Škola ljubavi (prvi dio)

Ljubav utažuje glad

Život je škola ljubavi. U toj školi nismo samo gladni, već i skapavamo za ljubavlju. Skapavanje je po život opasno. Osoba koju snađe takva nevolja želi preživjeti, no ne dobije li na vrijeme hranu i vodu, razboljet će se, čak i umrijeti. Zamislite kako je teško živjeti takozvani normalan život ako nemate hranu, vodu ili krov nad glavom. Velika muka. Promislimo Ii o ovome korak dalje, shvatit ćemo da je naša prava hrana i utočište ljubav, jer duša je stvorena za ljubav. Na kraju krajeva, u životu su najvažniji duhovni izražaji, koji uključuju potpunost, znanje i sreću. Ti će se duhovni izražaji očitovati kad prepoznamo svoju vječnu prirodu. Mi smo vječna bića, što znači da nismo stvoreni za prolazna iskustva. Ako sebe smatramo privremenim bićima, to znači da će i naši ciljevi biti privremeni. No, budući da smo vječni, predodređeno je i da su naše aktivnosti vječne.

Dok nastojimo udovoljiti različitim tjelesnim prohtjevima, tragamo za određenim iskustvima, pogodnim prilikama i odnosima koji nas mogu osloboditi dublje izgladnjelosti i nahraniti nas. Zapravo čeznemo za odnosima, jer želimo zajednicu ljubavi. Želimo živjeti punim životom jer sam je život doista ljubavna veza. To znači da itekako imamo problema s kvalitetom svog postojanja ako nismo u sredini ili odnosima ispunjenim ljubavlju. Ustvari, kad razmišljamo o različitim emocijama, bit će nam još jasnije kako je život škola ljubavi i kako se izražava u svoj svojoj punini kroz ciljeve religije, koji streme zadovoljavanju Gospodina. Ono što zadovoljava Gospodina zapravo zadovoljava dušu.

Naš prirodni položaj

Pretvaramo se na raznorazne načine i izigravamo Boga umjesto da priznamo da smo stvoreni za ljubav i da nas Svevišnji voli više nego što možemo i zamisliti. Shvatimo li da smo vrijedni sve ljubavi, kako ikad možemo pasti u očaj? Ako doista prihvatimo da smo stvoreni za ljubav i da smo duboko voljeni, možemo li biti neaktivni? Nikad ne bismo bili mrzovoljni jer bismo uvijek imali mogućnosti primati ljubav i davati ljubav. Ako uistinu prihvatimo da je život škola ljubavi, kako ne bismo svakog trenutka bili pažljivi? Neprestano bismo pokušavali doći do hrane koja nam pomaže djelovati u skladu s našim prirodnim položajem. Kao što stroj najbolje funkcionira kad se pravilno koristi za ono za što je i namijenjen, tako i mi postižemo najbolje rezultate kada djelujemo u skladu s onim za što smo stvoreni. I obmuto, kada stroj koji ima određenu svrhu nepravilno koristimo, stvorit ćemo mnoge probleme.

Kad nismo sretni, to znači da zaboravljamo svoj identitet i svrhu. Naše nezadovoljstvo znači da propuštamo prilike da dijelimo ljubav, dajemo ljubav i primamo ljubav. Na primjer, kad nas uhvati malodušnost, to znači da ne šaljemo dovoljno ljubavi. To je škola ljubavi. Neki ljudi uvijek iznova doživljavaju neuspjeh jer nekako ne shvaćaju. Neki imaju vrlo uzbudljive trenutke u životu, ali i prolaze kroz iznimno zamršene razdoblja. To znači da ponekad dobiju ljubav, ponekad ne. Neki pokušavaju pronaći ljubav samo u jednoj osobi. Pokušavaju pronaći ljubav samo u jednoj aktivnosti, rasi, religiji ili političkoj skupini. Jednostavno je ne dobivaju jer, budući da su stvoreni za ljubav, ne mogu dobiti hranu samo na jedan određen način samo u odredeno vrijeme. Moraju je uvijek imati, a ona mora dolaziti iz brojnih područja. I ne samo da ljubav mora dolaziti iz različitih smjerova, već se također mora davati na raznorazne načine. S druge strane, neki su oduševljeni životom ljubavi. Svaki trenutak vide kao priliku da iskuse još više od onoga što već doživljavaju. Nekako u tome uspijevaju…(nastaviće se)

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

H.H. Bhakti Tirtha Swami

H.H. Bhakti Tirtha Swami


Kao jedini afričkoamerički vaišnavski guru, s diplomom sveučilišta Princeton iz psihologije, međunarodnog prava i međurasnih odnosa i afrički poglavica u svim svojim knjigama i u svom svakodnevnom životu spaja istočnjačka i zapadnjačka i afrička stajališta. On je nježna duša puna ljubavi, a sam je njegov život njegova poruka. Primjer je moći i mira koji dolaze od služenja čovječanstva i stvaranja jedinstva kroz različitost. Želja mi je da svi oni koji pročitaju ovaj dragocjeni dar služenja budu nadahnuti da razmisle o tome koje darove i mi možemo ponuditi kako bismo pridonijeli dostizanju novih razina ljudske svjesnosti i jedinstva.

Godine 1893. Svjetski parlament religija organizirao je religijski samit i obilježio početak dijaloga između religijskih tradicija Istoka i Zapada. Stotinu godina kasnije, u Chicagu je ponovno osnovan Parlament svjetskih religija, a dijalog se produbio. Okupilo se preko osam tisuća ljudi iz cijelog svijeta kako bi istražili religijske i duhovne reakcije na kritična pitanja s kojima se međunarodna zajednica suočava. Taj je skup moćno proslavio ulogu različitosti u stvaranju harmonije među ljudima. Nije slučajno što se konferencija Parlamenta svjetskih religija održala 1999. god. na afričkom kontinentu u Capetownu, u Južnoj Africi.

Mnogi su smatrali da je to dokaz razvijanja obrazaca jedinstva u svijetu. Južna Afrika predstavlja svijet u malome, a njezina je povijest u posljednjem desetljeću dvadesetoga stoljeća dokaz sposobnosti ljudi da surađuju kako bi stvorili nove razine materijalnog i duhovnog oslobođenja društva. Dok ide trnovitim putem rekonstrukcije svoga društva u sljedećim desetljećima novoga stoljeća, Južna Afrika smišlja nove načine kako bi ljudi mogli živjeti i raditi zajedno. Taj proces utjelovljuje duh i svrhu Parlamenta svjetskih religija, a Južna se Afrika pokazala prikladnim modelom izražavanja našeg cilja.

nastavak teksta

Konferencija Parlamenta svjetskih religija održana 1999, izmirila je svjetske religije u najkritičnijem trenutku u ljudskoj povijesti. Neki od najvećih problema s kojima se čovječanstvo suočavalo krajem dvadesetog stoljeća su sektaštvo, rasizam, plemenski sukobi, sukobi među spolovima i religijski fanatizam. Ti problemi razdjeljuju planet i potkopavaju temelje ljudskih društava diljem svijeta. Stoga je za pobožne ljude i institucije bilo od presudne važnosti da se ujedine kako bi se suprotstavili tim planetarnim neprijateljima dijeleći stajališta i duhovna rješenja, te poduzimajući praktične korake za promjenu. Širi krugovi jedinstva, osnovani na konferenciji Parlamenta, čak i danas potiču kolektivnu snagu da se bori protiv problema doba i razvija svijet.

Glavni je cilj Parlamenta 1999. bio da nadahne pojedince, organizacije, narode i religijske zajednice da ponude darove služenja kako bi se postigle dugoročne promjene u svijetu. Njegova Svetost Bhakti Tirtha Swami posvetio je ovu novu knjigu “Duhovni ratnik III: Utjeha srcu u teškim vremenima” kao takav dar služenja cijeloj ljudskoj zajednici. To je još jedna ponuda na njegovu dugom popisu služenja namijenjenog napretku ljudske svjesnosti i duhovnosti. “Duhovni ratnik III” i njegova prethodna knjiga “Vodstvo za doba više svjesnosti” govore o tome kako se za materijalne probleme mogu naći duhovna rješenja. Izvanredan međunarodni dosje H.H. Bhakti Tirthe Swamija koji obuhvaća međuvjerske dijaloge, međunarodne odnose, rješavanje sukoba, savjetovanje sa svjetskim vođama i razvijanje samodostatnih zajednica dokaz je njegove posvećenosti stvaranju zdravog, globalnog načina razmišljanja.

Dr. Amy Marks
Dopredsjednik,
Parlament svjetskih religija, Južna Afrika, 1999.
Zatvori

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Loša kvaliteta života, opseg ljudskih potreba i zavedeno obožavanje

Loša kvaliteta života, opseg ljudskih potreba i zavedeno obožavanje

Bezbroj ljudi juri od mjesta do mjesta zbog hitnog posla ili jednostavno preturajući po papirima na sofisticiraniji način. Godinama ne jedu domaću hranu, a čak i ako jedu, spravljena je u mikrovalnim pećnicama. Sjede pod fluorescentnim svjetlima, jedu denaturiranu hranu. Cijeli dan rade u prostoru bez prozora i voze se auto-putevima udišući otrovne kemikalije. Kad procjenjujemo “napredak” društva, moramo ispitati što je društvo žrtvovala da bi steklo tobožnje pogodnosti. Suvremeno je društvo žrtvovalo zajedništvo radi robe. Žrtvovali smo znanje radi informacija, a mudrost radi propagande. Žrtvovali smo religiju radi politike i, što je najžalosnije, ljubav radi požude.

Žrtvovali smo dobrobit milijarde ljudi na oltaru ekonomskog uspjeha radi relativne manjine. Više od polovine ljudi u suvremenom svijetu svake noći idu na počinak gladni. Jedna četvrtina ljudi na ovom planetu je nepismena, a preko polovine stanovnika Zemlje nema pitku vodu. Milijuni ljudi su beskućnici. Ti problemi nisu ograničeni na određene rasne ili sociološke grupe. Čak je i Amerika, najbogatija nacija na svijetu, pogođena neishranjenošću. U dobu u kojem imamo mogućnost da se oslobodimo toliko mnogo vrsta patnje žalosno je što se najosnovniji ljudski problemi opstanka pretjerano povećavaju.

Jedan od najvećih problema u svim dijelovima svijeta jest težak položaj izbjeglica. Njihova je situacija zastrašujuća. Milijuni su ljudi morali ostaviti sve i pobjeći da bi spasili glavu ili su se morali odseliti na neko drugo mjesto da bi zadovoljili osnovne potrebe za hranom, vodom i skloništem. Danas u svijetu ima oko 30 milijuna izbjeglica čak i više ako računamo one koji ne mogu napustiti svoju zemlju, a ipak nisu sigurni u vlastitom domu. Ne samo što svakodnevno gradimo svetišta novcu i sustavu slobodne inicijative, već i obožavamo mnoge javne osobe koje su manje vrijedne od poželjnih uzora.

nastavak teksta

Suvremena kultura obožava ljude degradiranih vrijednosti. Prije nekoliko godina engleska je rock grupa izvela predstavu u Indiji za koju je indijska javnost smatrala da vrijeđa jednu božicu. I tako su Indijci, Bog ih blagoslovio, prosvjedovali s takvim žarom da je grupa bila prisiljena napustiti zemlju. Taj primjer pokazuje kako su mnogi Indijci odlučni očuvati čistoću duhovnog života. Ali kako Amerikanci reagiraju na požudne, polugole, bogohulne rock zvijezde? Prosvjedujemo li? Naravno, ne. Obožavamo ih, oponašamo, kupujemo njihove ploče na milijune i od njih pravimo ogroman uspjeh.

Što Amerikanci rade s prostim voditeljem talk-showa koji može potaknuti sve vrste nasilja između različitih grupa i pokazati potpuno nepoštovanje prema svemu što je sveto? Obožavamo ih, snimamo filmove o njima, dajemo im duže vrijeme u radio i televizijskim emisijama i nagrađujemo ih većim plaćama. Zabavljači koji pobuđuju našu požudu i želju za seksualnošću postaju idoli koje mnogi Amerikanci obožavaju. Istodobno, banke, kockarnice i osiguravajuća društva su zdanja koja nam služe kao mjesta obožavanja. Svi ti čimbenici doprinose povećavanju propadanja suvremene kulture.

Za ljudska je bića uobičajeno da se zaokupljaju raznim oblicima obožavanja. U našoj kulturi obožavamo zabavljače, sportaše čak i kriminalce. Televizija se usredotočuje na kriminalce u takvoj mjeri da često osoba koji počini najokrutnije djelo postane slavna. Ljudi koji gledaju te uzore su čak nesvjesno skloni da ih oponašaju.

Zatvori

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Iskrivljenja u materijalističkom svjetonazoru

Iskrivljenja u materijalističkom svjetonazoru


S ulaskom u dvadeset i prvo stoljeće zapadnjački materijalistički model društva stekao je prevlast diljem planeta. Nažalost, zbog ozbiljnih iskrivljenja u materijalističkom gledanju na svijet čovječanstvo ne može imati održivu budućnost ako ne promijenimo nazore na svijet i ponašanje. Kada druga ljudska bića i ovaj planet smatramo samo fizičkim entitetima i predmetima koji su namijenjeni samo ostvarenju naših sebičnih ciljeva, nismo motivirani da preispitamo grananje i dublji smisao onoga što činimo.

Mislimo samo na ono što je trenutačno ekonomski korisno ili što će donijeti moć i vlast sada, ne vodeći računa o budućim posljedicama. Ako ne uzmemo u obzir oba čimbenika, i fizički i duhovni, velika je mogućnost da ćemo naškoditi drugima a na kraju i sami sebi.

Prije nekoliko godina prisustvovao sam sastancima s tadašnjim predsjednikom Zambije, Kaundom. Želio je prirediti gozbu u našu čast u znak zahvalnosti za rad našega Instituta u njegovoj zemlji. Naravno, pozvao je članove Centralnog komiteta, koji su uglavnom bili marksisti. To se pokazalo veoma zanimljivim. U razgovorima sam taktično izazvao članove njegovoga komiteta da ozbiljno razmotre proturječnost osjećaja svoga identiteta: “Nazivate se marksistima”, rekao sam. “No ipak, vi ste i Afrikanci i duhovni ljudi.

Odrasli ste okruženi drevnim proročanstvima i drevnom mudrošću. Zar ne vidite kako marksizam ne pristaje vašem afričko-duhovnome usmjerenju? Marksizam je biheviorističko stajalište koje polazi od pretpostavke da je ljudsko biće samo mehanički entitet, neusklađen sa svemirom ili s bilo kojim višim sustavom postojanja. Kako se te dvije filozofije mogu pomiriti kad su po prirodi suprotne?”

Kad sam pridobio njihovu pozornost, priznao sam da marksizam ima dobre namjere jer u biti zastupa ideju da se trebamo brinuti o svojoj braći i sestrama. Također napada klasne razlike i rasizam. Međutim, unatoč dobrim nakanama, ne drži se svojih premisa. Kako možete biti zaštitnik svoje braće i sestara kad poričete postojanje božanske Majke i Oca? Što vas čini braćom i sestrama ako nemate zajedničke roditelje? Slično tome, kako možete biti zaštitnici braće i sestara kad se uzdate samo na materijalne stvari koje su potpuno prolazne i privremene?

Danas vidimo da se komunistički poredak raspao. Ali duhovno govoreći, mala je ili nikakva razlika između takozvane kapitalističke nacije i komunističke nacije jer nijedna istinski ne potiče višu svjesnost. Oba politička i društvena sustava dijele slično materijalističko gledanje stvamosti. Također imaju zajednički središnji motiv: iskorištavanje. Zar ima neke razlike ako vas iskorištavaju komunisti ili kapitalisti, monarhija ili oligarhija? Iskorištavanje je iskorištavanje.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autor Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

H.H. Bhakti Tirtha Swami

H.H. Bhakti Tirtha Swami


Kao jedini afričkoamerički vaišnavski guru, s diplomom sveučilišta Princeton iz psihologije, međunarodnog prava i međurasnih odnosa i afrički poglavica u svim svojim knjigama i u svom svakodnevnom životu spaja istočnjačka i zapadnjačka i afrička stajališta. On je nježna duša puna ljubavi, a sam je njegov život njegova poruka. Primjer je moći i mira koji dolaze od služenja čovječanstva i stvaranja jedinstva kroz različitost. Želja mi je da svi oni koji pročitaju ovaj dragocjeni dar služenja budu nadahnuti da razmisle o tome koje darove i mi možemo ponuditi kako bismo pridonijeli dostizanju novih razina ljudske svjesnosti i jedinstva.

Godine 1893. Svjetski parlament religija organizirao je religijski samit i obilježio početak dijaloga između religijskih tradicija Istoka i Zapada. Stotinu godina kasnije, u Chicagu je ponovno osnovan Parlament svjetskih religija, a dijalog se produbio. Okupilo se preko osam tisuća ljudi iz cijelog svijeta kako bi istražili religijske i duhovne reakcije na kritična pitanja s kojima se međunarodna zajednica suočava. Taj je skup moćno proslavio ulogu različitosti u stvaranju harmonije među ljudima. Nije slučajno što se konferencija Parlamenta svjetskih religija održala 1999. god. na afričkom kontinentu u Capetownu, u Južnoj Africi.

Mnogi su smatrali da je to dokaz razvijanja obrazaca jedinstva u svijetu. Južna Afrika predstavlja svijet u malome, a njezina je povijest u posljednjem desetljeću dvadesetoga stoljeća dokaz sposobnosti ljudi da surađuju kako bi stvorili nove razine materijalnog i duhovnog oslobođenja društva. Dok ide trnovitim putem rekonstrukcije svoga društva u sljedećim desetljećima novoga stoljeća, Južna Afrika smišlja nove načine kako bi ljudi mogli živjeti i raditi zajedno. Taj proces utjelovljuje duh i svrhu Parlamenta svjetskih religija, a Južna se Afrika pokazala prikladnim modelom izražavanja našeg cilja.

nastavak teksta

Konferencija Parlamenta svjetskih religija održana 1999, izmirila je svjetske religije u najkritičnijem trenutku u ljudskoj povijesti. Neki od najvećih problema s kojima se čovječanstvo suočavalo krajem dvadesetog stoljeća su sektaštvo, rasizam, plemenski sukobi, sukobi među spolovima i religijski fanatizam. Ti problemi razdjeljuju planet i potkopavaju temelje ljudskih društava diljem svijeta. Stoga je za pobožne ljude i institucije bilo od presudne važnosti da se ujedine kako bi se suprotstavili tim planetarnim neprijateljima dijeleći stajališta i duhovna rješenja, te poduzimajući praktične korake za promjenu. Širi krugovi jedinstva, osnovani na konferenciji Parlamenta, čak i danas potiču kolektivnu snagu da se bori protiv problema doba i razvija svijet.

Glavni je cilj Parlamenta 1999. bio da nadahne pojedince, organizacije, narode i religijske zajednice da ponude darove služenja kako bi se postigle dugoročne promjene u svijetu. Njegova Svetost Bhakti Tirtha Swami posvetio je ovu novu knjigu “Duhovni ratnik III: Utjeha srcu u teškim vremenima” kao takav dar služenja cijeloj ljudskoj zajednici. To je još jedna ponuda na njegovu dugom popisu služenja namijenjenog napretku ljudske svjesnosti i duhovnosti. “Duhovni ratnik III” i njegova prethodna knjiga “Vodstvo za doba više svjesnosti” govore o tome kako se za materijalne probleme mogu naći duhovna rješenja. Izvanredan međunarodni dosje H.H. Bhakti Tirthe Swamija koji obuhvaća međuvjerske dijaloge, međunarodne odnose, rješavanje sukoba, savjetovanje sa svjetskim vođama i razvijanje samodostatnih zajednica dokaz je njegove posvećenosti stvaranju zdravog, globalnog načina razmišljanja.

Dr. Amy Marks
Dopredsjednik,
Parlament svjetskih religija, Južna Afrika, 1999.
Zatvori

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Nedostaci suvremenog društva

Nedostaci suvremenog društva


Nešto je krajnje pogrešno. Dok je danas daleko lakše komunicirati nego ranije; mobitelima, kompjuterima, satelitima i drugom komunikacijskom tehnologijom naše međusobno razumijevanje i sposobnost uspostavljanja odnosa drastično opadaju. Suvremeno čovječanstvo mijenja mudrost za podatke i spokoj za bezumnost. Povećavanje rasizma, problema među spolovima, religijskog sektaštva, plemenskih sukoba i fanatizma diljem svijeta u velikoj je mjeri neposredno povezano sa stavljanjem prevelikog naglaska na obradu podataka i podcjenjivanjem pravoga znanja i mudrosti. Iako smo okruženi stalnim mijenjanjem podataka i kodeksa ponašanja, nije istina da je sve prolazno i relativno. Mnoge vrijednosti i potrebe univerzalno su prisutne u svakom ljudskom biću, Na primjer, bilo da smo muškarac ili žena, Amerikanac, Afrikanac, Indijac ili Europljanin, svi imamo potrebu da volimo i da budano voljeni te potrebu da shvatimo sebe i svoga Stvoritelja.

Kad se ljudske interakcije temelje na onome što nam je zajedničko, tada razlike služe samo da bi ojačale i produbile naše odnose. Doista, takva različitost u okviru jedinstva upravo pomaže da se stvori snažnije, uravnoteženije društvo. Nažalost, današnji poredak u svijetu zanemaruje mnoge od tih univerzalnih istina i naglašava razlike, ma kako površne bile, do stupnja rasparčavanja. Suvremeni svjetonazor potiče takvo rasparčavanje jer temeljne vrijednosti obuhvaćaju individualizam, natjecanje i samozadovoljavanje na račun cjeline. Budući da članovi suvremenog društva imaju sebične interese u gotovo svemu što čine, stvaraju “daj mi” ozračje u kojem se skupine i pojedinci nadmeću kako bi što više dobili za sebe, rijetko mareći za nevolje koje mogu uzrokovati drugima.

nastavak teksta

Renesansa: blagoslov ili prokletstvo

Većina je u ovoj kulturi bez razmišljanja prihvatila ideju da su povijesne promjene zapadne civilizacije znak nepopustljiva napretka. S tog stajališta, svaka je velika promjena zamjenila stari, primitivni način započevši s novim, superiornijim metodama. Na primjer, na mnogim se suvremenim predavanjima iz povijesti poučava da je renesansa bila razdoblje izvanrednog ljudskog razvoja – veoma napredno vrijeme u evoluciji zapadnog društva. U tome su se razdoblju ljudi tobože počeli oslobađati starih načina razmišljanja te su si dopustili mnogo veću kreativnost i izražavanje, doprinoseći općem napretku ljudske civilizacije. Međutim, postoji i drugačije mišljenje. Budući da je to izražavanje bilo uvelike razuzdano, renesansa je zapravo utrla put opadanju ljudskih vrijednosti. Poput mnogih drugih razdoblja koja su imala takav velik ugled, renesansa bi se trebala na izvjestan način smatrati skokom unatrag koji je doprinio degradaciji i masovnom kaosu koji veliki dio svijeta danas doživljava.

Istražit ćemo to malo pomnije. Izjava iz Kolumbijske sveučilišne enciklopedije baca svjetlo na to razdoblje slijedećim riječima: “Renesansa je težila stavljanju naglaska na pojedinca, dala je novi značaj individualnome izražavanju, samosvjesnosti, svjetskome iskustvu; s kulturnog stajališta, bilo je to vrijeme novih pravaca i izvanrednih postignuća u znanosti, književnosti umjetnosti… Općenitije govoreći, bilo je to doba nastanka nacionalnih država, istraživanja i otkrića, početka trgovačke revolucije i revolucije u znanosti.”

Prodirući ispod entuzijazma i idealizma ove izjave, mogli bismo zaključiti da je renesansa zapravo postavila scenu za pooštravanje sukoba između pojedinaca i naroda. Na primjer, izraz “nastanak nacionalnih država” možemo smatrati lijepim načinom da se kaže da je između ranije ujedinjenih entiteta došlo do podjele. Međutim, ako pogledamo biografije nekih glasovitih osoba tog vremena, otkriti ćemo da su mnoge od njih ne samo istraživale nove tehnike u umjetnosti i književnosti već i nove oduške svojoj požudi i pohlepi.

Propust u reformi

Protestantska reforma bila je još jedno posebno doba u zapadnoj povijesti koje je izazvalo golemu zbunjenost u umovima stanovnika ovoga planeta. Ne želimo ovdje reći da su luterani, prezbiterijanci ili baptisti zavedeni jer su nastali iz protestantske revolucije. Naprotiv, želimo istaknuti da je tijekom toga razdoblja veliki dio svete autokracije ranijeg netaknutog božanskoga sustava bio podcijenjen i napadnut, a to je veliki gubitak. Naravno, postoje pravovaljani razlozi za odbacivanje učenja Crkve. Svećenici tog vremena iskorištavali su i varali vjernike, tako da su se ljudi prirodno pobunili i pokušali stvoriti sustav koji bi bio manje birokratski sustav u kojem bi svatko imao neposredan pristup molitvama, svetim spisima i metodama obožavanja. lako je namjera bila dobra, rezultat je bio nesavršen, i mnogi su ljudi bili prepušteni sami sebi.

Ustvari, materijalni je svijet pun takvih paradoksalnih dualnosti. Da bismo ispravili zlo, često uništavamo i pozitivne aspekte određene situacije. To je kao da pokušavamo dignuti u zrak branu kako bismo ugasili požar u dolini. Iako možemo uspješno ugasiti požar, također možemo vodom nanijeti veliku štetu selu koje pokušavamo spasiti. Protestantizam je u izvjesnoj mjeri ugasio vatru svećeničkog iskorištavanja i korupcije, ali je pri tom stvorio drugi problem. Potaknuo je početke religijske anemije i odbacio mnoge moćne procese duhovnoga izbavljenja koji su postojali i koji su mogli nastaviti postojati i donijeti veliku dobrobit čovječanstvu.
Zatvori

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Uklanjanje razlika

Uklanjanje razlika

Muškarci i žene koji žele zajedno skladno živjeti ne smiju se bojati sukoba. Ova izjava može izgledati proturječno, no sukobi i razlike u mišljenjima sastavni su dio svakog odnosa. Ljepota leži u činjenici da partneri mogu zajednički riješiti probleme kad je ljubav obostrana. Čak i kad vjerujemo da nismo u krivu, možemo pitati partnera: “Kako se mogu promijeniti? Što mogu učiniti? Kako bismo što duhovnije mogli pristupiti ovom problemu?” Partner kojem je stalo neće predložiti nešto što je nemoguće i još više ćemo se zbližiti zbog razmjene.

Vaša će supruga možda reći: “Znaš, stvarno si napravio budalu od sebe. Nisi se trebao tako ponašati.” U tom trenutku imate izbor. Možete reći: “Nisam bio budala! Samo si zavidna. A ti prošli tjedan? Bila si još gora.” Ili umjesto toga možete reći: “Kako bismo to mogli popraviti? Popričajmo o tome.” Tada se možete dogovoriti kako ćete riješiti problem. Ako prvo rješenje ne pomogne, možete se dogovoriti da pokušate nešto drugo. Čak i ako se neslaganje nastavi, vaša spremnost za razgovor može biti primjer vašem bračnom partneru kako se ponašati u takvim okolnostima.

Takve situacije nisu toliko teške ako imamo osjećaj poniznosti i ako smo spremni razvijati se i učiti. Često osjećamo naklonost prema onima koji nam pojačavaju iluzije o nama. Kao dokaz toga, uglavnom nemamo vremena za ljude koji ne prihvaćaju naše krive predodžbe o nama. Što se netko više slaže s nama, to se bolje osjećamo jer nam to omogućava da nastavimo vjerovati kako je sve u redu. Budući da se ne popravljamo, naše se iluzije povećavaju i začarani se krug nastavlja. Krajnji je rezultat zbrka i nesretne veze jer nismo voljni rasti.

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Duhovni je život androgin

Duhovni je život androgin

Duhovno napredne osobe koje su prirodno androgine, integrirale su mušku i žensku stranu. Duhovno jaka žena ima pristup dominantnoj muškoj energiji koja joj omogućava odlučno djelovanje. a duhovno jak muškarac može lako očitovati ženske odlike kao što su poniznost i osjećajnost. Kako duhovno napredujemo. postajemo sve predaniji Gospodinu tako da nismo pod utjecajem onoga što drugi misle. Kad se to dogodi, nismo toliko vezani za tradicionalne uloge spolova i možemo lakše izraziti odlike koje se pripisuju suprotnome spolu. Sposobni smo živjeti istinski i spontano bez straha i lažne sentimentalnosti. Ne možemo se nepotpuni vratiti kući, Bogu. To znači da se ne možemo vratiti misleći da smo samo muškarac ili samo žena. Da bismo napredovali, moramo razviti razumijevanje androginije, koja nije samo fizička ili seksualna.

Već smo spomenuli da društvo želi da mislimo da je ljubav seks i da se moramo izražavati seksualno kako bismo imali vezu s drugim ljudima. Međutim, ne smijemo zaboraviti da nitko nije privlačniji od visoko razvijene duhovne žene ili muškarca. Svatko želi biti s takvom osobom: to je prirodno. No to ne znači da odnos mora biti otvoreno seksualan. Kad se počnemo duhovno razvijati, moramo se truditi da ne uznemiravamo druge osobe. Na primjer. kako muškarac bude postajao cjelovitije biće, njegova će se ženska strana početi očitovati. U toj početnoj fazi, muškarac će se osjećati toliko okrijepljen ženskim energijama da će ih očajnički željeti što snažnije osjećati. Ne bude li oprezan, mogu ga početi privlačiti jedna žena za drugom i osjećat će potrebu da bude intimno povezan sa svakom od njih. Ako ne shvati da je taj osjećaj rezultat buđenja ženske strane, može postati promiskuitetan. Žena može imati slično iskustvo i biti privučena nizom muškaraca kad se probudi njezina muška strana. Ako nismo oprezni, možemo se početi nepromišljeno upuštati u seksualne aktivnosti. Taj fenomen možemo vidjeti i u nekim novim new-age organizacijama u kojima muškarci i žene rutinski prakticiraju “slobodnu ljubav”.
Nastavak teksta...

Moramo se oduprijeti porivu da se neograničeno upuštamo u seksualne aktivnosti. Na kraju ćemo samo frustrirati sebe i druge. Frustracija može postati još jedan čimbenik koji doprinosi homoseksualnom ili lezbijskom načinu života. Mnoge se žene umore od veza i žale se: “Kad sam pokušala pronaći muškarca na koledžu, nije mi uspjelo. Pokušala sam naći muškarca u uredu; nije uspjelo. Pokušala sam se povezati sa starijim muškarcem; nije uspjelo. Kad sam se pokušala vezati za mlađeg muškarca, opet nije išlo. Onda sam pokušala naći duhovnu osobu i opet sam bila iskorištena. Dosta mi je. Sada želim ženu.” U procesu pokušaja pronalaženja partnera mnoge su žene doživjele neprekidno vrijeđanje, zlostavljanje i iskorištavanje te su izgubile zanimanje za muškarce. Nažalost, žena u toj situaciji može nastaviti doživljavati nedostatak integracije jer ne može biti potpuno cjelovita ako sama igra ulogu dominantna muškarca, potiskujući svoju ženstvenost.

Muškarci se mogu naći u sličnoj situaciji, zaključujući: “Dosta mi je žena. Pronaći ću muškarca, nekoga sa sličnim iskustvima. Barem ćemo moći razumijeti jedan drugoga”. U nekim slučajevima takvom muškarcu mogu nedostajati jaka muška obilježja te lako postaje vezan za drugog muškarca koji ima dominantna svojstva. Ustvari, traži muškarca kojeg nema u njemu samom te ga pokušava naći u nekom drugom. U današnjem društvu mnogi homoseksualci postaju duboko duhovni jer su doživjeli razočaranja na svim stranama i spremni su za stvamu promjenu. Žele istinsku vezu s nečim višim. Ponavljam, ne smijemo ih osuđivati jer je njihovo ponašanje vapaj za ljubavlju. Nažalost, budući da taj vapaj nije usklađen s razvojnim potrebama cijelog bića, može uzrokovati uznemirenje i zbrku.
Zatvori

(iz knjige Duhovni ratnik II; autor Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Potraga za cjelovitošću

Potraga za cjelovitošću

Muškarci i žene međusobno se progone u potrazi za cjelovitošću. Muškarac, kojemu nedostaju neke osnovne ženske crte, traži ženu koja će mu dati ono što mu je potrebno. Ustvari, traži ženu koja nedostaje u njemu samom. Slično tome, žena traži izvan sebe muški aspekt koji je uspavan u njoj samoj. Svi mi u sebi imamo određeni stupanj neravnoteže između ženskih i muških odlika. Uspostavljanjem ravnoteže između njih postajemo cjeloviti. Što smo spremniji vrednovati ženinu mušku stranu i muškarčevu žensku stranu, to će nam odnosi biti zdraviji. Postajući sami uravnoteženi i potpuni, lakše ćemo privući slično uravnoteženog i potpunog partnera koji će nam pomoći u službi. Kad se dvije nepotpune osobe nađu zajedno, rezultat nije cjelovitost, nego još veća frustracija.

Dvije bijedne osobe ne mogu se međusobno usrećiti. Prezauzete su pokušavajući pronaći ispunjenje za sebe. Kad zbog nečega postanemo previše očajni, moramo biti oprezni. Sve dok vjerujemo da će nas netko “tamo negdje” usrećiti, nećemo biti uspješni niti u jednoj vezi. No kad dobijemo pristup dubljim razinama sebe samih, dostižemo prirodan sklad s prirodom i sa Svevišnjom Božanskom Osobom. Tada postajemo potpuniji i imamo bolju ravnotežu između muških i ženskih energija. Kad se dvije cjelovite osobe nađu zajedno, imaju priliku razviti čvrst odnos. Nisu izrazito dominantne ili ovisne i ne manipuliraju jedna drugom podupirući vlastite nesigurnosti. Takvi se ljudi ne ponašaju kao prosjaci u potrazi za osobom koja će na njima napraviti čudo. Čak ako i ne uspiju privući partnera, neće se osjećati izgubljenima jer će cijeniti sve što je Gospodin za njih učinio. Umjesto da pokušavaju steći nešto za sebe, željet će podijeliti svoju cjelovitost s drugima.

U takvom stanju počinju nalikovati — na svoj mali način — božanskoj riznici, Svevišnjem Gospodinu, koji širi ljubav prema svima. Što smo cjelovitiji, to smo prirodnije puni ljubavi, sposobni za božanska druženja, jer smo u svojoj biti bića puna ljubavi koja su samo privremeno prekrivena. Počinjemo sve više doživljavati cjelovitost shvaćajući svoju unutarnju prirodu duhovne duše i doživljavajući povezanost s Gospodinom. Međutim, u potrazi za cjelovitošću moramo biti oprezni da ne počnemo vjerovati da smo zdraviji i uravnoteženiji od ostalih. Ne zaboravite, svi smo bolesni jer smo se rodili u ovim materijalnim tijelima. Ovaj ograničeni fizički svijet je svijet frustracije, depresije, tjeskobe i potištenosti u kojem živimo iz dana u dan čeznući za zadovoljstvom i ekstazom za koje znamo da negdje postoje. Pitamo pomahnitalo: “Gdje je ta ljubav?” Osamljeni i potišteni, znamo da nešto nije u redu s nama jer jednostavno ne možemo pronaći ono za čim tragamo.

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Igra igračkama ili iskreni odnosi?

Igra igračkama ili iskreni odnosi?

Suvremeno je društvo krajnje impersonalno. Naš mehanizirani i elektronski svijet odvaja nas jedne od drugih dok vozimo automobile, gledamo televiziju, sjedimo za računalom i radimo u zatvorenim uredima daleko od kuće. Mnogi ljudi više vole provoditi vrijeme igrajući se igračkama nego razvijajući istinske duboke i iskrene odnose. Budući da postoji toliko mnogo pogodnosti na tržištu, naučili smo smatrati ih predmetima namijenjenim našem uživanju. Nažalost, naučili smo i ljude gledati na taj način. Rezultat je toga veliko suparništvo, tjeskoba i bijeda. Vjerujući da je prava ljubav izmišljotina, mnogi od nas odustaju od potrage za istinskim ljubavnikom i prihvaćaju odnos iz interesa.

Naše je društvo prepuno ljudi koji ne mogu imati dublje odnose zbog paranoje i straha od neuspjeha. Mnogi pate jer ne mogu dostići osjećaj istinskog blagostanja. Obavljajući dnevne djelatnosti, oni taj nesretni mentalitet dijele s drugima. Kao posljedica toga, šire se razočaranje i cinizam.Ljudi koji ne vole sebe ne mogu voljeti druge. Svatko tko traži partnera mora provjeriti ima li potencijalni partner zdrav osjećaj ljubavi prema sebi. Ljudi koji se ponašaju destruktivno prema sebi ne mogu voljeti druge te prenose svoje negativne osjećaje u veze. Kako se takva osoba može duboko povezati s drugom osobom?

Posebno ljudi koji se upuštaju u očito štetne djelatnosti poput uzimanja droga, opijanja, kockanja ili upuštanja u nezakoniti seks, štete sami sebi i dijele te degradirajuće navike s drugima. S takvom osobom nije moguć dubok ljubavni odnos. Gradimo kule u zraku ako vjerujemo da je to moguće. Pojedinci koji ne vole sebe ne mogu duboko dijeliti s ostalima jer imaju pristup samo površinskim aspektima sebe samih.Moramo dobro otvoriti oči kad tražimo partnera. Ako mahnito tragamo za nekim, skloni smo obojiti vlastitim slikama svakoga koga sretnemo. Predmet naše mašte naizgled će imati sve najljepše odlike jer smo, uostalom, mi naslikali tu sliku. U tim slučajevima, zaljubljujemo se u vlastite koncepcije, a ustvari nas nije briga za drugu osobu.

Kako možemo biti tako budalasti? To je zapravo vrlo lako. Nesvjesni da je naša cjelovitost dostupna iznutra, jednostavno nalazimo nekoga tko se izvana poklapa s našom idejom privlačne osobe i tu osobu koristimo kao ekran na koji projiciramo svoje snove u obliku nada, strahova i želja. Taj proces eksteriorizacije i projekcije obično je temelj romantične ljubavi, a romanca traje samo dotle dok je iluzija netaknuta. Često se veza raspada jer osoba nije niti približno onakva kakvu smo očekivali. Na početku možemo zaključiti: “Oh, ja sam zaljubljen! Ovo je osoba koju sam toliko dugo čekao.” No nakon nekog vremena shvatimo da smo samo bili opijeni vlastitim idejama koje su nas cijelo vrijeme sprječavale da priznamo ono što smo znali od početka: da ta osoba nije za nas.

(iz knjige Duhovni ratnik II, autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com