Duhovna duša

Materijalno se tijelo rađa u obliku bebe, zatim raste i postaje tijelo djeteta. Nakon nekog vremena poprima oblik mladića ili djevojke, te sazrijeva do tijela muškarca ili žene. Potom postupno stari i postaje tijelo starice ili starca, i napokon u potpunosti propada i umire. Usprkos svim promjenama tijela, osoba unutar tijela uvijek je ista! Ta ista, nepromijenjena konstanta svjedok je svih mogućih promjena koje se zbivaju i u okviru grubog tijela, i na planu suptilnog uma. Drugim riječima, taj se promatrač razlikuje od objekata koje promatra – razlikuje se i od treperava uma i od promjenjiva tijela. Taj je promatrač vječna i neuništiva živa duša. “dehino ‘smin yatha dehe… Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena.” – Bhagavad-gita kakva jest 2.13.

Mediji nas nerijetko izvješćuju o nastojanjima znanstvenika koji žele usporiti ili u potpunosti zaustaviti proces starenja tijela. U svrhu takvih istraživanja poneki multimilijunaši sponzoriraju goleme svote novca nadajući se dostignuću besmrtnosti. No, besmrtnost je već utkana u nama, jer duša je vječna; a što se tiče materijalnog tijela, ono je neizbježno osuđeno na prolaznost, odnosno na starenje i nestajanje. Strategija dostizanja besmrtnosti leži u duhovnom razumijevanju i sazrijevanju, ne u novcu milijunaša i manipuliranju materijalnim elementima. “Trebaš znati da je ono što prožima cijelo tijelo neuništivo. Nitko ne može uništiti neuništivu dušu.” – Bhagavad-gita kakva jest 2.17.

Duša je putnik u kočiji materijalnog tijela, inteligencija je vozač, um predstavljaju uzde, a konji su čovjekova osjetila. Kad je inteligencija duhovna i moćna, tad se putovanje kroz život jako lijepo odvija. U suprotnome, osjetila postaju poput divljih konja koji potpuno neovisno od uzdi i vozača odvode putnika (dušu) na razne sulude i mračne putove. Tako čovjek zbog neovladanih osjetila i uma u raznoraznim svakodnevnim okolnostima nanosi sebi i drugima bol, učestalo izazivajući probleme i mučne situacije. Um je čovjekov prijatelj ili neprijatelj. Kad je um ovladan, tad je najbolji prijatelj, no ako je neovladan i van kontrole, onda je čovjekov najopasniji neprijatelj.

Duša lišena duhovne inteligencije u neznanju vrlo se lako poistovjećuje s umom, iako je samo svjedok, odnosno promatrač, i kao takva u potpunosti različita od njega. Kao što se Mjesec razlikuje od bijelih i crnih oblaka koji preko njega prelaze, tako se i duša posve razlikuje od raznoraznih misli što dolaze i odlaze. Vede nas pozivaju da se jako ozbiljno pozabavimo istinskim neprijateljima koji prikriveno i vrlo vješto zauzimaju razne strateške pozicije unutar našega bića, ranjavajući nas uvijek iznova. Kad mržnja, pohlepa ili zloba prožimaju čovjekov um, tad inteligencijom trebamo ponajprije otkriti njihovu prisutnost, a potom ih početi sustavno ispraćati. To se zove čišćenje ogledala uma isrca. Dakako, za to je potrebno nešto odlučnosti i upornosti. U Vedama je rečeno da um je nemiran, buntovan, tvrdoglav, veoma snažan i da ga je teže obuzdati nego vjetar.

Kad ogledalo uma postane očišćeno od svih vrsta mračnih leptira, tad lako možemo prepoznati predivnu istinu – svijet razigranih najdivnijih leptira ljubavi… Leptiri ljubavi predstavljaju emotivnu vezanost koja je prirodno stanje za svako živo biće. Svatko želi voljeti i svatko želi biti voljen. To je naša najdublja potreba, neodvojiva istina same duše i podrazumijeva razvijanje vezanosti za voljenu osobu. No, priroda je ovoga svijeta da se može dogoditi pucanje veze ili odvajanje uslijed tragičnog događaja. U tim okolnostima sav svijet svjetlosti i radosti može odjednom postati svijet mraka, tuge i očaja.

To su obično jako krizna razdoblja i pojedinim se osobama tad u mislima roje najcrnje ideje kao jedino moguće rješenje bijega od agonije. Ako su ljubav i vezanost prirodni i ako su neodvojiva istina same duše, kako je onda moguće da nas mogu dovesti do patnje? Te su teme od presudne važnosti. Prvo je potrebno razumjeti zašto uopće dolazi do vezanosti. Zašto pjesnici pjevaju: “Ti si moj svijet; ti si moja ljubav; ti si sav moj bol; ti si moja inspiracija za sve što radim, za sve što mi treba…” Vezanost se događa zato što smo nekim ili nečim – opet i neizostavno – očarani. Htjeli, ne htjeli, uslijed druženja događa se očaranost i vezanost – “to ne bira pamet, nego srce” – pjeva Đorđe.

Riječ ‘očaranost’ sasvim je prikladna jer je blisko povezana s riječima ‘čarolija’ i ‘čar’. Naime, u ovaj svijet tupih i mrtvih materijalnih elemenata (zemlje, vode, vatre, zraka i etera) utkana je čarolija estetike, emocija, karakternih odlika i, napokon, samoga života. Ta čarolija ne nastaje uslijed kaosa slučajnih interakcija materijalnih elemenata. Ne, to se nikad ne događa slučajno i takvo je poimanje vrlo neinteligentno i pogubno: “Uvjeren sam da se On (Bog) ne kocka.” – Einstein. Čarolija ljepote, pokreta, glazbe, mirisa i okusa – esencija je što daruje draž, ushit, uživanje, vrijednost, bit. Ta je čarolija suština zbog koje živimo. Svaka osoba posjeduje u nekoj mjeri nešto od tog zagonetno čarobnog ili šarmantnog – i zbog toga se događa vezanost.

Pravilno je razumijevanje da je princip privlačnosti i vezanosti uvijek i neizostavno povezan s Izvorom sveg zadovoljstva, ljubavi i čarolije. Upravo je taj Izvor sveprožimajuća stvarnost u svakom našem odnosu i vezanosti. I napokon, konačna je istina da je sam taj Izvor jedino i uvijek ono s čime smo očarani, za što smo vezani. Nikad nije postojalo, niti će postojati netko ili nešto drugo što nas očarava. To je uvijek i samo Apsolutni Izvor, koji već prema stanju naše svjesnosti prepoznajemo u Njegovu izvornom obliku ili u odrazu unutar materije. “Znaj da sve što je bogato, lijepo i slavno potječe iz malene iskre Moga sjaja.” – Bhagavad-gita kakva jest 10.41.

Kad taj Vrhovni Apsolut prepoznajemo u Njegovu izvornom obliku, onda su naša vezanost i ljubav narastajući i neprekinuti. Kad Izvor prepoznajemo u odrazu, tad je ljubav uvijek pod prijetnjom prolaznosti, jer je pomiješana i obojana nečim što ipak nije – ljubav.

“Kad bi se riječ ‘ljubav’ svugdje zamijenila riječju ‘požuda’ popularne pjesme bile bi bliže istini.” – Sylvia Plath