Inicijacija i Nezakoniti Seks

Inicijacija i Nezakoniti Seks

Pitanje: Ponekad propitujem svoje motive glede želje da budem iniciran; je li u pitanju moj ego, ili iskren i autentičan poziv. Moje slijedeće pitanje odnosi se na slijeđenje 4 principa, posebno nezakonitog seksa. Molim te možeš li pojasniti što se očekuje od osobe koja bi trebala biti inicirana.

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: U suštini inicijacija je zreo čin i zavjet s uzajamnim poštovanjem između učitelja i učenika. Na primjer, na pohađanju treninga yoge oni koji su ozbiljni u svome zavjetu puno lakše napreduju. Istina je da netko može na inicijaciju gledati kao na neku vrstu potvrde ili dostignuća – kao na duhovni trofej.

Osoba bi trebala prihvatiti inicijaciju s iskrenom željom da duhovno napreduje, i da asistira svome guruu u pomaganju cijelome svijetu. U isto vrijeme osoba prihvaća inicijaciju s ciljem da se pročisti, stoga ne možemo očekivati da će kandidat prije inicijacije biti savršeno čist.

Preporučam da se usredotočiš na osnovne uvjete – mantranje 16 krugova, slijeđenje 4 principa, i da njeguješ iskrenu želju glede pomaganja guruu da pomogne svijetu.

Što se tiče teme nezakonitog seksa, prije dosta godina sproveo sam istraživanje kroz Prabhupadina učenja. Odgovor je posve jasan. Prabhupada daje ‘višu’ i ‘nižu’ definiciju seksa unutar braka, i obje su valjane. Pristupni nivo podrazumjeva – ako osoba ima seks – mora biti unutar braka.

Napredniji bhakte mogu ograničiti seks samo na prokreaciju. Međutim, Prabhupada je nezakoniti seks često opisivao kao seks izvan braka. Stoga bhakta koji izbjegava izvanbračni seks može biti pravilno iniciran.

Ljubav i Fizička Privlačnost

Ljubav i Fizička Privlačnost

Pitanje: Uvijek ću se okrenuti za privlačnim pripadnikom suprotnog spola. Kako mogu prestati promatrati osobe samo kao tijela?

H.H. Bhakti Tirtha Swami – Odgovor: Ako igramo tjelesnu igru, na kraju ćemo se razočarati jer će se tijelo našeg partnera neizbježno promijeniti. I naše također. Ako se veza temelji na izgledu, tada će nam se ubrzo zgaditi jer mladost fizičkog tijela ne traje dugo. Ljudi stalno mijenjaju oblik iako to često ne shvaćamo. Na primjer, netko koga volimo može doživjeti nesreću i izgubiti ruku ili nogu ili osoba koju volimo može početi stariti. Osoba kojom smo bili izvorno privučeni sada izgleda potpuno drugačije, s manje kose, deblja. Ustvari, osoba je dobila novo tijelo. Ponekad možemo biti u iskušenju i reći: “To nije osoba koja me je privukla. To je potpuno drugačija osoba.”

nastavak teksta

Ako se odnos temelji samo na površinskom izgledu ili na tome kako slatko, pjesnički ili rječito razgovaramo s partnerom da bismo prikrili svoju unutarnju prazninu, prava, duboka povezanost ne može postojati. Ljubav mora biti iznad fizičke privlačnosti. Ponekad su veze u tolikoj mjeri na tjelesnoj razini da dolazi do sukoba čim nema fizičkog kontakta, a da partneri niti ne znaju zašto se to događa. Samo doživljavaju veliku napetost i tjeskobu čim igra dodirivanja prestane.

Nažalost, jednog dana naša osjetila i osjetila našeg ljubavnika neće više biti ista. Što će se dogoditi s vezom ako se temelji samo na seksualnom podražaju? Hoćemo li, ako veza postane prazna, odlučiti da Bog više ne postoji? Hoćemo li zaključiti da nas Bog ne voli ili da nas je na neki način prevario samo zato što više ne osjećamo fizičko zadovoljstvo s partnerom? Hoćemo li uzviknuti i prokleti Boga ili ćemo pokušati dublje shvatiti kako situacija može biti izraz Njegove ljubavi?

Zatvori

Šrila Prabhupadine Knjige i Doslovan Prijevod

Šrila Prabhupadine Knjige i Doslovan Prijevod

Pitanje: Uvijek mi je zadovoljstvo čitati Prabhupadine knjige i raspravljati o filozofiji. Upoznao sam osobu koja smatra da je u većini slučajeva doslovan prijevod spisa pod utjecajem vlastitih gledišta prevoditelja. Kako ti gledaš na to?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Acharye (samospoznati duhovni učitelji) pridaju veliku važnost Siddhanti (krajnjem zaključku) kao teološkom okviru. Unutar toga okvira oni si u prevođenju daju određenu slobodu, ali su vrlo striktni i rigorozni glede okvira.

Ta sloboda u prevođenju služi svrsi isticanja krajnjeg zaključka (Siddhante) u onim stihovima gdje ga izvanjski govor možda izričito ne spominje. Kako god, u šastri (vedskim svetim tekstovima) Siddhanta je uvijek prisutna kao okvir i suština, i da bi se prizvala – naizgled ne-doslovan prijevod ne smatra se zastranjenjem.

Takav se prijevod možda ne čini točnim iz književnog kuta gledanja, ali je ispravan iz teološke perspektive.

Zašto postoje različite religije?

Zašto postoje različite religije?

Pitanje: Zašto u svijetu postoje različite religije?

Šrila Prabhupada – Odgovor: “O Bharatin sine, ovisno o svom postojanju pod utjecajem različitih guna (odlika) prirode živo biće razvija određenu vrstu vjere. Smatra se da ima određenu vjeru prema gunama koje je steklo.” (Bhagavad-gita 17.3)

SMISAO: Svatko ima određenu vrstu vjere bez obzira na svoj položaj, ali prema naravi koju je stekao smatra se da je njegova vjera u vrlini, strasti ili neznanju. Tako se, u skladu sa svojom vrstom vjere, druži s određenim osobama. Ustvari, kao što je bilo rečeno u petnaestom poglavlju Bhagavad-gite svako je živo biće, izvorno, djelić Svevišnjeg Gospodina. Zato je izvorno transcendentalno prema svim gunama materijalne prirode, ali kad zaboravi svoj odnos sa Svevišnjom Božanskom Osobom i dođe u dodir s materijalnom prirodom u uvjetovanu životu, stvara vlastiti položaj, družeći se s raznolikostima materijalne prirode.

nastavak teksta

Umjetna vjera i postojanje, uzrokovani takvim druženjem, materijalne su prirode. Premda živo biće može biti vođeno nekim dojmom ili životnim shvaćanjem, izvorno je nirguna, transcendentalno. Zbog toga se mora pročistiti od materijalnih nečistoća koje je steklo kako bi ponovno uspostavilo svoj odnos sa Svevišnjim Gospodinom.

Jedini put povratka bez straha jest svjesnost Krišne. Ako se utemelji u svjesnosti Krišne, osiguran mu je put uzdizanja do savršene razine. Ako ne prihvati ovaj put samospoznaje, sigurno će djelovati pod utjecajem guna (odlika) prirode.

U ovom je stihu vrlo značajna riječ śraddhā, tj. vjera. Śraddhā, vjera, izvorno nastaje iz gune vrline. Netko može vjerovati u poluboga ili izmišljenog Boga, ili u neku maštariju. Čvrsta se vjera smatra rezultatom djelovanja materijalne vrline, ali u materijalno uvjetovanom životu nijedno djelo nije potpuno pročišćeno. Pomiješano je. Nije u čistoj vrlini. Čista je vrlina transcendentalna. U pročišćenoj vrlini možemo shvatiti pravu prirodu Svevišnje Božanske Osobe. Sve dok vjera nije potpuno utemeljena u pročišćenoj vrlini, podložna je nečistoćama guna materijalne prirode.

Nečiste gune materijalne prirode dopiru do srca. Tako se vjera stvara prema stanju srca u dodiru s određenom gunom materijalne prirode. Ako je nečije srce u guni vrline, trebamo shvatiti da je i njegova vjera u guni vrline. Ako je srce u guni strasti, i vjera je u guni strasti. Ako je srce u guni tame, iluzije, i vjera je tako nečista.

U ovom svijetu postoje različite vrste vjere i zbog različitih vjera različite religije. Pravo je načelo pobožne vjere u guni čiste vrline, ali budući da srce nije čisto, postoje razne vrste religijskih načela. Tako, prema raznim vrstama vjere, postoje razne vrste obožavanja.

Zatvori

Kako odabrati gurua?

Kako odabrati gurua?

Pitanje: Osobno nalazim poteškoće u ideji predanosti guruu. Ako se netko ne slaže s guruom, kako onda to uskladiti s vjerovanjem da je guru (duhovni učitelj) vodič do Boga? Također, u svijetlu mnogih skandala, kako netko može biti siguran da je guru sveta osoba?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Guru je vodič do Boga tako što vjerno objašnjava učenja Krišne i velikih Acharya (samospoznatih duhovnih učitelja).

Guru nije neophodno ekspert, a pogotovo nije sveznajući, na materijalnom polju znanja.

Iako se na području zdravstva događaju mnogi skandali, još uvijek odlazimo k dobrim liječnicima. Isto vrijedi na polju svake profesije.

Prije nego prihvati gurua osoba mora izvršiti pomno razmatranje. Gurui imaju svoju povijest. Možemo proučiti njihova učenja i životopis, a potom donijeti razumnu odluku.

Što Vede kazuju o Ratovanju

Što Vede kazuju o Ratovanju?

Pitanje: Je li Krišna naredio Arđuni da se bori i ubija bez grižnje savjesti?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Bitno je razumjeti povijesni kontekst ove naredbe, tj. događaje i okolnosti o kojima kazuje Maha-bharata.

Drevni grčki ambasador u Indiji, Megasthenes, u svojem poznatom književnom djelu o Indiji ističe da po svojoj uzvišenoj etici ratovanja Indijci nadmašuju ostale narode. Civili nikada nisu u opasnosti, što je posve drugačija okolnost od one koju nalazimo u užasnim opisima ratova grčko-rimskih povjesničara; da ne govorimo o Attili. K tome, Arđuna se borio za ustavnu monarhiju protiv profesionalnih ratnika koji su željeli uzurpirati prijestolje i tako uništiti pravednu vladavinu. Protivno savjetima i molbama Krišne, kao i mnogih drugih mudrih osoba, ratnici neprijateljske strane došli su na bojno polje odlučni da se bore.

Možemo primjetiti da je Krišnin savjet Arđuni vrlo sličan učenjma svake moderne i prestižne vojne akademije: osoba se za pravdu mora boriti hrabro, bez straha ili sentimentalnosti – emocija koje će ugroziti slobodu i pravdu.

Bhagavad-gita je jasna glede civila koji se ne bore u službi legitimne vlade – oni ne smiju počiniti nasilje ni prema kome. Krišna je tu jasan rabeći riječ ‘ahimsa’ – nenasilje, On daje nedvosmisleno pravilo da osoba ne smije vršiti dužnosti ostalih varna/kasta. Dharma kšatrija (klase ratnika) precizno je definirana u Maha-bharati: samo oni ratničke klase mogu primjeniti nasilje, i samo protiv neprijateljskih boraca, i samo u službi zakonske vlade, i to samo da bi zaštitili pravdu.

Ponovno vidimo da se ta načela bitno ne razlikuju od pravila i vrijednosti modernih ustavnih država.

‘Teški’ ljudi i Depresija

‘Teški’ ljudi i Depresija

Kako se nositi s ‘teškim’ ljudima u životu i ne dozvoliti da njihovo ponašanje utječe na naše stanje uma?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Jasno mi je kako se osjećaš. Prema mojem osobnom shvaćanju slijedeća je strategija najbolja.

Umjesto da se usredotočuješ na probleme – koji ionako imaju svoj vlastiti tok i život – usredotoči se na samospoznaju, kao što to već i činiš. Na primjer, ponekad osoba živi u jako problematičnoj kući; toliko puno toga za popraviti, toliko toga potrganog. Vlasnik može provesti čitav svoj život samo u popravljanju, i uprkos svemu – ta kuća – nikada neće biti dobra kuća.

To znači slijedeće: prihvati mračnu stranu takvu kakva jest i usredotoči svoje energije, sve više i više, na izgrađivanje duhovnog života. U konačnici – ti nisi depresivni um; ti si duša. Duša se treba uzdići iznad uma i potom iz te perspektive sagledati svoje probleme. Duša živi u svome vlastitom duhovnom prostoru, stoga imaš stvarnu mogućnost da gradiš snažan duhovni život.

Još jedan primjer: kada si vezan/a za neljubaznu osobu svaka te njegova/njezina riječ može povrijediti i stoga nikada ne možeš imati istinski mir. Međutim, kada nadiđeš vezanost, ta osoba gubi moć da te povrijedi.

Stoga, um je takav kakav jest – materijalni element koji nam može nanijeti veliku patnju. Osnažujući svoj odnos s Krišnom postižeš da te um svojim pričama ili djelovanjem više ne može odvući dolje.

Djeca mogu postati Sveti Ljudi

Djeca mogu postati Sveti Ljudi

Pitanje: Današnja mladež postaje ravnodušna prema duhovnom obrazovanju. Što bi im ti kao Guru poručio – kako biti istovremano ‘spiritual & cool?’ (duhovan i fora)?

H.H. Radhanath Swami – Odgovor: U mladima Indije vidim ogroman potencijal za ozbiljno shvaćanje srži duhovnosti. Međutim, u našem društvu religija se ponekad zasniva na praznovjerju i sentimentu, bez stvarnog znanstveno filozofskog razumjevanja.

Prijašnje su generacije odrasle u kulturi gdje te vrijednosti nikada nisu bile upitne – jednostavno su bile prihvaćene. Djeca modernog vremena sumnjaju u sve i postavljaju se izazivački prema svemu. Oni traže znanstven i praktičan dokaz i ako im ga njihovi roditelji ne mogu pružiti – ne prihvaćaju. Smatraju to praznovjerjem i sentimentalnim običajima, a oni žele prihvatiti stvari koje su izvan takvih ‘kutija’. No kada o istoj religijskoj praksi čuju vjerodostojno filozofsko, znanstveno i praktično objašnjenje – prihvatiti će.

Potencijalno, ta djeca-agnostici mogu postati najmoćniji sveti ljudi u zemlji. Potrebna im je samo pravilna povezanost.

Razine Ljubavi prema Bogu

Razine Ljubavi prema Bogu

Vlč. Hart – Pitanje: Što je prema vedskoj tradiciji najviša razina ljubavi prema Bogu koju ograničeno biće kao što smo vi ili ja može postići?

Satyaraja Dasa – Odgovor: Postoji devet razina usavršavanja prije nego čak i uđemo u kraljevstvo ljubavi. Prije tih devet razina možemo posjedovati nešto anda-bishbas ili slijepe vjere. Većina je vjernika, čini mi se, zapela na toj razini. Ako međutim netko ima sreću da napreduje, onda će započeti svoje putovanje prema božanskoj ljubavi.

Prvi pravi korak na putu prema duhovnom savršenstvu je sraddha. To je vrsta “vjere”, ali različita od slijepe vjere – to je iskustvena vjera – utemeljena na stečenom znanju. Nakon mnogo rođenja i smrti (reinkarnacija) osoba razvija vrstu intuitivnog znanja o Bogu. Pravo znanje i shvaćanje možda nedostaje, ali nehinjena vjera se prirodno razvija. Slijedeći nivo je sadhusanga, što znači druženje s bhaktama – predanim slugama. Ako doživljavate nešto što je više od svjetovnog života prirodno ćete potražiti one s kojima možete podijeliti to iskustvo. Zatim dolazi bhajana-kriya ili inicijacija od strane vjerodostojnog duhovnog učitelja. Malo je onih koji su u današnje doba dostigli tu razinu.

nastavak teksta

Ako osoba ima dovoljno sreće da stigne do razine pronalaženja vjerodostojnog duhovnog učitelja i primanja inicijacije od njega, onda je podobna da doista napreduje na putu transcendencije. Nakon inicijacije osoba počinje prolaziti kroz anartha-nivritti, stadij života kada sa svoje duše počinje skidati breme neželjenih loših navika. Potom dolazi nista ili “postojanost” u predanom služenju. Iz takve postojanosti osoba razvija ruci ili “ukus”. Kada osoba razvije ovaj viši, duhovni ukus, ona postaje usredotočena na put ljubavi – taj se početni stadij naziva asakti. On ubrzo prerasta u bhavu, osvit istinske ljubavi. Otuda se zatim napreduje ka premi i raznovrsnim razinama ljubavi prema Bogu. To je devet razina savršenstva.

Vlč. Hart: To je veoma znanstveno. Znate, na izvjestan je način zanimljivo da se “ljubav” opisuje na tako linearan, znanstven način. Ljubav i znanost gotovo su potpuno oprečni. Stoga je gotovo smiješno pričati o njoj na takav način.

S druge strane, sve što postoji povinuje se izvjesnim zakonima djelovanja, a ljubav nikako nije iznimka. Može nam ići samo u prilog ako znanstveno proučavamo te velike duše koje su s uspjehom razvile ljubav prema Bogu. Na taj način, izučavajući njihov proces i ponašanje, možemo ih slijediti.

Tri se grčke riječi koriste u Bibliji za obilježavanje različitih oblika ljubavi: (1) Eros, što je u osnovi vezanost koja se razvija između muškarca i žene; (2) Philadelphia, koja se odnosi na osjećaje među prijateljima; i (3) Agape, što označava ljubav prema Bogu. Ali dalje od ta tri razlikovna stupnja se ne ide. Ovaj prikaz nije tako razrađen kao onaj u vedskoj tradiciji. I Augustin i Toma Akvinski pokušali su stvari obilježiti na ovaj način, ali s manje preciznosti i uspjeha od vedskih proroka, rekao bih.

Satyaraja Dasa: Da, u svojoj Bhakti-rasamrita-sindhu, koja na znanstveni način prikazuje progresivne razine božanske ljubavi, Rupa Goswami nas vodi sve do razine Uttama-bhakti. To je najviši stupanj preme ili božanske ljubavi koju obično biće može postići.

Ali u svojoj Ujjvala-nilamani Rupa Goswami ide još dalje. Tamo on iznosi detalje o razinama koje su uglavnom izvan našeg domašaja. On govori o mahabhavi i Ujjvala-rasi. Takvu je vrstu ljubavi doživio Gospodin Caitanya. Rupa Goswami razjašnjava ove napredne razine ne bismo li možda shvatili nešto o prirodi Gospodina. Osim toga, on iznosi ove podatke da bi mukta-jive ili oslobođene duše, mogle težiti višim razinama postignuća u pokornosti prema uvijek slobodnim i vječnim pratiocima Gospodina.

Zatvori

Uzdizanje u Rajske Svjetove

Uzdizanje u Rajske Svjetove

Pitanje: Da li je uzdizanje u Rajske Svjetove krajnja svrha Veda?

Šrila Prabhupada – Odgovor: Većina ljudi nije vrlo razborita i zbog neznanja je najviše vezana za koristoljubive djelatnosti preporučene u dijelu Veda zvanom karma-kānda. Oni ne žele ništa više od ponuda za osjetilno uživanje u raju, u kojem su vino i žene dostupni, a materijalno obilje uobičajeno. U Vedama su preporučena razna žrtvovanja za uzdizanje na rajske planete, osobito žrtvovanja zvana jyotistoma. Ustvari, rečeno je da onaj tko se želi uzdignuti na rajske planete mora izvoditi ta žrtvovanja.

Ljudi siromašna znanja misle da je to jedina svrha vedske mudrosti. Takvim je neiskusnim osobama vrlo teško odlučno djelovati u svjesnosti Krišne. Kao što budale osjećaju privlačnost prema cvijeću otrovna drveća, nesvjesni posljedica takve privlačnosti, neprosvijećene ljude privlači rajsko obilje i osjetilno uživanje koje im ono pruža.

Takve osobe ne vjeruju u oslobođenje od materijalnog ropstva i vrlo su vezane za raskošne obrede vedskih žrtvovanja. Obično su požudne i ne žele ništa drugo osim rajskih zadovoljstava. Poznato je da postoje vrtovi zvani Nandana-kānana, u kojima se osoba može družiti s anđeoski lijepim ženama i piti velike količine napitka zvanog soma-rasa. Takva je tjelesna sreća nesumnjivo osjetilna; stoga ondje žive oni koji su, kao gospodari materijalnog svijeta, potpuno vezani za takvu materijalnu, privremenu sreću.

“Ljudi siromašna znanja vrlo su vezani za kitnjaste riječi Veda, koje preporučuju razne koristoljubive djelatnosti namijenjene uzdizanju na rajske planete, stjecanju dobra roðenja, moći itd. Željni osjetilnog zadovoljstva i života u obilju, kažu da ne postoji ništa više od toga.”

(Bhagavad-gita 2.42-43)