Dvije zagonetke…

Dvije zagonetke…

1..Što je prvobitni uzrok svih uzroka?
2..Ocvirek – što bi ta riječ mogla značiti?

marijan

Marijan odgovara:

1..Prvobitni uzrok svih uzroka je Krišna. On je vrhovni Bog. Krišna posjeduje vječno, u potpunosti blaženo duhovno tijelo. Krišna je izvor svega i nema Svog izvora.

2..Ocvirek – to je moje prezime. Zapravo, to je prezime tijela u kojem se ja vozim. Tijelo je automobil, a vječna duša je putnik!

Kraj balade

Kraj balade

Kraj baladeKoja će se sretna duša zapitati: “Tko sam ja i kako sam dospio na ove kazališne daske? Postoji li režiser ove čudne predstave? Je li to komedija ili tragedija?” Na početku si kriknuo, na kraju vrisnuo, a između toga… Kako će izgledati tvoja uloga? Jedno polje bit ćeš zaigrano dijete nesvjestan ičega oko sebe. Jedno ćeš polje provesti mijenjajući frizure u vatrenom bunilu zaljubljenosti. Cijelo jedno polje ti ćeš jesti. Pokoje polje biti ćeš bolestan Jedno polje ćeš se ljutiti, čekati u redu, dosađivati se i trpjeti tjeskobu. Tri polja provest ćeš spavajući dubokim snom. Dva do četiri polja teško ćeš raditi za održavanje automobila, kuće i obitelji, za kruh i struju. Često ćeš se nadati i nadati da se dogodi nešto drugačije, nešto neočekivano.

No, ako bude sreće, nećeš se navlačiti po sudskim parnicama i trpjeti čir na želucu. Malo po malo, sasvim neprimjetno, ti ćeš stariti, stariti… Zadovoljstva putenog uživanja postajat će sve jadnija. Poput natopljene spužve iz koje u mladosti na sam dodir teče sok, kasnije će, koliko god je žmikao i cijedio sve postati zakoreno i suho. Senilan í usporen, podbočen staračkim štapom, čekat ćeš kraj balade. Nasljednici se neće previše truditi skriti svoju nervozu. Nestrpljivo će čekati da se riješe zadnje pravne formalnosti. Ne bi bilo loše na vrijeme se upitati – ‘Tko sam ja i kako sam dospio na ove kazališne daske? Postoji li režiser ove čudne predstave?’

(iz knjige Probuditi se na otoku; autor Gordan Jurković)

Vječne sunčane obale‏

Vječne sunčane obale‏

Vječne sunčane obale‏Kakav bi to Bog bio, moj prijatelju, čija bi kreacija bila krnja, falična, providna i jeftina? Kada bi bila nepotpuna, lako shvatljiva i od beskraja manja? Pa, naravno da je čudesna, beskrajna i neshvatljiva. Ali, to ne znači da si osuđen na slijepo vjerovanje i puko bauljanje. Slijepa vjera najčešće dovodi do razočaranja i frustracije. Slijepa vjera zapravo ne vodi nikamo, niti je put, niti smisao. Put je živ kao i ti, i uvijek se možeš raspitivati, tragati, graditi… Znanje i razumijevanje s vremenom će rasti u tebi. Rasti i narasti do neslućenih granica o kojima nisi nikada niti sanjao.

Ako prizoveš svjetlost i čistoću – oni će sve obasjati. I na tome putu, u jednom će se trenutku dogoditi nešto što nećeš lako drugima moći objasniti. Potpuno ćeš se opustiti i prepustiti nektaru samoobasjanog znanja – duhovnome zvuku. Ne moraš se zamarati sumnjama. Na tome putu nema gubitnika. Na tome putu sve će se dogoditi na najljepši mogući način. Jer… Imaš Oca koji je veoma moćan, inteligentan, dobronamjeran i slobodan od svih predrasuda. Slobodno Mu možeš prići i reći sve što ti je na srcu. Možeš Mu prići i razotkriti sve skrivene tajne i slabosti, znajući da Njegova širina i razumijevanje nemaju granica.

Prići Mu možeš uvijek, kada god poželiš. I On ti kaže: “Što god želiš, što god voliš. Samo dođi do Mene i vidjet ćemo koji su put i rješenje najbolji. Vidjet ćemo što se može učiniti. Ako si upao i u najdublju tamu, ako sve izgleda beznadežno… Otvori se prema Meni, premostiti ćemo sve zapreke. Samo otvori srce i misli Meni, samo se otvori. Moja želja je da se konačno upoznamo.” Bilo bi djetinjasto zanemariti pomoć i ispruženu ruku osobe koja ima takav kapacitet, koja te iznova i iznova poziva: “Hajdemo zajedno vidjeti što se može učiniti.” Zato vrijedi prići iznova i iznova. Tada sve postaje živo, smisleno i zanimljivo. Vrijedi neumorno tragati i upijati mudrost svetih tekstova. Baš sve, baš sve – tada će se dogoditi na najljepši i najlakši mogući način. Na kraju krajeva, svaki put koji odaberemo pod nebeskom je kapom. “Kako mi se netko preda, tako ga nagrađujem. Svatko slijedi Moj put u svakom pogledu o Prithin sine.” (Bhagavad-gita kakva jest 4.11)

U jednom povjerljivom navodu rečeno je: “Kada Mi netko priđe tražeći materijalne pogodnosti i darove, Ja ću mu već ispuniti te želje i dobro da Mi je prišao i otvorio srce. Ali, u povjerenju – tu će se još koješta nepredviđenog dogoditi, tako da će ta osoba izgubiti svaki ukus za ponovno kušanje takvih stvari. To će biti Moj poseban dar. Činim to samo zato da bih mogao dati nešto što je od neprocjenjive vrijednosti i izvor istinske, a ne lažne sreće. Živa bića najčešće ne shvaćaju za čime tragaju i za čime čeznu. Jako im je teško razumjeti da su mrvice sreće oko kojih se natežu i ratuju u ovome svijetu puke i nevažne tričarije. Njihovo je pravo nasljedstvo ocean narastajućeg blaženstva. Ja ih želim dovesti do tih vječnih sunčanih obala.”

(iz knjige Probuditi se na otoku; autor Gordan Jurković)

Mirko je duša od čo'jka!

Mirko je duša od čo’jka!

Moj tata Mirko ne samo da je duša od čoj’ka, već on stvarno i ima dušu! Zapravo, ta vječna duša sada ima privremeno tijelo imenom Mirko. Prošla je ta duša već kroz mnoga tijela, zato ja mom tati stalno divanim da kad crni gavro dođe treba pjevat Hare Krišna i tako dušom prhnut na Krišnaloku – božansku planetu u duhovnom svijetu!

m-novo

Bog prihvaća iskrenu dušu

Bog prihvaća iskrenu dušu

Bog prihvaća iskrenu dušuSva živa bića nadahnjuje Gospodin u njihovom srcu da djeluju na različite načine. Ljudi različitih religija slave Gospodinova Sveta Imena i odlike prema gledištu njihovih spisa i Gospodin prihvaća svačije raspoloženje.

Ako je netko zloban prema drugoj religiji, zapravo gaji zlobu prema samome Gospodinu, koji se tom religijom obožava. S obzirom da je Bog jedan, takva osoba postaje zavidna na istoga Svevišnjeg Gospodina kojeg obožava.

(Haridas Thakur – duhovni genij iz 16. stoljeća)

Arnold & Terminator

Arnold & Terminator – what’s the difference?

Arnold Schwarzenegger
Terminator

Arnold has an eternal spirit soul, full of bliss and knowledge…Terminator doesn’t…

Schwarzenegger-Spritual-soul

Know that which pervades the entire body is indestructible. No one is able to destroy the imperishable soul. For the soul there is never birth nor death. Nor, having once been, does he ever cease to be. He is unborn, eternal, ever-existing, undying and primeval…

(Bhagavad-gita 2.17 & 20)

Nismo roboti

Nismo roboti

robotiKako prije četrdeset godina tako i danas, junaci mnogih filmova upravo su roboti. Ponekad su to dobri momci, a onda se program poremeti pa postanu opasni i loši, a onda ponekad opet dobri… Terminator, R2D2 i C3PO iz Ratova zvijezda, Data iz Zvjezdanih staza – samo su neki od mnogih. Ti su roboti najčešće iznimno sofisticirani strojevi i kamerom mogu registrirati oblike, mikrofonom zvukove,nekim drugim uređajem mirise, itd. Oni mogu na razne načine djelovati ili čak izreći: “Ovaj je automobil crven i baš mi se sviđa!” No ipak, nije da te kamere i mikrofoni to uistinu i doživljavaju. Drugim riječima, roboti su uvijek i samo mrtvi strojevi koji nisu ni svjesni, ni živi. Iako po mnogo čemu mogu biti vrlo slični ljudskim bićima, oni nikad neće moći poput ljudi uistinu živjeti. Zašto je to tako? Zato što čovjek ima živu dušu, a robot je nema.

Zapravo, iako je uobičajeno poimanje da tijelo ima dušu pa je stoga živo, pravilno je shvaćanje sljedeće – duša ima tijelo i zato je ono prožeto svjesnošću, tj. životom. Bilo da je u pitanju pravo ljudsko tijelo, nastalo i rođeno od oca i majke, ili robot stvoren u nekom od japanskih znanstvenih instituta – uvijek je u pitanju stroj načinjen od materijalnih elemenata (zemlje, vode, vatre, zraka i etera) koji nikad niti nije živ. Ono što prožima tijelo ljudskoga bića (ili životinje) jest život koji je simptom prisutnosti duhovne duše. Možemo reći da je zbog prisutnosti duše tijelo oživjelo, no to se uistinu nikad ne događa.

Ono što je uvijek živo jest duša, a ono što je uvijek mrtvo jest materijalno tijelo. Kad je duša prisutna, tijelo se doima živim i živa duša u takvim okolnostima koristi grubo tijelo i suptilni um kako bi imala interakciju s materijalnom realnošću. U takvim okolnostima duša usvaja pogrešan koncept “ja sam ovo materijalno tijelo” i zamišlja da je gospodar, kontrolor i uživatelj svega što je okružuje. No, niti je gospodar, niti je kontrolor, a uživatelj – još manje. To znači da nismo ni crnci, ni bijelci; nismo ni Amerikanci, ni Rusi, ni Kinezi; nismo ni tajkuni, ni sirotani; nismo ni debeli, ni mršavi; nismo ni lijepi, ni ružni… Svako poistovjećivanje s prolaznim tijelom nužno dovodi do nekakvoga pogrešnog imenovanja, separatizma i konačno sukoba. Istinsko ujedinjenje i mir dogodit će se kad čovjek shvati da je vječna duša i da smo u tom smislu konačno svi braća i pred Bogom isti.

Budući da obrazovne ustanove nemaju znanje o prirodi vječne duše i njenom odnosu spram materijalnog svijeta, ljudska bića sve više uranjaju u ludilo nezasitne požude, pohlepe i mržnje, ratujući oko materijalnih resursa i eksploatirajući ih na krajnje destruktivan način. Majka priroda, naravno, ima svoje odgovore u vidu tsunamija, potresa, vulkanskih erupcija, uragana, poplava, nestašica, suša, epidemija… Tako čitava civilizacija klizi ka paklenim uvjetima života i to je poklon koji odrasli ostavljaju budućim generacijama (svojoj djeci) u naslijeđe. “Slijedeći takve zaključke, demonski, izgubljeni ljudi, bez inteligencije, čine beskorisna, užasna djela namijenjena uništenju svijeta. Zaplevši se u mrežu stotina tisuća želja, obuzeti požudom i srdžbom, nezakonitim sredstvima zgrću novac kako bi zadovoljili osjetila.”

Bhagavad-gita kakva jest 16.9. i 12.

“Civilizacija je neograničeno umnožavanje nepotrebnih potreba.” – Mark Twain]

Duhovna duša

Duhovna duša

dusaMaterijalno se tijelo rađa u obliku bebe, zatim raste i postaje tijelo djeteta. Nakon nekog vremena poprima oblik mladića ili djevojke, te sazrijeva do tijela muškarca ili žene. Potom postupno stari i postaje tijelo starice ili starca, i napokon u potpunosti propada i umire. Usprkos svim promjenama tijela, osoba unutar tijela uvijek je ista! Ta ista, nepromijenjena konstanta svjedok je svih mogućih promjena koje se zbivaju i u okviru grubog tijela, i na planu suptilnog uma. Drugim riječima, taj se promatrač razlikuje od objekata koje promatra – razlikuje se i od treperava uma i od promjenjiva tijela. Taj je promatrač vječna i neuništiva živa duša. “dehino ‘smin yatha dehe… Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena.”Bhagavad-gita kakva jest 2.13.

Mediji nas nerijetko izvješćuju o nastojanjima znanstvenika koji žele usporiti ili u potpunosti zaustaviti proces starenja tijela. U svrhu takvih istraživanja poneki multimilijunaši sponzoriraju goleme svote novca nadajući se dostignuću besmrtnosti. No, besmrtnost je već utkana u nama, jer duša je vječna; a što se tiče materijalnog tijela, ono je neizbježno osuđeno na prolaznost, odnosno na starenje i nestajanje. Strategija dostizanja besmrtnosti leži u duhovnom razumijevanju i sazrijevanju, ne u novcu milijunaša i manipuliranju materijalnim elementima. “Trebaš znati da je ono što prožima cijelo tijelo neuništivo. Nitko ne može uništiti neuništivu dušu.”Bhagavad-gita kakva jest 2.17.

Duša je putnik u kočiji materijalnog tijela, inteligencija je vozač, um predstavljaju uzde, a konji su čovjekova osjetila. Kad je inteligencija duhovna i moćna, tad se putovanje kroz život jako lijepo odvija. U suprotnome, osjetila postaju poput divljih konja koji potpuno neovisno od uzdi i vozača odvode putnika (dušu) na razne sulude i mračne putove. Tako čovjek zbog neovladanih osjetila i uma u raznoraznim svakodnevnim okolnostima nanosi sebi i drugima bol, učestalo izazivajući probleme i mučne situacije. Um je čovjekov prijatelj ili neprijatelj. Kad je um ovladan, tad je najbolji prijatelj, no ako je neovladan i van kontrole, onda je čovjekov najopasniji neprijatelj.

Duša lišena duhovne inteligencije u neznanju vrlo se lako poistovjećuje s umom, iako je samo svjedok, odnosno promatrač, i kao takva u potpunosti različita od njega. Kao što se Mjesec razlikuje od bijelih i crnih oblaka koji preko njega prelaze, tako se i duša posve razlikuje od raznoraznih misli što dolaze i odlaze. Vede nas pozivaju da se jako ozbiljno pozabavimo istinskim neprijateljima koji prikriveno i vrlo vješto zauzimaju razne strateške pozicije unutar našega bića, ranjavajući nas uvijek iznova. Kad mržnja, pohlepa ili zloba prožimaju čovjekov um, tad inteligencijom trebamo ponajprije otkriti njihovu prisutnost, a potom ih početi sustavno ispraćati. To se zove čišćenje ogledala uma isrca. Dakako, za to je potrebno nešto odlučnosti i upornosti. U Vedama je rečeno da um je nemiran, buntovan, tvrdoglav, veoma snažan i da ga je teže obuzdati nego vjetar.

Kad ogledalo uma postane očišćeno od svih vrsta mračnih leptira, tad lako možemo prepoznati predivnu istinu – svijet razigranih najdivnijih leptira ljubavi… Leptiri ljubavi predstavljaju emotivnu vezanost koja je prirodno stanje za svako živo biće. Svatko želi voljeti i svatko želi biti voljen. To je naša najdublja potreba, neodvojiva istina same duše i podrazumijeva razvijanje vezanosti za voljenu osobu. No, priroda je ovoga svijeta da se može dogoditi pucanje veze ili odvajanje uslijed tragičnog događaja. U tim okolnostima sav svijet svjetlosti i radosti može odjednom postati svijet mraka, tuge i očaja.

To su obično jako krizna razdoblja i pojedinim se osobama tad u mislima roje najcrnje ideje kao jedino moguće rješenje bijega od agonije. Ako su ljubav i vezanost prirodni i ako su neodvojiva istina same duše, kako je onda moguće da nas mogu dovesti do patnje? Te su teme od presudne važnosti. Prvo je potrebno razumjeti zašto uopće dolazi do vezanosti. Zašto pjesnici pjevaju: “Ti si moj svijet; ti si moja ljubav; ti si sav moj bol; ti si moja inspiracija za sve što radim, za sve što mi treba…” Vezanost se događa zato što smo nekim ili nečim – opet i neizostavno – očarani. Htjeli, ne htjeli, uslijed druženja događa se očaranost i vezanost – “to ne bira pamet, nego srce” – pjeva Đorđe.

Riječ ‘očaranost’ sasvim je prikladna jer je blisko povezana s riječima ‘čarolija’ i ‘čar’. Naime, u ovaj svijet tupih i mrtvih materijalnih elemenata (zemlje, vode, vatre, zraka i etera) utkana je čarolija estetike, emocija, karakternih odlika i, napokon, samoga života. Ta čarolija ne nastaje uslijed kaosa slučajnih interakcija materijalnih elemenata. Ne, to se nikad ne događa slučajno i takvo je poimanje vrlo neinteligentno i pogubno: “Uvjeren sam da se On (Bog) ne kocka.” – Einstein. Čarolija ljepote, pokreta, glazbe, mirisa i okusa – esencija je što daruje draž, ushit, uživanje, vrijednost, bit. Ta je čarolija suština zbog koje živimo. Svaka osoba posjeduje u nekoj mjeri nešto od tog zagonetno čarobnog ili šarmantnog – i zbog toga se događa vezanost.

Pravilno je razumijevanje da je princip privlačnosti i vezanosti uvijek i neizostavno povezan s Izvorom sveg zadovoljstva, ljubavi i čarolije. Upravo je taj Izvor sveprožimajuća stvarnost u svakom našem odnosu i vezanosti. I napokon, konačna je istina da je sam taj Izvor jedino i uvijek ono s čime smo očarani, za što smo vezani. Nikad nije postojalo, niti će postojati netko ili nešto drugo što nas očarava. To je uvijek i samo Apsolutni Izvor, koji već prema stanju naše svjesnosti prepoznajemo u Njegovu izvornom obliku ili u odrazu unutar materije. “Znaj da sve što je bogato, lijepo i slavno potječe iz malene iskre Moga sjaja.” Bhagavad-gita kakva jest 10.41.

Kad taj Vrhovni Apsolut prepoznajemo u Njegovu izvornom obliku, onda su naša vezanost i ljubav narastajući i neprekinuti. Kad Izvor prepoznajemo u odrazu, tad je ljubav uvijek pod prijetnjom prolaznosti, jer je pomiješana i obojana nečim što ipak nije – ljubav.

“Kad bi se riječ ‘ljubav’ svugdje zamijenila riječju ‘požuda’ popularne pjesme bile bi bliže istini.” – Sylvia Plath

Materijalno tijelo i um

Materijalno tijelo i um

materijalno-tijeloMaterijalno tijelo i um samo su prekrivači duše i nemaju sposobnost doticaja s duhovnom dimenzijom i izvornim duhovnim obiljima, niti su sposobni podnijeti prevelik ‘teret’ zadovoljstva koje se doživljava u duhovnoj sferi. Čak i unutar materijalne sfere, materijalno tijelo može podnijeti intenzitet zadovoljstva do određene mjere, a zatim se doživljaj polako i neizbježno počinje smanjivati i gasiti. Duša je po svojoj izvornoj prirodi viša energija Božjeg stvaranja, te posjeduje izuzetne moći i mogućnosti. Jedna od tih mogućnosti ima vrlo poseban značaj – za razliku od materijalnog tijela i uma, duša može podnijeti iskustvo oceana narastajućeg blaženstva a da ne klone uslijed neograničenog intenziteta doživljaja. Dušu ne može zadovoljiti ništa manje od oceana blaženstva. Čak i ako u takvom neograničenom blaženstvu prođu eoni, duša još uvijek neće posustati, već će se sve više osjećati okrijepljenom u zanosu transcendentalnog uživanja.

To je svakako dijametralno suprotna mogućnost naspram na svaki način ograničenog kapaciteta prolaznog materijalnoga tijela i uma. Kad zahvaljujući dobroj sreći čovjek počne sazrijevati u razumijevanju prirode duše, sama pomisao na zaborav o tim istinama u njegovu srcu izaziva nelagodu i strah. Za onoga tko je istinski spoznao prirodu atme, duše, opcija prebivanja ili ostanka u sferi materije nema prevelikog smisla. Jedino što preostaje jest vječno ljetovanje na azurnim obalama duhovnog oceana ljubavi. Ako netko sumnja da je sve ovo što tu piše zabluda ili izmišljotina, neka ništa ne brine. Samo neka se opusti i nastavi čitati – sve je to istina. Za sve nejasnoće, pitanja i dodatna objašnjenja slobodno se obratite…

“Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena.” – Tin Ujević

Vede razotkrivaju da je stvarni identitet svake osobe sat-cit-ananda vigraha, oblik vječnosti, znanja i blaženstva. Vječnost, znanje i blaženstvo već su utkani u najdublje pore našega bića i oni su, htjeli mi to ili ne, neodvojivi dio nas. Kad vječna duša ostvari dodir s Izvorom svega najdivnijega, tad shvaća da je našla ono što je oduvijek tražila. Apsolutni Izvor svega što postoji posjeduje neograničeno očaravajući utjecaj koji u duši pobuđuje ocean blaženstva, ljubavi i radosti. Ta informacija pripada kategoriji krajnje bitnosti i stoga je svaki iskreni tragatelj za vrednotama treba u dobrom društvu čim više ozbiljno razmatrati. To je jedinstveni i beskrajni utjecaj za kojim tragamo – utjecaj koji ima kvalitetu i sposobnost da u duši uzburka ocean blaženstva, ljubavi i radosti. Svaki pokušaj usporedbe sreće i zanosa koje smo imali priliku kušati u okvirima materije s blaženstvom izvornog uživanja – neprikladan je. Vedska duhovna znanost na svaki nas način pokušava nadahnuti da se vrlo ozbiljno usredotočimo na tematiku i potragu za Apsolutnim Izvorom sveg obilja i ljubavi.

Za ilustraciju spomenuo bih detalj iz povjesnice koja opisuje vrlo neobičan susret koji su doživjeli četvorica Kumara… Četvorica su Kumara po cijelom univerzumu slavni vedski mudraci, utemeljeni u čistoj duhovnoj svjesnosti spoznaje neosobne svjetlosti Apsoluta. Ta se svjetlost naziva Brahman i predstavlja duhovni sjaj podređen osobnom vidu Apsolutne Istine. Položaj tih velikih mudraca veoma je rijedak i njihovo unutarnje zadovoljstvo običnu je čovjeku nepojmljivo. Vrlo imućna čovjeka ne zanimaju trećerazredni proizvodi, bilo da se radi o hrani, odjeći ili automobilima, već samo prvorazredni; slično tome, Kumare su bili posve nezainteresirani za bilo kakve užitke na nivou grube ili suptilne materije. Kad bi se sveukupnost svih najčudesnijih rajskih užitaka uvećala milijunima puta, još se uvijek ne bi mogla ni približiti jednoj jedinoj kapi zadovoljstva koje je prožimalo srca tih mudraca.

Slobodni od bilo kakvih utjecaja gubitka i dobitka, časti i nečasti, topline i hladnoće, sreće i nesreće, nesmetano su lutali svemirom podarujući svakome koga bi susreli duhovno znanje i dobru sreću. No, neobičan splet okolnosti iznjedrio je veliku promjenu i neočekivanu spoznaju čak i Kumarama… Jednom oni poželješe posjetiti Narayanu (Narayana je jedno od brojnih imena Boga spomenutih u Vedama) na duhovnom planetu Vaikunthi. Prolazeći kroz brojne dveri, Kumare napokon dođoše i do mjesta gdje im dvojica vratara prepriječiše put. Taj je događaj bio vrlo neobičan i gotovo nezamisliv za tako uzvišene duhovne predjele. I dok se između Kumara i čuvara dveri začinjala priča koja će kasnije prožimati cijeli Bhagavatam od 18.000 strofa, jedan nevidljiv i naizgled posve običan povjetarac s Vaikunthe donio je miris lišća i cvjetova kojim su bila ovjenčana stopala Gospodina Narayane.

U trenutku kad je aroma samo dotaknula njihove nosnice, Kumare su doživjeli promjenu u tijelu i umu. Bitno je ne zaboraviti da njih nitko i ništa nije moglo pomaknuti iz beskraja unutarnjeg mira, dok su uživali u spoznaji svjetlosti neosobnog Brahmana. No, sad odjednom i posve neočekivano, običan povjetarac, naizgled puki lahor, donio je miris tako božanski neodoljiv i privlačan, da su se Kumare našli potpuno zarobljeni, sasvim nemoćni oduprijeti se tom utjecaju. Zapanjeni, međusobno su se pogledavali, razmatrajući uzrok takvih neočekivanih okolnosti.

Zapravo, nigdje se niti ne spominje da su uopće i pomišljali na pokušaj odupiranja čaroliji koja ih je svojim nevidljivim nitima tako nenadano i slatko opčinjavala. Možemo razumjeti kako je ovdje nagoviješteno da je transcendentalni utjecaj privlačnosti Boga beskrajan. Kumare su u potpunosti uspjeli nadići utjecaj privlačnosti materijalne energije, ali privlačnost Narayane bila je posve neodoljiva čak i za njih. Taj događaj zorno potvrđuje jednu od najslavnijih strofa vedske književnosti – Šrimad-Bhagavatam 1.7.10. – “atmaramas ca munayo… Sve vrste atmarama (onih koji nalaze zadovoljstvo u atmi, duhovnom jastvu), osobito oni utemeljeni na putu samospoznaje, iako su oslobođeni svih vrsta materijalnog ropstva, žele čisto i predano služiti Božansku Osobu. To znači da Gospodin posjeduje transcendentalne odlike i zato može privući svakoga, uključujući i oslobođene duše.”

Iako su Kumare bili savršeno utemeljeni u spoznaji neosobnog Brahmana i stoga potpuno imuni na bilo kakvu vrstu privlačnosti prema zamamnim obiljima materijalnog svijeta, tračak dodira s odlikom mirisa Osobnog aspekta Apsoluta u potpunosti je porazio njihovu odvojenost. Bitno je razumjeti da je ta vrsta poraza najveća pobjeda iznad svih pobjeda. Biti poražen i očaran ljepotom Boga savršena je pobjeda za svakoga. “Vječno savršenstvo ljubavi prema Krišni već se nalazi u srcima svih živih bića. To nije nešto što se stječe iz nekog drugog izvora. Kad je srce pročišćeno procesom slušanja i pjevanja, ta se ljubav prirodno budi.” – Caitanya-caritamrta, Madhya 22.107.