Razine uživanja prema Vedama

Razine uživanja prema Vedama

Gandharve uživaju stotinu puta veća zadovoljstva nego ljudska bića na ovom planetu Zemlji.

Nivo uživanja Pitrija (planete predaka) stotinu je puta intenzivniji od uživanja Gandharva, a polubogovi koji dostižu svoje položaje savršeno obavljajući dužnosti unutar varnašrama sustava, uživaju stotinu puta intenzivniju sreću nego Pitriji.

Zadovoljstva stotinu puta intenzivnija od onoga koje uživaju polubogovi dostižu osobe koje su stekle svoje položaje žrtvenim vatrama (Agni yajna).

Indra, kralj raja, uživa stotinu puta veća zadovoljstva od tih, a njegov svećenik Brihaspati uživa stotinu puta više od Indre.

Nivo sreće koji kušaju Prađapatiji (praočevi svih živih bića u univerzumu; arhanđeli) još je stotinu puta veći.

Brahmananda, duhovno blaženstvo brahmana (uranjanje u neosobni duhovni sjaj Svevišnje Božanske Osobe) stotinu je puta veće od toga.

To zadovoljstvo brahmanande, koje zaista nije od ovoga svijeta i koje svakako nije obično, može se usporediti s količinom vode sadržane u otisku teletovog papka, naspram narastajućeg oceana transcendentalnog blaženstva u koji uranjaju bhakte (duše predane Bogu), koji s ljubavlju predano služe Svevišnju Božansku Osobu Krišnu.

Pravo oslobođenje

Pravo oslobođenje

Ljudska bića imaju urođenu žudnju za slobodom, za oslobođenjem od prisila i ograničenja koji nas primoravaju na patnju. Također osjećamo duboku želju za zajedništvom i odnosima ispunjenim ljubavlju. Međutim, uzrok povećanja broja ubojstava, samoubojstava i ekoubojstava na cijeloj Zemlji može se naći u činjenici da smo izgubili znanje o tome kako možemo zajedno živjeti na ovome planetu. U neviđenoj potrazi za slobodom zaboravili smo što sloboda doista znači.

Sloboda nije samo stvar vladanja prirodom i nasilnog vađenja bogatstava iz nje. Sloboda je pitanje skladnog života s drugim živim bićima i Majkom Prirodom jer kad je ona zadovoljna s nama, njezino drveće obiluje plodovima i daruje nam obilje biljaka, hrane, lišća i ljekovitog bilja.

Naše pravo oslobođenje neće doći preko vladanja Zemljom niti kroz društvenu reformu. To nije stvar zamjene jednog materijalnog sustava drugim, cijenjenja jedne rase na račun druge, pridruživanja jednoj političkoj stranci protiv druge.

Ono što moramo promijeniti jeste sklonost u svakome od nas da vladamo, manipuliramo i iskorištavamo. Također moramo prestati sa zgrtanjem zaliha i varanjem prirode, otimajući više nego što nam po pravu pripada. Konačno, moramo se usmjeriti na pročišćenje vlastita srca i svjesnosti kako bismo mogli pročistiti atmosferu oko sebe. Tada, i tek tada, možemo napustiti carstvo ograničenja i ponovno ući u vječnu zbilju, kraljevstvo Boga Majke-Oca.

Da bismo se izbavili iz ovoga zatvora i stekli slobodu, postoji određena duhovna znanost. Ta znanost obuhvaća pročišćenje i promjenu našeg karaktera, stjecanje svrsishodnog znanja i, konačno, ponovno povezivanje s božanskom voljom kroz služenje i djelovanje kako bismo ponovo uspostavili ljubavni odnos sa Svevišnjim. Materijalisti kojima nedostaje to znanje u nepovoljnom su položaju. Bez razumijevanja zakona karme, djelovanja i popratih posljedica, kratkovidni izbori temeljeni na trenutačnom uživanju kasnije nas samo još više zapliću u materijalni svijet.

Gdje god pogledamo u materijalnoj sferi vidjet ćemo da živa bića pokušavaju glumiti Boga u različitim svojstvima. Stalna tema materijalnog postojanja jest pokušaj vladanja drugima kako bi se uspostavila zamišljena nadmoć. No ipak, najveća je sreća ljudskoga života potpuno predavanje služenju Gospodina s ljubavlju, napuštajući sve želje za vlašću i kontrolom.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Preusmjerenje Želja

Preusmjerenje Želja

Śrīmad-Bhāgavatam 2.1.15

anta-kale tu purusa
agate gata-sadhvasah
chindyad asanga-sastrena
sprham dehe ’nu ye ca tam

anta-kale — posljednjem stadiju života; tu — ali; purusah — a osoba; agate — stigavši; gata-sadhvasah — ne bojeći se smrti; chindyat — mora presjeći; asanga — nevezanost; sastrena — oružjem; sprham — sve želje; dehe — u svezi s privremenim materijalnim prebivalištem; anu — anu što se odnosi; ye — sve to; ca — također; tam — njih.

U posljednjem stadiju života osoba treba biti dovoljno neustrašiva da se ne boji smrti. Pritom mora presjeći svaku vezanost za materijalno tijelo i sve što se odnosi na tijelo, kao i sve želje koje iz toga proizlaze.

TUMAČENJE: Premda je činjenica da moramo napustiti sve što je stvorila dragocjena ljudska energija, ljudi razmišljaju o trajnom nastanjivanju ovog svijeta. To je ludost grubog materijalizma. Budalasti znanstvenici, filozofi, veliki državnici itd. nisu obaviješteni o duhovnoj duši. Misle da je ovaj život od samo nekoliko godina sve u svemu i da nakon smrti ništa ne postoji. Ova neupućenost, čak i u takozvanim učenim krugovima, ubija životnu snagu ljudskoga duha, što donosi užasne posljedice koje svatko može osjetiti. Unatoč tome, budalasti materijalisti ne mare za ono što će se dogoditi u sljedećem životu. Trebamo znati da se identitet živog bića ne gubi čak ni po okončanju sadašnjeg tijela koje nije ništa drugo do vanjska odjeća.

To je uvodna pouka Bhagavad-gite. Kao što mijenjamo staru odjeću, tako živo biće mijenja tijelo, a ta se promjena tijela naziva smrću. Dakle, smrt je proces promjene tijela po isteku sadašnjeg života. Inteligentan se čovjek mora pripremiti za nju i pokušati dobiti najbolju vrstu tijela u sljedećem životu. Najbolje je duhovno tijelo koje dobivaju oni koji se vraćaju u Božje carstvo ili ulaze u područje Brahmana. Ovo ćemo pitanje potanje razmotriti u drugom poglavlju ovog pjevanja, no glede promjene tijela, sada se moramo pripremiti za sljedeći život. Budalasti ljudi pridaju više važnosti sadašnjem prolaznom tijelu i zato se nerazumni vođe pozivaju na tijelo i tjelesne odnose. Tjelesni se odnosi protežu ne samo na tijelo, nego i na članove obitelji, ženu, djecu, društvo, zemlju i puno drugih stvari koje se okončavaju po svršetku života.

Nakon smrti zaboravljamo sve o sadašnjim tjelesnim odnosima. To možemo donekle iskusiti noću kad odemo na počinak. Dok spavamo, zaboravljamo sve što je povezano s tijelom i tjelesnim odnosima, iako je taj zaborav samo prolazno stanje koje traje tek nekoliko sati. Smrt nije ništa drugo do spavanje od nekoliko mjeseci kako bismo razvili drugu vrstu tjelesnog kaveza koji nam, prema našim željama, dodjeljuju zakoni prirode. Stoga trebamo promijeniti želje dok imamo ovo sadašnje tijelo. Da bismo to ostvarili, potrebno je vježbati za ljudskoga života, a obučavanje može započeti na bilo kojem stupnju života ili čak nekoliko trenutaka prije smrti. Izobrazba obično započinje od samoga početka života, od stupnja brahmacarye, i postupno se nastavlja u redovima grhasthe, vanaprasthe i sannyase.

Institucija koja pruža ovakav odgoj naziva se varnasrama-dharma ili sustav sanatana-dharme, najbolji put do savršenstva ljudskoga života. Čovjek se treba odreći vezanosti za obitelj te društveni i politički život čim navrši pedeset godina, ako ne i ranije, a obuka u asramama vanaprasthe i sannyase priprema ga za sljedeći život. Prerušeni u vođe, budalasti se materijalisti čvrsto drže obiteljskih odnosa. Ne pokušavaju ih presjeći i tako postaju žrtvama zakona prirode te ponovno dobivaju gruba materijalna tijela u skladu sa svojim djelovanjem. Takvim će budalastim vođama ljudi možda odati poštovanje na kraju njihova života, ali to ih neće učiniti otpornima na zakone prirode koji svima čvrsto vezuju ruke i noge. Zato je najbolje da svatko dragovoljno napusti obiteljske odnose prenoseći vezanost za obitelj, društvo, zemlju i sve što iz toga proizlazi na posvećeno služenje Gospodinu.

Ovdje se kaže da trebamo ostaviti sve želje za obiteljskim vezama. Ne dobijemo li priliku za njegovanje boljih želja, nećemo se odreći bolesnih želja. Želja je neodvojivo svojstvo živoga bića. Živo je biće vječno i zato su njegove želje, koje su za nj prirodne, također vječne. Želje ne možemo zaustaviti, ali ih možemo promijeniti. Moramo razviti želju da se vratimo kući, Bogu, pa će se samim tim, razmjerno napretku u posvećenom služenju, želje za materijalnom dobiti, počašću i slavom smanjiti. Živo je biće stvoreno da služi, a njegove se želje temelje na stavu služenja. Počevši od predsjednika države pa do beznačajna prosjaka na ulici, svi na neki način služe nekoga. Savršenstvo stava služenja dostiže se tek kada s želja za služenjem preusmjeri s materije na duh…

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Kriza mentalnog zdravlja

Kriza mentalnog zdravlja

Više od ikog drugog, terapeuti, savjetnici i svećenici uviđaju ozbiljnost problema povezanih sa slabom komunikacijom i nedostatkom zajedništva u društvu. Zbog nedovoljne povezanosti i krnjih odnosa, bezbrojne se osobe osjećaju osamljeno, zlovoljno, depresivno i frustrirano, a mnoge gube želju za djelotvornim funkcioniranjem u normalnim područjima života. Mnogi vode život ‘potpunog očaja’, dok se drugi okreću nasilnom i destruktivnom ponašanju. Kao što smo ranije rekli, Svjetska zdravstvena organizacija izjavila je da će jedna od najvećih zdravstvenih kriza s kojima će se suočavati cijela svjetska zajednica tijekom slijedećih dvadeset godina biti mentalna bolest.

Različiti oblici mentalnih bolesti već se približavaju epidemijskim razinama jer ogroman broj ljudi diljem svijeta doživljava pogoršavanje obiteljskih odnosa i duboka razočaranja u životu.

Tijekom ljudske povijesti pitanje mentalnoga zdravlja usko je povezano s politikom i ugnjetavanjem. Danas više nego ikada mentalno zdravlje stanovnika svijeta ostavljeno je na milost i nemilost utjecaja koje ne mogu kontrolirati. Otvorena zlouporaba i zlostavljanje bili su pravilo u prošlosti, a zacijelo se nastavljaju i danas.

Suptilna manipulacija i kontrola putem medija, postali su novo, moćno oružje u rukama elite, s razornim posljedicama. Kad izvanjske sile manipuliraju našim umom, naša degradacija i porobljavanje mogu postati kobni.

Kao što smo vidjeli, mediji potiču svoju publiku da se usredotoči na materijalne aspekte života na račun više svjesnosti. U korijenu povećanja mentalnih bolesti, nasilja, ubojstava i samoubojstava leži činjenica da, unatoč potpunom odavanju materijalnim užicima, većina ljudi duhovno gladuje. Svi imamo urođenu, prirodnu želju za ljubavlju i dubokim odnosima s drugima.

Međutim, društvo se sve više oslanja na mehaničke i površne stvari, što je potpuno oprečno potrebama naše prirode. Kao rezultat građenja kula u zraku, ljudi uzimaju utočište u materijalnoj svjesnosti i pribjegavaju još rafiniranijim oblicima osjetilnog uživanja. Mnogi od nas iz dana u dan žive poput zečeva što trče za mrkvom koja im je ispred nosa, ne shvaćajući neizvjesnost situacije. Kad izvršavamo naloge svojih nesavršenih osjetila i uma, izlažemo se neizbježnim posljedicama koje se javljaju kad nam trenutačno zadovoljstvo više nije dostupno.

Da bismo popravili stanje, moramo nadići ortodoksne pristupe mentalnome zdravlju. Očito je da tradicionalni pristupi psihijatrije, psihologije i savjetovanja nisu bili dovoljni da spriječe ljudske tragedije koje se zbivaju diljem svijeta. Ti se problemi ne mogu riješiti na razini na kojoj se pokazuju; treba im se pristupiti s duhovne, holističke razine s koje poteškoće gledamo u daleko širem kontekstu, nego što su to trenutne brige svakodnevnog života.

Jedno od obilježja koje nas čini ljudskim bićem jest naša slobodna volja. Bez razvijene volje lako postajemo žrtvom sila koje ne možemo kontrolirati. Zbog toga je važna duhovna praksa, jer je izvor istinske slobodne volje više stanje svjesnosti. Ako se redovito ne bavimo nekom ozbiljnom duhovnom disciplinom, već svu pažnju usmjeravamo na materijalne užitke, imat ćemo malo pristupa slobodnoj volji. Postat ćemo robovi sila materijalne prirode i dopustit ćemo da nama manipuliraju lukavi tirani koji su nas već uvjerili da obožavamo novac, ugled i materijalne tekovine.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Neprestano Sjećanje

Neprestano Sjećanje

Śrimad-Bhagavatam 2.1.6

etavan sankhya-yogabhyam
sva-dharma-parinisthaya
janma-labhah parah pumsam
ante narayana-smrtih

etavan — sve ovo; sankhya — potpuno poznavanje materije i duha; yogabhyam — znanje o mističnoj moći; sva-dharma — određena propisana dužnost; parinisthaya — potpunim opažanjem; janma — rođenje; labhah — dobit; parah — vrhovni; pumsam — osobe; ante — na kraju; narayana — Božanska Osoba; smrtih — sjećanje.

Sjetiti se Božanske Osobe na kraju života najviše je savršenstvo ljudskog života, koje se postiže savršenim poznavanjem materije i duha, razvijanjem mističnih moći ili savršenim obavljanjem propisane dužnosti.

TUMAČENJE: Narayana je transcendentalna Božanska Osoba koja se nalazi iznad materijalne kreacije. Sve što je stvoreno, što se održava i u konačnici uništava, u djelokrugu je mahat-tattve (materijalnog načela) i poznato je kao materijalni svijet. Postojanje Narayane, Božanske Osobe, nije u djelokrugu mahat-tattve, stoga su Narayanino ime, oblik, osobine itd. iznad domene materijalnoga svijeta. Empirijskom filozofijom (umovanjem kojim razlučujemo što je materija, a što duh), njegovanjem mističnih moći, koje naposljetku pomažu mistiku da dostigne bilo koji planet unutar ili izvan svemira, i obavljanjem religijskih dužnosti osoba može postići najviše savršenstvo jedino ako je to dovede do stupnja narayana-smrti, neprestana sjećanja na Božansku Osobu.

To je moguće jedino druženjem s čistim bhaktom koji može dotjerati transcendentalne djelatnosti svih jnanija, jogija ili karmija na temelju propisanih dužnosti ustanovljenih u svetim spisima. U povijesti postoje brojni primjeri osoba, kao što su Sanakadi Rsiji ili devet proslavljenih Yogendra, koje su duhovno savršenstvo postigle tek kada su se utemeljile u posvećenom služenju Gospodinu. Nijedan Gospodinov bhakta nikada nije odstupio od puta posvećenog služenja prihvaćajući druge procese koje slijede jnaniji ili jogiji. Svatko želi dostići savršenstvo vlastitog djelovanja, ali to je savršenstvo narayana-smrti. Da bi ga dostigao, svatko se treba potruditi najbolje što može. Drugim riječima, život trebamo urediti na takav način da se neprestano, u svim okolnostima, možemo sjećati Božanske Osobe.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Najvažnija Tema

Najvažnija Tema

Śrīmad-Bhāgavatam 2.1.1

sri-suka uvaca
variyan esa te prasnah
krto loka-hitam nrpa
atmavit-sammatah pumsam
srotavyadisu yah parah

sri-sukah uvaca — Šri Sukadeva Gosvami rekao je; variyan — slavno; esah — ovo; te — tvoje; prasnah — pitanje; krtah — koje si postavio; loka-hitam — blagotvorno za sve ljude; nrpa — o, kralju; atmavit — transcendentalist; sammatah — odobrio; pumsam — svih ljudi; srotavya-adisu — o slušanju svih vrsta; yah — što je; parah — vrhovni.

Šri Šukadeva Gosvami reče: Dragi moj kralju, tvoje je pitanje slavno jer je blagotvorno za sve vrste ljudi. Odgovor na nj najvažnija je tema koju možemo slušati i odobravaju je svi transcendentalisti.

TUMAČENJE: Čak je i samo pitanje tako divno da je najbolja tema koja se može čuti. Takvim raspitivanjem i slušanjem možemo dostići najviši stupanj savršenstva života. Budući da je Gospodin Krišna izvorna Svevišnja Osoba, svako pitanje koje se odnosi na Njega jedinstveno je i savršeno. Gospodin Sri Caitanya Mahaprabhu rekao je da je dostizanje transcendentalnoga služenja Krišne s ljubavlju najviše savršenstvo života. Pitanja i odgovori o Krišni uzdižu nas na taj transcendentalni položaj, zato su pitanja Maharaje Pariksita o Krišni iznimno slavna.

Maharaja Pariksit želio je potpuno zaokupiti um Krišnom, a to se može postići jednostavno slušanjem o Krišninim neobičnim djelima. Primjerice, u Bhagavad-giti rečeno je da se razumijevanjem transcendentalne prirode pojave, nestanka i djelatnosti Gospodina Krišne možemo odmah vratiti kući, Bogu, odakle nikada nećemo ponovno doći u ovo bijedno materijalno postojanje. Vrlo je povoljno neprestano slušati o Krišni, zato je Maharaja Pariksit zamolio Šukadevu Gosvamija da priča o Krišninim djelima kako bi svoj um mogao zaokupiti Njime. Krišnine se djelatnosti ne razlikuju od samoga Krišne. Sve dok slušamo o Krišninim transcendentalnim djelatnostima, uvjetovani život materijalnog postojanja ne utječe na nas.

Teme o Gospodinu Krišni toliko su blagotvorne da pročišćavaju govornika, slušatelja i onoga tko postavlja pitanja. Uspoređuju se s vodom Gange koja izvire iz nožnoga palca Gospodina Krišne. Gdje god Ganga protječe, pročišćava zemlju i ljude koji se u njoj kupaju. Slično tomu, teme o Krišni, krišna-katha, toliko su čiste da pročišćavaju mjesto, slušatelja, onoga tko se raspituje, govornika i sve prisutne.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Najvažnija Tema

Najvažnija Tema

Śrīmad-Bhāgavatam 2.1.1

sri-suka uvaca
variyan esa te prasnah
krto loka-hitam nrpa
atmavit-sammatah pumsam
srotavyadisu yah parah

sri-sukah uvaca — Šri Sukadeva Gosvami rekao je; variyan — slavno; esah — ovo; te — tvoje; prasnah — pitanje; krtah — koje si postavio; loka-hitam — blagotvorno za sve ljude; nrpa — o, kralju; atmavit — transcendentalist; sammatah — odobrio; pumsam — svih ljudi; srotavya-adisu — o slušanju svih vrsta; yah — što je; parah — vrhovni.

Šri Šukadeva Gosvami reče: Dragi moj kralju, tvoje je pitanje slavno jer je blagotvorno za sve vrste ljudi. Odgovor na nj najvažnija je tema koju možemo slušati i odobravaju je svi transcendentalisti.

TUMAČENJE: Čak je i samo pitanje tako divno da je najbolja tema koja se može čuti. Takvim raspitivanjem i slušanjem možemo dostići najviši stupanj savršenstva života. Budući da je Gospodin Krišna izvorna Svevišnja Osoba, svako pitanje koje se odnosi na Njega jedinstveno je i savršeno. Gospodin Sri Caitanya Mahaprabhu rekao je da je dostizanje transcendentalnoga služenja Krišne s ljubavlju najviše savršenstvo života. Pitanja i odgovori o Krišni uzdižu nas na taj transcendentalni položaj, zato su pitanja Maharaje Pariksita o Krišni iznimno slavna.

Maharaja Pariksit želio je potpuno zaokupiti um Krišnom, a to se može postići jednostavno slušanjem o Krišninim neobičnim djelima. Primjerice, u Bhagavad-giti rečeno je da se razumijevanjem transcendentalne prirode pojave, nestanka i djelatnosti Gospodina Krišne možemo odmah vratiti kući, Bogu, odakle nikada nećemo ponovno doći u ovo bijedno materijalno postojanje. Vrlo je povoljno neprestano slušati o Krišni, zato je Maharaja Pariksit zamolio Šukadevu Gosvamija da priča o Krišninim djelima kako bi svoj um mogao zaokupiti Njime. Krišnine se djelatnosti ne razlikuju od samoga Krišne. Sve dok slušamo o Krišninim transcendentalnim djelatnostima, uvjetovani život materijalnog postojanja ne utječe na nas.

Teme o Gospodinu Krišni toliko su blagotvorne da pročišćavaju govornika, slušatelja i onoga tko postavlja pitanja. Uspoređuju se s vodom Gange koja izvire iz nožnoga palca Gospodina Krišne. Gdje god Ganga protječe, pročišćava zemlju i ljude koji se u njoj kupaju. Slično tomu, teme o Krišni, krišna-katha, toliko su čiste da pročišćavaju mjesto, slušatelja, onoga tko se raspituje, govornika i sve prisutne.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Neprestano Sjećanje

Neprestano Sjećanje

Śrimad-Bhagavatam 2.1.6

etavan sankhya-yogabhyam
sva-dharma-parinisthaya
janma-labhah parah pumsam
ante narayana-smrtih

etavan — sve ovo; sankhya — potpuno poznavanje materije i duha; yogabhyam — znanje o mističnoj moći; sva-dharma — određena propisana dužnost; parinisthaya — potpunim opažanjem; janma — rođenje; labhah — dobit; parah — vrhovni; pumsam — osobe; ante — na kraju; narayana — Božanska Osoba; smrtih — sjećanje.

Sjetiti se Božanske Osobe na kraju života najviše je savršenstvo ljudskog života, koje se postiže savršenim poznavanjem materije i duha, razvijanjem mističnih moći ili savršenim obavljanjem propisane dužnosti.

TUMAČENJE: Narayana je transcendentalna Božanska Osoba koja se nalazi iznad materijalne kreacije. Sve što je stvoreno, što se održava i u konačnici uništava, u djelokrugu je mahat-tattve (materijalnog načela) i poznato je kao materijalni svijet. Postojanje Narayane, Božanske Osobe, nije u djelokrugu mahat-tattve, stoga su Narayanino ime, oblik, osobine itd. iznad domene materijalnoga svijeta. Empirijskom filozofijom (umovanjem kojim razlučujemo što je materija, a što duh), njegovanjem mističnih moći, koje naposljetku pomažu mistiku da dostigne bilo koji planet unutar ili izvan svemira, i obavljanjem religijskih dužnosti osoba može postići najviše savršenstvo jedino ako je to dovede do stupnja narayana-smrti, neprestana sjećanja na Božansku Osobu.

To je moguće jedino druženjem s čistim bhaktom koji može dotjerati transcendentalne djelatnosti svih jnanija, jogija ili karmija na temelju propisanih dužnosti ustanovljenih u svetim spisima. U povijesti postoje brojni primjeri osoba, kao što su Sanakadi Rsiji ili devet proslavljenih Yogendra, koje su duhovno savršenstvo postigle tek kada su se utemeljile u posvećenom služenju Gospodinu. Nijedan Gospodinov bhakta nikada nije odstupio od puta posvećenog služenja prihvaćajući druge procese koje slijede jnaniji ili jogiji. Svatko želi dostići savršenstvo vlastitog djelovanja, ali to je savršenstvo narayana-smrti. Da bi ga dostigao, svatko se treba potruditi najbolje što može. Drugim riječima, život trebamo urediti na takav način da se neprestano, u svim okolnostima, možemo sjećati Božanske Osobe.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Preusmjerenje Želja

Preusmjerenje Želja

Śrīmad-Bhāgavatam 2.1.15

anta-kale tu purusa
agate gata-sadhvasah
chindyad asanga-sastrena
sprham dehe ’nu ye ca tam

anta-kale — posljednjem stadiju života; tu — ali; purusah — a osoba; agate — stigavši; gata-sadhvasah — ne bojeći se smrti; chindyat — mora presjeći; asanga — nevezanost; sastrena — oružjem; sprham — sve želje; dehe — u svezi s privremenim materijalnim prebivalištem; anu — anu što se odnosi; ye — sve to; ca — također; tam — njih.

U posljednjem stadiju života osoba treba biti dovoljno neustrašiva da se ne boji smrti. Pritom mora presjeći svaku vezanost za materijalno tijelo i sve što se odnosi na tijelo, kao i sve želje koje iz toga proizlaze.

TUMAČENJE: Premda je činjenica da moramo napustiti sve što je stvorila dragocjena ljudska energija, ljudi razmišljaju o trajnom nastanjivanju ovog svijeta. To je ludost grubog materijalizma. Budalasti znanstvenici, filozofi, veliki državnici itd. nisu obaviješteni o duhovnoj duši. Misle da je ovaj život od samo nekoliko godina sve u svemu i da nakon smrti ništa ne postoji. Ova neupućenost, čak i u takozvanim učenim krugovima, ubija životnu snagu ljudskoga duha, što donosi užasne posljedice koje svatko može osjetiti. Unatoč tome, budalasti materijalisti ne mare za ono što će se dogoditi u sljedećem životu. Trebamo znati da se identitet živog bića ne gubi čak ni po okončanju sadašnjeg tijela koje nije ništa drugo do vanjska odjeća.

To je uvodna pouka Bhagavad-gite. Kao što mijenjamo staru odjeću, tako živo biće mijenja tijelo, a ta se promjena tijela naziva smrću. Dakle, smrt je proces promjene tijela po isteku sadašnjeg života. Inteligentan se čovjek mora pripremiti za nju i pokušati dobiti najbolju vrstu tijela u sljedećem životu. Najbolje je duhovno tijelo koje dobivaju oni koji se vraćaju u Božje carstvo ili ulaze u područje Brahmana. Ovo ćemo pitanje potanje razmotriti u drugom poglavlju ovog pjevanja, no glede promjene tijela, sada se moramo pripremiti za sljedeći život. Budalasti ljudi pridaju više važnosti sadašnjem prolaznom tijelu i zato se nerazumni vođe pozivaju na tijelo i tjelesne odnose. Tjelesni se odnosi protežu ne samo na tijelo, nego i na članove obitelji, ženu, djecu, društvo, zemlju i puno drugih stvari koje se okončavaju po svršetku života.

Nakon smrti zaboravljamo sve o sadašnjim tjelesnim odnosima. To možemo donekle iskusiti noću kad odemo na počinak. Dok spavamo, zaboravljamo sve što je povezano s tijelom i tjelesnim odnosima, iako je taj zaborav samo prolazno stanje koje traje tek nekoliko sati. Smrt nije ništa drugo do spavanje od nekoliko mjeseci kako bismo razvili drugu vrstu tjelesnog kaveza koji nam, prema našim željama, dodjeljuju zakoni prirode. Stoga trebamo promijeniti želje dok imamo ovo sadašnje tijelo. Da bismo to ostvarili, potrebno je vježbati za ljudskoga života, a obučavanje može započeti na bilo kojem stupnju života ili čak nekoliko trenutaka prije smrti. Izobrazba obično započinje od samoga početka života, od stupnja brahmacarye, i postupno se nastavlja u redovima grhasthe, vanaprasthe i sannyase.

Institucija koja pruža ovakav odgoj naziva se varnasrama-dharma ili sustav sanatana-dharme, najbolji put do savršenstva ljudskoga života. Čovjek se treba odreći vezanosti za obitelj te društveni i politički život čim navrši pedeset godina, ako ne i ranije, a obuka u asramama vanaprasthe i sannyase priprema ga za sljedeći život. Prerušeni u vođe, budalasti se materijalisti čvrsto drže obiteljskih odnosa. Ne pokušavaju ih presjeći i tako postaju žrtvama zakona prirode te ponovno dobivaju gruba materijalna tijela u skladu sa svojim djelovanjem. Takvim će budalastim vođama ljudi možda odati poštovanje na kraju njihova života, ali to ih neće učiniti otpornima na zakone prirode koji svima čvrsto vezuju ruke i noge. Zato je najbolje da svatko dragovoljno napusti obiteljske odnose prenoseći vezanost za obitelj, društvo, zemlju i sve što iz toga proizlazi na posvećeno služenje Gospodinu.

Ovdje se kaže da trebamo ostaviti sve želje za obiteljskim vezama. Ne dobijemo li priliku za njegovanje boljih želja, nećemo se odreći bolesnih želja. Želja je neodvojivo svojstvo živoga bića. Živo je biće vječno i zato su njegove želje, koje su za nj prirodne, također vječne. Želje ne možemo zaustaviti, ali ih možemo promijeniti. Moramo razviti želju da se vratimo kući, Bogu, pa će se samim tim, razmjerno napretku u posvećenom služenju, želje za materijalnom dobiti, počašću i slavom smanjiti. Živo je biće stvoreno da služi, a njegove se želje temelje na stavu služenja. Počevši od predsjednika države pa do beznačajna prosjaka na ulici, svi na neki način služe nekoga. Savršenstvo stava služenja dostiže se tek kada s želja za služenjem preusmjeri s materije na duh…

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)