Volim te – od tu do tu

Volim te – od tu do tu

jananivas

‘Želim da si mi – od tu do tu’
Jer…
Ne volim da si mi bolestan jako
Il da se slomiš i stradaš
Na vjetru treperiti je lako:
‘Volim kad si mi – od tu do tu’

Ne volim baš da si mi uspješan previše
Da te dobitak prati kamo god da kreneš
Da se važnim praviš kada dođe svita
Da žene gledaju te kada se odjeneš
U autima luksuznim mramorna elita
Da posao ti cvate bez konca i kraja

Ma zašto si takav?
Daj budi ko mi – sva prosječna raja!

(autor Gordan Jurković)

Stara ura

Stara ura

145753669410226

tu odmah, kraj polja šahovskih, stara ura bdije
rijetko da se kvari, umara još rijeđe
glasnici njeni bez krila lako lete
nevidljivi i nijemi, bez ključa svud ulaze,
sekunde svete

i najglasnije stišaju, i najgoropadnije umire
i najslavnije bezimenima učine
i najljepšim očima teške vjeđe spuste,
i obraze najsjajnije u bore odjenu,
najgizdavijem kicošu kičmu savinu
i kralju najsnažnijem drhtavu ruku pruže,
s dvora vlasteline – golima učine
učenima razum zaboravom ogrnu

pred kraj zastavica vjetrom zavijori visoko
svak’ je gleda, rijedak priču čita
rijedak zbraja koliko je sati
odmah pokraj, ‘tik’ do ruba — ‘tak’ veselo
u grudima ure — meko srce kuca

(iz knjige Probuditi se na otoku; autor Gordan Jurković)

Sretnici

Sretnici

krsna -800x600

Živim i rastem pod staklenim zvonom iluzije,
moja poniznost još je u kolijevci,
a za mnom ostaje krvav trag
od krhotina lažnoga ega po kojima hodam.
Moje riječi se često iznenade
kad se okrenu, a mene iza njih nema…

Ljude u rodnom gradu prepoznajem
samo na smrtovnicama,
jedina rijeka me žuborom ne pozdravlja,
ulice i sve rjeđe drveće me više ne poznaju,
a sve drago čega se sjećam više nije tu…

Ali otkako za Tebe znam,
to mi i nije toliko važno,
sve će doputovati i otputovati,
samo ćeš mi Ti uvijek ostajati –

zar ima netko sretniji od mene?

(iz knjige Pjesma koja nije imala kraj; autor Madhurya-lila devi dasi)