nekog śūdrom, nekog mlecchom, itd. Također se može pokušati profesionalno baviti čitanjem Śrīmad-Bhāgavatama ili pjevanjem Hare Krišna mantre ili može pokušati na nezakonit način povećati svoje bogatstvo.

Netko može pokušati postati jeftini vaišnava mantrajući na osamljenom mjestu radi materijalne slave ili može željeti svjetovni ugled praveći kompromise sa abhaktama, na račun svoje filozofije ili duhovnog života ili može postati pristaša nasljednog kastinskog sustava. Sve su to zamke osobnog zadovoljavanja osjetila. Samo da bi prevario prostodušne ljude, netko može praviti predstavu od naprednog duhovnog života i postati poznat kao sādhu, mahātmā ili religiozna osoba. Sve to znači da je tobožnji bhakta postao žrtva nepoželjnih puzavica i da je prava puzavica bhakti-latā-bīja zakržljala.

(iz Caitanya-caritamrite; prijevod i komentari A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Korov u srcu

Korov u srcu

Caitanya-caritamrita, Madhya-lila, 19.160.

seka-jala pānā upaśākhā bādi’ yaya
stabdha hanā mūla-śākhā bādite nā pāya

seka-jala – prskanje vodom; pānā – dobivši; upaśākhā – nepoželjne puzavice; bādi’ yaya – bujno rastu; stabdha hañā – spriječena; mūla-śākhā – glavna puzavica; bādite – rasti; nā pāya – ne može.

Ako osoba ne može uočiti razliku između puzavice bhakti-late i drugih puzavica, zloupotrebljava proces zalijevanja vodom, jer tako hrani druge puzavice i ometa rast puzavice bhakti-late.

Smisao: Nepoželjne puzavice će rasti ako osoba prilikom pjevanja Hare Krišna mantre čini uvrede. Ne bismo trebali pjevati Hare Krišna mantru da bismo ostvarili materijalnu dobit. U 159. stihu je rečeno:

‘nisciddhācāra’, ‘kutināti’, ‘jīva-himsana’
‘lābha’, ‘pūjā’, ‘pratisthādi’ yata upaśākhā-gana

Nepoželjne puzavice opisao je Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvati Thākura. On kaže da osoba koja sluša i pjeva, ali se ne trudi prestati vršiti uvrede, postaje materijalno vezana za zadovoljavanje osjetila. Može željeti dostići oslobođenje od materijalnog ropstva poput māyāvadīja ili može postati vezana za yoga-siddhije tj. željeti čudesne yogijske moći. Ako je vezana za čudesne materijalne djelatnosti naziva se siddhi-lobhī, što znači da iz pohlepe žudi za materijalnim savršenstvom. Također može postati žrtva diplomatskog i nepoštenog ponašanja ili se može družiti sa ženama radi nezakonitog seksa. Neki mogu praviti predstavu od predanog služenja poput prākrta-sahajiyā ili pokušavati podržavati svoju filozofiju pridružujući se nekoj kasti ili se poistovjećujući s određenom dinastijom, tvrdeći da imaju monopol na duhovni napredak.

Tako, uz podršku obiteljske tradicije, mogu postati pseudo gurui ili tobožnji duhovni učitelji. Netko može postati vezan za četiri grešne djelatnosti – nezakoniti seks, opijanje, kockanje i jedenje mesa ili može smatrati da vaisnava pripada svjetovnoj kasti ili vjeri. Može misliti: „Ovo je hinduski vaisnava, a ovo je europski vaisnava. Europskom vaisnavi nije dozvoljeno ući u hram.“ Drugim riječima, može ocjenjivati vaisnavu prema rođenju, smatrajući nekog vaisnavu brāhmanom, nekog śūdrom, nekog mlecchom, itd. Također se može pokušati profesionalno baviti čitanjem Śrīmad-Bhāgavatama ili pjevanjem Hare Krišna mantre ili može pokušati na nezakonit način povećati svoje bogatstvo.

Netko može pokušati postati jeftini vaišnava mantrajući na osamljenom mjestu radi materijalne slave ili može željeti svjetovni ugled praveći kompromise sa abhaktama, na račun svoje filozofije ili duhovnog života ili može postati pristaša nasljednog kastinskog sustava. Sve su to zamke osobnog zadovoljavanja osjetila. Samo da bi prevario prostodušne ljude, netko može praviti predstavu od naprednog duhovnog života i postati poznat kao sādhu, mahātmā ili religiozna osoba. Sve to znači da je tobožnji bhakta postao žrtva nepoželjnih puzavica i da je prava puzavica bhakti-latā-bīja zakržljala.

(iz Caitanya-Caritamrite; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)