Bijede materijalnog postojanja
Śrīmad-Bhāgavatam 5.13.6.
kvacid vitoyāh sarito ’bhiyāti
parasparam cālasate nirandhah
āsādya dāvam kvacid agni-tapto
nirvidyate kva ca yaksair hrtāsuh
kvacit — ponekad; vitoyāh — u vodu bez dubine; saritah — rijeke; abhiyāti — ide da se kupa ili skoči u; parasparam — jedan drugi; ca — i; ālasate — želi; nirandhah — ostavši bez zalihe hrane; āsādya — iskušavajući; dāvam — šumski požar u obiteljskom životu; kvacit — ponekad; agni-taptah — vatra ga opeče; nirvidyate — očajanje; kva — negdje; ca — i; yaksaih — od kraljeva koji su nalik na razbojnike i lopove; hrta — oduzeto; asuh — bogatstvo, drago kao sam život.
Ponekad uvjetovana duša skoči u plitku rijeku ili u nedostatku žitarica prosi hranu od ljudi koji uopće nisu milosrdni. Ponekad pati od vreline obiteljskog života, koji je kao šumski požar, a ponekad tuguje za svojim, kao sam život, dragim bogatstvom, koje su opljačkali kraljevi u ime velikih poreza na dohodak.
Smisao: Ponekad, kada nam je vruće, skočimo u rijeku da bi se rashladili. Ali, ako je rijeka gotovo isušena, a voda previše plitka, možemo slomiti kosti. Uvjetovana duša uvijek pati u bijednom stanju. Ponekad su njeni napori da dobije pomoć od prijatelja upravo kao skakanje u suhu rijeku. Takvim djelatnostima ne stiče nikakvu dobrobit. Jedino slomi kosti. Ponekad, pateći zbog nedostatka hrane, može otići do osobe koja niti može, niti želi dati milostinju. Ponekad osoba živi obiteljskim životom koji je uspoređen sa šumskim požarom (samsāra-dāvānala-līdha-loka). Kad joj vlada naplati veliki porez, jako je ojađena. Veliki porez je primorava da skrije svoj dohodak, ali uprkos takvom pokušaju, vladini zastupnici su ponekad tako revnosni i energični da ipak oduzmu sav novac, a uvjetovana duša postane jako ojađena. Tako ljudi pokušavaju biti sretni u materijalnom svijetu, ali to je kao da pokušavamo biti sretni usred šumskog požara. Nitko ne mora ići u šumu da bi je zapalio; vatra se automatski pojavi.
Slično tome, nitko ne želi biti nesretan u obiteljskom ili svjetovnom životu, ali po zakonima prirode, sreća i nesreća su svakome silom nametnute. Veoma je ponižavajuće da nas netko drugi izdržava; stoga, prema vedskom sustavu, svatko treba živjeti neovisno. Jedino su śudre nesposobni da žive neovisno. Dužni su služiti nekoga da bi se održavali. U šastrama je rečeno: kalau śūdra-sambhavāh. U ovom dobu Kali svatko ovisi o tuđoj milosti za održavanje svoga tijela. Stoga je svatko svrstan u red šudra. U Dvanaestom pjevanju Śrīmad-Bhāgavatama rečeno je da će vlada u Kali-yugi nametati poreze bez da zauzvrat pruži dobrobit stanovništvu. Anāvrstyā vinaṅksyanti durbhiksa-kara-pīditāh. U ovom dobu će također biti pomanjkanja kiše; uslijed toga neće biti dovoljno hrane i vlada će tlačiti građane porezima. Na taj način, građani će prestati pokušavati da vode miran život, napustiti će svoje domove i ognjišta, i potpuno razočarani, otići će u šumu.
(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
