Uzdizanje u Rajske Svjetove

Uzdizanje u Rajske Svjetove

Pitanje: Da li je uzdizanje u Rajske Svjetove krajnja svrha Veda?

Šrila Prabhupada – Odgovor: Većina ljudi nije vrlo razborita i zbog neznanja je najviše vezana za koristoljubive djelatnosti preporučene u dijelu Veda zvanom karma-kānda. Oni ne žele ništa više od ponuda za osjetilno uživanje u raju, u kojem su vino i žene dostupni, a materijalno obilje uobičajeno. U Vedama su preporučena razna žrtvovanja za uzdizanje na rajske planete, osobito žrtvovanja zvana jyotistoma. Ustvari, rečeno je da onaj tko se želi uzdignuti na rajske planete mora izvoditi ta žrtvovanja.

Ljudi siromašna znanja misle da je to jedina svrha vedske mudrosti. Takvim je neiskusnim osobama vrlo teško odlučno djelovati u svjesnosti Krišne. Kao što budale osjećaju privlačnost prema cvijeću otrovna drveća, nesvjesni posljedica takve privlačnosti, neprosvijećene ljude privlači rajsko obilje i osjetilno uživanje koje im ono pruža.

Takve osobe ne vjeruju u oslobođenje od materijalnog ropstva i vrlo su vezane za raskošne obrede vedskih žrtvovanja. Obično su požudne i ne žele ništa drugo osim rajskih zadovoljstava. Poznato je da postoje vrtovi zvani Nandana-kānana, u kojima se osoba može družiti s anđeoski lijepim ženama i piti velike količine napitka zvanog soma-rasa. Takva je tjelesna sreća nesumnjivo osjetilna; stoga ondje žive oni koji su, kao gospodari materijalnog svijeta, potpuno vezani za takvu materijalnu, privremenu sreću.

“Ljudi siromašna znanja vrlo su vezani za kitnjaste riječi Veda, koje preporučuju razne koristoljubive djelatnosti namijenjene uzdizanju na rajske planete, stjecanju dobra roðenja, moći itd. Željni osjetilnog zadovoljstva i života u obilju, kažu da ne postoji ništa više od toga.”

(Bhagavad-gita 2.42-43)

Cijeli Duhovni Svijet u Imenu Krišne

Cijeli Duhovni Svijet u Imenu Krišne

Pitanje: U Bhagavad-giti Krišna kazuje da On silazi kada god dođe do opadanja religije i porasta bezbožnosti. Pogledajmo današnji svijet; toliko nereligije, toliko mnogo problema. Tsunami bezbožnosti udara praktično o svako živo biće – sve je u poplavi. Gdje je Bog?

H.H. Radhanath Swami – Odgovor: Krišna je u ovom dobu sišao u svome imenu. Sva moć svih inkarnacija nalazi se u Njegovom imenu, jer Krišna je nerazličit od svojih imena. Mi jednostavno trebamo pjevati s pravilnom svjesnošću i uzvraćati na ljubav koja je sišla u Njegovom imenu.

Kada se Krišna pojavio prije pet tisuća godina nekolicina ljudi Ga je prepoznala. Toliko mnogo ljudi smatralo Ga je samo običnom moćnom osobom. Slično tomu, kada se Krišna pojavi u svome imenu – bez pratnje voljenih bhakta – ne možemo razumjeti, cijeniti ili uzvratiti na milost Njegova imena. Kada Gospodinova imena pjevamo iskreno, iz dubine srca, Radha i Krišna razotkrivaju svoje vječne, beskrajne, predivne oblike duhovnog svijeta. Oni to razotkrivaju u svojim imenima. Ime ne predstavlja Krišnu; ime jest Krišna!

Ime razotkriva Gospodinove odlike, Njegovu ljubaznost, dobrotu i ljubav. Ime razotkriva prebivalište Gospodina; unutar ta dva sloga ‘Kriš-na’, unutar ta dva sloga ‘Ha-re’, prisutan je cijeli duhovni svijet. Sve zabave Gospodina prisutne su u imenu i razotkrivaju se kroz ime. Ništa drugo nije potrebno.

Kada pjevamo sveta imena Krišne, ona nas dovode u Krišnine zabave duhovnog svijeta i razotkrivaju naš izvorni duhovni identitet. To je moć Krišninog imena.

Zašto je Nebo Plavo?

Zašto je Nebo Plavo?

Pitanje: Znanstvenici su objasnili da boje ne postoje iako ih u svojoj ograničenoj tjelesnosti opažamo. Ajnštajnovo djelo ‘Spooky Action At A Distance’ (Sablasno Djelovanje Na Daljinu) kao i nedavna otkrića u kvantnoj fizici nadalje potvrđuju da naše opažanje stvarnosti nije stvarnost sama po sebi. Može li se stvarnost tumačiti uopće?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Vjerujem da Sokrat (ili Platon) u djelu Phaedo (Fedon) ukazuje na korijen zabune. Sokrat razdvaja dva posve različita pitanja – ‘Kako?’ i ‘Zašto?. Tako ako netko upita ‘Zašto’ Sokrat sjedi u zatvorskoj ćeliji, odgovor ne može biti (parafraziram) ‘Zato što je njegovo tijelo postavljeno na način da se povija u zglobovima i tako počiva u sjedećoj pozi.’

To je ‘Kako’ on sjedi. Odgovor na ‘Zašto’ on sjedi u ćeliji je slijedeći: ‘Sokrat je odbio priliku da pobjegne iz zatvora i ode u drugi grad.’ On je odabrao ispoštovati svoj ugovor sa Atenjanima i popio je otrov. Slično tome, ako me netko upita zašto vam pišem, ne mogu odgovoriti na slijedeći način: ‘Tako što tipkam na kompjuteru’.

nastavak teksta

Materijalistička znanost (ne i znanost općenito) pokušava pobrkati pitanja ‘Kako’ i ‘Zašto’, u očitom napadu na svaki oblik metafizičke teleologije. Tako na pitanje ‘Zašto je nebo plavo?’, oni nam objašnjavaju ‘Kako’ je nebo plavo.

Rasprave radi, kada bismo temu razmatrali teleološki i hipotetski prihvatili postojanje kreatora, onda atmosferska znanost (tzv. atmosferska znanost) nema baš nikakvu ideju zašto je nebo plavo. Znanstvenici znaju jedino kako je nebo plavo.

Razmotrimo na primjer sliku Renoir-a. Tko je bolje razumije – ostvareni povjesničar umjetnosti ili kemičar koji se bavi bojama? Kemičar može tvrditi da su boje na platnu zapravo samo hrpa molekula bez ikakvih boja. No uistinu, slikarsko je djelo teleološko: Renoir je želio da oku dostojnog promatrača ono bude prikladan prizor.

Stoga prije nego ćemo svjesnost podrediti mrtvoj materiji, tvrdeći da nam kemijska znanost o ličilaštvu govori o Renoir-u više od povjesničara umjetnosti, možemo dati prednost razvijenoj svjesnosti nad mrtvom materijom, i zaključiti da su boje, teksture, oblici i kompozicija na platnu – krajnja svrha slikarskog djela.

Iz te perspektive, svjesno iskustvo umjetnine je najuzvišenije značenje i stvarnost slikarskog djela. Analogno tomu, Krišna/Bog svojim umjetničkim izričajem čini nebo plavim.

Plava boja postoji u jedinstvenom iskustvu kojega čine promatrač, promatrano i samo promatranje. Tvrditi suprotno podrazumijeva radikalno podređivanje živuće svjesnosti mrtvoj materiji, čin koji će teško naći ozbiljno filozofsko opravdanje.

Zatvori

Individualnost i duhovni put

Individualnost i duhovni put

Pitanje: Za mene je duhovo putovanje individualno, nešto vrlo osobno. Ne može se staviti u okvire organizacija niti regulirati pravilima. Ne mislim da svatko treba slijediti jedan put. Svatko treba slušati vlastitu istinu. Kako ti to vidiš?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: To mi se čini kao jedan od mnogobrojnih citata koji privlače moderne ljude i zvuče mudro. No, takve i slične izjave kada se pobliže promotre otkrivaju ozbiljne logičke probleme . Evo nekoliko poanti:

1/ Duhovni je put individualan i nešto vrlo osobno, u to nema sumnje. No istovremeno je socijalan, i temelji se na odnosima s drugima. Primjerice, naučio si nešto mudro od bhakte prijatelja. To je primjer društvene prirode znanja. Isto tako, tvoj jer prijatelj učio od  prethodnih učitelja.

Kad bi doslovce svatko imao vlastitu istinu, svijet bi bio u kaosu i ludilu. Ljudi se ne bi mogli čak ni sporazumijevati, pa ni rukama, jer bi svatko svemu pridavao vlastito značenje. No ako u stvarnome svijetu proučavamo mudre tradicije, vidimo da one imaju mnoge zajedničke poante, a da se razlikuju po nekim pojedinostima.

Živimo u narcističkome dobu, što su i pokazali nedavni izbori u SAD-u, i naivna zamisao da smo svi mi apsolutno jedinstveni jako privlači ljude ovoga doba.

nastavak teksta

2/ Tvoj prijatelj tvrdi da se duhovni put ne može staviti u okvire neke organizacija niti regulirati pravilima. Tko je uredio i tiskao ove knjige bez organizacije? Tko ih je dijelio? Je li ikad itko postao uspješan sportaš bez organizacije i pravila? Ili veliki glazbenik? Veliki – bilo što? Vježbom do savršenstva – tako je to u ovome svijetu. Dakle, glupo je odbaciti organizaciju i pravila.

3/ Čak nam navodi klasičan primjer proturječnosti sa samim sobom: “Nije istina da svatko treba slijediti jedan put.“ Da je to istina, onda mu nitko ne bi trebao vjerovati kad kaže da svi ljudi ne bi trebali slijediti isti put. Kad bi svatko slijedio ono što on kaže, onda je očito da proturječi samome sebi. Nikad ne reci nikad.

Osobno sam prihvatio Prabhupadu jer je prozreo svu taštinu i ispraznost suvremene misli i dao nam nesektaško, nefanatično, uključivo a ipak odlučno i specifično objašnjenje stvarnosti.

Dakako, svi imamo pravo odabrati svoj put, i ja vam želim uspjeh u onome što izaberete.

Zatvori

Od koga dolaze blagoslovi?

Od koga dolaze blagoslovi?

Pitanje: Ima li uistinu samo Krišna moć da blagoslovi dušu, ili i neka duša posjeduje određenu moć da blagoslovi drugu dušu? Od kakve je ‘tvari’ blagoslov sačinjen?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: To je fascinatna tema. U ISKCON-u djelujem u ulozi gurua i mogu posvjedočiti, koliko razumijem, kakve god da blagoslove mogu podariti – to su Krišnini blagoslovi – koji naizgled dolaze kroz mene.

Na primjer, siguran sam da mnogi od nas imaju iskustvo kada su davali predavanje, ili jednostavno govorili nekome, kasnije bi nam osoba, ili više njih, prišla s riječima: “Rekao si upravo ono što sam trebao čuti.” Krišna nas je očigledno naveo da kažemo ono što je bilo potrebno.

Osobno nisam primjetio da posjedujem neku određenu količinu blagoslova koje mogu dijeliti prema svome nahođenju – poput nekog novca na bankovnom računu – pa da dijelim pozajmice ili darove po svojoj volji.

Međutim, ako vjerno predstavljamo Krišnu i netko uzvrati duhovno, mogu razumjeti da će Krišna tu osobu blagosloviti. Isto tako, ako djelujemo svjesno Krišne, a netko nas vrijeđa ili uznemirava, mogu razumjeti da će Krišna toj osobi dati posljedice njezina djelovanja. Moje iskustvo je da u svakom slučaju Krišna kontrolira posljedice, bilo da su dobre ili loše.

Ne smatram da postoji nešto kao ‘skladište’ blagoslova.

O kritiziranju…

O kritiziranju…

Pitanje: Što o kritiziranju veli Sadhu (Sveta osoba)?

Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakur – Odgovor: Nemoj kritizirati bhakte (osobe predane Bogu) ili abhakte (one koji nisu predani Bogu). Ponajprije sagledaj svoje vlastito stanje i pokušaj pročistiti sebe.

Ima li u tebi ikakve požude? Postoji li u tebi ikakvo varanje (kutinati), ili ne postoji?

Budi zabrinut oko toga, nemoj se baviti drugima. Šri Guru i Gospodin Krišna su odgovorni za njih. Ti ne možeš ništa učiniti da bi im pomogao, stoga nemaš pravo kritizirati.

Zbunjenost je blagoslov

Zbunjenost je blagoslov

Pitanje: Pretpostavljam da smo svi stvoreni s nekom svrhom. Ali, ako smo u stanju zbunjenosti kako ćemo uistinu razumjeti koja je svrha našega života?

H.H. Radhanath Swami – Odgovor: Zbunjenost je blagoslov, jer kada smo zbunjeni to nas prodrma iz naše omamljenosti ugodom i tada počinjemo postavljati pitanja kakva ti danas postavljaš. To je osnova Bhagavad-gite: Arđuna je bio u potpunoj iluziji. Zatim je postao jako zbunjen; svoju iluziju smatrao je istinom. Bhagavad-gita započinje kada Arđuna kazuje Krišni zašto se neće i ne može boriti. On je imao vrlo dobru logiku, tako dobre znanstveno filozofsko socijalne razloge. No konačno, sva njegova razmišljanja i zaključci nisu ga mogli spasiti od jada i žalosti. Priroda je ovoga svijeta da se događa upravo ono što ne želimo da se dogodi.

Arđuna je potom postao zbunjen i u tom stanju obratio se Bogu. kārpanya-dosopahata-svabhāvah prcchāmi tvām dharma-sammūdha-cetāh.“Sada sam zbunjen. Ne znam što treba učiniti, a što ne. Molim Te pouči me.”

Zbunjenost nas može izbaciti iz naše zone komfora i to su trenuci upravo potrebni da bismo rasli, da bismo se uzdigli iznad našeg trenutnog stanja. U toj zbunjenosti tragamo za odgovorima. A kada tragamo u društvu svetih ljudi, u duhovnoj literaturi, u imenima Boga – tada možemo pronaći istinsku vjeru i uvjerenost, stvarnu spoznaju koja nas zauvijek oslobađa od zbunjenosti.

Zbunjenost je blagoslov – ako joj se prikladno odazovemo.

Je li Duša izvorno svjesna Krišne?

Je li Duša izvorno svjesna Krišne?

Pitanje: Kako bi dokazali da duša izvorno nije svjesna Krišne i da izvorno ne posjeduje čistu bhakti, neki navode slijedeću izjavu, kao i neke druge izjave Šrila Prabhupade: “Samo kada hlādinī-śakti izvire iz Šri Kṛišne i nakon što je podarena živom biću kako bi ono privuklo Gospodina, živo biće postaje čisti ljubavnik Boga”.

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Pojašnjenja radi, predlažem da u širem kontekstu razmotrimo načelo odnosa između Kṛišne i jīve (vječne duše). Na primjer, u poznatom stihu Bhagavad-gite 15.15. Krišna jasno govori da Se nalazi u našim srcima i da od Njega dolaze sjećanje, znanje i zaborav. To ne znači da je jīva (duša) u svom izvornom stanju bez svijesti i lišena svega znanja ili sjećanja. Kao što znamo, duša je po svojoj prirodi svjesna, a biti svjestan podrazumjeva znati nešto. Čak i jako zbunjena bića mogu ispravno sagledavati boje, oblike, pravo značenje jezika ili osnovne zakone prirode – kao što je npr. sila teža. Stoga činjenica da znanje i sjećanje dolaze od Krišne ne znači da je duša izvorno nesvjesna.

Slično tome, Krišna kaže da sve dolazi od Njega. “Sve” uključuje i duše, a ipak On također izjavljuje da duše postoje oduvijek.

Zaključak: Činjenica da netko ili nešto “dolazi od” Kṛišne ne znači da nije i prethodno postojalo. Činjenica da bhakti (ljubav prema Krišni) dolazi od Krišne ne znači da bhakti izvorno ne postoji u duši.

Podrijetlo duše

Podrijetlo duše

Pitanje: Zašto neki bhakte smatraju da nije važno znati o izvoru (podrijetlu) duše? I možemo li se istinski povezati i biti samilosni prema svim dušama ako ne znamo odakle dolaze?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Što se tiče izvora duše i važnosti rasprave o tome, podijelit ću svoje misli. Prabhupada je rekao da je to važna tema i da ćemo to razumjeti kada se vratimo Krišni. Stoga ne bismo trebali brinuti oko toga. Moj zaključak: Važno je za osobe zainteresirane za filozofiju. Za one koji nisu – jednostavno mogu služiti Krišnu i saznati poslije. Nekoliko teorija o izvoru duše nalazim neprihvatljivima.

nastavak teksta

Na primjer:

A/ Duša je došla od Tata-stha shakti (granična energija Krišne). Ovdje je problem slijedeći – Tata-stha shakti nije mjesto već vrsta energije. Mi dolazimo iz mjesta, a ne kategorije energije.

B/ Duša je došla od Maha-vishnu-a. Ova teorija brka dva događaja. Između stvaralačkih ciklusa mi mirujemo u tijelu Maha-vishnu-a iz kojeg odlazimo u novi univerzum. Ovo objašnjava ciklički izvor, ali ne i naš osnovni izvor.

C/ Svaka od ovih teorija stvara više filozofskih problema nego ih rješava. Navedimo problem teodiceje, filozofske grane koja pokušava objasniti kako je svedobar Bog mogao stvoriti svijet pun zla (“problem zla”).

1) Duše pate u ovom svijetu pod Božjim nadzorom.
2) To može biti moralno opravdano jedino ako sami stvaramo svoju patnju birajući pogrešne djelatnosti.
3) Sami smo odgovorni za vlastite izbore jedino ako znamo sve moguće izbore i potom svjesno biramo, radije nego da u neznanju prisilno biramo.
4) Istinski možemo znati sve mogućnosti jedino ako znamo da je Krishna/Vishnu izbor. Ali ovo je istinita opcija jedino ako uistinu razumijemo Krishnu/Vishnu-a.

Zaključak: Da bi naša patnja bila moralno opravdana, morali smo poznavati Krišnu.
U jedinim Bhagavatam stihovima (4.28.53-55) koji spominju naš izvor (podrijetlo) Krišna dva puta kaže da smo Ga odbacili i došli u ovaj svijet. To je bio naš izbor. Stoga, prihvaćam verziju Bhagavatama.
Zatvori