Iznad treperave sreće i nesreće

Iznad treperave sreće i nesreće

Šrimad Bhagavatam 1.5.18.

tasyaiva hetoh prayateta kovido
na labhyate yad bhramatam upary adhah
tal labhyate duhkhavad anyatah sukham
kalena sarvatra gabhira-ramhasa


tasya — u tu svrhu; eva — jedini; hetoh — razlog; prayateta — treba se truditi; kovidah — osoba sklona filozofiji; na – ne; labhyate — ne postiže se; yat — što; bhramatam — lutajući; upari adhah — od vrha do dna; tat — to; labhyate — može se postići; duhkhavat — kao bijede; anyatah — kao rezultat prijašnjeg djelovanja; sukham — osjetilno uživanje; kalena — tijekom vremena; sarvatra — svuda; gabhira — suptilni; ramhasa — napredak.

Inteligentne osobe sklone filozofiji trebaju težiti samo svrhovitom cilju koji se ne može dostići čak ni putovanjem od najvišega planeta [Brahmaloke] do najnižega [Patale]. Što se tiče sreće koja potječe od osjetilnog uživanja, ona sama dolazi tijekom vremena baš kao i bijede, iako ih ne želimo.

SMISAO: Svaki čovjek pokušava raznim naporima ostvariti što više osjetilnog uživanja. Neki se ljudi bave trgovinom, gospodarskim razvojem ili politikom, a neki plodonosnim (koristoljubivim) radom, kako bi u sljedećem životu dostigli više planete i postali sretni. Rečeno je da stanovnici Mjeseca kušaju veće užitke pijući soma-rasu, dok se dobrotvornim radom može dostići Pitriloka (rajski planeti predaka). Tako postoje različiti programi za osjetilno uživanje, bilo u ovom bilo u sljedećem životu.

Neki pokušavaju dostići Mjesec ili druge planete mehaničkim sredstvima, jer žarko žele otići na takve planete ne čineći dobra djela. Međutim, to nije moguće. Prema zakonu Svevišnjega, različita su mjesta namijenjena različitim vrstama živih bića, ovisno o njihovu djelovanju. Kao što je propisano u svetim spisima, samo se dobrim djelovanjem može steći rođenje u dobroj obitelji, obilje, visoko obrazovanje i lijep izgled. Vidimo da se čak i u ovom životu dobrim djelovanjem može steći obrazovanje ili novac. Slično tome, željene položaje u sljedećem životu možemo postići jedino dobrim djelovanjem. Inače se ne bi događalo da dvije osobe, rođene na istom mjestu u istu vrijeme, imaju različite životne okolnosti.

Međutim, svi su takvi materijalni položaji prolazni jer i oni na najvišoj Brahmaloki i oni na najnižoj Patali ovise o našem djelovanju i mijenjaju se pod njegovim utjecajem.

Osoba sklona filozofiji ne bi smjela biti primamljena takvim nestalnim položajima. Treba pokušati dostići vječni život, pun blaženstva i znanja, u kojem neće biti prisiljena ponovno se vratiti u bijedni materijalni svijet, bilo na ovom bilo na nekom drugom planetu. Nevolje i promjenjiva sreća dva su obilježja materijalnoga života koja postoje i na Brahmaloki i na drugim lokama (planetima). Prisutni su i u životu polubogova, i u životu pasa i svinja. Razlikuju se samo po količini i vrsti, no nitko nije oslobođen nedaća rođenja, smrti, starosti i bolesti. Slično tome, svatko ima sreću koja mu je predodređena i nitko ju ne može povećati ili smanjiti vlastitim naporima. Čak i ako netko dobije, uvijek može izgubiti. Stoga ne bi trebalo tratiti vrijeme na takve ništavne stvari, već uložiti napor da se vratimo Bogu. To bi trebala biti misija svačijeg života.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Krišna je izvor svih inkarnacija

Krišna je izvor svih inkarnacija

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”. VAŽNO!!! Za korisnike Firefoxa desni klik na “Download” i potom “Save link as…”.

 

 

Mir u ljudskom društvu

Mir u ljudskom društvu

Šrimad Bhagavatam 1.17.14

jane ’nagasy agham yunjan
sarvato ’sya ca mad-bhayam
sadhunam bhadram eva syad
asadhu-damane krte

jane — živim bićima; anagasi — oni koji ne vrijeđaju; agham — patnje; yunjan — primjenjujući; sarvatah — posvuda; asya — takvog vrijeđaoca; ca — i; mat-bhayam — strah od mene; sadhunam — poštenih osoba; bhadram — sreća; eva — zacijelo; syat — dogodit će se; asadhu — nepošteni nitkovi; damane — obuzdani; krte — tako učinjeno.

Tko god nanosi bol bezazlenim živim bićima neka me se plaši ma gdje god bio! Čovjek pomaže pravednima samim tim što kažnjava nitkove.

SMISAO: Nepošteni nitkovi postaju snažni zbog kukavičkih, nemoćnih vladara. Međutim, kada su vladari dovoljno jaki da obuzdaju sve vrste nepoštenih nitkova, u bilo kojem dijelu države, nitkovi sigurno neće moći ojačati. Kada se nitkovi kažnjavaju tako da kazna služi kao primjer drugima, sreća prirodno slijedi. Kao što smo već rekli, glavna je dužnost kralja ili vladara u svakom pogledu štititi miroljubive, bezazlene građane države. Gospodinovi su bhakte po prirodi miroljubivi i bezazleni i zato je glavna dužnost države pobrinuti se da svatko postane Gospodinov bhakta. Samim tim građani će postati miroljubivi i bezazleni, a jedina dužnost kralja bit će obuzdavanje nepoštenih nitkova. To će donijeti mir i sklad cijelome ljudskom društvu.

(Izrekao kralj Parikšit, pogl. Kažnjavanje i nagrađivanje Kalija)

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Narada susreće Šri Krišnu

Narada susreće Šri Krišnu

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”. VAŽNO!!! Za korisnike Firefoxa desni klik na “Download” i potom “Save link as…”.

 

 

Bog je Osoba

Bog je Osoba

Śrī Īśopanisada – Dvanaesta mantra

andham tamah pravisanti
ye ‘sambhutim upasate
tato bhuya iva te tamo
ya u sambhutyam ratah

andham — neznanje; tamah — tamu; pravisanti — ulaze u; ye — oni koji; asambhutim — polubogove; upasate — obožavaju; tatah — od toga; bhuyah — još više; iva — takvu; te — oni; tamah — tamu; ye — who; u — koji; sambhutyam — Apsolutom; ratah — zaokupljeni.

U najtamniji predio neznanja odlaze obožavatelji polubogova, a još i prije obožavatelji neosobnoga Apsoluta.

TUMAČENJE: Sanskritska riječ asambhuti odnosi se na one čiji bitak nije neovisan. Sambhuti je Apsolutan Svevišnji Gospodin koji je apsolutno neovisan. U Bhagavad-giti (10.2), Apsolutan Svevišnji Gospodin, Šri Krišna, izjavljuje:

na me viduh sura-gana
prabhavam na maharsayah
aham adir hi devanam
maharsinam ca sarvasah

“Ni mnoštvo polubogova ni veliki mudraci ne znaju Moje porijeklo ni obilje, jer Ja sam u svakom pogledu izvor polubogova i mudraca.” Krišna je izvor svih moći polubogova, velikih mudraca i mistika. Premda su obdareni velikim moćima, one su ograničene, pa teško shvaćaju kako se Krišna osobno pojavljuje Svojom unutarnjom moći u obliku čovjeka.

Mnogi filozofi i veliki rišiji, ili mistici, pokušavaju svojom sićušnom pameti razlikovati Apsolut od relativnog. To ih može dovesti samo do negativne predodžbe o Apsolutu, pri čemu nemaju ni tračka pozitivne spoznaje o Njemu. Definicija Apsoluta do koje se dolazi negiranjem nije potpuna. Takve negativne definicije navode na stvaranje vlastitih predodžbi. Tako osoba može pomisliti da Apsolut nema oblika ni odlika. Negativne odlike predstavljaju samo suprotnosti relativnih, materijalnih odlika, pa su i same relativne. Takvim razumijevanjem Apsoluta može se dostići neosobni sjaj Boga, poznat kao Brahman, ali se ne može dalje napredovati do spoznaje Bhagavana, Svevišnjega Gospodina.

Takvi umni spekulanti ne znaju da je Svevišnji Gospodin Krišna Apsolutan, da je neosobni Brahman blistavi sjaj Krišninog transcendentalnog tijela, a da je Paramatma, Nad-duša, Krišnina sveprožimajuća potpuna ekspanzija. Ne znaju da Krišna ima Svoj vječni oblik s transcendentalnim odlikama vječnoga blaženstva i znanja. Ovisni polubogovi i veliki mudraci pogrešno zaključuju da je Krišna moćni polubog, a sjaj Brahmana Apsolutna Istina. Samo Krišnini bhakte snagom svoje nepomućene ljubavi i predanosti Njemu, mogu spoznati da je On Apsolutna Osoba i da sve proizlazi iz Njega. Takvi bhakte neprekidno s ljubavlju služe Krišnu, prvobitni izvor svega.

U Bhagavad-giti (7.20, 7.23) rečeno je da samo neinteligentni, zbunjeni ljudi, vođeni snažnom željom za ugađanjem osjetilima, obožavaju polubogove radi privremenoga ublažavanja privremenih problema. Zaplevši se u materijalni život, živo se biće mora potpuno osloboditi materijalne vezanosti kako bi dostiglo trajno oslobođenje na duhovnoj razini vječnoga života, blaženstva i znanja. Šri Išopanišada nas stoga poučava da ne težimo privremeno ublažiti svoje poteškoće obožavajući ovisne polubogove koji mogu pružiti samo privremenu dobrobit. Moramo obožavati Apsolutnu Božansku Osobu Krišnu, koji sve privlači i koji nam može podariti potpuno oslobođenje od materijalnoga ropstva, vodeći nas kući, Bogu.
Nastavak teksta...

U Bhagavad-giti (7.23)) rečeno je da obožavatelji polubogova mogu otići na planete polubogova. Obožavatelji mjeseca mogu otići na mjesec, a obožavatelji sunca na sunce. Suvremeni znanstvenici pokušavaju otići na mjesec svemirskim brodom, ali takav pokušaj nije nov. Ljudska bića, sa svojom naprednom svjesnošću, prirodno su sklona meduplanetarnim putovanjima i žele otići na druge planete: to čine svemirskim brodovima, mističnim moćima ili obožavanjem polubogova. U vedskim spisima rečeno je da osoba može dostići druge planete na bilo koji od ova tri načina, ali najuobičajeniji način je obožavanje vladajućega poluboga određenoga planeta. Na taj način čovjek može otići na mjesec, sunce ili čak Brahmaloku, najviši planet u ovome svemiru. Međutim, svi planeti u materijalnom svemiru privremena su prebivališta. Jedini vječni planeti su Vaikunthaloke na duhovnom nebu, gdje vlada sam Svevišnji Gospodin. Gospodin Krišna kaže u Bhagavad-giti (8.16):

abrahma-bhuvanal lokah
punar avartino ‘rjuna
mam upetya tu kaunteya
punar janma na vidyate

“Svi planeti u materijalnom svijetu, od najvišega do najnižega, mjesta su patnje na kojima se odvija uzastopno rađanje i umiranje, ali onaj tko dostigne Moje prebivalište, o Kuntin sine, nikada se više ne rađa.”

Šri Išopanisada ističe da obožavatelji polubogova, koji dostignu njihove materijalne planete, ostaju u najtamnijem predjelu svemira. Cijeli svemir je prekriven ogromnim materijalnim elementima i nalik je na kokos do polovice ispunjen vodom. Budući da je prekrivač svemira nepropustan, u svemiru vlada gusta tama, pa ga moraju osvjetljavati sunce i mjesec. Izvan svemira nalazi se beskrajno prostranstvo brahmajyotija, ispunjeno Vaikunthalokama.

Najviši planet u brahmayotiju je Krišnaloka, ili Goloka Vrindavana, na kojoj prebiva Svešnja Božanska Osoba, Šri Krišna. Gospodin Krišna nikad ne napušta Krišnaloku. Iako boravi tamo sa Svojim vječnim pratiteljima, prisutan je u svim materijalnim i duhovnim kozmičkim očitovanjima. To je bilo objašnjeno u četvrtoj mantri. Gospodin je, poput sunca, svuda prisutan, a ipak prebiva na jednom mjestu, kao što se sunce nalazi u svojoj nepromjenjivoj orbiti.

Životni problemi ne mogu se riješiti odlaskom na mjesec ili neki drugi planet, iznad ili ispod njega. Zato nam Šri Išopanisada savjetuje da ne trošimo svoju energiju na dostizanje bilo kojeg odredišta u ovome mračnom materijalnom svemiru, već da pokušamo izaći iz njega i ući u blistavo Božje carstvo.

Ima mnogo lažnih obožavatelja koji postaju vjernici samo zbog imena i slave. Takvi ljudi ne žele napustiti ovaj svemir ni dostići duhovno nebo. Pretvarajući se da obožavaju Gospodina, žele samo održati status quo u materijalnom svijetu. Ateisti i impersonalisti vode takve budalaste, lažno religiozne ljude u najtamnije predjele, propovijedajući kult ateizma.

Ateist izravno poriče postojanje Svevišnje Božanske Osobe, a impersonalisti podržavaju ateiste tako što naglašavaju neosobni vid Svevišnjega Gospodina. Do sada u Šri Išopanisadi nismo naišli ni na jednu mantru u kojoj se poriče postojanje Svevišnje Božanske Osobe.

Rečeno je da Gospodin svakoga može prestići. Oni koji pokušavaju stići na druge planete zacijelo su osobe. Kako onda Gospodin, koji trči brže od svih, može biti neosoban? Neosobno shvaćanje Svevišnjega Gospodina predstavlja još jedan oblik neznanja, utemeljen na nesavršenom shvaćanju Apsolutne Istine.

Neuki, lažni vjernici i tvorci tobožnjih inkarnacija koji izravno krše vedske naredbe, otići će u najtamniji predio svemira, jer zavode svoje sljedbenike. Ti impersonalisti obično se predstavljaju kao inkarnacije Boga pred budalastim ljudima koji ništa ne znaju o vedskoj mudrosti. Kad takve budalaste osobe imaju neko znanje, ono je u njihovim rukama opasnije od samoga neznanja. Takvi impersonalisti ne obožavaju čak ni polubogove u skladu s preporukama spisa. U spisima je pod određenim uvjetima preporučeno obožavanje polubogova, ali istodobno je izjavljeno da to obično nije potrebno. U Bhngavad-giti (7.23) jasno je rečeno da rezultati dobiveni obožavanjem polubogova nisu trajni. Budući da je čitav materijalni svemir prolazan, sve što se stekne u tami materijalnog postojanja također je prolazno. Pitanje je kako se može dostići pravi, vječni život.

Prema Gospodinovim riječima, onaj koji Ga dostigne predanim služenjem, što predstavlja jedini način prilaženja Božanskoj Osobi, odmah se potpuno oslobađa ropstva rađanja i umiranja. Drugim riječima, put oslobođenja od okova materije u cijelosti ovisi o načelima znanja i odvojenosti, koja se stječu služenjem Gospodinu.

Lažni vjernici nemaju znanje, niti su se odrekli vezanosti za materijalna zbivanja, jer većinom žele živjeti u zlatnim okovima materijalnog ropstva, zaklanjajući se filantropskim djelima koje prikazuju kao vjerska načela. Lažnim iskazima vjerskih osjećaja glume predano služenje, istodobno obavljajući svaku vrstu nemoralnih djelatnosti. Na taj način izdaju se za duhovne učitelje i Božje bhakte. Takvi kršitelji načela religije nimalo ne poštuju autoritativne aćarye, svete učitelje u strogom učeničkom slijedu. Ne obaziru se na vedsku naredbu acaryopasana: “Moramo obožavati acaryu”, niti na Krišninu izjavu u Bhagavad-giti (4.2): evam parampara-praptam “Ovo vrhovno znanje o Bogu prima se kroz učenički slijed.” Umjesto toga, da bi zavarali ljude, sami postaju takozvani aćarye, ali se ne pridržavaju načela aćarya.

Ti nitkovi su najopasniji elementi u ljudskom društvu. Kako ne postoji religiozna vlada, oni izmiču kazni prema državnim zakonima, ali ne mogu izmaknuti zakonu Svevišnjega, koji je jasno izjavio u Bhagavad-giti da će zavidni demoni u ruhu pobornika religije biti bačeni u najtamnije predjele pakla (16.19-20). Šri Išopanisada potvrđuje da ti lažni vjernici srljaju prema najpogubnijem mjestu u svemiru, do kojeg će doći kad okončaju svoju ulogu duhovnoga učitelja koju prihvaćaju samo radi ugađanja osjetilima.
Zatvori

(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Caitanya-Caritamrita Adi lila – 3.knjiga – str-313-367

Caitanya-Caritamrita Adi lila – 3.knjiga – str-313-367

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”. VAŽNO!!! Za korisnike Firefoxa desni klik na “Download” i potom “Save link as…”.

 

 
Pancha Tattva

Zašto dolaze Avatari?

Zašto dolaze Avatari?

Šrimad-Bhagavatam 1.19.23.

samagatah sarvata eva sarve
veda yatha murti-dharas tri-prsthe
nehatha namutra ca kascanartha
rte paranugraham atma-silam

samagatah — okupljeni; sarvatah — sa svih strana; eva — zacijelo; sarve — svi vi; vedah — vrhovno znanje; yatha — kao; murti-dharah — utjelovljeno; tri-prsthe — na Brahminom planetu (smještenom iznad tri planetarna sustava, viših, srednjih i nižih svjetova); na — ne; iha — u ovome svijetu; atha — zatim; na — niti; amutra — u drugome svijetu; ca — također; kascana — neki drugi; arthah — interes; rte — osim; para — ostali; anugraham — čineći dobro; atma-silam — vlastita priroda.

O veliki mudraci, došavši iz svih krajeva svemira, milostivo ste se okupili ovdje. Svi ste jednako dobri kao utjelovljenje vrhovnoga znanja koje prebiva na planetu iznad triju svjetova [Satyaloki]. Zato ste prirodno skloni činiti dobro drugima i nemate drugih interesa, ni u ovom niti u sljedećem životu.

SMISAO: Šest vrsta obilja – bogatstvo, snaga, slava, ljepota, znanje i moć odricanja, izvorno su različite osobine Apsolutne Božanske Osobe. Živa bića, sastavni djelići Vrhovnoga Bića, djelomično posjeduju sve ove osobine i do sedamdeset osam posto.

U materijalnom svijetu, ove su osobine (do sedamdeset osam posto Gospodinovih osobina) prekrivene materijalnom energijom, kao što je sunce prekriveno oblakom. U usporedbi s izvornim sjajem, moć prekrivenog sunca vrlo je slaba. Slično tome, izvorna boja živoga bića s takvim osobinama gotovo iščezava.

Postoje tri planetarna sustava, niži, srednji i viši svjetovi. Ljudska bića na Zemlji smještena su na početku srednjih svjetova, a živa bića kao što su Brahma i njegovi suvremenici žive u višim svjetovima, od kojih je najviši Satyaloka. Na Satyaloki stanovnici su potpuno upućeni u vedsku mudrost i tako je raspršen mistični oblak materijalne energije. Zato su poznati kao utjelovljene Vede.

Potpuno svjesne i svjetovnog i transcendentalnog znanja, takve osobe ne zanimaju ni materijalni ni transcendentalni svjetovi. Oni su bhakte bez želja. U materijalnom svijetu nemaju što postići, a u transcendentalnom su svijetu potpuni u sebi. Zašto onda dolaze u materijalni svijet? Po naredbi Gospodina, silaze na različite planete kao mesije kako bi izbavili pale duše. Dolaze na Zemlju i čine dobro ljudima svijeta u različitim okolnostima i različitim klimatskim uvjetima. Nemaju što činiti u ovome svijetu osim da spašavaju pale duše koje trunu u materijalnom postojanju, obmanute materijalnom energijom.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Caitanya-Caritamrita Adi lila – 3.knjiga – str-293-313

Caitanya-Caritamrita Adi lila – 3.knjiga – str-293-313

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”. VAŽNO!!! Za korisnike Firefoxa desni klik na “Download” i potom “Save link as…”.

 

 
Pancha Tattva

Iznad treperave sreće i nesreće

Iznad treperave sreće i nesreće

Šrimad Bhagavatam 1.5.18.

tasyaiva hetoh prayateta kovido
na labhyate yad bhramatam upary adhah
tal labhyate duhkhavad anyatah sukham
kalena sarvatra gabhira-ramhasa


tasya — u tu svrhu; eva — jedini; hetoh — razlog; prayateta — treba se truditi; kovidah — osoba sklona filozofiji; na – ne; labhyate — ne postiže se; yat — što; bhramatam — lutajući; upari adhah — od vrha do dna; tat — to; labhyate — može se postići; duhkhavat — kao bijede; anyatah — kao rezultat prijašnjeg djelovanja; sukham — osjetilno uživanje; kalena — tijekom vremena; sarvatra — svuda; gabhira — suptilni; ramhasa — napredak.

Inteligentne osobe sklone filozofiji trebaju težiti samo svrhovitom cilju koji se ne može dostići čak ni putovanjem od najvišega planeta [Brahmaloke] do najnižega [Patale]. Što se tiče sreće koja potječe od osjetilnog uživanja, ona sama dolazi tijekom vremena baš kao i bijede, iako ih ne želimo.

SMISAO: Svaki čovjek pokušava raznim naporima ostvariti što više osjetilnog uživanja. Neki se ljudi bave trgovinom, gospodarskim razvojem ili politikom, a neki plodonosnim (koristoljubivim) radom, kako bi u sljedećem životu dostigli više planete i postali sretni. Rečeno je da stanovnici Mjeseca kušaju veće užitke pijući soma-rasu, dok se dobrotvornim radom može dostići Pitriloka (rajski planeti predaka). Tako postoje različiti programi za osjetilno uživanje, bilo u ovom bilo u sljedećem životu.

Neki pokušavaju dostići Mjesec ili druge planete mehaničkim sredstvima, jer žarko žele otići na takve planete ne čineći dobra djela. Međutim, to nije moguće. Prema zakonu Svevišnjega, različita su mjesta namijenjena različitim vrstama živih bića, ovisno o njihovu djelovanju. Kao što je propisano u svetim spisima, samo se dobrim djelovanjem može steći rođenje u dobroj obitelji, obilje, visoko obrazovanje i lijep izgled. Vidimo da se čak i u ovom životu dobrim djelovanjem može steći obrazovanje ili novac. Slično tome, željene položaje u sljedećem životu možemo postići jedino dobrim djelovanjem. Inače se ne bi događalo da dvije osobe, rođene na istom mjestu u istu vrijeme, imaju različite životne okolnosti.

Međutim, svi su takvi materijalni položaji prolazni jer i oni na najvišoj Brahmaloki i oni na najnižoj Patali ovise o našem djelovanju i mijenjaju se pod njegovim utjecajem.

Osoba sklona filozofiji ne bi smjela biti primamljena takvim nestalnim položajima. Treba pokušati dostići vječni život, pun blaženstva i znanja, u kojem neće biti prisiljena ponovno se vratiti u bijedni materijalni svijet, bilo na ovom bilo na nekom drugom planetu. Nevolje i promjenjiva sreća dva su obilježja materijalnoga života koja postoje i na Brahmaloki i na drugim lokama (planetima). Prisutni su i u životu polubogova, i u životu pasa i svinja. Razlikuju se samo po količini i vrsti, no nitko nije oslobođen nedaća rođenja, smrti, starosti i bolesti. Slično tome, svatko ima sreću koja mu je predodređena i nitko ju ne može povećati ili smanjiti vlastitim naporima. Čak i ako netko dobije, uvijek može izgubiti. Stoga ne bi trebalo tratiti vrijeme na takve ništavne stvari, već uložiti napor da se vratimo Bogu. To bi trebala biti misija svačijeg života.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Mir u ljudskom društvu

Mir u ljudskom društvu

Šrimad Bhagavatam 1.17.14

jane ’nagasy agham yunjan
sarvato ’sya ca mad-bhayam
sadhunam bhadram eva syad
asadhu-damane krte

jane — živim bićima; anagasi — oni koji ne vrijeđaju; agham — patnje; yunjan — primjenjujući; sarvatah — posvuda; asya — takvog vrijeđaoca; ca — i; mat-bhayam — strah od mene; sadhunam — poštenih osoba; bhadram — sreća; eva — zacijelo; syat — dogodit će se; asadhu — nepošteni nitkovi; damane — obuzdani; krte — tako učinjeno.

Tko god nanosi bol bezazlenim živim bićima neka me se plaši ma gdje god bio! Čovjek pomaže pravednima samim tim što kažnjava nitkove.

SMISAO: Nepošteni nitkovi postaju snažni zbog kukavičkih, nemoćnih vladara. Međutim, kada su vladari dovoljno jaki da obuzdaju sve vrste nepoštenih nitkova, u bilo kojem dijelu države, nitkovi sigurno neće moći ojačati. Kada se nitkovi kažnjavaju tako da kazna služi kao primjer drugima, sreća prirodno slijedi. Kao što smo već rekli, glavna je dužnost kralja ili vladara u svakom pogledu štititi miroljubive, bezazlene građane države. Gospodinovi su bhakte po prirodi miroljubivi i bezazleni i zato je glavna dužnost države pobrinuti se da svatko postane Gospodinov bhakta. Samim tim građani će postati miroljubivi i bezazleni, a jedina dužnost kralja bit će obuzdavanje nepoštenih nitkova. To će donijeti mir i sklad cijelome ljudskom društvu.

(Izrekao kralj Parikšit, pogl. Kažnjavanje i nagrađivanje Kalija)

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)