Moja baka nikada neće umrijeti!

Netko se vozi u Golfu, netko u Fiatu…

Netko se vozi u Golfu, netko u Fiatu, a netko u Mustangu…duša je vozač,
a tijelo automobil…ugodnu vožnju želi vam KarmAtourS

Pametna Sjemenka (za mudre Ljude…)

Taj grad

Volim te – od tu do tu

‘Želim da si mi – od tu do tu’
Jer…
Ne volim da si mi bolestan jako
Il da se slomiš i stradaš
Na vjetru treperiti je lako:
‘Volim kad si mi – od tu do tu’

Ne volim baš da si mi uspješan previše
Da te dobitak prati kamo god da kreneš
Da se važnim praviš kada dođe svita
Da žene gledaju te kada se odjeneš
U autima luksuznim mramorna elita
Da posao ti cvate bez konca i kraja

Ma zašto si takav?
Daj budi ko mi – sva prosječna raja!

(autor Gordan Jurković)

Stara ura

tu odmah, kraj polja šahovskih, stara ura bdije
rijetko da se kvari, umara još rijeđe
glasnici njeni bez krila lako lete
nevidljivi i nijemi, bez ključa svud ulaze,
sekunde svete

i najglasnije stišaju, i najgoropadnije umire
i najslavnije bezimenima učine
i najljepšim očima teške vjeđe spuste,
i obraze najsjajnije u bore odjenu,
najgizdavijem kicošu kičmu savinu
i kralju najsnažnijem drhtavu ruku pruže,
s dvora vlasteline – golima učine
učenima razum zaboravom ogrnu

pred kraj zastavica vjetrom zavijori visoko
svak’ je gleda, rijedak priču čita
rijedak zbraja koliko je sati
odmah pokraj, ‘tik’ do ruba — ‘tak’ veselo
u grudima ure — meko srce kuca

(iz knjige Probuditi se na otoku; autor Gordan Jurković)

Sretnici

Živim i rastem pod staklenim zvonom iluzije,
moja poniznost još je u kolijevci,
a za mnom ostaje krvav trag
od krhotina lažnoga ega po kojima hodam.
Moje riječi se često iznenade
kad se okrenu, a mene iza njih nema…

Ljude u rodnom gradu prepoznajem
samo na smrtovnicama,
jedina rijeka me žuborom ne pozdravlja,
ulice i sve rjeđe drveće me više ne poznaju,
a sve drago čega se sjećam više nije tu…

Ali otkako za Tebe znam,
to mi i nije toliko važno,
sve će doputovati i otputovati,
samo ćeš mi Ti uvijek ostajati –

zar ima netko sretniji od mene?

(iz knjige Pjesma koja nije imala kraj; autor Madhurya-lila devi dasi)

gulab đamon – besmrtan