Vjera ili Znanje

Vjera ili Znanje

Krišna na više mjesta govori Arđuni ‘da će mu sada objasniti još uzvišenije znanje, još naprednije i povjerljivije znanje, da je ovo znanje kralj obrazovanja itd.’ Uglavnom, Krišna naglašava da je u pitanju čisto znanstveno znanje! Kako to shvatiti, jerbo mi – pa nije da znamo. Mi možemo više ili manje vjerovati, nadati se da je to tako kao što Krišna kaže.

Krišna, budući da je Bog, ima potpuno savršen uvid u materijalnu i duhovnu stvarnost, koje je napokon i stvorio. Krišna je neograničeno sveznajući; to je jedna od Njegovih transcendentalno slavnih odlika. Stoga opravdano koristi riječ ‘Znanje’.

Kako mi možemo znati, a ne samo vjerovati, da je istina to što Krišna govori i je li za nas to uopće moguće? Da, moguće je ako, slijedeći Krišnine upute, iz tame neznanja izađemo na svjetlost znanja. Zapravo, Svevišnja Božanska Osoba želi da i mi znamo, a ne samo da vjerujemo.

Primjer osobe koja spava dubokim snom je prikladan. Netko budan može govoriti spavaču, ali ovaj ga neće čuti ili će taj govor doživljavati isprekidano, djelomično, iskrivljeno, kao nejasan dio svojih konfuznih snova. Međutim, Krišnin govor je transcendentalno moćan i spavač, ako je dovoljno iskren, može u nekom blagoslovljenom trenutku prepoznati Krišninu prisutnost i svoju tešku poziciju. Može shvatiti da spava i da ga Krišna pokušava probuditi.

Buđenje iz snova događa se sukladno pročišćenju srca. Sve dok je svjesnost pod utjecajem nižih odlika materijalne prirode, čovjek je previše pomračen i zbunjen, te ne može istinski razumjeti Krišnine riječi. Osoba pod utjecajem raznoraznih želja za eksploatiranjem obilja materijalnog svijeta doživljava tešku vrstu mamurluka i tako gubi svoju izvornu viziju vječne duhovne stvarnosti.

Krišna nije čudak. Krišna je jako normalan, iskusan i pametan. Njega ne možemo veslati. Krišna vrlo dobro zna što smo uistinu duboko u srcu i kojem svijetu pripadamo – materijalnom ili duhovnom. On zna želimo li biti bhakta ili ne želimo. Ako želimo, Krišna blistavom svjetiljkom znanja raspršuje tamu koja potječe od neznanja, Krišna uzvraća, Krišna se razotkriva. I da milijun skeptika i agnostika udara u bubnjeve: “To je samo imaginacija! Svaka je percepcija upitna! Nitko ništa ne zna!”, bhakta ne mari, jerbo za nju/njega Krišna je daleko stvarniji od bilo koje stvarnosti ovog prolaznog materijalnog svijeta.

Kada priđemo uzvišenoj svetoj osobi koja ima Krišnu i pristojno zamolimo: “Molim te, pomozi mi da shvatim Krišnu. Molim te, daj mi Krišnu.”, tada smo na pravom putu. A ako se želimo poigravati s moćnim valovima i virovima nepreglednog oceana materijalnog postojanja, onda će se oni poigrati s nama.

Gordan Jurković (Jananivasa Dasa)

Svjedok Krišna

Svjedok Krišna

Kada je taj budalaš iznio optužbu o podmetanju otrova, a stanovnici sela izrazili sumnju prema mladom brahmani, on je pozvao Božanstvo Gopalu (Krišnu) da svjedoči o njegovom slučaju. Tako se dogodila najdivnija priča o Sakši Gopalu (Svjedoku Gopali) koji je spasio svoga dragog bhaktu kleveta i ljage. Ne samo spasio, već ga je i proslavio u sva tri svijeta jerbo tko pamti da je ikad, na zamolbu bhakte, Božanstvo sišlo s oltara i prehodalo tisuću kilometara, kako bi svjedočilo?

Bharata, mlađi brat Rame, bio je optužen od strane Lakšmane da je (zajedno sa svojom majkom Kaikeji) skovao podlu zavjeru i tako uzurpirao kraljevsko prijestolje. Uh, kako je Lakšmana ljut bio, ali Rama ga je prekorio jerbo je dobro znao Bharatino čisto srce. Kada je nevini Bharata shvatio što je Kaikeji učinila, te da će i on neminovno biti osumnjičen i optužen za gnjusno nedjelo, jako je patio. Sama pomisao na to da će ga Rama, Lakšmana i puk sumnjičiti, parala mu je srce.

Kada je Vibhišana došao do tabora vojske kralja Rame, s namjerom da im se pridruži u borbi protiv Ravane, svi su ga jako sumnjičavo promatrali. “Rasa Rakšasa po samoj svojoj prirodi puna je trikova i prijevarnosti. Tko zna imade li i ovaj kakve podle namjere? Najgore je u svojim redovima imati petokolonaše…”, komentirali su. Hanuman tada reče da lice i pogled uvijek razotkrivaju istinu skrivenu u srcu i da je Vibhišana čist. Rama je ocijenio Hanumanovu izjavu čistom peticom i sretni Vibhišana bijaše oslobođen teškog tereta sumnjičavih pogleda moćnih Vanara; Angade, Sugrive, Ðambavana i ostaih.

Najvrijedniji dragulj Syamantaka bio je nestao i Satrađit je, u svom ludilu i pomračenosti, optužio Krišnu da ga je ukrao. Prosto da čovjek ne povjeruje, ali kleveta o Krišninom takozvanom nedjelu širila se poput šumskog požara. Krišna nikako nije bio zadovoljan tamnom sjenom na svom imenu, pa se dao u potragu za draguljem. Trag je vodio od Satrađitovog brata Prasene, preko lava, sve do Ðambavanove pećine. Nakon što ga je Krišna dobrano isprebijao, Đambavan je (nakon 29 dana borbe) napokon počeo shvaćati s kim ima posla. Iako potpuno slomljen i malaksao, kralj Rikša bijaše sretan skroz da se u pećini tukao sa samim Bogom i od istoga bio i poražen! Krišna je dodirom ruke uklonio sve rane i bol s tijela Đambavana, a ovaj Mu je, uz dragulj, darovao i ruku svoje prekrasne kćeri Ðambavati. Kad mu je Krišna dostavio dragulj Syamantaku, Satrađit se jako posramio, a Krišnino najsvetije ime bilo je lišeno svake sumnje.

Krađa, podmetanje otrova, prijevara, prikrivanje zlih namjera, podla zavjera, uzurpacija trona – neka su od gore spomenutih nedjela. Biti sumnjičen ili optužen za takve ili još odvratnije opačine, uzrokuje veliku bol; ponekad i agoniju.

Međutim, tu je Sakši Gopal – Svjedok Krišna! Sretan onaj kome najdivniji Krišna osobno dođe i svjedoči! No to je ipak vrlo posebna situacija i rijeđa pojava u ovome svijetu.

Krišna daje principe dharme i vedski ustroj civilizacije, unutar kojeg izuzetno kvalificirani ljudi otkrivaju istinu, kažnjavaju zločince i štite pravdu. Skriti istinu pred svetim brahmanama i uzvišenim kšatrijama jako je teško; gotovo nemoguće. Upravo kao što je nemoguće prikriti zločin pred višim bićima, Yamarađom ili samim Bogom.

Nije svatko poput Šrivas Thakure, koji se samo slatko nasmijao na glupav čin Ćapale, koji mu na tarabu staviše pribor za obožavanje boginje Durge. Zavidni je Ćapala tako htio ocrniti najsvetiju osobu, a Šrivas je sam glasno pozvao susjede: “Evo, sad svi znate! Glumim da sam Krišnin bhakta, a potajice obožavam boginju Durgu!” Ćapala će kroz nekoliko dana ubrati gorke plodove svog bezumnog i zlobnog čina, oboliti od gube i jako ispaštati.

Gordan Jurković (Jananivasa Dasa)

Krišna je Čist

Krišna je Čist

Krišna je potpuno čist. Ova transcendentalna odlika najdivnijeg Krišne posebno je zanimljiva i intrigantna, čak i za nekoga tko je tek zakoračio duhovnim putem, a nerijetko i za ljude koje duhovnost možda i ne zanima. Krišna je uvijek i u svim okolnostima čist; u potpunosti nedirnut bilo kakvim tračkom pohlepe, požude, zavisti i zlobe.

Kada su gopije (pastirice duhovnog svijeta) željele prijeći Yamunu, morale su izreći najveću i najjaču istinu, kako bi im sveta rijeka ustupila prolaz kroz svoje podivljale valove i virove. Izrecitiraše one svekolike mantre, ali ništa nije upalilo. Tek kad su nevoljko poslušale Krišninu uputu i tiho izustile – “Krišna je brahmaćari (živi u celibatu)”, Yamuna je otvorila prolaz optočen zlatom, smaragdima i draguljima.

A tek ono, kada je vječito usplahireni Indra (uslijed briga da bi mu netko mogao uzurpirati položaj kralja raja) poslao nebeske nimfe da ometu Naru i Narayanu (Arđunu i Krišnu) u vršenju oštrih strogosti… I zaplesaše apsare (djeve rajske ljepote) uz čarobne zvuke tampura, timpana i bubnjeva, dok im mirisnim lahorom nošene tanahne halje ne skrivaše baš previše. Pred tim nebeski zamamnim prizorom svaki bi Odisej pokleknuo i rastrgao užad, koja ga vezuje za jarbol. Međutim, Nara i Narayana (Arđuna i Krišna) niti ne trepnuše. Već odjednom, u tim Himalayskim predjelima, iz tijela Narayane manifestiraše se žene duhovnog svijeta; božanske djeve čija mladost, ljepota, sjaj i privlačnost tisućama puta nadmašivaše čarobnost Indrinih rajskih pratilja.

Zapanjeni Indra potpuno se pogubio, a Narayana mu uz smješak reče – “O Indra, izaberi jednu i neka pođe s tobom u Amaravati…” Tako Urvaši postade krunskim draguljem svih najljepših žena raja. Uzalud ti trud, Indra; Krišna je čist i Njegovo srce nikada ne biva kompromitirano, čak niti u najizazovnijim okolnostima.

Kada mi, mala živa bića, čistu ljubav pomračimo nečim što ljubav nije, onda nam Krišna daje priliku da u ovom svijetu materije sanjamo i glumimo svoje fantazije. Pa tako će se i najveći pokvarenjak ponekad nastojati prikazati u čim boljem svjetlu, hineći čistoću i plemenitost, a prikrivajući svoju mračnu stranu, sebične i podle namjere. Zanimljiva je ta riječ ‘pokvarenjak’, jer ukazuje da je nešto prvobitno bilo dobro, ali se eto, nažalost – pokvarilo! I zašto uopće postoji ta tendencija da se čovjek pokaže u najboljem izdanju? Kao da želi reći – “Sve je ok, nisam pomračen, nemam prljavih misli, požuda i ljubav – to je isto, i dalje sam stanovnik duhovnog svijeta…”

Ono što prepoznajemo kao potrebu za poštenjem, pravdom, iskrenošću, nesebičnom suradnjom i zajedništvom, zapravo je čežnja za čistoćom; čežnja za izvornim stanjem duše u ljubavi s Krišnom.

O najdivniji Krišna, hvala Ti što si nam ljubazno darovao poklon po svom izboru – božanski čistu Hare Krišna himnu, nektarski lijek koji nam je istinski potreban. Da je bilo po našem, izabrali bismo Urvaši, Menaku, Rambhu ili Pramloću i tako, zajedno s Indrom, ostali spavati u začaranom krugu rođenja, bolesti, starosti i smrti.

Gordan Jurković (Jananivasa Dasa)

Film u Glavi

Film u Glavi

“Koji film,koji film, koji film sad vrtiš u glavi?”, onomad još pjevali su Jura i grupa Film. Budući da na ekranu uma razni filmovi naviru i često se mijenjaju, pitanje skroz legitimno – koji film sad vrtiš u glavi?

Vede nas informiraju kako izroniti iz svih akcijskih, romantičnih, ratnih, špijunskih i horor filmova Mayine produkcije i kinematografije. Nije skroz jednostavno, ali nije ni previše teško. Krišna nam je ljubazno darovao božanski poklon, ultimativni lijek za buđenje iz snova materijalnog postojanja. Darovao nam je ništa manje do samoga Sebe; baš cijeloga Sebe i cijeli duhovni svijet u obliku transcendentalne zvučne vibracije – Hare Krišna maha-mantre.

One sretne duše koje izdvoje koju minutu i pokušaju usredotočiti um na Krišnu u obliku zvuka, sigurno će imati spoznaju, makar za početak, da u sebi imaju klauna, bučnog galamdžiju koji priča, brblja, ne staje.

Čovjek se želi usredotočiti na zvuk mantre, a um krene: “Što ono moram kupiti danas? Jel to mene zebu noge? Hare Krišna Hare Krišna… Nadam se da ću moći ovo ljeto na more. Što je Pero mislio kad mi je rekao ono jučer? Krišna Krišna Hare Hare… Kako sam se samo izblamirao prije 35 godina kad sam prišao onoj curi! Što sam joj ono bio rekao? Hare Rama Hare Rama… Kako se zvala njena sestra? Rebeka? Ne, ne. Rebeka je bila ona plava. Uh, kako je bila zgodna Rebeka! Možda sam trebao… Rama Rama Hare Hare… Čekaj, gdje sam stavio mobitel?”

Dakle, koje ludilo – budan čovjek sanja! Karmičke impresije izviru iz skrivenih dubina srca i preplavljuju svijest, neprimjetno i nepogrešivo navodeći besmrtno živo biće kroz sretne i bolne posljedice prijašnjih aktivnosti. Duša se pokušava povezati s Bogom, a um je rasteže, gura, baca, navlači po bespućima prošlosti i fantazijama budućnosti. A što se tek događa kada čovjek nema niti tračak ideje o tome da zapravo spava i sanja? Krš i lom! Karamba i karambita!

Međutim, Krišna nije ravnodušan. Kada najdivniji Krišna vidi da netko nastavlja mantrati i iskreno iz dubine srca zaziva: O Krišna, molim Te, dozvoli mi da Te shvatim, želim biti očaran Tobom, dozvoli mi da Te služim..; Krišna je odmah tu i ljubazno se razotkriva. Krišna je jako diskretan i ima svoje načine, ali vrlo se jasno razotkriva bhakti koji Mu nastoji prići, koji Mu se želi vratiti.

Naučiti čuti i vidjeti diskretnog Krišnu je umjetnost. Krišna očekuje od nas da se malo potrudimo i razvijemo inteligenciju (Bogom danu) kako bismo mogli razumjeti da je i fatalna Rebeka samo mali odsjaj Krišnine ljepote.

Gordan Jurković Jananivasa das)