SP Lilamrita – str. 285 – 294

Šrila Prabhupada Lilamrita – str. 285 – 294

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”. VAŽNO!!! Za korisnike Firefoxa desni klik na “Download” i potom “Save link as…”.

 

 
Srila+Prabhupada

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (11. dio)

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (11. dio)

lamb

O dobrostivosti prema životinjama

Prema Evanđelju svete dvanaestorice, prije Isusovog rođenja, anđeo je rekao Mariji: “Ne jedi nikakva mesa niti pij jaka pića, jer dijete će biti posvećeno Bogu još od utrobe majčine, pa tako ni mesa ni jaka pića uzeti ne smije.” Odlučan i snažan ton ovakve nebeske zapovijedi, ako se ona prihvati kao povijesna činjenica, svakako upućuje na Isusa kao Mesiju nagoviještenog u Starom zavjetu: “Zato će vam sam Bog dati znak. Eto, djevojka će zatrudnjeti i roditi sina, i nadjenuti će mu ime Emanuel. Maslo i med jesti će, dok ne nauči odbaciti zlo a izabirati dobro.” (Izaija 7:14, 15)

Tekst dalje opisuje kako pripadnici zajednice u kojoj su živjeli Josip i Marija nisu klali janje prilikom svetkovine Pashe: “I tako su Josip i Marija, njegovi roditelji, svake godine odlazili u Jeruzalem svetkovati Pashu, i slavili su taj praznik po običaju svoje braće koji suzdržavahu se od krvoprolića i jedenja mesa…” Ovaj opis zajednice u kojoj je Isus ponikao razjašnjava zašto je on još od ranoga djetinjstva volio ptice i životinje: “Jednoga je dana mali Isus došao na mjesto gdje je bila postavljena zamka za ptice, i tu je susreo nekoliko dječaka. Upitao ih je: “Tko je postavio zamku za ova nedužna stvorenja Božja? Pogledajte, u zamku će i on na sličan način biti uhvaćen”. U ovim navodno neizmijenjenim tekstovima nije iznenađujuće da nas Isus poučava kako trebamo biti pažljivi prema svim stvorenjima, a ne samo prema čovjeku: “Stoga budite obazrivi, blagi, suosjećajni, dobrostivi, i to ne samo prema svojoj vrsti već i prema svakom stvorenju koje vam je povjereno; jer za njih ste kao bogovi kojima se okreću u trenucima nužde i potrebe.”
Nastavak teksta...

Isus dalje nastavlja objašnjavati kako je došao u kontakt sa žrtvovanjima ogrezlim u krvi: “Dolazim zaustaviti žrtvovanja i krvave gozbe; i ako ne prestanete s ponudama jedenja mesa i krvi gnjev Božji neće vas napuštati; baš kao što sručio se na očeve vaše u divljini, koji požudno zaželješe mesa i jedoše ga do mile volje, pa ih trulež ispuni i kuga proždra.” U ovim ranim rukopisima ne nalazimo čudo s kruhom i ribama, kojeg smo spominjali u prethodnom poglavlju. Umjesto toga javlja se opis čuda s kruhom, voćem i peharom vode. “I Isus postavi pred njih kruh i voće, kao i vodu. Počeše jesti i piti – i do grla se najedoše. Čudo ih potom obuze; jer svaki je dovoljno imao, pa i više od toga, a bilo ih je četiri tisuće. Tad odoše zahvaljujući Bogu na onome što čuše i vidješe.” Ovi rani dokumenti prikazuju Isusa kao pobornika prirodne ishrane, osobito vegetarijanstva: “Kad je za to čuo jedan saducej, koji nije polagao vjere u svete stvari Božje, upitao je Isusa: “Reci mi, molim te, zašto nas savjetuješ da ne jedemo meso životinja, zar one nisu dane čovjeku za hranu, baš kao i voće i bilje o kojima zboriš?”

U odgovoru, Isus mu reče: “Pogledaj ovu lubenicu, taj plod zemlje.” I Isus raspolovi lubenicu, nastavljajući sa odgovorom saduceju: “Vlastitim se očima uvjeri kako dobar je ovaj plod što iz tla nastaje, ova hrana za čovjeka, i pogledaj sve te sjemenke u njemu, izbroji ih, jer jedna ih lubenica ima na stotine, pa i više. Ako sjemenje ovo posiješ, uistinu od Boga jedeš, jer krv prolivena nije. Što više, nikakvog krika ili boli tvoje oči i uši zamijetile nisu. Istinska hrana za čovjeka iz majke zemlje stiže, jer savršene darove ona pruža poniznima što joj stoje. Ali ti Sotonina davanja grliš – bol, smrt i krv živih duša, mačem podarene. Zar ne znaš, oni što od mača žive od mača i umiru? Ispravnim putem kreni i posij sjemenje dobrih plodova života. Ne nanosi boli nedužnim stvorenjima Božjim.”
Zatvori

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (2. dio)

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (2. dio)

Ugra Narasimhadev - black

Kada je Gospodin Nrisimhadev stigao u Mayapur, pujariji su bili nevoljni obožavati Njegov zastrašujuć oblik. Bhava-siddhi dasa naročito se bojao i bio je veoma nervozan prilikom obožavanja. Jedne noći, nakon što je stavio Gospodina na spavanje, napuštajući oltar čuo je tako zastrašujući zvuk da mu se digla kosa na glavi. Okrečući se natrag u strahu, provjeravao je da li je sve na svome mjestu. Brzo otišavši, zaključao je vrata i odao poštovanje moleći oproštaj za uvrede koje je možda bez znanja počinio. Na kraju te noći probudila ga je trešnja kreveta. Bhava-siddhi je, spavajući na gornjem krevetu, pomislio da pujari ispod njega ustaje na prvi jutarnji program (mangala-arati). Međutim, otvorivši oči, ugledao je Gospodina Nrisimhadeva kako sjedi tik do njega na krevetu.

Tog sretnog pujarija obuzeo je golemi strah, gotovo paničan. Pokušao se podići, no Gospodin Nrisimhadev je stavio obje ruke, koje su bile teške poput cijelog univerzuma, na njegova ramena. „Budi miran, smiri se”, Gospodin ga je tješio. „Došao Sam ti reći – kada Me obožavaš u hramu, nema potrebe da Me se bojiš. Molim te, odbaci taj strah. Molim te, odbaci taj strah.” Gospodin je zatim nestao, a Bhava-siddhi je ustao i počeo mahnito trčati unaokolo po verandi Long-buildinga (dugačke zgrade) gdje je spavao. „Što se dogodilo?” – pitali su zabrinuti bhakte. Odgovori koje su dobili bili su potpuno nerazumljivi, stoga su pomislili da je Bhava-sidhi poludio ili da je opsjednut duhom. Napokon, Bhava-siddhi je otrčao u hram i cijelim se tijelom ispružio ispred vrata oltara Gospodina Nrisimhadeva. Tako je ležeći uputio molitve iz dubine svoga srca.
Nastavak teksta...

Nakon nekog vremena, umirio se i krenuo prema svojoj sobi. „Pitam se zašto svi zure u mene?” pomislio je. Kada je pogledao prema dolje odgovor je bio jasan – otišao je u hram u svom donjem rublju!

Na prošlogodišnjem Gaura-purnima festivalu vidio sam Bhava-siddhija koji sada živi u Americi i upitao ga o tom događaju. „Da”, rekao je, „Još uvijek imam ta dva ožiljka od Gospodina Nrisimhadeva na ramenima. Sada su skoro nestali, ali još uvijek se vide.” On nije jedini tvrdio da je vidio Gospodina Nrisimhadeva. Jednom je bhakta iz obližnjeg Gaudiya Matha hrama došao obožavati Gospodina Nrisimhadeva i rekao našem glavnom pujariju, Jananivasi, da je na Nrisimha Caturdasi (dan pojave Nrisimhadeva) ostao cijelu noć mantrajući. Onda se, na kraju noći, Gospodin Nrisimhadev pojavio u njegovoj sobi. „To je bio oblik Nrisimhadeva iz vašega hrama, nosio je crvenu odjeću i pojavio se smijući se. Moj Guru Maharaja mi je rekao da sam veoma sretan i rekao mi je da trebam doći ovdje i obožavati Gospodina Nrisimhadeva.”

Drugi put, izbezumljeni roditelji odbjeglog dječaka, nakon što su tragali po cijeloj zemlji, napokon su saznali da je njihov sin u Mayapur centru. Odmah su došli i cijeli su ga dan tražili, raspitujući se na recepciji i kod raznih bhakta, ali nisu imali sreće u svojoj potrazi. Na kraju dana, za vrijeme sandhya-aratija Gospodina Nrisimhadeva, majka se molila sklopljenih ruku: „Moj dragi Gospodine, zadnji put kada sam došla ovdje sretno sam sudjelovala u pjevanju i plesanju, ali sada je moje srce slomljeno zbog izgubljenog sina i nemam više zadovoljstva u svom životu. Moj Gospodine, samo kada bi mi se moj sin vratio i ja bih također digla svoje ruke i zapjevala ‘Haribol, Hare Krišna! ”’

Kako su te riječi otišle sa njenih usta, netko je prošao, stavši ispred nje i Gospodina Nrisimhadeva – bio je to njen sin! Oba roditelja su sada prihvatili Vaisnava inicijaciju, započeli nama-hatta centar i entuzijastično šire slave Gospodina. Ima i drugih priča – neke malo oklijevam ispričati, a druge ne mogu, jer su mi ispričane u povjerenju. Bhakte koji su mi ih ispričali imaju jaču vjeru i ubjeđenje, a svakako se i moja vjera učvrstila slušajući ih. Ako i drugi dobiju istu korist čitajući ih – čak iako nisu šastre (sveti spisi) – biti će vrlo korisno. Pomažu nam pri napretku u svjesnosti Krišne.
Zatvori

(iz zapisa Pankajanghri dasa, Mayapur Journal)

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (1. dio)

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (1. dio)

Ugra Narasimhadev - black

Činjenica da ljudi jednostavno vole slušati priče razlog je zašto su neki od vedskih zakona postupno prenošeni u obliku priča, kao što su epovi Mahabharata i Ramayana, te povjesnice Purane. Kada se takve priče tiču zabava Gospodina i Njegovih bhakta zovu se lile. Kao pujari Gospodina Nrisimhadeve u Mayapuru, zamoljen sam da ispričam neke prispodobe u svezi s Njim, ali za razliku od šastra (svetih spisa) ove ”lile” nemaju autoritet, osim kao svjedočenja bhakta koji su ih ispričali. U mnogim slučajevima nema drugih svjedoka. Iako sam općenito prilično skeptičan glede mističnih iskustava drugih ljudi, nedavno se počelo događati previše toga pa sam sjeo i zapisao ih. Na primjer, za vrijeme posljednjeg Gaura-purnima festivala, pozvao sam gospođu iz oveće grupe i zamolio je da podijeli damama Gospodinovu caranamritu (voćni sirup kojim se kupa Božanstvo) što je ona i učinila.

Kasnije kada je vratila zdjelu osvrnula se kako je Gospodin Nrisimhadev bio veoma milostiv jer je tako brzo uzvratio. “Jutros sam molila da budem u stanju ponuditi neku neposrednu službu za Gospodina, a sada ste mi dali ovu službu” “Da”, rekao sam “želje se brzo ispunjavaju u dhami (svetom mjestu). Samo pogledaj, istog dana kada zaželiš, događa se.” “Ne, ne istoga dana – istog trenutka!” odgovorila je. “Baš kada sam izrazila želju za službom, ti si me pozvao.” “Oh, to je nevjerojatno!” primijetio sam. “Jesi li čula kako je izliječen problem sa očima jedne mataji (majke) u isto vrijeme kada su originalne oči Gospodina Nrisimhadeva ponovno vraćene nazad, nakon što Mu je jedan donator kupio nove oči?” “O da”, rekla mi je. “U stvari, bila sam u istoj zgradi kada joj se Gospodin Nrisimhadev obratio”, dodala je. “Znaš, bilo je toliko energije naokolo te noći tako da nitko nije mogao zaspati.”
Nastavak teksta...

Samo nekoliko dana kasnije, drugi bhakta je otkrio kako mu je Gospodin Nrisimhadev pomogao: “Jako sam patio. Čak nisam mogao niti stajati a da se ne pridržavam za stup ispred oltara Gospodina Nrisimhadeva. Molio sam se: “Molim te pomozi mi, odagnaj ovu patnju tako da Te u potpunosti mogu služiti!” Zatim sam osjetio kako se sva bol pokreće prema gore i izlazi iz moga tijela. Samo je otišla.” Dok sam ovo slušao, primijetio sam drugu bhaktinu koja je došla radi darsana (susreta, viđenja) sa Gospodinom. Ranije ujutro, ova mataji me je upitala za savjet što da radi jer dvije sedmice ima problem koji zagađuje njeno tijelo, što joj onemogućuje da naslika neka Božanstva u Assamu, iako već ima avionsku kartu. “Mataji”, uzviknuo sam dok sam išao prema njoj, “Gospodin Nrisimhadev trenutno daje blagoslove. Zašto Ga ne zamoliš da ti otkloni problem?”

Tog istoga jutra, kada me je vidjela, rekla je: “Hvala puno na savjetu! Znaš, kada sam jučer stigla kući iz hrama, moj problem je sasvim nestao.” Nekoliko dana kasnije, druga mataji je došla do sobe za pujarije (osobe koje obožavaju Božanstvo) i rekla nam o svom snu – kako je Gospodin Nrisimhadev hodao i razgovarao s njom baš kao otac. Kada Ga je upitala kako Ga može služiti, rekao joj je da Mu ponudi mango. Skoro tjedan dana kasnije kada je donijela mango za ponudu, Jananivasa je pričao nekim drugim pujarijima kako je ona posebno sretna jer je Gospodin Nrisimhadev razgovarao s njom, držao njenu ruku i dao joj osobne upute. Mataji je tada uzviknula: “Zapravo, bilo je toga više u snu nego što sam vam prethodno ispričala. Gospodin Nrisimhadev mi je također rekao: „Moj pujari mi je veoma drag i povešću ga nazad sa sobom.“ “O ne, molim Te, nemoj to učiniti“, uplašeno sam uzviknula, “želimo da on ostane ovdje.“ “Ne, Ja mislim da ću ga povesti natrag k Sebi.“

Nakon što sam Ga molila duže vrijeme, Gospodin je čvrsto izjavio: “U redu, onda ću povesti jednog od vođa…“ I sada, kao što znate samo prije nekoliko dana Njegova Svetost Gour Govinda Swami, koji je bio GBC, sannyasi i Guru, iznenada je napustio tijelo, imao je srčani udar. Nisam to ranije spominjala jer nisam htjela nikoga uznemiriti, ali sada kada se to obistinilo osjećam da je u redu da vam to ispričam. Kada sam ispričao ovu priču svom prijatelju Visvarmbharu u Carolini, rekao je: “To je nevjerovatno! Moja je žena također sanjala o Gospodinu Nrisimhadevu i mangu. Vidiš, jučer kada je šetala van kompleksa u Mayapuru, vidjela je teglu sa ušećerenim mangoom u trgovini i zaželjela ga je kupiti za Gospodina Nrisimhadeva. Ali sumnjajući u čistoću sadžaja – odustala je. Međutim, sinoć joj se Gospodin Nrisimhadev pojavio u snu i upitao: “Gdje je Moj ušećereni mango?“ (nastavlja se…)
Zatvori

(iz zapisa Pankajanghri dasa, Mayapur Journal)

Caitanya-Caritamrita Madhya lila – 10. pogl. str. 333 – 357

Caitanya-Caritamrita Madhya lila – 10. pogl. str. 333 – 357

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”. VAŽNO!!! Za korisnike Firefoxa desni klik na “Download” i potom “Save link as…”.

 

 
Pancha Tattva

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (1. dio)

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (1. dio)

Ugra Narasimhadev - black

Činjenica da ljudi jednostavno vole slušati priče razlog je zašto su neki od vedskih zakona postupno prenošeni u obliku priča, kao što su epovi Mahabharata i Ramayana, te povjesnice Purane. Kada se takve priče tiču zabava Gospodina i Njegovih bhakta zovu se lile. Kao pujari Gospodina Nrisimhadeve u Mayapuru, zamoljen sam da ispričam neke prispodobe u svezi s Njim, ali za razliku od šastra (svetih spisa) ove ”lile” nemaju autoritet, osim kao svjedočenja bhakta koji su ih ispričali. U mnogim slučajevima nema drugih svjedoka. Iako sam općenito prilično skeptičan glede mističnih iskustava drugih ljudi, nedavno se počelo događati previše toga pa sam sjeo i zapisao ih. Na primjer, za vrijeme posljednjeg Gaura-purnima festivala, pozvao sam gospođu iz oveće grupe i zamolio je da podijeli damama Gospodinovu caranamritu (voćni sirup kojim se kupa Božanstvo) što je ona i učinila.

Kasnije kada je vratila zdjelu osvrnula se kako je Gospodin Nrisimhadev bio veoma milostiv jer je tako brzo uzvratio. “Jutros sam molila da budem u stanju ponuditi neku neposrednu službu za Gospodina, a sada ste mi dali ovu službu” “Da”, rekao sam “želje se brzo ispunjavaju u dhami (svetom mjestu). Samo pogledaj, istog dana kada zaželiš, događa se.” “Ne, ne istoga dana – istog trenutka!” odgovorila je. “Baš kada sam izrazila želju za službom, ti si me pozvao.” “Oh, to je nevjerojatno!” primijetio sam. “Jesi li čula kako je izliječen problem sa očima jedne mataji (majke) u isto vrijeme kada su originalne oči Gospodina Nrisimhadeva ponovno vraćene nazad, nakon što Mu je jedan donator kupio nove oči?” “O da”, rekla mi je. “U stvari, bila sam u istoj zgradi kada joj se Gospodin Nrisimhadev obratio”, dodala je. “Znaš, bilo je toliko energije naokolo te noći tako da nitko nije mogao zaspati.”
Nastavak teksta...

Samo nekoliko dana kasnije, drugi bhakta je otkrio kako mu je Gospodin Nrisimhadev pomogao: “Jako sam patio. Čak nisam mogao niti stajati a da se ne pridržavam za stup ispred oltara Gospodina Nrisimhadeva. Molio sam se: “Molim te pomozi mi, odagnaj ovu patnju tako da Te u potpunosti mogu služiti!” Zatim sam osjetio kako se sva bol pokreće prema gore i izlazi iz moga tijela. Samo je otišla.” Dok sam ovo slušao, primijetio sam drugu bhaktinu koja je došla radi darsana (susreta, viđenja) sa Gospodinom. Ranije ujutro, ova mataji me je upitala za savjet što da radi jer dvije sedmice ima problem koji zagađuje njeno tijelo, što joj onemogućuje da naslika neka Božanstva u Assamu, iako već ima avionsku kartu. “Mataji”, uzviknuo sam dok sam išao prema njoj, “Gospodin Nrisimhadev trenutno daje blagoslove. Zašto Ga ne zamoliš da ti otkloni problem?”

Tog istoga jutra, kada me je vidjela, rekla je: “Hvala puno na savjetu! Znaš, kada sam jučer stigla kući iz hrama, moj problem je sasvim nestao.” Nekoliko dana kasnije, druga mataji je došla do sobe za pujarije (osobe koje obožavaju Božanstvo) i rekla nam o svom snu – kako je Gospodin Nrisimhadev hodao i razgovarao s njom baš kao otac. Kada Ga je upitala kako Ga može služiti, rekao joj je da Mu ponudi mango. Skoro tjedan dana kasnije kada je donijela mango za ponudu, Jananivasa je pričao nekim drugim pujarijima kako je ona posebno sretna jer je Gospodin Nrisimhadev razgovarao s njom, držao njenu ruku i dao joj osobne upute. Mataji je tada uzviknula: “Zapravo, bilo je toga više u snu nego što sam vam prethodno ispričala. Gospodin Nrisimhadev mi je također rekao: „Moj pujari mi je veoma drag i povešću ga nazad sa sobom.“ “O ne, molim Te, nemoj to učiniti“, uplašeno sam uzviknula, “želimo da on ostane ovdje.“ “Ne, Ja mislim da ću ga povesti natrag k Sebi.“

Nakon što sam Ga molila duže vrijeme, Gospodin je čvrsto izjavio: “U redu, onda ću povesti jednog od vođa…“ I sada, kao što znate samo prije nekoliko dana Njegova Svetost Gour Govinda Swami, koji je bio GBC, sannyasi i Guru, iznenada je napustio tijelo, imao je srčani udar. Nisam to ranije spominjala jer nisam htjela nikoga uznemiriti, ali sada kada se to obistinilo osjećam da je u redu da vam to ispričam. Kada sam ispričao ovu priču svom prijatelju Visvarmbharu u Carolini, rekao je: “To je nevjerovatno! Moja je žena također sanjala o Gospodinu Nrisimhadevu i mangu. Vidiš, jučer kada je šetala van kompleksa u Mayapuru, vidjela je teglu sa ušećerenim mangoom u trgovini i zaželjela ga je kupiti za Gospodina Nrisimhadeva. Ali sumnjajući u čistoću sadžaja – odustala je. Međutim, sinoć joj se Gospodin Nrisimhadev pojavio u snu i upitao: “Gdje je Moj ušećereni mango?“ (nastavlja se…)
Zatvori

(iz zapisa Pankajanghri dasa, Mayapur Journal)

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (2. dio)

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (2. dio)

Narsimha

Je li to ono što oni žele za svoj projekt? Sthapati je odgovorio: “Jako zahtijevaju. Stalno dolaze razgovarati sa mnom o tom Božanstvu. Izgleda da imaju problema s razbojnicima.” Pružajući svom guruu skicu Božanstva, rekao je: “To je Božanstvo koje žele.” Njegov guru je uzeo skicu i pogledao je znalački. “Ah, to je ugra kategorija”, rekao je, “ali Božanstvo se u ovom raspoloženju naziva Sthanu-Nrisimha. On ne postoji na ovoj planeti. Čak i polubogovi na rajskim planetama ne obožavaju oblik kao ovaj. Da, ovo Božanstvo pripada ugra kategoriji. Ugra znači ljut, vrlo, vrlo ljut. Postoji devet oblika u ovoj kategoriji. Svi su jako ljuti. Ovaj koji oni žele je Sthanu Nrisimha: izlazi iz stupa. Ne. Nemoj klesati ovo Božanstvo. Neće biti povoljno za tebe. S tobom ću o ovome razgovarati kasnije.”

Nekoliko noći kasnije, sthapati je usnio san. U snu mu je došao guru i rekao: “Za njih možeš klesati Sthanu-Nrisimhu.” Sljedećeg jutra dobio je pismo iz Kanchipurama. Pismo je bilo od Sankaracarye i dao mu je neke upute u svezi renoviranja hrama. U dnu je bila fusnota. Pisalo je: “Za ISKCON možeš klesati Sthanu-Nrisimhu.” Sthapati mi je pokazao pismo i rekao, “Imam blagoslove svoga gurua. Isklesaću vam Božanstvo.” Bio sam preplavljen srećom. Platio sam mu unaprijed i upitao ga koliko mu je vremena potrebno. Rekao je da će Božanstvo biti spremno za šest mjeseci. Vratio sam se u Mayapur. Nakon četiri mirna mjeseca u svetoj Dhami, odlučio sam otići u južnu Indiju i nabaviti pribor od bronce potreban za obožavanje Nrisimhadeva i zatim uzeti Božanstvo. Putovanje je bilo dobro organizirano i bez problema sve dok nisam posjetio sthapatija. Objasnio sam mu da je sav pribor za obožavanje naručen i da sam došao uzeti Božanstvo.
Nastavak teksta...

Pogledao me je kao da sam izgubio razum i uzviknuo: “Kakvo Božanstvo? Nisam čak našao ni odgovarajući kamen!” Nisam mogao vjerovati svojim ušima. “Ali rekao si mi da će biti spreman za šest mjeseci”, uzviknuo sam. “Održaću svoje obećanje”, rekao je, “šest mjeseci nakon što pronađem kamen Božanstvo će biti spremno za ustoličenje.” Njegov odgovor je bio jasan, ali ja jednostavno nisam mogao shvatiti ili prihvatiti to odgađanje. Kako sam bio frustriran, izazvao sam ga: “Ima puno velikih kamenih ploča u cijeloj južnoj Indiji. U čemu je problem?” Pogledao me je na način kako bi učitelj pogledao sporog đaka i rekao vrlo odrešito: “Ne pravim mljeveni malter, izrađujem Božanstvo. Spisi nam kažu da se samo kamen koji ima život može koristiti za izradu Božanstva Visnua. Kada kamenu ploču udarite na sedam točaka i svaka proizvede zvuk spomenut u spisima, onda se takav kamen može koristiti.

Ali postoji i drugi test koji bi označio je li kamen živ. Postoji buba koja jede granit. Ako pojede s jedne strane kamena do druge i ostavi cijeli vidljivi trag za sobom, onda je prošao i drugi test. Takav kamen je živi kamen i iz njega se izraz može očitovati. Samo iz takvog kamena mogu isklesati vašeg Nrisimhadeva. Takav kamen govori poeziju. Sve odlike Božanstva isklesane iz takvog kamena biti će u potpunosti izražajne i prekrasne. Molim vas budite strpljivi. Iskreno sam tragao za vašim komadom kamena visokim šest stopa.” Bio sam preneražen i malo zabrinut. Bhakte u Mayapuru očekuju skori dolazak Božanstva. Kako ću im objasniti potragu za “živim kamenom”? Možda se odluče izraditi Nrisimhadeva od mramora? Odlučio sam pokušati olakšati temu razgovarajući sa sthapatijem o murtiju Prahlada Maharaja. “Molim vas oprostite mi, ali zaboravio sam vam prošli put reći da također želimo i murti Prahlada.

Mi želimo obožavati Prahlada-Nrisimhadeva. Što mislite?” “Mislim da to neće biti moguće”, sthapati je odgovorio činjenično. Gledao sam ga u nevjerici i nisam bio siguran šta reći. Nasmijao se i nastavio: “Vi želite da sve bude učinjeno upravo prema spisima. Vaš Nrisimhadev će biti visok četiri stope. U usporedbi s Njim Prahlada Maharaja će biti veličine amebe.” “Ali mi želimo da Prahlada Maharaja bude visok jednu stopu”, prekinuo sam ga. “U redu”, sthapati je odgovorio, “onda to znači da će vaš Nrisimhadev biti visok oko 120 stopa.” Počeli smo raspravljati o obliku Prahlada Maharaja. Napokon, sthapati je uzdahnuo i složio se izraditi Prahlada Maharaja visokog jednu stopu. Barem sam sada mogao izvjestiti nešto pozitivno kada se vratim u Mayapur. Nakon dva mjeseca vratio sam se u južnu Indiju. Nije bilo nikakvog napretka. Krstario sam tamo i nazad, iz Mayapura do južne Indije svakih trideset ili četrdeset dana.

Najzad je nađen naš kamen i sthapati je postao transformirani čovjek. Skoro cijelu sedmicu jedva je provodio vrijeme kod kuće. Sat za satom, dan za danom, sjedio je samo zureći u komad kamena. Imao je kredu u ruci ali ništa nije crtao. Odbijao je dopustiti svojim radnicima učiniti išta osim da otklone višak kako bi napravili taj komad kamena četvrtastim. Slijedeći put kada sam ga posjetio, na njemu je napravio skicu. To je bilo sve. Bio sam zabrinut. Rukovodioci u Mayapuru su postajali nestrpljivi. “Jesi li siguran da će to Božanstvo biti gotovo za šest mjeseci?”, pitao sam u očajanju. “Ne brini. Posao će biti obavljen”, odgovorio je. Vratio sam se u Mayapur, samo da bih ponovo bio poslat u južnu Indiju provjeriti neke detalje oko Božanstva. Vidio sam da sthapati kleše oblik s velikom pažnjom i predanošću. Na tom stupnju kamen je nestao i pojavio se oblik. Sthapati je baš počinjao s povezima za ruku.

Dva tjedna mu je trebalo da ih iskleše. Sve su odlike bile vrlo rafinirane i delikatne. Bio sam impresioniran i veoma sretan. Sthapatiju je trebalo malo više od dvanaest mjeseci da završi Božanstvo. Kada je završio posao nije me odmah obavijestio nego je odlučio posjetiti prijatelje na nekoliko dana. Bilo je vrijeme monsuna i malo posjetilaca, te je smatrao sigurnim zaključati Gospodina Nrisimhadeva u svom hangaru pokrivenim sijenom. Dva su dana kasnije njegovi susjedi dotrčali s vijestima o požaru na krovu njegovog hangara. Padala je velika kiša i sve je bilo mokro, ali ipak – krov od kokosovog drveta se zapalio. Otrčao je na lice mjesta i našao Nrisimhadeva nedirnutog, ali krov je izgorio u pepeo. Odmah mi je telefonirao: “Molim vas dođite i odnesite vaše Božanstvo. On sve pali. Dao je na znanje da želi ići – ODMAH!” Entuzijastično sam otputovao u južnu Indiju, iznajmio kamion i do pola ga napunio pijeskom. Stigao sam u sthapatijev studio misleći kako će taj zadnji korak biti relativno jednostavan.

Glupavo sam zaboravio da je Gospodin Nrisimhadev vrlo teška ličnost: Težak je jednu tonu! Nakon dva ili tri sata uspjeli smo sigurno podići Božanstvo iz hangara na kamion. Da bismo bezbjedno putovali preko granice također nam je trebala policijska dozvola, zajedno s potpisanim papirima iz poreznog Centralnog odjeljenja, arheološkog direktora i direkcije Art Emporiuma u pokrajini Tamil Nadu. Svi službenici su tražili da vide Božanstvo prije nego što potpišu papire. Čim su imali darshan (susret) s Gospodinom Nrisimhadevom postali su odmah vrlo efikasni i susretljivi. Imali smo sve neophodne papire u ruci u roku od dvadeset i četiri sata – čudo u tromoj birokraciji ureda vlade Indije. Put natrag u Mayapur bio je također nevjerovatno miran i bez poteškoća. Naš zaštitnik svakako je bio s nama. Obično sthapati dođe na dan ceremonije ustoličenja u sobu za Božanstva i izrezbari oči Božanstvu.

To se naziva netra-nimilanam (otvaranje očiju). To je bio izuzetan slučaj da je sthapati našem Nrisimhadevu već izrezbario oči. Ne samo da je izrezbario oči; takođe je obavio prana-pratisthu (prizivanje žive sile), malu puju i arati. Siguran sam da su zato svi papiri bili pripremljeni tako revnosno, a prenošenje Svevišnjeg Gospodina tako lako. On je već bio prisutan. A tko bi se usudio reći ‘ne’ Gospodinu Nrisimhadevu? Ustoličenje Gospodina Nrisimhadeva bilo je vrlo jedostavno i trajalo je tri dana: od 28. do 30. srpnja 1986. Sjećam se kako sam se osjećao zabrinutim glede moguće prejednostavnosti ustoličenja. Ozbiljno upozorenje Sankaracarye od Kanchipurama duboko me se dojmilo. No, moj je um ubrzo postao smiren glasnim, dinamičnim kirtanom. Sankirtana-yajna (skupno pjevanje Svetih imena) jedino pravo obilje Kali yuge dominiralo je scenom. Osjećao sam se oživljenim i zadovoljnim. Gospodin Nrisimhadev, zaštitnik sankirtana misije napokon se odlučio očitovati u Sri Mayapur Chandrodaya Mandiru.
Zatvori

(temeljeno na razgovoru s Atmatattva das adhikarijem)

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (2. dio)

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (2. dio)

Ugra Narasimhadev - black

Kada je Gospodin Nrisimhadev stigao u Mayapur, pujariji su bili nevoljni obožavati Njegov zastrašujuć oblik. Bhava-siddhi dasa naročito se bojao i bio je veoma nervozan prilikom obožavanja. Jedne noći, nakon što je stavio Gospodina na spavanje, napuštajući oltar čuo je tako zastrašujući zvuk da mu se digla kosa na glavi. Okrečući se natrag u strahu, provjeravao je da li je sve na svome mjestu. Brzo otišavši, zaključao je vrata i odao poštovanje moleći oproštaj za uvrede koje je možda bez znanja počinio. Na kraju te noći probudila ga je trešnja kreveta. Bhava-siddhi je, spavajući na gornjem krevetu, pomislio da pujari ispod njega ustaje na prvi jutarnji program (mangala-arati). Međutim, otvorivši oči, ugledao je Gospodina Nrisimhadeva kako sjedi tik do njega na krevetu.

Tog sretnog pujarija obuzeo je golemi strah, gotovo paničan. Pokušao se podići, no Gospodin Nrisimhadev je stavio obje ruke, koje su bile teške poput cijelog univerzuma, na njegova ramena. „Budi miran, smiri se”, Gospodin ga je tješio. „Došao Sam ti reći – kada Me obožavaš u hramu, nema potrebe da Me se bojiš. Molim te, odbaci taj strah. Molim te, odbaci taj strah.” Gospodin je zatim nestao, a Bhava-siddhi je ustao i počeo mahnito trčati unaokolo po verandi Long-buildinga (dugačke zgrade) gdje je spavao. „Što se dogodilo?” – pitali su zabrinuti bhakte. Odgovori koje su dobili bili su potpuno nerazumljivi, stoga su pomislili da je Bhava-sidhi poludio ili da je opsjednut duhom. Napokon, Bhava-siddhi je otrčao u hram i cijelim se tijelom ispružio ispred vrata oltara Gospodina Nrisimhadeva. Tako je ležeći uputio molitve iz dubine svoga srca.
Nastavak teksta...

Nakon nekog vremena, umirio se i krenuo prema svojoj sobi. „Pitam se zašto svi zure u mene?” pomislio je. Kada je pogledao prema dolje odgovor je bio jasan – otišao je u hram u svom donjem rublju!

Na prošlogodišnjem Gaura-purnima festivalu vidio sam Bhava-siddhija koji sada živi u Americi i upitao ga o tom događaju. „Da”, rekao je, „Još uvijek imam ta dva ožiljka od Gospodina Nrisimhadeva na ramenima. Sada su skoro nestali, ali još uvijek se vide.” On nije jedini tvrdio da je vidio Gospodina Nrisimhadeva. Jednom je bhakta iz obližnjeg Gaudiya Matha hrama došao obožavati Gospodina Nrisimhadeva i rekao našem glavnom pujariju, Jananivasi, da je na Nrisimha Caturdasi (dan pojave Nrisimhadeva) ostao cijelu noć mantrajući. Onda se, na kraju noći, Gospodin Nrisimhadev pojavio u njegovoj sobi. „To je bio oblik Nrisimhadeva iz vašega hrama, nosio je crvenu odjeću i pojavio se smijući se. Moj Guru Maharaja mi je rekao da sam veoma sretan i rekao mi je da trebam doći ovdje i obožavati Gospodina Nrisimhadeva.”

Drugi put, izbezumljeni roditelji odbjeglog dječaka, nakon što su tragali po cijeloj zemlji, napokon su saznali da je njihov sin u Mayapur centru. Odmah su došli i cijeli su ga dan tražili, raspitujući se na recepciji i kod raznih bhakta, ali nisu imali sreće u svojoj potrazi. Na kraju dana, za vrijeme sandhya-aratija Gospodina Nrisimhadeva, majka se molila sklopljenih ruku: „Moj dragi Gospodine, zadnji put kada sam došla ovdje sretno sam sudjelovala u pjevanju i plesanju, ali sada je moje srce slomljeno zbog izgubljenog sina i nemam više zadovoljstva u svom životu. Moj Gospodine, samo kada bi mi se moj sin vratio i ja bih također digla svoje ruke i zapjevala ‘Haribol, Hare Krišna! ”’

Kako su te riječi otišle sa njenih usta, netko je prošao, stavši ispred nje i Gospodina Nrisimhadeva – bio je to njen sin! Oba roditelja su sada prihvatili Vaisnava inicijaciju, započeli nama-hatta centar i entuzijastično šire slave Gospodina. Ima i drugih priča – neke malo oklijevam ispričati, a druge ne mogu, jer su mi ispričane u povjerenju. Bhakte koji su mi ih ispričali imaju jaču vjeru i ubjeđenje, a svakako se i moja vjera učvrstila slušajući ih. Ako i drugi dobiju istu korist čitajući ih – čak iako nisu šastre (sveti spisi) – biti će vrlo korisno. Pomažu nam pri napretku u svjesnosti Krišne.
Zatvori

(iz zapisa Pankajanghri dasa, Mayapur Journal)

Stara ura

Stara ura

145753669410226

tu odmah, kraj polja šahovskih, stara ura bdije
rijetko da se kvari, umara još rijeđe
glasnici njeni bez krila lako lete
nevidljivi i nijemi, bez ključa svud ulaze,
sekunde svete

i najglasnije stišaju, i najgoropadnije umire
i najslavnije bezimenima učine
i najljepšim očima teške vjeđe spuste,
i obraze najsjajnije u bore odjenu,
najgizdavijem kicošu kičmu savinu
i kralju najsnažnijem drhtavu ruku pruže,
s dvora vlasteline – golima učine
učenima razum zaboravom ogrnu

pred kraj zastavica vjetrom zavijori visoko
svak’ je gleda, rijedak priču čita
rijedak zbraja koliko je sati
odmah pokraj, ‘tik’ do ruba — ‘tak’ veselo
u grudima ure — meko srce kuca

(iz knjige Probuditi se na otoku; autor Gordan Jurković)

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (1. dio)

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (1. dio)

Narsimha

24. ožujka 1984. godine u 12,20h trideset pet razbojnika naoružanih oružjem i bombama napali su Śri Mayapur Chandrodaya Mandir. Uznemirili su bhakte i prijetili izrugujući se. Ali najveći šok je bio kada su razbojnici odlučili ukrasti Božanstva Śrila Prabhupade i Śrimati Radharani. Bhakte su neustrašivo izazvali napadače. Kako su mogli gledati da odnose Śrila Prabhupadu i Śrimati Radharani? Ispaljeno je nekoliko hitaca i nekoliko je razbojnika palo, a njihov plan je osujećen. Śrila Prabhupada je bio spašen, ali taj prelijepi oblik Śrimati Radharani više neće krasiti glavni oltar. Ovaj incident je zaista uznemirio umove bhakta. Oni koji su bili uključeni u rukovođenje naročito su bili zabrinuti kako da dođu do stalnog rješenja ovog problema. Ovo nije bilo prvi puta da su se bhakte suočavali s nasiljem i uznemirenjima u Mayapuru. Bhavananda dasa, koji je bio pomoćnik direktora ISKCON-a Mayapur, predložio je ustoličenje Gospodina Nrisimhadeva.

Kada su razbojnici prijetili bhaktama u Yoga-Pithu, Śrila Bhaktivinoda Thakura i njegov sin Śrila Bhaktisidantna Sarasvati Thakura odmah su ustoličili Śri Śri Laksmi-Nrisimhadeva. Poslije više nije bilo uznemirenja. Drugi bhakte nisu toliko žudili da tako blisko slijede njihove stope. Pujari (osoba koja obožava Božanstvo) mora biti naisthika-brahmacari (u celibatu od rođenja), a obožavanje Gospodina Nrisimhadeva mora biti veoma striktno i regulirano. Tko bi mogao biti spreman da Ga obožava? Uprkos takvom oklijevanju, Bhavananda dasa je bio entuzijastičan da ustoliči Gospodina Nrisimhadeva u Mayapuru. Zamolio je Bhaktisiddhanta dasu i mene da nacrtamo neke skice. Jednoga je dana sasvim spontano rekao da bi noge Božanstva trebale biti nagnute, spremne na skok. Trebao bi gledati naokolo ljutito, prsti bi trebali biti savijeni, a vatra izlaziti iz Njegove glave. Skicirao sam Božanstvo u tom raspoloženju. Bhaktama se crtež svidio, a Pankajanghri Dasa se složio da ga obožava.
Nastavak teksta...

Radhapada Dasa, imućan bhakta iz Calcutte ponudio se u sponzorstvu glede izrade i ustoličenja Božanstva. Izgledalo je da će pojavljivanje Gospodina Nrisimhadeva u ISKCON-u Mayapur biti jednostavno. Radhapada Dasa je odmah dao 130. 000 rupija i prihvaćeno je da Božanstvo bude spremno za ustoličenje u roku tri mjeseca. Otišao sam za južnu Indiju i Krišninom milošću ubrzo našao veoma poznatog sthapatija. Sthapati ne izrađuje samo Božanstva; on je također stručnjak u hramskoj arhitekturi i inžinjerstvu. Čovjek je bio vrlo ljubazan sve dok nisam spomenuo da je Božanstvo koje želimo Ugra-Nrisimha. Jasno je odbio izraditi takvo Božanstvo. Otišao sam do mnogih drugih sthapatija za Božanstva, ali odgovor je uvijek bio isti: Ne. Naširoko sam proputovao između Mayapura i južne Indije, šest mjeseci je prošlo, ali Gospodin Nrisimhadev se nije očitovao u obliku Božanstva.

Radhapada dasa jako je želio vidjeti Gospodina Nrisimhadeva ustoličenog u Mayapuru. Zamolio me je da posjetim prvog sthapatija kod kojeg sam bio i da ga još jednom isto zamolim. Ovaj put čovjek je bio malo blaži i ponudio mi je da pročita odlomak iz Silpa-Sastre (vedski spis o skulpturi i hramskoj arhitekturi) koji govori o različitim oblicima Božanstava. Pročitao je naglas neke stihove koji opisuju Gospodina Nrisimhadeva. Serija stihova opisuje Njegovu čupavu grivu kao plamenove vatre, Njegov tragajući pogled i Njegova koljena nagnuta s jednom nogom iskoračenom prema naprijed, spreman da skoči iz stupa. Kada je to pročitao bio sam zapanjen. To je bilo upravo ono što smo željeli. Pokazao sam mu skicu koju sam napravio. Bio je impresioniran i ponudio je da nacrta konture bazirane na opisu iz spisa koji bi mi mogli koristiti kao vodič u izradi Božanstva. Podsjetio me da on Ga ipak ne može isklesati. Trebala mu je sedmica dana da završi skicu i bila je vrlo impresivna.

Vratio sam se u Mayapur i pokazao skicu hramskim autoritetima. Svi su htjeli da taj sthapati iskleše Božanstvo. Opet sam otišao natrag u južnu Indiju da ga pokušam uvjeriti. Otišao sam ravno u kuću sthapatija. Bio sam vrlo uznemiren. Šta sam drugo mogao nego se moliti Gospodinu Nrisimhadevi da bude milostiv i složi se s tim da se pojavi u našem hramu u Śri Mayapur Dhami? Jedva da sam izrekao i dvije rečenice kada je čovjek rekao da će isklesati Božanstvo. Priča kako je došao do te odluke jako je zanimljiva. Sthapati je prišao svome guruu, Śankaracaryi od Kanchi-purama u svezi zahtjeva.

Guru je odmah odgovorio: „Nemoj to učiniti. Tvoja će obitelj biti uništena.” Ali zatim, nakon trenutka razmišljanja, zapitao je: „Tko je tražio od tebe da isklešeš ovo Božanstvo?” Kada je čuo da su to Hare Krišna ljudi iz Navadvipa, postao je vrlo zabrinut. „Oni žele Ugra-Nrisimhadeva? Takva Božanstva su klesali prije 3 000 godina vrlo uzvišeni sthapatiji. Postoji mjesto na putu za Mysore gdje je ustoličen vrlo ljutit Ugra-Nrisimhadev. Standard obožavanja je bio veoma visok. Postojala je procesija slonova i festival svakoga dana. Ali s vremenom nivo obožavanja je opadao i opadao… Danas je to mjesto kao grad duhova. Cijelo je selo napušteno. Nitko tu ne može mirno živjeti. (nastavlja se…)
Zatvori

(temeljeno na razgovoru s Atmatattva das adhikarijem)