Simptomi ljubavi prema Bogu

Simptomi ljubavi prema Bogu

CC Madhya 6.11.

vasi’ bhattācārya mane karena vicāra
ei krsna-mahāpremera sāttvika vikāra

vasi’ — sjedi; bhattācārya — Sārvabhauma Bhattācārya; mane — u umu; karena-vicāra — razmišlja; ei — o; krsna-mahā-premera — zbog zanosne ljubavi prema Krišni; sāttvika — transcendentalni; vikāra – preobražaj

“Dok je sjedio pored Šri Caitanye Mahaprabhua, razmišljao je: „Ovo je transcendentalni zanosni preobražaj izazvan ljubavlju prema Krišni”.

CC Madhya 6.12.

Kada je vidio znakove sūddīpta-sāttvike, Sarvabhauma Bhattacarya je odmah shvatio transcendentalne zanosne preobražaje tijela Gospodina Caitanye Mahaprabhua. Takvi se znaci očituju samo u tijelima vječno oslobođenih bhakta.

Smisao: Śrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura je objasnio riječ sūddīpta-sāttvika na sljedeći način: “U Bhakti-rasamrta-sindhuu opisano je osam vrsta transcendentalnih preobražaja u tijelu naprednog bhakte. Bhakta ponekad sprječava njihovo ispoljavanje i postoje dva stadija takvog sprječavanja, koji se stručno nazivaju dhūmāyitā i jvalitā. U stadiju dhūmāyitā (stadiju dima) u maloj mjeri prisutni su jedan ili dva preobražaja i bhakta ih može prikriti. Kada se očituju više od dva ili tri transcendentalna preobražaja, ali se još uvijek mogu prikriti, mada dosta teško, taj stadij se naziva jvalitā (gorući stadij).

Kada se očituju četiri ili pet simptoma nastupa stadij dīpta (plamteći stadij). Kada se istovremeno očituje pet, šest ili svih osam simptoma, taj stadij se naziva uddīpta (rasplamsali stadij), a kada se svih osam simptoma poveća tisuću puta i svi se mogu istovremeno opaziti, bhakta se nalazi u stadiju sūddīpta (snažno rasplamsalom stadiju). Riječ nitya-siddha-bhakta ukazuje na osobe koje su vječno oslobođeni pratioci Gospodina. Takvi bhakte uživaju u Gospodinovom društvu u jednom od četiri odnosa – kao sluge, prijatelji, roditelji ili ljubavnice.”

(iz Caitanya-caritamrite; prijevod i komentari A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Suština kulta bhakti

Suština kulta bhakti

CC Madhya 23.105.

yukta-vairāgya-sthiti saba śikhāila
śuska-vairāgya-jñāna saba nisedhila

yukta-vairāgya — pravilnog odricanja; sthiti — položaju; saba — sve; śikhāila — poučio; śuska-vairāgya — suhoparno odricanje; jñāna — spekulativno znanje; saba — sve; nisedhila — zabranio.

Śrī Caitanya Mahāprabhu je zatim objasnio Sanātana Gosvāmiju pravo odricanje u skladu sa okolnostima. Gospodin je zabranio sve oblike suhoparnog odricanja i spekulativnog znanja.

Smisao: To je tehnika za razumjevanje śuska-vairāgye i yukta-vairāgye. U Bhagavad-gīti (6.17) je rečeno:

yuktāhāra-vihārasya yukta-cestasya karmasu yukta-svapnāvabodhasya yogo bhavati duhkha-hā

“Onaj tko je umjeren u navikama jedenja, spavanja, rada i odmaranja može ublažiti sve materijalne patnje slijeđenjem procesa yoge.” Da bismo raširili kult svjesnosti Krišne, moramo ustanoviti mogućnosti odricanja u skladu sa zemljom, vremenom i kandidatom. Kandidata za svjesnost Krišne u zapadnim zemljama trebamo poučiti odricanju od materijalnog postojanja, ali kandidate iz zemalja poput Indije trebamo poučavati na drugačiji način. Učitelj (ācārya) mora uzeti u obzir vrijeme, kandidata i zemlju. Mora izbjeći princip niyamāgrahe, što znači da ne bi trebao pokušavati učiniti nemoguće. Što je moguće u jednoj zemlji ne mora biti moguće u drugoj. Dužnost ācārye je da prihvati suštinu predanog služenja. Što se tiče yukta-vairāgye (pravog odricanja), može postojati izvjesna razlika ovisno od okolnosti. Śrī Caitanya Mahāprabhu je zabranio suhoparno odricanje i mi smo to naučili od našeg duhovnog učitelja, Njegove Božanske Milosti Bhaktisiddhānta Sarasvatīja Thākura Gosvāmīja Mahārāje. Moramo uzeti u obzir suštinu predanog služenja, a ne vanjsku parafernaliju.

Sanātana Gosvāmi je napisao svoju Vaisnava smrti, Hari-bhakti-vilāsu, koja je bila posebno namjenjena Indijcima. U tadašnje vrijeme Indija je više-manje slijedila principe smārta-vidhija. Śrīla Sanātana Gosvāmī je morao to uzeti u obzir i svoju Hari-bhakti-vilāsu je sastavio imajući to na umu. Prema smārta-brāhmanama, osoba koja se nije rodila u obitelji brāhmana ne može se uzdići na nivo brāhmane. Međutim, Sanātana Gosvāmi je izjavio u Hari-bhakti-vilāsi (2.12) da se procesom inicijacije svatko može uzdići na položaj brāhmane.

yathā kāñcanatām yāti kāmsyam rasa-vidhānatah tathā dīksā-vidhānena dvijatvam jāyate nrnām

Postoji razlika između smārta i gosvāmi procesa. Prema smārta procesu, osoba ne može biti prihvaćena kao brāhmana ako se nije rodila u obitelji brāhmana. Prema gosvāmi procesu, Hari-bhakti-vilāsi i Nārada-pañcarātri, svatko može biti brāhmana ako ga pravilno inicira vjerodostojni duhovni učitelj. To je izjavio i Śukadeva Gosvāmī u Śrīmad-Bhāgavatamu (2.4.18):

kirāta-hūnāndhra-pulinda-pulkaśā
ābhīra-śumbhā yavanāh khasādayah
ye ’nye ca pāpā yad-apāśrayāśrayāh
śudhyanti tasmai prabhavisnave namah

Vaisnava odmah biva pročišćen pod uvjetom da slijedi pravila i propise svog vjerodostojnog duhovnog učitelja. Pravila i propisi koji se slijede u lndiji ne moraju biti potpuno isti kao pravila i propisi u Evropi i Americi i drugim zapadnim zemljama. Jednostavno oponašanje bez učinka naziva se niyamāgraha. Razuzdano ponašanje bez slijeđenja propisanih principa također se naziva niyamāgraha. Riječ niyamā znači “propisani principi,” a agraha “žarka želja”. Reč agraha znači “ne prihvatiti”. Ne bismo trebali slijediti propisane principe bez učinka niti bismo ih trebali zanemariti. Za to je neophodna posebna tehnika u skladu sa zemljom, vremenom i kandidatom. Bez odobrenja duhovnog učitelja ne bismo trebali pokušavati oponašati. Taj princip je ovdje preporučen: śuska-vairāgya-jñāna saba nisedhila. To je velikodušna demonstracija kulta bhakti Śrī Caitanya Mahāprabhua. Ništa ne bismo trebali uvesti hirovito, bez odobrenja vjerodostojnog duhovnog učitelja. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Thākura to objašnjava navodeći dva stiha Śrī Rūpa Gosvāmīja (Bhakti-rasāmrta-sindhu 1.2.255-256).

anāsaktasya visayān yathārham upayuñjatah nirbandhah krsna-sambandhe yuktam vairāgyam ucyate
prāpañcikatayā buddhyā hari-sambandhi-vastunah mumuksubhih parityāgo vairāgyam phalgu kathyate.

“Kada osoba nije ni za što vezana, ali istovremeno prihvaća sve u odnosu s Krišnom, pravilno je utemeljena na nivou iznad posesivnosti. S druge strane, onaj tko sve odbacuje bez znanja o njegovom odnosu s Krišnom nije tako potpun u svom odricanju.” Da bismo propovjedali kult bhakti, moramo ozbiljno razmotriti ove stihove.

(iz Caitanya-caritamrite; prijevod i komentari A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Simptomi zanosne ljubavi

Simptomi zanosne ljubavi

CC Madhya 6.13.

‘adhirūdha bhāva’ yāṅra, tānra e vikāra
manusyera dehe dekhi, — bada camatkāra

adhirūdha bhāva — zanos stručno poznat kao adhirūdha; yānra — koji; tānra — kod Njega; e — taj; vikāra — preobražaj; manusyera — ljudskog bića; dehe — u tijelu; dekhi — vidim; bada camatkāra — veoma čudno.

Sārvabhauma Bhattācārya je razmišljao: „U tijelu Śrī Caitanye Mahāprabhua pojavljuju se neobični zanosni simptomi adhirūdha-bhāve. To je zadivljujuće! Kako se takvi simptomi mogu pojaviti u tijelu ljudskog bića?”

Smisao: Adhirūdha-bhāva ili adhirūdha-mahābhāva objašnjena je u Ujjvala-nīlamaniju Śrīla Rūpe Gosvāmīja. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Thākura navodi sljedeće riječi Rupe Gosvamija: „Sklonost k ljubavi koju osjeća āśraya (bhakta) prema visayi (Gospodinu) postaje toliko zanosna da bhakta, čak i nakon što uživa u društvu voljenog, osjeća da nije dovoljno uživao. U takvim trenucima bhakta vidi voljenog na razne načine. Takvo očitovanje zanosa naziva se anurāga. Kada anurāga dostigne najvišu točku i postane vidljiva u tijelu, naziva se bhāva. Međutim, kada tjelesni simptomi nisu jako izraženi, emocionalno stanje se naziva anurāga, a ne bhāva. Kada se zanos bhāve poveća, naziva se mahā-bhāva. Simptomi mahā-bhāve mogu se vidjeti samo u tijelu vječnih pratilaca kao što su gopije.”

(iz Caitanya-caritamrite; prijevod i komentari A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Caitanya-Caritamrita Madhya lila – 6. pogl. str. 152 – 163

Caitanya-Caritamrita Madhya lila – 6. pogl. str. 152 – 163

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”. VAŽNO!!! Za korisnike Firefoxa desni klik na “Download” i potom “Save link as…”.

 

 
Pancha Tattva

Cilj mantranja

Cilj mantranja

creatingaculture1

Kad bhakta pjeva maha-mantru “Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare, Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare”, on se moli “O Śrimati Radharani, unutrašnja energijo Gospodina, koji je najprivlačniji od svih i izvor je sveg zadovoljstva, molim Te uključi me u predano služenje Njega.” Krišnu se služi pod nadzorom Śrimati Radharani. Kada mantramo, molimo se Śrimati Radharani da nam pruži priliku da služimo Krišnu. Zato se ne može mantrati u nekakvoj praznini, već unutar okvira predanog služenja i regulativnih načela. Osoba ne smije postati sluga mantranja šesnaest krugova, već sluga vaišnava, duhovnog učitelja i Krišne.

Treba mantrati shvaćajući da je cilj život služiti Krišnu i da je mantranje bez uvreda način kojim ćemo se kvalificirati za služenje Krišne. Cilj mantranja nije “punjenje naših baterija” niti “pročišćavanje uma”. Ovo mogu biti popratne pojave mantranja koje treba, ako su prisutne, iskoristiti u predanom služenju. Međutim, ne bismo trebali težiti željezu kad nas ovaj proces vodi ka zlatu. Mantranje nije nešto jeftino, već je potpuno duhovno i donosi nam Krišna-premu, čistu ljubav prema Bogu.

Povoljnosti ovog doba Kali

Povoljnosti ovog doba Kali

Śrīmad-Bhāgavatam 1.18.7.

nānudvesti kaliṁ samrāt
sāranga iva sāra-bhuk
kuśalāny āśu siddhyanti
netarāni krtāni yat

na — nikada; anudvesti — zavidi; kalim — Kaliju; samrāt — car; sāram-ga — realist, poput pčele; iva — kao; sāra-bhuk — onaj tko prihvaća bit; kuśalāni — povoljni predmeti; āśu — odmah; siddhyanti — postaju uspješni; na — nikada; itarāni — koji su nepovoljni; krtāni — kada se vrše; yat — toliko.

Mahārāja Parīksit je bio realist, poput pčela koje piju samo nektar. Savršeno je dobro znao da u ovom dobu Kali i sama pomisao na povoljna djela odmah donosi dobre posljedice, dok se nepovoljna djela moraju počiniti [da bi izazvala posljedice]. Zato nikada nije zavidio Kaliju.

Smisao: Doba Kali naziva se palim dobom. Budući da su živa bića u ovom palom dobu u teškom položaju, Svevišnji im je Gospodin dao posebne olakšice. Tako po Gospodinovoj volji živo biće ne postaje žrtva grešnog djela sve dok ga ne počini. U drugim bi dobima samim smišljanjem grešnog djela osoba postala njegova žrtva. Nasuprot tome, živom se biću u ovom dobu dodjeljuju plodovi pobožnih djela počinjenih i samo u mislima. Kao najučeniji i najiskusniji kralj, Mahārāja Parīksit nije nepotrebno zavidio Kaliju jer mu nije namjeravao dati priliku da čini grešna djela. Zaštitio je svoje podanike da ne postanu žrtvom grešnih djela doba Kali, a istodobno je Kaliju pružio sve pogodnosti dodijelivši mu određena mjesta.

Na kraju Śrīmad-Bhāgavatama rečeno je da u dobu Kali, iako su prisutne sve opake djelatnosti Kalija, ipak postoji jedna velika prednost. Spasenje se može dostići pjevanjem Gospodinovog svetog imena. Maharaja je Pariksit uložio organizirani napor kako bi raširio pjevanje Gospodinovog svetog imena i tako spasio građane od okova Kalija. Samo zbog ove prednosti veliki mudraci ponekad žele sve dobro dobu Kali. U Vedama je rečeno da se razgovarajući o djelatnostima Śrī Krišne možemo osloboditi svih nepovoljnosti doba Kali. Na početku Śrīmad-Bhāgavatama također je rečeno da recitiranjem Śrīmad-Bhāgavatama Svevišnji odmah biva zatočen u našemu srcu. To su neke od velikih prednosti doba Kali. Mahārāja Parīksit sve ih je iskoristio i odan svom vaisnavskom kultu, nije mislio ništa loše o dobu Kali.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Oživjeti vječni odnos s Krišnom

Oživjeti vječni odnos s Krišnom

Śrīmad-Bhāgavatam 7.7.39.

rāyah kalatram paśavah sutādayo
grhā mahī kuñjara-kośa-bhūtayah
sarve ’rtha-kāmāh ksana-bhangurāyusah
kurvanti martyasya kiyat priyam calāh

rāyah — bogatstvo; kalatram — žena i prijateljice; paśavah — domaće životinje poput krava, konja, magaraca i pasa; suta-ādayah — djeca i slično; grhāh — velike zgrade i vile; mahī — zemlja; kuñjara — slonovi; kośa — riznica; bhūtayah — i drugi predmeti za zadovoljavanje osjetila i osjetilno uživanje; sarve — sve; artha — ekonomski razvitak; kāmāh — i osjetilno uživanje; ksana-bhangura — prolazni; āyusah — onoga čiji životni vijek; kurvanti — čini ili donosi; martyasya — onoga tko je predodređen da umre; kiyat — koliko mnogo; priyam — zadovoljstva; calāh — prolaznog i treperavog.

Obilje, lijepa žena i prijateljice, sinovi i kćeri, kuća, domaće životinje poput krava, slonova i konja, riznica, ekonomski razvitak i osjetilno uživanje – čak i životni vijek u kome se može uživati u svim ovim materijalnim obiljima – nesumnjivo su prolazni i treperavi. Budući da je ljudski život prolazan, kakvu dobrobit mogu ova materijalna obilja pružiti razumnom čovjeku koji je shvatio da je vječan?

Smisao: Ovaj stih opisuje kako zakoni prirode osujećuju pobornike ekonomskog razvitka u njihovim naporima. Kao što je u prethodnom stihu rečeno – kim visayopapādanaih: kakva je stvarna dobrobit od takozvanog ekonomskog razvitka? Povijest svijeta je pokazala da pokušaji da se poveća ekonomski razvitak putem napretka materijalne civilizacije radi materijalne udobnosti nisu dali lijek protiv neminovnosti rođenja, smrti, starosti i bolesti. Svatko zna za velika carstva u povijesti svijeta – rimsko carstvo, mogulsku imperiju, britansku imperiju, itd. – ali sva takva društva zaokupljena ekonomskim razvitkom (sarve ’rtha-kāmāh) bila su uništena po zakonima prirode kroz periodične ratove, kugu, glad, itd.

Tako su svi njihovi pokušaji bili treperavi i prolazni. U ovom stihu zato je rečeno – kurvanti martyasya kiyat priyam calāh: možemo biti jako ponosni na posjedovanje velike imperije, ali takve imperije su prolazne; nakon sto ili dvjesto godina sa svime biva svršeno. Sav takav ekonomski razvitak, iako stvoren uz veliki trud i napor, veoma brzo biva uništen. Zato je opisan kao calāh. Inteligentan čovjek treba zaključiti da materijalni ekonomski razvitak uopće nije ugodan. Čitav svijet opisan je u Bhagavad-gīti kao duhkhālayam aśāśvatam – bijedan i prolazan. Ekonomski razvitak može biti ugodan neko vrijeme, ali ne može potrajati.

Zato su brojni poslovni ljudi danas jako mrzovoljni, jer ih uznemiravaju razne pljačkaške vlade. Sve u svemu, zašto bismo tratili svoje vrijeme na takozvani ekonomski razvitak koji nije ni trajan, niti pruža zadovoljstvo duši? S druge strane, naš odnos s Krišnom, Svevišnjom Božanskom Osobom je vječan. Nitya-siddha krsna-prema. Čiste duše su vječno zaljubljene u Krišnu i tu vječnu ljubav, bilo da je to ljubav sluge, prijatelja, roditelja ili ljubavnika, uopće nije teško oživjeti. Posebno u ovom dobu, data je povlastica da jednostavno pjevanjem Hare Krišna maha-mantre (harer nāma harer nāma harer nāmaiva kevalam) osoba može oživjeti svoj izvorni odnos s Bogom i tako postati toliko sretna da ne želi ništa materijalno. Kao što je rekao Śrī Caitanya Mahāprabhu: na dhanam na janam na sundarīm kavitām vā jagad-īśa kāmaye.

Napredni bhakta u svjesnosti Krišne ne želi bogatstvo, sljedbenike ili posjede. Rāyaḥ kalatram paśavah sutādayo grhā mahī kuñjara-kośa-bhūtayah. Zadovoljstvo koje potječe od posjedovanja materijalnih obilja je dostupno, iako možda drugačijeg standarda, čak i u životima pasa i svinja, koji ne mogu oživjeti svoj vječni odnos s Krišnom. Međutim, u ljudskom životu možemo oživjeti naš vječni uspavani odnos s Krišnom. Zato je Prahlada Maharaja opisao ovaj život kao arthadam. Prema tome, umjesto da tratimo vrijeme na ekonomski razvitak, koji nam ne može donijeti sreću, ako jednostavno pokušamo oživjeti naš vječni odnos s Krišnom, pravilno ćemo iskoristiti svoje živote.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Iznad dvostranosti prijateljstva i neprijateljstva

Iznad dvostranosti prijateljstva i neprijateljstva

Śrīmad-Bhāgavatam 7.5.11.

śrī-prahrāda uvāca
parah svaś cety asad-grāhah
pumsām yan-māyayā krtah
vimohita-dhiyām drstas
tasmai bhagavate namah

śrī-prahrādah uvāca — Prahlāda Mahārāja je odgovorio; parah — kao neprijatelja; svah — rođaka ili prijatelja; ca — takođe; iti — tako; asat-grāhah — materijalno shvaćanje života; pumsām — osoba; yat — koje; māyayā — vanjskom energijom; krtah — stvoreno; vimohita — zbunjena; dhiyām — onih čija je inteligencija; drstah — praktično doživljavam; tasmai — Njemu; bhagavate — Svevišnjoj Božanskoj Osobi; namah — svoje ponizno poštovanje.

Prahlāda Mahārāja je odgovorio: Odajem svoje ponizno poštovanje Svevišnjoj Božanskoj Osobi, čija je vanjska energija stvorila razliku između „mog prijatelja” i „mog neprijatelja”, zavodeći inteligenciju ljudi. Sada to doživljavam, iako sam ranije čuo o tome iz autoritativnih izvora.

Smisao: U Bhagavad-gīti (5.18) je rečeno:

vidyā-vinaya-sampanne
brāhmaṇe gavi hastini
śuni caiva śvapāke ca
panditāh sama-darśinah

“Ponizni mudrac, zahvaljujući pravom znanju, vidi jednakim očima učenog, plemenitog brahmanu, kravu, psa i psojedca [onoga tko ne pripada niti jednoj kasti].”

Panditāh, oni koji su zaista učeni – uravnoteženi, napredni bhakte koji imaju potpuno znanje o svemu – ne vide ni jedno živo biće kao prijatelja ili neprijatelja. Umjesto toga, sa širom vizijom, vide da je svatko djelić Krišne, kao što potvrđuje Śrī Caitanya Mahāprabhu (jīvera ‘svarūpa’ haya — krsnera ‘nitya-dāsa’). Kao djelić Svevišnjeg Gospodina svatko je stvoren da služi Gospodina, kao što je svaki dio tijela stvoren da služi cijelo tijelo. Kao sluge Svevišnjeg Gospodina, sva su živa bića istovjetna, ali vaisnava iz svoje prirodne poniznosti svako drugo živo biće oslovljava sa Prabhu (gospodar). Vaisnava smatra da su drugi sluge toliko napredni da mora puno naučiti od njih. Tako prihvaća sve druge Gospodinove bhakte kao prabhue, gospodare. Mada je svatko Gospodinov sluga, jedan vaisnava sluga iz poniznosti vidi drugog slugu kao svoga gospodara. Razumjevanje gospodara počinje sa razumjevanjem duhovnog učitelja.

yasya prasādād bhagavat-prasādo
yasyāprasādān na gatih kuto ’pi

“Milošću duhovnog učitelja osoba prima blagoslov Krišne. Bez milosti duhovnog učitelja ne može učiniti ni najmanji napredak.”

sāksād-dharitvena samasta-śāstrair
uktas tathā bhāvyata eva sadbhih
kintu prabhor yaḥ priya eva tasya
vande guroh śrī-caranāravindam

„Duhovnom učitelju se treba ukazati jednako poštovanje kao Svevišnjem Gospodinu, jer je Gospodinov najpovjerljiviji sluga. To potvrđuju svi razotkriveni spisi i slijede svi autoriteti. Zato odajem svoje ponizno poštovanje lotosolikim stopalima takvog duhovnog učitelja, koji je vjerodostojni predstavnik Śrī Harija (Krišne).”

Duhovni učitelj, Božji sluga, vrši najpovjerljiviju službu za Gospodina – izbavlja sve uvjetovane duše iz okova maye u kojoj živo biće misli: „Ovo je moj prijatelj, a ono je moj neprijatelj”. U stvari, Svevišnja Božanska Osoba je prijatelj svih živih bića i sva živa bića su Gospodinovi vječni sluge. Jedinstvo se može dostići ovim razumjevanjem, a ne neprirodnim mišljenjem da je svatko od nas Bog ili jednak Bogu. Pravo je razumjevanje da je Bog vrhovni gospodar, a mi svi sluge Svevišnjeg Gospodina i da smo stoga na istom nivou. Prahlada Maharaju njegov je duhovni učitelj Narada već poučio tome, ali je ipak bio iznenađen kako zbunjena duša smatra jednu osobu svojim neprijateljem, a drugu prijateljem.

Sve dok slijedimo filozofiju dvostranosti, smatrajući jednu osobu svojim prijateljem, a drugu svojim neprijateljem trebamo razumjeti da se nalazimo u okovima maye. Mayavadi filozof koji smatra da su sva živa bića Bog i da su stoga jedno, također griješi. Nitko nije jednak Bogu. Sluga ne može bili jednak gospodaru. Prema vaisnavskoj filozofiji, gospodar je jedan, a sluge su takođe jedno, ali razlika između gospodara i sluge mora nastaviti postojati čak i na oslobođenom nivou. Na uvjetovanom nivou mislimo da su neka živa bića naši prijatelji, a neka neprijatelji i tako se nalazimo pod utjecajem dvostranosti. Na oslobođenom nivou, međutim, živo biće shvaća da je Bog gospodar i da su sva živa bića, kao Božji sluge, jedno.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Uzrok propasti Hiranyakaśipua

Uzrok propasti Hiranyakaśipua

Śrīmad-Bhāgavatam 7.4.27-28.

yadā devesu vedesu
gosu vipresu sādhusu
dharme mayi ca vidvesah
sa vā āśu vinaśyati

yadā — kada; devesu — polubogovima; vedesu — u vedskim spisima; gosu — kravama; vipresu — brāhmanama; sādhuss — svetim osobama; dharme — religijskim principima; mayi — Meni, Svevišnjoj Božanskoj Osobi; ca — i; vidvesah — zavidi; sah — takva osoba; vai — zaista; āśu — uskoro; vinaśyati — biti će uništena.

Kada osoba zavidi polubogovima, koji predstavljaju Svevišnju Božansku Osobu, Vedama koje daju svo znanje, kravama, brāhmanama, vaisnavama, religijskim principima i Meni, Svevišnjoj Božanskoj Osobi, takva osoba i njena civilizacija će bez odlaganja biti uništeni. Kada Hiranyakaśipu počne mučiti vlastitog sina, velikog bhaktu Prahladu, koji je miran i razborit i koji nema neprijatelja, odmah ću ubiti Hiranyakaśipua, uprkos Brahminim blagoslovima.

Smisao: Od svih grješnih djela, uvreda nanesena čistom bhakti ili vaisnavi, najteže je grješno djelo. Uvreda nanesena lotosolikim stopalima vaisnave tako je ubitačna da ju je Śrī Caitanya Mahāprabhu usporedio s poludjelim slonom koji ušavši u vrt stvara veliki kaos, čupajući biljke i drveće. Ako osoba nanese uvredu lotosolikim stopalima brāhmane ili vaisnave, njene će uvrede uništiti sve njene povoljne djelatnosti. Zbog toga trebamo veoma pažljivo izbjegavati vaisnava-aparādhu ili činjenje uvrede lotosolikim stopalima vaisnave. Ovdje Gospodin jasno kaže da će blagoslovi koje je Hiranyakaśipu dobio od Brahme postati ništavni čim nanese uvredu lotosolikim stopalima Prahlada Maharaje, svog vlastitog sina. Vaisnava poput Prahlada Maharaje ovdje je opisan kao nirvaira, bez neprijatelja.

Na drugom mjestu u Śrīmad-Bhāgavatamu (3.25.21) rečeno je – ajāta-śatravah śāntha sādhavah sādhu-bhūsanāh: bhakta nema neprijatelja, miran je, slijedi spise i sve su njegove odlike uzvišene. Bhakta ne stvara neprijateljstvo ni sa kim, ali ako netko postane njegov neprijatelj, Svevišnja Božanska Osoba će uništiti tu osobu uprkos blagoslovima koje je dobila iz drugih izvora. Hiranyakaśipu je nesumnjivo uživao u plodonosnim rezultatima svojih strogosti, ali ovdje Gospodin kaže da će biti uništen čim nanese uvredu lotosolikim stopalima Prahlada Maharaje. Dugovječnost, obilje, ljepota, obrazovanje i sve što je osoba stekla svojim pobožnim djelima, ne mogu je zaštititi ako nanese uvredu lotosolikim stopalima vaisnave. Ako nanese uvredu lotosolikim stopalima vaisnave, biti će uništena uprkos svemu što posjeduje.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)