Čitav svijet može postati svjestan Krišne

Čitav svijet može postati svjestan Krišne

Śrīmad-Bhāgavatam 4.8.54.

om namo bhagavate vāsudevāya
mantrenānena devasya
kuryād dravyamayīmbudhah
saparyāmvividhair dravyair
deśa-kāla-vibhāgavit

om — o moj Gospodine; namah — odajem svoje ponizno poštovanje; bhagavate — Svevišnjoj Božanskoj Osobi; vāsudevāya — Svevišnjem Gospodinu, Vasudevi; mantrena — ovom himnom ili mantrom; anena — ovo; devasya — Gospodina; kuryāt — treba učiniti; dravyamayīm — fizički; budhah — onaj tko je učen; saparyām — obožavanje propisanom metodom; vividhaih — s različitim; dravyaih — predmetima; deśa — ovisno o zemlji; kāla — vremena; vibhāga-vit — onaj tko zna podjele.

Om namo bhagavate vāsudevāya. Ovo je mantra koja se sastoji od dvanaest slogova i namijenjena je obožavanju Gospodina Krišne. Osoba treba ustoličiti fizičke oblike Gospodina i pjevajući mantru treba ponuditi cvijeće, voće i druge različite namirnice, točno prema pravilima i propisima koje su propisali autoriteti. Ali to treba učiniti u skladu s mjestom, vremenom i popratnim pogodnim i nepogodnim okolnostima.

Smisao: Om namo bhagavate vāsudevāya je poznata kao dvādaśāksara-mantra. Ovu mantru pjevaju vaisnava bhakte i počinje s pranavom, ili omkārom. Postoji naredba da oni koji nisu brāhmane ne mogu izgovarati pranava mantru. Ali Dhruva Maharaja je bio rođen kao ksatriya (ratnik). Odmah je priznao Naradi Muniju da kao ksatriya nije mogao prihvatiti njegove upute o odricanju i umnoj ravnoteži, što su dužnosti brahmane. Uprkos tome, mada nije bio brāhmana, već ksatriya, na temelju autoriteta Narade, Dhruvi je bilo dozvoljeno da izgovara pranava omkāru. To je vrlo značajno. Posebno u Indiji, kastinski brāhmane jako prigovaraju kada osobe iz drugih kasta koje nisu rođene u obiteljima brāhmana izgovaraju ovu pranava mantru. Ali ovde nalazimo prešutni dokaz da se osobi koja prihvati vaisnavsku mantru ili vaisnavski način obožavanja Božanstva, dozvoljava da pjeva pranava mantru. U Bhagavad-giti Gospodin osobno prihvaća da se svatko, čak i ako pripada nižim vrstama života, može uzdići do najvišeg položaja i vratiti se kući, natrag Bogu, jednostavno ako pravilno vrši obožavanje.

Kao što je ovdje izjavio Narada Muni, propisana pravila su da osoba treba prihvatiti mantru od vjerodostojnog duhovnog učitelja i čuti je kroz jedno uho. Ne samo da treba pjevati ili tiho izgovarati mantru, već ispred sebe mora imati Božanstvo ili fizički oblik Gospodina. Naravno, kada se Gospodin pojavi, to više nije fizički oblik. Na primjer, kada se željezo užari u vatri, više nije željezo već vatra. Slično tome, kada izradimo oblik Gospodina, bilo od drveta, kamena, metala, dragulja, boje ili u umu – to je vjerodostojni, duhovni, transcendentalni oblik Gospodina. Osoba mora ne samo primiti mantru od vjerodostojnog duhovnog učitelja poput Narade Munija ili njegovog predstavnika u učeničkom slijedu, već je mora i pjevati. I ne samo da je mora pjevati, već također mora nuditi hranu koja joj je dostupna u njenom djelu svijeta, u skladu s vremenom i mogućnostima. Metoda obožavanja – pjevanje mantre i izrada Gospodinovog oblika – nije stereotipan, niti je svuda jednak. U ovom je stihu posebno spomenuto da osoba treba uzeti u obzir vrijeme, mjesto i mogućnosti.
Nastavak teksta...

Naš pokret svjesnosti Krišne rasprostranjen je širom svijeta i mi također ustoličujemo Božanstva u različitim centrima. Ponekad naši prijatelji iz Indije, napuhani zbog izmišljenih predodžbi kritiziraju: „Ovo nije učinjeno. Ono nije učinjeno”. Ali zaboravljaju upute Narade Munija, jednog od najvećih vaisnava, Dhruva Maharaji. Osoba mora uzeti u obzir vrijeme, zemlju i mogućnosti. Što je praktično u lndiji možda nije praktično u Zapadnim zemljama. Oni koji nisu u nizu ācārya ili koji sami ne znaju kako djelovati u ulozi ācārye, bespotrebno kritiziraju djelatnosti ISCKON pokreta u zemljama izvan Indije. Činjenica je da takve osobe koje kritiziraju, osobno ne mogu učiniti ništa za širenje svjesnosti Krišne. Ako netko uistinu ide propovjedati, podvrgavajući se svim opasnostima i uzimajući u obzir mjesto i vrijeme, može promijeniti način obožavanja, ali prema sastrama to uopće nije pogrešno. Śrīmad Vīrarāghava Ācārya, ācārya u učeničkom slijedu Rāmānuja sampradāye istaknuo je u svom tumačenju da candale ili uvjetovane duše rođene u obiteljima nižim od sudra mogu u izvjesnim slučajevima također biti inicirane.

Formalnosti se mogu malo tu i tamo promijeniti da bi postale vaisnave. Gospodin Caitanya Mahaprabhu je preporučio da se Njegovo ime treba čuti u svakom kutu svijeta. Kako je to moguće ako osoba ne propovjeda svuda? Kult Gospodina Caitanye Mahaprabhua je bhāgavata-dharma i On posebno preporučuje Krišna kathu, ili kult Bhagavad-gīte i Śrīmad-Bhāgavatama. On preporučuje da svaki Indijac, smatrajući ovaj zadatak para-upakārom, dobrotvornom djelatnošću, prenese Gospodinovu poruku ostalim stanovnicima ovoga svijeta. “Ostalim stanovnicima svijeta” se ne odnosi samo na one koji su upravo kao indijski brāhmane i ksatriye, ili kastinski brāhmane, koji tvrde da su brāhmane jer su se rodili u obiteljima brāhmana. Taj princip da samo Indijce i hinduse treba uvesti u vaisnavski kult je potpuno pogrešan. Treba napraviti propagandu da bi se svatko uveo u vaisnavski kult.

Pokret svjesnosti Krišne namijenjen je tom cilju. Nema prepreka propagiranju pokreta svjesnosti Krišne, čak i među ljudima rođenim u obiteljima candala, mleccha ili yavana. Čak i u Indiji, ovu je činjenicu potvrdio Śrīla Sanātana Gosvāmī u svojoj knjizi Hari-bhakti-vilāsi, koja je smrti i mjerodavni vedski vodič za vaisnave u njihovom svakodnevnom ponašanju. Sanātana Gosvāmī kaže da kao što se bronca može pretvoriti u zlato kada se kemijskim procesom pomješa sa živom, tako vjerodostojnom diksom ili metodom inicijacije, svatko može postati vaisnava. Osoba treba primiti inicijaciju od vjerodostojnog duhovnog učitelja, koji dolazi u učeničkom slijedu i kojeg je opunomoćio njegov duhovni učitelj. To se naziva dīksā-vidhāna. Gospodin Krišna izjavljuje u Bhagavad-giti, vyapāśritya: osoba treba prihvatiti duhovnog učitelja. Tim procesom čitav svijet može postati svjestan Krišne.
Zatvori

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Bog je Vrhovna Osoba

Bog je Vrhovna Osoba

Bhagavad-gītā 10.3.

yo mām ajam anādim ca
vetti loka-maheśvaram
asammūdhah sa martyesu
sarva-pāpaih pramucyate

yah — onaj tko; mām — Ja; ajam — nerođen; anādim — bez početka; ca — također; vetti — zna; loka — planeta; mahā-īśvaram — vrhovni gospodar; asammūdhah — nije obmanut; sah — on; martyeṣu — među smrtnicima; sarva-pāpaih — svih grešnih posljedica; pramucyate — biva oslobođen.

Samo onaj tko, neobmanut među ljudima, zna da sam vrhovni gospodar svih svjetova, nerođen i bez početka, biva oslobođen svih grijeha.

Smisao: U sedmom poglavlju (7.3) bilo je rečeno – manusyānām sahasresu kaścid yatati siddhaye: oni koji se pokušavaju uzdignuti na razinu duhovne spoznaje nisu obični ljudi; viši su od milijuna običnih ljudi, koji nemaju znanje o duhovnoj spoznaji. Ali od onih koji pokušavaju shvatiti svoj duhovni položaj najuspješnija duhovno spoznata osoba je ona koja može shvatiti da je Krišna nerođena Svevišnja Božnnska Osoba, vlasnik svega. Samo se na toj razini, kad potpuno shvati Krišnin vrhovni položaj, može potpuno osloboditi svih grešnih posljedica. Gospodin je ovdje opisan riječju aja, koja znači “nerođen”, ali On se razlikuje od živih bića, koja su u drugom poglavlju takoder opisana riječju aja. Gospodin se razlikuje od živih bića koja se rađaju i umiru zbog materijalne vezanosti. Uvjetovane duše mijenjaju tijela, ali Njegovo se tijelo ne mijenja. Čak i kad dođe u materijalni svijet, pojavljuje se kao isti nerođeni Gospodin.

Zato je u četvrtom poglavlju rečeno da Gospodin, zahvaljujući Svojoj unutarnjoj moći, nije pod utjecajem niže, materijalne energije, već je uvijek utemeljen u višoj energiji. U ovom stihu riječi vetti loka-maheśvaram pokazuju da je Gospodin Krišna vrhovni vlasnik planetarnih sustava svemira. On je postojao prije stvaranja i razlikuje se od Svoje kreacije. Svi su polubogovi stvoreni u materijalnom svijetu, ali za Krišnu je rečeno da nije stvoren. Prema tome, Krišna se razlikuje čak i od velikih polubogova kao što su Brahma i Šiva. Budući da je stvoritelj Brahme, Šive i svih drugih polubogova, Vrhovna je Osoba na svim planetima. Šri Krišna se stoga razlikuje od svega što je stvoreno. Onaj tko to shvati odmah se oslobađa svih grešnih posljedica. Da bismo stekli znanje o Svevišnjem Gospodinu, moramo biti oslobođeni svih grešnih djelatnosti. Kao što je rečeno u Bhagavad-gīti, Gospodina možemo shvatiti samo predanim služenjem. Nema drugog načina. Ne bismo trebali pokušavati shvatiti Krišnu kao ljudsko biće.
Nastavak teksta...

Kao što je već bilo rečeno, samo Ga budale smatraju ljudskim bićem. To je ovdje potvrđeno na drugačiji način. Čovjek koji nije budalast, koji svojom inteligencijom shvati prirodni položaj Boga, uvijek je oslobođen svih grešnih posljedica. Ako je Krišna poznat kao sin Devaki, kako onda može biti nerođen? To je objašnjeno u Śrīmad-Bhāgavatamu. Kada se Krišna pojavio pred Devaki i Vasudevom, nije se rodio kao obično dijete; pojavio se u Svom izvornom obliku i potom preobrazio u obično dijete. Svako je djelo, učinjeno po Krišninu nalogu, transcendentalno i ne može biti okaljano materijalnim posljedicama, koje mogu biti povoljne ili nepovoljne. Shvaćanje da u materijalnom svijetu postoje povoljne i nepovoljne stvari manje ili više je tlapnja uma, jer u materijalnom svijetu ništa nije povoljno. Sve je nepovoljno, jer je sama materijalna priroda nepovoljna. Mi samo zamišljamo da je povoljna. Prava povoljnost ovisi o djelatnostima koje se vrše s potpunom predanošću, u duhu služenja u svjesnosti Krišne.

Stoga, ako želimo da naše djelatnosti budu povoljne, trebamo djelovati po uputama Svevišnjega Gospodina. Takve upute možemo naći u vjerodostojnim spisima kao što su Śrīmad-Bhāgavatam i Bhagavad-gīta ili ih možemo primiti od vjerodostojna duhovnog učitelja. Duhovni je učitelj predstavnik Svevišnjega Gospodina i stoga su njegove upute neposredno upute Svevišnjega Gospodina. Duhovni učitelj, svete osobe i spisi naučavaju isto. Između tih triju izvora ne postoji proturječje. Sve što učinimo po njihovoj naredbi oslobođeno je posljedica pobožnih i bezbožnih djela materijalnog svijeta. Bhakta uvijek djeluje u transcendentalnom duhu odricanja i to se naziva sannyasa. Kao što je rečeno u prvom stihu šestoga poglavlja Bhagavad-gīte, onaj tko postupa iz dužnosti, jer mu je to naredio Svevišnji Gospodin, i tko ne traži utočište u plodovima svojih djela (anāśritah karma-phalam) pravi je sannyasi. Pravi je sannyasi ili yogi onaj tko djeluje po nalogu Svevišnjega Gospodina, a ne onaj tko se odijeva kao sannyasi ili izigrava yogija.
Zatvori

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Kraljevski put u pakao (1. dio)

Kraljevski put u pakao (1. dio)

Bhagavad-gītā 16.4.

dambho darpo ’bhimānaś ca
krodhaḥ pārusyam eva ca
ajñānam cābhijātasya
pārtha sampadam āsurīm

dambhah — ponos; darpah — oholost; abhimānah — taština; ca — i; krodhah — srdžba; pārusyam — grubost; eva — zacijelo; ca — i; ajñānam — neznanje; ca — i; abhijātasya — onoga tko se rodio sa; pārtha — o Prthin sine; sampadam — odlike; āsurīm — demonskom prirodom.

Ponos, oholost, taština, srdžba, grubost i neznanje – te odlike posjeduju osobe demonske prirode, o Prthin sine.

Smisao: U ovom je stihu opisan kraljevski put u pakao. Demonske osobe žele praviti predstavu od religije i napretka u duhovnom nauku, premda ne slijede načela. Uvijek su ohole i ponosne na svoju naobrazbu ili veliko bogatstvo. Žele da ih drugi obožavaju i zahtijevaju poštovanje, premda ga ne zaslužuju. Ljute se zbog sitnica i govore grubo. Ne znaju što treba, a što ne treba činiti. Sve rade hirovito, po svojoj želji, i ne priznaju nikakav autoritet. Te demonske osobine posjeduju od početka života, od vremena kad su se nalazile u maternici, i s rastom očituju sve te nepovoljne osobine.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Kraljevski put u pakao (2. dio)

Kraljevski put u pakao (2. dio)

Bhagavad-gītā 16.7.

pravṛttim ca nivrttim ca
janā na vidur āsurāh
na śaucam nāpi cācāro
na satyam tesu vidyate

pravrttim — pravilno djelovanje; ca — također; nivrttim — nepravilno djelovanje; ca — i; janāh — osobe; na — nikada ne; viduh — znaju; āsurāh — demonskih odlika; na — nikada; śaucam — čistoća; na — ne; api — također; ca — i; ācārah — ponašanje; na — nikada; satyam — istina; tesu — u njima; vidyate — postoji.

Demonske osobe ne znaju što treba, a što ne treba činiti. Ne ponašaju se pravilno, niti su čiste i istinoljubive.

Smisao: U svakom civiliziranom ljudskom društvu postoje neka pravila i propisi spisa koji se od početka slijede. Posebno među Arijcima, koji prihvaćaju vedsku civilizaciju i koji su poznati kao najcivilizíraniji narodi, oni koji ne slijede odredbe spisa smatraju se demonima. Zato je ovdje rečeno da demoni ne znaju propise spisa, niti ih žele slijediti. Većina ih ne zna, a čak i ako ih netko od njih zna, ne želi ih slijediti. Oni nemaju vjeru, niti žele postupati u skladu s vedskim odredbama. Demoni nisu čisti, ni izvana ni iznutra. Tijelo uvijek trebamo brižno održavati čistim kupajući se, perući zube, brijući se, mijenjajući odjeću itd. Što se tiče unutarnje čistoće, trebamo se uvijek sjećati Božjih svetih imena i pjevati Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Demoni niti vole niti slijede sva ta pravila za održavanje vanjske i unutarnje čistoće. Što se tiče ponašanja, postoje razna pravila i propisi ljudskoga ponašanja, kao što je Manu-samhita, zakon ljudske rase.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Uvijek vidjeti Boga

Uvijek vidjeti Boga

Bhagavad-gītā 6.30.

yo mām paśyati sarvatra
sarvam ca mayi paśyati
tasyāham na pranaśyāmi
sa ca me na pranaśyati

yah — tko god; mām — Mene; paśyati — vidi; sarvatra — svuda; sarvam — sve; ca — i; mayi — u Meni; paśyati — vidi; tasya — za njega; aham — Ja; na — nisam; pranaśyāmi — izgubljen; sah — on; ca — također; me — za Mene; na — nije; pranaśyati — izgubljen.

Onaj tko svuda vidi Mene i sve vidi u Meni nikada se ne odvaja od Mene niti se Ja ikada odvajam od njega.

Smisao: Osoba svjesna Krišne vidi Gospodina Krišnu svuda i sve vidi u Krišni. Ona može naizgled vidjeti sve odvojene pojavnosti materijalne prirode, ali u svim okolnostima svjesna je Krišne znajući da je sve očitovanje Krišnine energije. Ništa ne može postojati bez Krišne. Krišna je gospodar svega – to je temeljno načelo svjesnosti Krišne. Svjesnost Krišne je stanje razvijene ljubavi prema Krišni — razina transcendentalna čak i prema materijalnom oslobođenju. U tom stadiju svjesnosti Krišne. transcendentalnom prema samospoznaji, Krišna postaje sve za bhaktu, koji potpuno obuzet ljubavlju prema Krišni postaje sjedinjen s Krišnom. između Gospodina i bhakte tada vlada blizak odnos. U tom stadiju živo biće nikada ne može biti uništeno, niti Božanska Osoba ikada nestaje s pogleda bhakte. Stapanje s Krišnom duhovno je uništenje. Bhakta se ne izlaže toj opasnosti. U Brahma-samhiti (5.38) rečeno je:

premāñjana-cchurita-bhakti-vilocanena
santah sadaiva hrdayesu vilokayanti
yam śyāmasundaram acintya-guna-svarūpam
govindam ādi-purusam tam aham bhajāmi

“Obožavam prvobitnog Gospodina, Govindu, kojeg bhakte očiju premazanih pomašću ljubavi uvijek vide u Njegovu vječnom obliku Šyāmasundare,  prisutnom u srcu bhakte.”

U tom stadiju Gospodin Krišna nikada ne nestaje s pogleda bhakte. Isto to vrijedi i za yogija, koji u srcu vidi Gospodina kao Paramātmu. Takav yogi postaje čisti bhakta i ne može podnijeti ni trenutak svog života ako u sebi ne može vidjeti Gospodina.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Bog je Vrhovna Osoba

Bog je Vrhovna Osoba

Bhagavad-gītā 10.3.

yo mām ajam anādim ca
vetti loka-maheśvaram
asammūdhah sa martyesu
sarva-pāpaih pramucyate

yah — onaj tko; mām — Ja; ajam — nerođen; anādim — bez početka; ca — također; vetti — zna; loka — planeta; mahā-īśvaram — vrhovni gospodar; asammūdhah — nije obmanut; sah — on; martyeṣu — među smrtnicima; sarva-pāpaih — svih grešnih posljedica; pramucyate — biva oslobođen.

Samo onaj tko, neobmanut među ljudima, zna da sam vrhovni gospodar svih svjetova, nerođen i bez početka, biva oslobođen svih grijeha.

Smisao: U sedmom poglavlju (7.3) bilo je rečeno – manusyānām sahasresu kaścid yatati siddhaye: oni koji se pokušavaju uzdignuti na razinu duhovne spoznaje nisu obični ljudi; viši su od milijuna običnih ljudi, koji nemaju znanje o duhovnoj spoznaji. Ali od onih koji pokušavaju shvatiti svoj duhovni položaj najuspješnija duhovno spoznata osoba je ona koja može shvatiti da je Krišna nerođena Svevišnja Božnnska Osoba, vlasnik svega. Samo se na toj razini, kad potpuno shvati Krišnin vrhovni položaj, može potpuno osloboditi svih grešnih posljedica. Gospodin je ovdje opisan riječju aja, koja znači “nerođen”, ali On se razlikuje od živih bića, koja su u drugom poglavlju takoder opisana riječju aja. Gospodin se razlikuje od živih bića koja se rađaju i umiru zbog materijalne vezanosti. Uvjetovane duše mijenjaju tijela, ali Njegovo se tijelo ne mijenja. Čak i kad dođe u materijalni svijet, pojavljuje se kao isti nerođeni Gospodin.

Zato je u četvrtom poglavlju rečeno da Gospodin, zahvaljujući Svojoj unutarnjoj moći, nije pod utjecajem niže, materijalne energije, već je uvijek utemeljen u višoj energiji. U ovom stihu riječi vetti loka-maheśvaram pokazuju da je Gospodin Krišna vrhovni vlasnik planetarnih sustava svemira. On je postojao prije stvaranja i razlikuje se od Svoje kreacije. Svi su polubogovi stvoreni u materijalnom svijetu, ali za Krišnu je rečeno da nije stvoren. Prema tome, Krišna se razlikuje čak i od velikih polubogova kao što su Brahma i Šiva. Budući da je stvoritelj Brahme, Šive i svih drugih polubogova, Vrhovna je Osoba na svim planetima. Šri Krišna se stoga razlikuje od svega što je stvoreno. Onaj tko to shvati odmah se oslobađa svih grešnih posljedica. Da bismo stekli znanje o Svevišnjem Gospodinu, moramo biti oslobođeni svih grešnih djelatnosti. Kao što je rečeno u Bhagavad-gīti, Gospodina možemo shvatiti samo predanim služenjem. Nema drugog načina. Ne bismo trebali pokušavati shvatiti Krišnu kao ljudsko biće.
Nastavak teksta...

Kao što je već bilo rečeno, samo Ga budale smatraju ljudskim bićem. To je ovdje potvrđeno na drugačiji način. Čovjek koji nije budalast, koji svojom inteligencijom shvati prirodni položaj Boga, uvijek je oslobođen svih grešnih posljedica. Ako je Krišna poznat kao sin Devaki, kako onda može biti nerođen? To je objašnjeno u Śrīmad-Bhāgavatamu. Kada se Krišna pojavio pred Devaki i Vasudevom, nije se rodio kao obično dijete; pojavio se u Svom izvornom obliku i potom preobrazio u obično dijete. Svako je djelo, učinjeno po Krišninu nalogu, transcendentalno i ne može biti okaljano materijalnim posljedicama, koje mogu biti povoljne ili nepovoljne. Shvaćanje da u materijalnom svijetu postoje povoljne i nepovoljne stvari manje ili više je tlapnja uma, jer u materijalnom svijetu ništa nije povoljno. Sve je nepovoljno, jer je sama materijalna priroda nepovoljna. Mi samo zamišljamo da je povoljna. Prava povoljnost ovisi o djelatnostima koje se vrše s potpunom predanošću, u duhu služenja u svjesnosti Krišne.

Stoga, ako želimo da naše djelatnosti budu povoljne, trebamo djelovati po uputama Svevišnjega Gospodina. Takve upute možemo naći u vjerodostojnim spisima kao što su Śrīmad-Bhāgavatam i Bhagavad-gīta ili ih možemo primiti od vjerodostojna duhovnog učitelja. Duhovni je učitelj predstavnik Svevišnjega Gospodina i stoga su njegove upute neposredno upute Svevišnjega Gospodina. Duhovni učitelj, svete osobe i spisi naučavaju isto. Između tih triju izvora ne postoji proturječje. Sve što učinimo po njihovoj naredbi oslobođeno je posljedica pobožnih i bezbožnih djela materijalnog svijeta. Bhakta uvijek djeluje u transcendentalnom duhu odricanja i to se naziva sannyasa. Kao što je rečeno u prvom stihu šestoga poglavlja Bhagavad-gīte, onaj tko postupa iz dužnosti, jer mu je to naredio Svevišnji Gospodin, i tko ne traži utočište u plodovima svojih djela (anāśritah karma-phalam) pravi je sannyasi. Pravi je sannyasi ili yogi onaj tko djeluje po nalogu Svevišnjega Gospodina, a ne onaj tko se odijeva kao sannyasi ili izigrava yogija.
Zatvori

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Kraljevski put u pakao (2. dio)

Kraljevski put u pakao (2. dio)

Bhagavad-gītā 16.7.

pravṛttim ca nivrttim ca
janā na vidur āsurāh
na śaucam nāpi cācāro
na satyam tesu vidyate

pravrttim — pravilno djelovanje; ca — također; nivrttim — nepravilno djelovanje; ca — i; janāh — osobe; na — nikada ne; viduh — znaju; āsurāh — demonskih odlika; na — nikada; śaucam — čistoća; na — ne; api — također; ca — i; ācārah — ponašanje; na — nikada; satyam — istina; tesu — u njima; vidyate — postoji.

Demonske osobe ne znaju što treba, a što ne treba činiti. Ne ponašaju se pravilno, niti su čiste i istinoljubive.

Smisao: U svakom civiliziranom ljudskom društvu postoje neka pravila i propisi spisa koji se od početka slijede. Posebno među Arijcima, koji prihvaćaju vedsku civilizaciju i koji su poznati kao najcivilizíraniji narodi, oni koji ne slijede odredbe spisa smatraju se demonima. Zato je ovdje rečeno da demoni ne znaju propise spisa, niti ih žele slijediti. Većina ih ne zna, a čak i ako ih netko od njih zna, ne želi ih slijediti. Oni nemaju vjeru, niti žele postupati u skladu s vedskim odredbama. Demoni nisu čisti, ni izvana ni iznutra. Tijelo uvijek trebamo brižno održavati čistim kupajući se, perući zube, brijući se, mijenjajući odjeću itd. Što se tiče unutarnje čistoće, trebamo se uvijek sjećati Božjih svetih imena i pjevati Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Demoni niti vole niti slijede sva ta pravila za održavanje vanjske i unutarnje čistoće. Što se tiče ponašanja, postoje razna pravila i propisi ljudskoga ponašanja, kao što je Manu-samhita, zakon ljudske rase.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Kraljevski put u pakao (1. dio)

Kraljevski put u pakao (1. dio)

Bhagavad-gītā 16.4.

dambho darpo ’bhimānaś ca
krodhaḥ pārusyam eva ca
ajñānam cābhijātasya
pārtha sampadam āsurīm

dambhah — ponos; darpah — oholost; abhimānah — taština; ca — i; krodhah — srdžba; pārusyam — grubost; eva — zacijelo; ca — i; ajñānam — neznanje; ca — i; abhijātasya — onoga tko se rodio sa; pārtha — o Prthin sine; sampadam — odlike; āsurīm — demonskom prirodom.

Ponos, oholost, taština, srdžba, grubost i neznanje – te odlike posjeduju osobe demonske prirode, o Prthin sine.

Smisao: U ovom je stihu opisan kraljevski put u pakao. Demonske osobe žele praviti predstavu od religije i napretka u duhovnom nauku, premda ne slijede načela. Uvijek su ohole i ponosne na svoju naobrazbu ili veliko bogatstvo. Žele da ih drugi obožavaju i zahtijevaju poštovanje, premda ga ne zaslužuju. Ljute se zbog sitnica i govore grubo. Ne znaju što treba, a što ne treba činiti. Sve rade hirovito, po svojoj želji, i ne priznaju nikakav autoritet. Te demonske osobine posjeduju od početka života, od vremena kad su se nalazile u maternici, i s rastom očituju sve te nepovoljne osobine.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)