Vegetarijanstvo u kršćanstvu (13. dio)

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (13. dio)

tele i duša

U ovim ranim rukopisima čitamo kako Isus zapravo prijekorava ribare, uprkos činjenici što su mu oni bili najvatreniji pristaše: “A onda se jednoga dana ponovno poteglo pitanje o jedenju mrtvih stvorova, pa su se neki od Isusovih novijih učenika okupili oko njega i upitali: “Učitelju, ti uistinu znadeš sve, i poznaješ Sveti Zakon najbolje od svih; reci nam stoga je li jedenje morskih stvorova u skladu sa Zakonom, kao što neki kažu?”

“Isus ih tad pogleda s tugom u očima, jer znao je da su još uvijek neuki, sa srcima otvrdlim od lažnih demonskih učenja; potom im reče: “Pogledajte ove ribe morske, sada dok stojimo na obali i gledamo u vode života mnogih. Zaista, voda je njihov svijet, baš kao što kopno pripada čovjeku. Pitam vas, dolaze li ribe vama iskati suhu zemlju ili plodove njene? Ne dolaze. Tako ni za vas nije u skladu sa Zakonom odlaziti k moru i iskati stvari koje vam ne pripadaju; jer zemlja je podijeljena na tri kraljevstva duša – jedno je na kopnu, jedno u zraku, a jedno u moru – svako prema stvorovima svojim. U njih Veliko Biće položilo je duh života i dah sveti, a ono što On darežljivo je dao stvorovima Svojim, ni čovjek ni anđeli nemaju pravo prisvojiti.””

Zanimljivo je da kada Isus po prvi put poučava svoje učenike, inače Židove, o ishrani koju trebaju prihvatiti (vegetarijanstvo), oni ga kritiziraju: “Tvoje se riječi protive Zakonu.” – što se očito odnosi na dopuštenje u različitim dijelovima Staroga zavjeta po kojem im se dozvoljava jesti meso.

Isusov znameniti odgovor na to predstavlja pravo otkrovenje: “Protiv Mojsija uistinu ja ne govorim, niti protiv Zakona, kojim on udovoljio je tvrdoći vašega srca. Doista, kažem vam, na početku sva stvorenja Božja jela su samo bilje i plodove zemlje, sve dok mnoga od njih neznanje čovjekovo i sebičnost ne okrenuše od izvorne navike; ali čak se i ona imaju vratiti svojoj prirodnoj hrani; kao što zapisali su proroci, a njihove se riječi neće izjaloviti.” Ovi izvadci, i mnogi drugi, mogu se naći u knjizi The Humane Gospel of Jesus, koju je objavilo Edensko društvo. Radi se o jednom od nekoliko prijevoda Evanđelja svete dvanaestoríce. Bilo da netko s punom vjerom prihvaća učenja ovih esenskih tekstova ili ih odbacuje kao sramotne i krivotvorene, moramo priznati kako su ona u potpunom suglasju s fundamentalnim učenjima Isusa Krista, jer temelje se na ljubavi i samilosti, i to u njihovom najuzvišenijem obliku.

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)

Duša se ne rađa niti umire

Duša se ne rađa niti umire

Śrīmad-Bhāgavatam 3.31.45-46.

dravyopalabdhi-sthānasya
dravyeksāyogyatā yadā
tat pañcatvam aham-mānād
utpattir dravya-darśanam

dravya — predmeti; upalabdhi — opažanja; sthānasya — mjesta; dravya — predmeta; īksā — opažanja; ayogyatā — nesposobnost; yadā — kada; tat — ta; pañcatvam — smrt; aham-mānāt — od pogrešnog shvaćanja; utpattih — rođenje; dravya — fizičko tijelo; darśanam — promatranje;

Kada oči izgube moć viđenja boje i oblika uslijed bolesti očnoga živca, osjetilo viđenja postaje umrtvljeno. Živo biće koje je promatrač i očiju i prizora, gubi sposobnost vizije. Na isti način, kada fizičko tijelo, mjesto na kojem se događa opažanje predmeta, postane nesposobno opažati, to se naziva smrt. Kada osoba počne smatrati fizičko tijelo svojim vlastitim bićem, to se naziva rođenjem.

Smisao: Kada netko kaže “ja vidim”, to znači da vidi svojim očima ili kroz naočale; gleda pomoću instrumenta vida. Ako je instrument vida slomljen ili bolestan, ili postane nesposoban za djelovanje, onda duša, kao promatrač, također prestaje djelovati. Slično tome, u sadašnjem trenutku, u ovom materijalnom tijelu živa duša djeluje, ali kada tijelo postane nesposobno djelovati, ona takođe prestaje vršiti svoje posljedične djelatnosti. Kada se nečiji instrument djelovanja potrga i ne može djelovati, to se naziva smrt. Kada osoba ponovno dobije novi instrument djelovanja – to se naziva rođenje. Ovaj proces rađanja i umiranja odvija se u svakom trenutku, neprestanom tjelesnom promjenom. Konačna promjena naziva se smrt, a prihvaćanje novoga tijela naziva se rođenje. To je razjašnjenje pitanja rođenja i smrti. Zapravo, živo biće se ne rađa, niti umire, ono je vječno. Kao što je potvrđeno u Bhagavad-gīti, na hanyate hanyamāne śarīre: živo biće nikada ne umire, čak niti poslije smrti, tj. uništenja ovoga materijalnog tijela.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Krišna brine osobno!

Krišna brine osobno!

Balarama-massages-Krishna

Jednom davno živio je brahmana koji je pisao komentare na Bhagavad-gitu. Kada je stigao do stiha u kojem Krišna kaže da se osobno brine za svoje bhakte, u njemu se probudila sumnja: “Može li se Krišna uistinu osobno brinuti za sve svoje bhakte? Ta On ima toliko posla!” Budući da si brahmana to nije mogao zamisliti, oštrim je perom izgrebao riječ “osobno”. Međutim, nije nastavio s radom jer nije mogao prestati razmišljati o tom stihu. Tako je na kraju zamolio svoju ženu da mu nešto skuha – dok se on u međuvremenu okupa u obližnjoj rijeci. Kada je supruga željela uzeti namirnice – shvatila je da je smočnica prazna. Bespomoćno se pitala što da učini. Odlazak u susjedno selo oduzeo bi joj previše vremena. Međutim, upravo tada začula je kucanje na vratima. Nakon što ih je otvorila, ugledala je dva predivna dječaka s velikim košarama punim namirnica.

“Čuli smo da više nemate zaliha. Molimo da uzmete ove namirnice”, rekao je jedan od tih nadzemaljski lijepih dječaka. Žena brahmane bila je jednako iznenađena koliko i obradovana, pa je upitala: “Kako ste znali da više nemamo namirnica? Jeste li vi prijatelji moga muža?” Također ih je zamolila da ostanu i objeduju s njima. Onda je mlađi dječak, čija je put bila plavičasta, odgovorio: “Poznajemo vašega muža jako dobro, a također znamo i da je bezobziran. Stoga se nećemo ovdje više zadržavati, inače bi se mogao vratiti i ponovno me zlostavljati.” S tim su se riječima dječaci okrenuli, a brahmanina je supruga vidjela kako su leđa dječaka koji joj je odgovorio jako izgrebana. Još prije nego je stigla nešto reći, njih su se dvojica udaljili i nestali. Kada se nakon nekih sat vremena brahmana vratio kući, vidio je svoju ženu kako ljutitog izraza lica sjedi pognuta nad jelom. To ga je jako iznenadilo jer ga je obično čekala kako bi ručali zajedno.

“Mogu li znati zašto već objeduješ?”- upitao je.

“Zato što si ti okrutna osoba. Izgubila sam svo poštovanje prema tebi.” – odgovorila je supruga svome mužu brahmani. Začuđen, brahmana ju je upitao: “Možeš li mi to pobliže objasniti? Ta znaš da se strogo držim principa nenasilja i da ne ubijam čak ni komarce.”

“Ali zato mučiš malene dječake”, zajecala je njegova žena i ispričala mu cijeli događaj. Brahmana je odmah shvatio – ta dvojica dječaka bili su Krišna i Balarama! Krišna se pojavio da bi pokazao kako se uistinu brine za Svoje bhakte – i to osobno! Budući da je Bhagavad-gita istovjetna s Njegovim duhovnim tijelom, kada je izgrebao stranicu Gite, izgrebao je i Gospodinova leđa.

Bhagavad-gītā 9.22.

ananyāś cintayanto mām
ye janāh paryupāsate
tesām nityābhiyuktānām
yoga-ksemam vahāmy aham

ananyāh — koje nemaju drugi cilj; cintayantah — usredotočuju; mām — na Mene; ye — one; janāh — osobe; paryupāsate — pravilno obožavaju; tesām — njima; nitya — uvijek; abhiyuktānām — utemeljene u predanosti; yoga — potrepštine; ksemam — zaštitu; vahāmi — osiguravam; aham — Ja.

Ali onima koji Me uvijek obožavaju s nepodijeljenom predanošću, meditirajući na Moj transcendentalni oblik, dajem ono što im nedostaje i čuvam ono što imaju.

SP Lilamrita – str. 322 – 332

Šrila Prabhupada Lilamrita – str. 322 – 332

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”

 

 
Srila+Prabhupada

Čitav svijet može postati svjestan Krišne

Čitav svijet može postati svjestan Krišne

Śrīmad-Bhāgavatam 4.8.54.

om namo bhagavate vāsudevāya
mantrenānena devasya
kuryād dravyamayīmbudhah
saparyāmvividhair dravyair
deśa-kāla-vibhāgavit

om — o moj Gospodine; namah — odajem svoje ponizno poštovanje; bhagavate — Svevišnjoj Božanskoj Osobi; vāsudevāya — Svevišnjem Gospodinu, Vasudevi; mantrena — ovom himnom ili mantrom; anena — ovo; devasya — Gospodina; kuryāt — treba učiniti; dravyamayīm — fizički; budhah — onaj tko je učen; saparyām — obožavanje propisanom metodom; vividhaih — s različitim; dravyaih — predmetima; deśa — ovisno o zemlji; kāla — vremena; vibhāga-vit — onaj tko zna podjele.

Om namo bhagavate vāsudevāya. Ovo je mantra koja se sastoji od dvanaest slogova i namijenjena je obožavanju Gospodina Krišne. Osoba treba ustoličiti fizičke oblike Gospodina i pjevajući mantru treba ponuditi cvijeće, voće i druge različite namirnice, točno prema pravilima i propisima koje su propisali autoriteti. Ali to treba učiniti u skladu s mjestom, vremenom i popratnim pogodnim i nepogodnim okolnostima.

Smisao: Om namo bhagavate vāsudevāya je poznata kao dvādaśāksara-mantra. Ovu mantru pjevaju vaisnava bhakte i počinje s pranavom, ili omkārom. Postoji naredba da oni koji nisu brāhmane ne mogu izgovarati pranava mantru. Ali Dhruva Maharaja je bio rođen kao ksatriya (ratnik). Odmah je priznao Naradi Muniju da kao ksatriya nije mogao prihvatiti njegove upute o odricanju i umnoj ravnoteži, što su dužnosti brahmane. Uprkos tome, mada nije bio brāhmana, već ksatriya, na temelju autoriteta Narade, Dhruvi je bilo dozvoljeno da izgovara pranava omkāru. To je vrlo značajno. Posebno u Indiji, kastinski brāhmane jako prigovaraju kada osobe iz drugih kasta koje nisu rođene u obiteljima brāhmana izgovaraju ovu pranava mantru. Ali ovde nalazimo prešutni dokaz da se osobi koja prihvati vaisnavsku mantru ili vaisnavski način obožavanja Božanstva, dozvoljava da pjeva pranava mantru. U Bhagavad-giti Gospodin osobno prihvaća da se svatko, čak i ako pripada nižim vrstama života, može uzdići do najvišeg položaja i vratiti se kući, natrag Bogu, jednostavno ako pravilno vrši obožavanje.

Kao što je ovdje izjavio Narada Muni, propisana pravila su da osoba treba prihvatiti mantru od vjerodostojnog duhovnog učitelja i čuti je kroz jedno uho. Ne samo da treba pjevati ili tiho izgovarati mantru, već ispred sebe mora imati Božanstvo ili fizički oblik Gospodina. Naravno, kada se Gospodin pojavi, to više nije fizički oblik. Na primjer, kada se željezo užari u vatri, više nije željezo već vatra. Slično tome, kada izradimo oblik Gospodina, bilo od drveta, kamena, metala, dragulja, boje ili u umu – to je vjerodostojni, duhovni, transcendentalni oblik Gospodina. Osoba mora ne samo primiti mantru od vjerodostojnog duhovnog učitelja poput Narade Munija ili njegovog predstavnika u učeničkom slijedu, već je mora i pjevati. I ne samo da je mora pjevati, već također mora nuditi hranu koja joj je dostupna u njenom djelu svijeta, u skladu s vremenom i mogućnostima. Metoda obožavanja – pjevanje mantre i izrada Gospodinovog oblika – nije stereotipan, niti je svuda jednak. U ovom je stihu posebno spomenuto da osoba treba uzeti u obzir vrijeme, mjesto i mogućnosti.
Nastavak teksta...

Naš pokret svjesnosti Krišne rasprostranjen je širom svijeta i mi također ustoličujemo Božanstva u različitim centrima. Ponekad naši prijatelji iz Indije, napuhani zbog izmišljenih predodžbi kritiziraju: „Ovo nije učinjeno. Ono nije učinjeno”. Ali zaboravljaju upute Narade Munija, jednog od najvećih vaisnava, Dhruva Maharaji. Osoba mora uzeti u obzir vrijeme, zemlju i mogućnosti. Što je praktično u lndiji možda nije praktično u Zapadnim zemljama. Oni koji nisu u nizu ācārya ili koji sami ne znaju kako djelovati u ulozi ācārye, bespotrebno kritiziraju djelatnosti ISCKON pokreta u zemljama izvan Indije. Činjenica je da takve osobe koje kritiziraju, osobno ne mogu učiniti ništa za širenje svjesnosti Krišne. Ako netko uistinu ide propovjedati, podvrgavajući se svim opasnostima i uzimajući u obzir mjesto i vrijeme, može promijeniti način obožavanja, ali prema sastrama to uopće nije pogrešno. Śrīmad Vīrarāghava Ācārya, ācārya u učeničkom slijedu Rāmānuja sampradāye istaknuo je u svom tumačenju da candale ili uvjetovane duše rođene u obiteljima nižim od sudra mogu u izvjesnim slučajevima također biti inicirane.

Formalnosti se mogu malo tu i tamo promijeniti da bi postale vaisnave. Gospodin Caitanya Mahaprabhu je preporučio da se Njegovo ime treba čuti u svakom kutu svijeta. Kako je to moguće ako osoba ne propovjeda svuda? Kult Gospodina Caitanye Mahaprabhua je bhāgavata-dharma i On posebno preporučuje Krišna kathu, ili kult Bhagavad-gīte i Śrīmad-Bhāgavatama. On preporučuje da svaki Indijac, smatrajući ovaj zadatak para-upakārom, dobrotvornom djelatnošću, prenese Gospodinovu poruku ostalim stanovnicima ovoga svijeta. “Ostalim stanovnicima svijeta” se ne odnosi samo na one koji su upravo kao indijski brāhmane i ksatriye, ili kastinski brāhmane, koji tvrde da su brāhmane jer su se rodili u obiteljima brāhmana. Taj princip da samo Indijce i hinduse treba uvesti u vaisnavski kult je potpuno pogrešan. Treba napraviti propagandu da bi se svatko uveo u vaisnavski kult.

Pokret svjesnosti Krišne namijenjen je tom cilju. Nema prepreka propagiranju pokreta svjesnosti Krišne, čak i među ljudima rođenim u obiteljima candala, mleccha ili yavana. Čak i u Indiji, ovu je činjenicu potvrdio Śrīla Sanātana Gosvāmī u svojoj knjizi Hari-bhakti-vilāsi, koja je smrti i mjerodavni vedski vodič za vaisnave u njihovom svakodnevnom ponašanju. Sanātana Gosvāmī kaže da kao što se bronca može pretvoriti u zlato kada se kemijskim procesom pomješa sa živom, tako vjerodostojnom diksom ili metodom inicijacije, svatko može postati vaisnava. Osoba treba primiti inicijaciju od vjerodostojnog duhovnog učitelja, koji dolazi u učeničkom slijedu i kojeg je opunomoćio njegov duhovni učitelj. To se naziva dīksā-vidhāna. Gospodin Krišna izjavljuje u Bhagavad-giti, vyapāśritya: osoba treba prihvatiti duhovnog učitelja. Tim procesom čitav svijet može postati svjestan Krišne.
Zatvori

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Tri načina ponašanja prema drugima

Tri načina ponašanja prema drugima

Śrīmad-Bhāgavatam 4.8.34.

gunādhikān mudam lipsed
anukrośam gunādhamāt
maitrīm samānād anvicchen
na tāpair abhibhūyate

guna-adhikāt — prema onome tko je više kvalificiran; mudam — zadovoljstvo; lipset — treba osjećati; anukrośam — samilost; guna-adhamāt — prema onome tko je manje kvalificiran; maitrīm — prijateljstvo; samānāt — s ravnopravnim; anvicchet — treba željeti; na — ne; tāpaih — patnjama; abhibhūyate — postaje uznemirena.

Svaka osoba treba djelovati na sljedeći način: kada sretne osobu koja je više kvalificirana od nje, treba biti veoma zadovoljna; kada sretne osobu koja je manje kvalificirana, treba biti samilosna prema njoj; kada sretne osobu koja joj je ravnopravna, treba se sprijateljiti s njom. Tako nikada neće biti uznemirena trostrukim bijedama ovoga materijalnog svijeta.

Smisao: Obično kada sretnemo osobu koja je više kvalificirana od nas postajemo zavidni na nju; kada sretnemo nekoga tko je manje kvalificiran, rugamo mu se; a kada sretnemo nekoga tko nam je ravnopravan, postajemo vrlo ponosni na naše djelatnosti. To su uzroci svih materijalnih patnji. Veliki mudrac Narada je stoga savjetovao da bhakta treba djelovati savršeno. Umjesto da zavidi osobi koja je više kvalificirana, treba biti radostan da je primi. Umjesto da ugnjetava osobu koja je manje kvalificirana treba biti samilostan prema njoj da bi je uzdigao do pravilnog standarda. A kada sretne osobu koja mu je ravnopravna, umjesto da pred njom bude ponosan na svoje djelatnosti, treba se prema njoj odnositi kao prema prijatelju. Osoba treba biti samilosna prema ljudima koji pate jer su zaboravili Krišnu. Ove važne djelatnosti će je učiniti sretnom u materijalnom svijetu.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Duhovni je život androgin

Duhovni je život androgin

Bhakti Tirtha Swami

Duhovno napredne osobe koje su prirodno androgine, integrirale su mušku i žensku stranu. Duhovno jaka žena ima pristup dominantnoj muškoj energiji koja joj omogućava odlučno djelovanje. a duhovno jak muškarac može lako očitovati ženske odlike kao što su poniznost i osjećajnost. Kako duhovno napredujemo. postajemo sve predaniji Gospodinu tako da nismo pod utjecajem onoga što drugi misle. Kad se to dogodi, nismo toliko vezani za tradicionalne uloge spolova i možemo lakše izraziti odlike koje se pripisuju suprotnome spolu. Sposobni smo živjeti istinski i spontano bez straha i lažne sentimentalnosti. Ne možemo se nepotpuni vratiti kući, Bogu. To znači da se ne možemo vratiti misleći da smo samo muškarac ili samo žena. Da bismo napredovali, moramo razviti razumijevanje androginije, koja nije samo fizička ili seksualna.

Već smo spomenuli da društvo želi da mislimo da je ljubav seks i da se moramo izražavati seksualno kako bismo imali vezu s drugim ljudima. Međutim, ne smijemo zaboraviti da nitko nije privlačniji od visoko razvijene duhovne žene ili muškarca. Svatko želi biti s takvom osobom: to je prirodno. No to ne znači da odnos mora biti otvoreno seksualan. Kad se počnemo duhovno razvijati, moramo se truditi da ne uznemiravamo druge osobe. Na primjer. kako muškarac bude postajao cjelovitije biće, njegova će se ženska strana početi očitovati. U toj početnoj fazi, muškarac će se osjećati toliko okrijepljen ženskim energijama da će ih očajnički željeti što snažnije osjećati. Ne bude li oprezan, mogu ga početi privlačiti jedna žena za drugom i osjećat će potrebu da bude intimno povezan sa svakom od njih. Ako ne shvati da je taj osjećaj rezultat buđenja ženske strane, može postati promiskuitetan. Žena može imati slično iskustvo i biti privučena nizom muškaraca kad se probudi njezina muška strana. Ako nismo oprezni, možemo se početi nepromišljeno upuštati u seksualne aktivnosti. Taj fenomen možemo vidjeti i u nekim novim new-age organizacijama u kojima muškarci i žene rutinski prakticiraju “slobodnu ljubav”.
Nastavak teksta...

Moramo se oduprijeti porivu da se neograničeno upuštamo u seksualne aktivnosti. Na kraju ćemo samo frustrirati sebe i druge. Frustracija može postati još jedan čimbenik koji doprinosi homoseksualnom ili lezbijskom načinu života. Mnoge se žene umore od veza i žale se: “Kad sam pokušala pronaći muškarca na koledžu, nije mi uspjelo. Pokušala sam naći muškarca u uredu; nije uspjelo. Pokušala sam se povezati sa starijim muškarcem; nije uspjelo. Kad sam se pokušala vezati za mlađeg muškarca, opet nije išlo. Onda sam pokušala naći duhovnu osobu i opet sam bila iskorištena. Dosta mi je. Sada želim ženu.” U procesu pokušaja pronalaženja partnera mnoge su žene doživjele neprekidno vrijeđanje, zlostavljanje i iskorištavanje te su izgubile zanimanje za muškarce. Nažalost, žena u toj situaciji može nastaviti doživljavati nedostatak integracije jer ne može biti potpuno cjelovita ako sama igra ulogu dominantna muškarca, potiskujući svoju ženstvenost.

Muškarci se mogu naći u sličnoj situaciji, zaključujući: “Dosta mi je žena. Pronaći ću muškarca, nekoga sa sličnim iskustvima. Barem ćemo moći razumijeti jedan drugoga”. U nekim slučajevima takvom muškarcu mogu nedostajati jaka muška obilježja te lako postaje vezan za drugog muškarca koji ima dominantna svojstva. Ustvari, traži muškarca kojeg nema u njemu samom te ga pokušava naći u nekom drugom. U današnjem društvu mnogi homoseksualci postaju duboko duhovni jer su doživjeli razočaranja na svim stranama i spremni su za stvamu promjenu. Žele istinsku vezu s nečim višim. Ponavljam, ne smijemo ih osuđivati jer je njihovo ponašanje vapaj za ljubavlju. Nažalost, budući da taj vapaj nije usklađen s razvojnim potrebama cijelog bića, može uzrokovati uznemirenje i zbrku.
Zatvori

(iz knjige Duhovni ratnik 2; autor Bhakti Tirtha Swami)
www.duhovniratnik.com

SP Lilamrita – str. 312 – 322

Šrila Prabhupada Lilamrita – str. 312 – 322

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”

 

 
Srila+Prabhupada

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (12. dio)

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (12. dio)

sveti_franjo_asiski

Isus čak osuđuje i one koji love životinje: Dok je šetao s nekolicinom svojih učenika, Isus je naišao na nekog čovjeka koji je dresirao psa za lov na druga, slabija stvorenja. Vidjevši to, Isus ga upita: “Zašto se baviš tim gnjusnim poslom?” Čovjek mu odgovori: “Tako zarađujem za život; u čemu drugom ta stvorenja mogu biti od koristi? Slaba su, pa tako zaslužuju smrt, ali psi, oni su jaki.”

Na to ga Isus tužno pogleda i reče: “Uistinu ti nedostaje mudrosti i ljubavi s nebesa, jer gle, svako stvorenje što ga Bog stvori ima svoje mjesto i svrhu u kraljevstvu života, i tko može reći što je dobro u njemu? Ili od kakve je koristi tebi, ili ljudskom rodu? Jer nije tvoje da ocjenjuješ slabe kao podređene jakima, jer slabi nisu dodijeljeni čovjeku za hranu ili zabavu. . .

Jao podmuklima koji povrijeđuju i ubijaju stvorenja Božja! Zaista jao lovcima, jer bit će lovljeni, i kakvu god milost ukažu svom nedužnom plijenu, takvu će i primiti od ruku nedostojnih ljudi! Ostavi se tog gnjusnog djelovanja zlih ljudi i čini ono što dobro je u očima Gospodnjim, i blagoslovljen budi, kako sam sebi ne bi bio uzrokom prokletstva.”

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)