Bhagavad-gītā o duši

Bhagavad-gītā o duši

Bhagavad-gītā 2.20.

na jāyate mriyate vā kadācin
nāyam bhūtvā bhavitā vā na bhūyah
ajo nityah śāśvato ’yam purāno
na hanyate hanyamāne śarīre

na — nikada; jāyate — rađa se; mriyate — umire; vā — ili; kadācit — ikada (u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti); na — nikada; ayam — ona; bhūtvā — nastala; bhavitā — nastat će; vā — ili; na — ne; bhūyah — ponovno će nastati; ajah — nerođena; nityah — vječna; śāśvatah — uvijek postojeća; ayam — ona; purānah — najstarija; na — nikada; hanyate — ubijena; hanyamāne — smrću; śarīre — tijela.

Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nastaje i neće nastati.
Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno.

Smisao: Mali atomski dio Vrhovnog Duha kvalitativno je jednak Vrhovnom i ne podliježe promjenama kao tijelo. Duša se katkada naziva kūta-stha, što znači postojana. Postoji šest vrsta preobražaja kojima podliježe tijelo: rađa se iz maternice, raste, živi neko vrijeme, stvara potomstvo, postupno se raspada i na kraju nestaje u zaborav. No duša ne podliježe takvim promjenama. Ona se ne rađa, ali prihvaća materijalno tijelo i zato se tijelo rađa. Duša se ne rađa s tijelom, niti umire. Sve što se rađa i umire. Duša se ne rađa i zato nema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vječna je, uvijek postojeća i prvobitna.

To znači da u povijesti nema traga o njezinu nastanku. Pod dojmom tijela mi istražujemo povijest rođenja duše. Ona nikada ne stari kao tijelo. Zato takozvani starac osjeća isti duh kao u djetinjstvu ili mladosti. Promjene tijela ne utječu na dušu. Duša se ne raspada kao drvo i ostale materijalne stvari. Isto tako ne stvara popratne proizvode. Popratni proizvodi tijela – djeca – različite su osobne duše i zbog tijela izgledaju kao djeca nekog čovjeka. Tijelo se razvija zahvaljujući nazočnosti duše, ali duša se ne mijenja niti stvara potomke. Prema tome, duša ne podliježe tjelesnim promjenama.

U Katha Upanisadi (1.2.18) nalazimo sličan stih:

na jāyate mriyate vā vipaścin
nāyam kutaścin na babhūva kaścit
ajo nityah śāśvato ’yaṁ purāno
na hanyate hanyamāne śarīre

Ovaj stih ima isto značenje i smisao kao stih u Bhagavad-giti, ali u ovom je stihu upotrijebljena posebna riječ, vipaścit, koja znači učen ili onaj tko posjeduje znanje. Duša je puna znanja, što znači da je uvijek puna svijesti. Stoga je svijest simptom duše. Čak i ako ne možemo pronaći dušu u srcu, gdje se nalazi, možemo opaziti njezinu prisutnost jednostavno po prisutnosti svijesti. Katkada ne možemo vidjeti sunce na nebu zbog oblaka ili iz nekog drugog razloga, ali sunčeva je svjetlost uvijek prisutna i zato smo uvjereni da je dan. Čim se rano ujutro pojavi malo svjetlosti na nebu, znamo da je sunce izašlo.

Slično tome, postojanje duše možemo shvatiti po prisutnosti svijesti u svim ljudskim i životinjskim tijelima. Svjesnost duše razlikuje se od svjesnosti Svevišnjeg, jer je vrhovna svjesnost sveznanje – znanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Osobna je duša sklona zaboravnosti. Kad zaboravi svoju pravu prirodu, stječe znanje i biva prosvijetljena Krišninim uzvišenim poukama. No Krišna nije zaboravna duša. Kad bi tako bilo, Krišnina bi učenja u Bhagavad-giti bila beskorisna.

(iz Bhagavad-gite kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Otkud vodi okus?

Otkud vodi okus?

Bhagavad-gītā 7.8.

raso ’ham apsu kaunteya
prabhāsmi śaśi-sūryayoh
pranavah sarva-vedesu
śabdah khe paurusan nrsu

rasah — okus; aham — Ja; apsu — vode; kaunteya — o Kuntīn sine; prabhā — svjetlost; asmi — Ja sam; śaśi-sūryayoh — Mjeseca i Sunca; pranavah — tri slova a-u-m; sarva — u svim; vedesu — Vedama; śabdah — zvučna vibracija; khe — u eteru; paurusam — sposobnost; nrsu — u ljudima.

O Kuntin sine, Ja sam okus vode, svjetlost Sunca i Mjeseca, slog om u vedskim mantrama, zvuk u eteru i sposobnost u čovjeku.

Smisao: Ovaj stih objašnjava kako Gospodin sve prožima Svojim različitim duhovnim i materijalnim energijama. Svevišnjega Gospodina na početku možemo opaziti po Njegovim različitim energijama i na taj način spoznajemo Njegob neosobni vid. Kao što poluboga Sunca opažamo po njegovoj sveprožimajućoj energiji, sunčevoj svjetlosti, tako Gospodina, premda se nalazi u Svom vječnom prebivalištu, opažamo po Njegovim sveprožimajućim energijama. Okus je aktivno načelo vode.

Nitko ne voli piti morsku vodu, jer je čisti okus vode pomiješan sa solju. Privlačnost prema vodi ovisi čistoći okusa, koji je jedna od Gospodinovih energija. Impersonalist opaža nazočnost Gospodina u vodi po njezinu okusu, a personalisti slave Gospodina jer ih milostivo opskrbljuje vodom koja može ugasiti žeđ. Na taj način možemo opaziti Svevišnjeg. Ustvari, ne postoji sukob mišljenja između personalista i impersonalista. Onaj tko je spoznao Boga zna da su osobno i neosobno shvaćanje istodobno prisutni u svemu i da ne postoji proturječje. Stoga je Gospodin Caitanya postavio Svoje uzvišeno načelo acintya bheda i abheda-tattve, istodobne istovjetnosti i različitosti.

Svjetlost Sunca i Mjeseca također izvorno emanira iz brahmajyotija, neosobnog sjaja Gospodina, a pranava, omkara, transcendentalni zvuk kojim počinje svaka vedska himna, oslovljava Svevišnjega Gospodina. Budući da se impersonalisti boje oslovljavanja Gospodina Krišne Njegovim bezbrojnim imenima, više vole vibrirati transcendentalni zvuk omkaru, ali ne shvaćaju da je omkara zvučna reprezentacija Krišne. Svjesnost Krišne prostire se svuda, a onaj je tko shvaća svjesnost Krišne blagoslovljen. Oni koji ne poznaju Krišnu nalaze se u iluziji. Tako znanje o Krišni predstavlja oslobođenje a neznanje o Njemu ropstvo.

(iz Bhagavad-gite kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Madhya lila – str. 367 – 391

Caitanya-Caritamrita Madhya lila – 15. pogl. str. 367 – 391

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”. VAŽNO!!! Za korisnike Firefoxa desni klik na “Download” i potom “Save link as…”..

 

 
Pancha Tattva

Savršena milostinja

Savršena milostinja

Savršena milostinjaPostoje tri vrste milostinje: prema tijelu, prema umu i milostinja namijenjena duši. Udjeljivanje hrane, utočišta, odjeće i zdravstvene skrbi – milostinja je usmjerena ka tijelu. Ohrabrivanje ljudi da čine dobra djela i prijateljsko ophođenje – milost je prema umu. Darivanje transcendentalnog znanja i sadržaja kako bi se osobe educirale u duhovnom životu – milostinja je usmjerena ka duši. Svo troje mora ići zajedno, ruku pod ruku. S duhovne točke gledišta, u današnje doba mnoge bogate osobe siromašnije su od siromaha. Zasigurno bismo trebali pomoći siromasima omogućavajući zadovoljene barem minimalnih zahtjeva za održavanje njihovih tijela. Ali, ne bismo smjeli zanemariti niti bogate. I oni također pate.

80% ljudi iz gornjeg platnog razreda moraju uzimati tablete za spavanje kako bi zaspali. Što to znači? Imaju toliko mnogo novca, visok status i prekrasne kuće. Imaju Mercedese, svilenu odjeću, vodene krevete, sve moguće zaštitare i sigurnosnu opremu oko svojih domova, a opet tako su jadni i tjeskobni da čak ne mogu niti zaspati. U isto vrijeme u Mumbaju vidio sam ljude kako spavaju nasred ceste. Oni ne uzimaju tablete za spavanje. U stvari, oni tonu u san gotovo trenutno. Tko je onda sretniji? Tko u životu ima mirniji um? Svim dijelovima društva – bili oni bogati ili siromašni – potrebna je milost transcendentalnoga znanja.

(iz knjige Soul-wise, autor Radhanath Swami)

Bog je Osoba

Bog je Osoba

Bhagavad-gītā 7.7.

mattah parataram nānyat
kiñcid asti dhanañ-jaya
mayi sarvam idam protam
sūtre mani-ganā iva

mattah — iznad Mene; para-taram — više; na — nr; anyat kiñcit — išta drugo; asti — postoji; dhanam-jaya — o osvojitelju bogatstva; mayi — u Meni; sarvam — sve postojeće; idam — što vidimo; protam — nanizano je; sūtre — na niti; mani-ganāh — biseri; iva — kao.

O osvojitelju bogatstva, ne postoji istina viša od Mene. Sve počiva na Meni, kao biseri nanizani na niti.

Smisao: Ljudi se obično spore oko toga je li Vrhovna Apsolutna Istina osoba ili nije. Prema Bhagavad-giti Apsolutna je Istina Božanska Osoba, Śrī Krišna, i to se potvrđuje na svakom koraku. Posebno je u ovom stihu naglašeno da je Apsolutna Istina osoba. Da je Božanska Osoba Vrhovna Apsolutna Istina potvrđuje i Brahma-samhitā: īśvarah paramah krsnaḥ sac-cid-ānanda-vigrahah: Vrhovna Apsolutna Istina je Božanska Osoba, Gospodin Krišna. On je prvobitni Gospodin, riznica sveg zadovoljstva, Govinda i vječni oblik potpuna blaženstva i znanja. Ti autoriteti raspršuju svaku sumnju u to da je Apsolutna Istina Vrhovna Osoba, uzrok svih uzroka.

Međutim impersonalisti navode vedsku tvrdnju Śvetāśvatara Upanisade (3.10.): tato yad uttara-taram tad arūpam anāmayam/ ya etad vidur amrtās te bhavanti athetare duhkham evāpiyanti. “Brahma, prvo živo biće u svemiru, smatra se u materijalnom svijetu najvišim živim bićem među polubogovima, ljudskim bićima i nižim životinjama, ali iznad Brahme je Transcendencija, koja nema materijalan oblik i koja je potpuno oslobođena materijalne okaljanosti. Onaj tko spozna Transcendenciju također postaje transcendentalan, ali onaj tko nije spoznao Transcendenciju ispašta bijede materijalnog svijeta.” Impersonalisti pridaju veću važnost riječi arūpam, ali ona ne upućuje na bezobličnost, već na transcendentalni oblik vječnosti, blaženstva i znanja, kao što je opisano u navedenom stihu Brahma-samhite. Drugi stihovi Śvetāśvatara Upaniṣade (3.8–9.) to potkrepljuju:

vedāham etam purusam mahāntam
āditya-varnam tamasah parastāt
tam eva viditvāti mrtyum eti
nānyah panthā vidyate ’yanāya

yasmāt param nāparam asti kiñcid
yasmān nānīyo no jyāyo ’sti kiñcit
vrksa iva stabdho divi tisthaty ekas
tenedam pūrnam purusena sarvam

“Ja poznajem tu Svevišnju Božansku Osobu, transcendentalnu prema svim materijalnim shvaćanjima tame. Samo onaj tko poznaje Svevišnjeg može transcendirati spone rođenja i smrti. Oslobođenje se može dostići samo znanjem o Vrhovnoj Osobi. Nema drugog načina.”

“Ne postoji istina viša od te Vrhovne Osobe, Svevišnjeg Gospodina, jer je On najviši. Manji je od najmanjeg i veći od najvećeg. Nalikuje mirnu stablu i obasjava transcendentalna nebo. Kao što drvo širi svoje korijenje, On širi Svoje sveprožimajuće energije.”

Iz ovih stihova možemo zaključiti da je Vrhovna Apsolutna Istina Svevišnja Božanska Osoba, koja sve prožima Svojim mnogobrojnim materijalnim i duhovnim energijama.

(iz Bhagavad-gite kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Odvojene energije Boga

Odvojene energije Boga

Bhagavad-gītā 7.4.

bhūmir āpo ’nalo vāyuh
kham mano buddhir eva ca
ahankāra itīyam me
bhinnā prakrtir astadhā

bhūmih — zemlja; āpah — voda; analah — vatra; vāyuh — zrak; kham — eter; manah — um; buddhih — inteligencija; eva — zacijelo; ca — i; ahankārah — lažni ego; iti — to; iyam — sve; me — Mojih; bhinnā — odvojenih; prakrtih — energija; astadhā — osam.

Zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i lažni ego Moje su odvojene materijalne energije.

Smisao: Nauk o Bogu raščlanjuje prirodni položaj Boga i Njegovih različith energija. Materijalna se priroda naziva prakrti, odnosno energija Gospodina u Njegovim različitim purusa inkarnacijama (ekspanzijama). To je opisano u Sātvata-tantri:

visnos tu trīni rūpāni
purusākhyāny atho viduh
ekam tu mahatah srastr
dvitīyam tv anda-samsthitam
trtīyam sarva-bhūta-stham
tāni jñātvā vimucyate

“Radi stvaranja materijalnog svijeta potpuna ekspanzija Gospodina Krišne poprima oblike triju Visnua. Prvi, Mahā-Visnu, stvara sveukupnu materijalnu energiju poznatu kao mahat-tattva. Drugi, Garbhodakaśāyī Visnu, ulazi u svaki svemir kako bi u njemu stvorio raznolikosti. Treći, Ksīrodakaśāyī Visnu, poznat kao Paramātmā, ekspandira se kao sveprožimajuća Nad-duša u svim svemirima. Nazočan je čak i u atomima. Onaj tko shvati ta tri Visnua može biti oslobođen materijalne zapletenosti.”

Materijalni je svijet privremeno očitovanje jedne od Gospodinovih energija. Svim djelatnostima materijalnog svijeta upravljaju spomenute tri Visnu ekspanzije Gospodina Krišne. Ti se puruse nazivaju inkarnacije. Onaj tko ne zna nauk o Bogu (Krišni) obično misli da je materijalni svijet stvoren za uživanje živih bića i da su živa bića puruse-uzroci, upravitelji i uživatelji materijalne energije. Prema Bhagavad-gīti taj je ateistički zaključak pogrešan. U navedenom je stihu rečeno da Je Krišna izvorni uzrok materijalnog svijeta. Śrīmad-Bhāgavatam to potvrđuje.

Sastojci materijalnog svijeta Gospodinove su odvojene energije. Čak je i brahmayoti, krajnji cilj impersonalista, duhovna energija koja se očituje na duhovnom nebu. U brahmajyotiju, kojeg impersonalisti smatraju krajnjim, vječnim ciljem, ne postoji duhovna raznolikost kao na Vaikunthalokama. Paramātmā je privremeni, sveprožimajući vid Ksīrodakaśāyī Visnua. Ona ne postoji vječno u duhovnom svijetu. Prema tome, prava Apsolutna Istina je Svevišnja Božanska Osoba Krišna.

On je potpun energetik i posjeduje različite, odvojene i unutarnje, energije. Materijalna se energija sastoji od osam glavnih očitovanja, koja su ovdje opisana. Prvih pet očitovanja-zemlja, voda, vatra, zrak i nebo – nazivaju se golemim ili grubim elementima, koji obuhvaćaju pet predmeta osjetila. Oni su očitovanja fizičkog zvuka, dodira, oblika, okusa i mirisa. Materijalna znanost proučava samo tih deset elemenata i ništa više. No materijalisti zanemaruju ostala tri elementa um, inteligenciju i lažni ego.

Filozofi koji proučavaju djelatnosti uma također nemaju savršeno znanje, jer ne poznaju krajnji izvor, Krišnu. Lažni ego (,,ja sam” i ,,ovo je moje”), koji predstavlja temeljno načelo materijalnog postojanja, obuhvaća deset osjetilnih organa za vršenje materijalnih djelatnosti. Inteligencija se odnosi na cjelokupnu materijalnu kreaciju, zvanu mahat-tattva. Tako se od Gospodinovih osam odvojenih energija očituju dvadeset četiri elementa materijalnog svijeta, koje proučava ateistička sānkhya filozofija. Oni su izvorno ogranci Krišnih energija i odvojeni su od Njega, ali ateistički sānkhya filozofi, koji nemaju veliko znanje, ne znaju da je Krišna uzrok svih uzroka. Predmet sānkhya filozofije samo je očitovanje Krišnine izvanjske energije, opisane u Bhagavad-gīti.

(iz Bhagavad-gite kakva jest, prijevod i tumačenja
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Zahvalno srce

Zahvalno srce

zahvalno-srceSvatko od nas može pronaći istinsko oslobođenje, istinsko zadovoljstvo u ovom životu i nakon njega. To je razlog zašto na ovome svijetu postoji toliko mnogo duhovnih sustava. Riječ religija potječe od grčkog religio, što znači „ponovno se povezati“. Yoga je sanskritska riječ, što znači „ponovno se sjediniti“. To je ista riječ, ista suština (srž). Zašto posvuda susrećemo tolike sukobe i borbe? Zato što se ljudi više bave površnostima religije umjesto da doista razvijaju prave značajke odanosti i integriteta prema istini. Kroz molitvu, meditaciju i različitu duhovnu praksu možemo se ponovno povezati s našom vlastitom suštinom.

Duhovnost je namijenjena buđenju vječnog potencijala da volimo i da budemo instrument te ljubavi u vlastitom životu. Ponovnim povezivanjem s vlastitom suštinom i pristupom tome izvoru snage, možemo postati instrumentima pozitivne promjene u svijetu. Zahvalnost je suštinska odlika za pristup Božanskom izvoru snage. Naše srce je poput polja, a sve naše dobre odlike su poput sjemenja. Naša moralnost, integritet, duhovna praksa, molitve i meditacija namijenjeni su zalijevanju sjemenja. Ali plodnost polja našeg srca naša su poniznost i naša zahvalnost. Ako nismo zahvalni ne možemo stvarno primiti.

Prava kultura bazira se na principu zahvalnosti. Osoba može biti sretna u svakoj situaciji ako je zahvalna, ali osoba nikad neće biti sretna ni u kakvoj situaciji ako nije zahvalna. Trebali bismo biti zahvalni na vlastitim neuspjesima jednako kao i na uspjesima. Trebali bismo biti zahvalni na pokudama koje dobivamo jednako kao i na pohvalama. Takav nam stav omogućuje da smo zahvalni na mogućnosti rasta i učenja, stoga i učimo i rastemo iz takvog iskustva. Zahvalnost je temeljni princip svakog duhovnog rasta i temeljni je princip osnovne ljudske dobrote.

(iz knjige Soul-wise, autor Radhanath Swami)

Ljubav daje, pohlepa uzima

Ljubav daje, pohlepa uzima

Ljubav-daje- pohlepa-uzimaObrazovanje i znanje nikada ne bi trebali biti upotrijebljeni u svrhu ispunjenja naše pohlepe. Kada ljudi znanje koje stječu koriste da bi zadovoljili svoju pohlepu čitavo se društvo pretvara u jednu veliku zbrku. Je li to ono što želimo? Naša je svjesnost po samoj svojoj izvornoj prirodi vječna, puna znanja i puna radosti. U istinski radosnom stanju, zasnovanom na istini, pohlepa ne može opstati. Istinska radost i ljubav jedino što žele jest da budu sa svakim podijeljene. Priroda ljubavi je da daje, priroda pohlepe je da uzima. Istinsko je zadovoljstvo u davanju ljubavi naših srca.

Ta ljubav već postoji u srcima, ali naša je svjesnost nečista. Nismo svjesni niti tko smo. Primjenjujući proces pročišćenja naša svjesnost postaje čista i prozirna. Kroz takvu prozirnu svjesnost možemo doživjeti Boga u svakom trenutku, a kada opažamo Boga u svakom trenutku tada spoznajemo – ne da osjećamo ili vjerujemo ili mislimo, već spoznajemo – da bez obzira naziva li netko Boga imenom Allah, Jehova, Krišna, Rama ili Budha… Takva osoba shvaća da postoji samo jedan Bog i da je On vrhovni objekt ljubavi i izvor svega što postoji.

(iz knjige Soul-wise, autor Radhanath Swami)

Madhya lila – str. 341 – 367

Caitanya-Caritamrita Madhya lila – 15. pogl. str. 341 – 367

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”. VAŽNO!!! Za korisnike Firefoxa desni klik na “Download” i potom “Save link as…”..

 

 
Pancha Tattva

Neinteligentno jadikovanje

Neinteligentno jadikovanje

Bhagavad-gītā 2.11.

śrī-bhagavān uvāca
aśocyān anvaśocas tvam
prajñā-vādāmś ca bhāsase
gatāsūn agatāsūmś ca
nānuśocanti panditāh

śrī-bhagavān uvāca – Svevišnja Božanska Osoba reče; aśocyān – nije vrijedno jadikovanja; anvaśocaḥ – jadikuješ; tvam – ti; prajñā-vādān – učene riječi; ca – također; bhāsase – govoriš; gata – izgubljenim; asūn – za životom; agata – ni za prošlim; asūn – životom; ca – također; na – nikada; anuśocanti – jadikuju; panditāh – učeni.

Svevišnja Božanska Osoba reče: Dok govoriš učene riječi, jadikuješ za onim što nije vrijedno žaljenja. Mudri ljudi ne žale ni za živim ni za mrtvim.

Smisao: Gospodin je odmah preuzeo položaj učitelja i izgrdio učenika, posredno ga nazivajući budalom. Gospodin je rekao: „Govoriš kao učen čovjek , ali ne znaš da mudra osoba – koja zna što je tijelo, a što duša ne jadikuje ni zbog jednog stanja tijela, ni živog ni mrtvog.” Kao što će biti objašnjeno u idućim poglavljima, imati znanje znači poznavati materiju i duh i njihova upravitelja.

Arjuna je izjavio da se religijskim načelima treba pridati veća važnost negoli politici i sociologiji, ali nije znao da je znanje o materiji, duši i Svevišnjem još važnije od religijskih pravila. To mu je znanje nedostajalo i zato se nije trebao predstavljat1 kao vrlo učen čovjek. Budući da nije bio vrlo mudar, jadikovao je za nečim što nije bilo vrijedno žaljenja. Tijelo se rađa i po svom usudu danas ili sutra umire; stoga nije tako važno kao duša. Onaj tko to zna istinski je učen. On ne vidi razloga za jadikovanje, bez obzira na stanje materijalnog tijela.

(iz Bhagavad-gite kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)