Śri Iśopanisada (stihovi) – audio
Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”.
Play
Stop
Śri Iśopanisada (stihovi) – audio
Članci u kategoriji: Śrī Īśopanisada
Bog je potpun i savršen
Bog je potpun i savršen
Śrī Īśopanisada – Prizivanje
om pūrnam adah pūrnam idam
pūrnāt pūrnam udacyate
pūrnasya pūrnam ādāya
pūrnam evāvaśinyate
om — Potpuna Cjelina; pūrnam — savršeno potpuna; adah — te; pūrnam — savršeno potpune; idam — pojavni svijet; pūrnāt — iz potpuno savršene; pūrnam — potpune jedinke; udacyate — stvorene; pūrnasya — iz Potpune Cjeline; pūrnam — potpuno, sve; ādāya — oduzeto; pūrnam — potpuna; eva — čak; avaśisyate — ostaje.
Budući da je Svevišnji Gospodin savršen i potpun, i budući da je potpuno savršen, sve Njegove emanacije, poput ovog pojavnog svijeta, savršeno su potpune. Sve što emanira iz Potpune Cjeline i samo je potpuno. Iako toliko mnogo potpunih jedinki emanira iz Njega, On, kao Potpuna Cjelina, ostaje potpun.
Smisao: Potpuna Cjelina, Vrhovna Apsolutna Istina, potpuna je Božanska Osoba. Spoznaja neosobnog Brahmana i Paramātme, Nad-duše, nepotpuna je spoznaja Apsolutne cjeline. Svevišnji Gospodin je sac-cid-ānanda-vigraha, a spoznaja neosobnog Brahmana predstavlja spoznaju Njegovog aspekta vječnosti, zvanog sat. Spoznaja Paramātme, Nad-duše, predstavlja spoznaju aspekata vječnosti i znanja, zvanih sat i cit. Međutim, spoznaja Božanska Osobe predstavlja spoznaju svih transcendentalnih aspekata – sat, cit i ānande (blaženstva).
Kad netko spozna Vrhovnu Osobu, u potpunosti spoznaje te aspekte Apsolutne Istine. Kao što je već rečeno, Svevišnja Božanska Osoba je sac-cid-ānanda-vigraha. Vigraha znači “oblik”. Potpuna Cjelina nije bezoblična. Kad bi bila bezoblična ili na bilo koji način manja od Svoje kreacije, ne bi bila potpuna. Potpuna Cjelina mora obuhvaćati sve što je unutar i izvan dosega našeg iskustva, inače ne može biti potpuna. Potpuna Cjelina, Svevišnja Božanska Osoba, posjeduje neizmjerne moći, koje su jednako potpune kao Božanska Osoba.
Stoga je ovaj pojavni svijet također potpun u sebi. Dvadeset četiri elementa, koji se privremeno očituju kao materijalni svemir, tako su uređeni da stvaraju sve što je potrebno za održavanje i opstanak svemira. Nitko drugi u svemiru ne treba uložiti poseban napor za njegovo održavanje. Svemir ima određeno vrijeme trajanja, utvrđeno energijom Potpune Cjeline, i kada ono istekne ovo privremeno očitovanje bit će uništeno prema savršenom planu Potpune Cjeline. Malenim potpunim jedinkama (živim bićima) pružene su sve pogodnosti kako bi spoznale Potpunu Cjelinu.
Sve oblike nepotpunosti doživljavamo zbog nepotpunog znanja o Potpunoj Cjelini. Ljudski oblik života je potpuno očitovanje svjesnosti živog bića, a stječe se evolucijom kroz 8 400 000 vrsta života u krugu rađanja i umiranja. Ako živo biće ne spozna svoju potpunost u odnosu s Potpunom Cjelinom u ovom ljudskom životu, koji je blagoslovljen punom svjesnošću, gubi priliku da spozna svoju potpunost i ponovno biva podvrgnuto ciklusu evolucije, po zakonu materijalne prirode. Ne shvaćajući da je u prirodi sve savršeno uređeno za održavanje našeg postojanja, pokušavamo iskoristiti prirodna bogatstva za stvaranje takozvanog potpunog života posvećenog osjetilnom uživanju.
Varavi život osjetilnog uživanja je iluzoran, jer živo biće ne može uživati u djelatnostima osjetila ako nije povezano s Potpunom Cjelinom. Ruka je potpuni dio sve dok je povezana s cijelim tijelom. Kad se odsječe, može izgledati kao ruka, ali gubi sve moći ruke. Slično tome, živa bića su sastavni djelići Potpune Cjeline i ako se odvoje od Potpune Cjeline, iluzorno očitovanje potpunosti ne može ih potpuno zadovoljiti. Potpunost ljudskog života možemo spoznati samo služenjem Potpune Cjeline. Sve službe na svijetu – društvene, političke, mjesne, međunarodne ili čak međuplanetarne – ostat će nepotpune ako se ne povežu sa Potpunom Cjelinom. Kad je sve povezano sa potpunom cjelinom, sastavni djelići postaju i sami potpuni u sebi.
(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
Tko je vlasnik svega?
Tko je vlasnik svega?
Śrī Īśopanisada – Prva mantra
īśāvāsyam idam sarvam
yat kiñca jagatyām jagat
tena tyaktena bhuñjīthā
mā grdhah kasya svid dhanam
īśa — Gospodin; āvāsyam — upravlja; idam — tim; sarvam — svim; yat kiñca — sve što; jagatyām — u svemiru; jagat — živo i neživo; tena — On; tyaktena — namijenio; bhuñjīthāh — trebamo prihvatiti; mā — ne; grdhah — pokušati steći; kasya svit — tuđe; dhanam — bogatstvo.
Gospodin je vlasnik i upravitelj svega živog i neživog u svemiru. Zato trebamo prihvatiti samo ono što nam je potrebno: stvari koje su nam namijenjene. Ostale stvari, ne bismo smjeli uzimati, znajući dobro kome pripadaju.
Smisao: Vedsko znanje je nepogrešivo, jer se prenosi savršenim učeničkim sljedom duhovnih učitelja, počev od samog Gospodina. Prvu riječ vedskog znanja je izgovorio sam Gospodin i ona se prima samo iz transcendentalnih izvora. Riječi koje je izgovorio Gospodin nazivaju se apauruseya, što znači da ih nije izgovorila svjetovna osoba. Živo biće u materijalnom svijetu ima četiri nedostatka: (1) sigurno čini pogreške; (2) podliježe iluziji; (3) sklono je varanju drugih i (4) posjeduje nesavršena osjetila. Nitko uvjetovan ovim nesavršenostima ne može izložiti savršeno znanje. Vede nisu stvorila takva nesavršena bića. Gospodin je prvobitno razotkrio vedsko znanje u srcu Brahme, prvog stvorenog živog bića, koji ga je potom prenio svojim sinovima i učenicima. Oni su ga, kroz povijest, dalje prenosili. Budući da je Gospodin purnam, potpuno savršen, ne podliježe zakonima materijalne prirode kojima sam upravlja.
Međutim, živim bićima i neživim predmetima upravljaju zakoni prirode, što znači da su neminovno pod upravom Gospodinove moći. Īśopanisada je dio Yajur Vede i stoga sadrži znanje o vlasništvu nad svim stvarima koje postoje u svemiru. U sedmom poglavlju Bhagavad-gite (7.4-5), koje govori o para i apara prakrti, potvrđeno je da je Gospodin vlasnik svega u svemiru. Svi prirodni elementi – zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i ego – pripadaju Gospodinovoj nižoj materijalnoj energiji (apara prakrti), dok živa bića, organska energija, pripadaju para prakrti, Gospodinovoj višoj energiji. Obje prakrti, obje energije, izviru iz Gospodina. On je vrhovni, krajnji upravitelj svega što postoji. Sve u svemiru pripada bilo para bilo apara prakrti; sve je u vlasništvu Vrhovnoga Bića. Vrhovno Biće, Apsolutna Božanska Osoba, potpuna je osoba i posjeduje potpunu, savršenu inteligenciju kojom sve usklađuje, zahvaljujući Svojim različitim moćima.
nastavi čitati...
Vrhovno Biće često se uspoređuje s vatrom, a organska i anorganska očitovanja s toplinom i svjetlošću vatre. Kao što vatra širi energiju u obliku topline i svjetlosti, Gospodin očituje Svoju energiju na različite načine. Tako ostaje vrhovni upravitelj, održavatelj i vladar svega. Sve zna i dobročinitelj je svih živih bića. Posjeduje sve moći i šest nepojmljivih obilja: bogatstvo, snagu, slavu, ljepotu, znanje i odvojenost. Zato uz pomoć inteligencije trebamo doći do zaključka da nitko, osim Boga, ničemu nije vlasnik. Trebamo uzeti samo ono što nam je Gospodin namijenio. Na primjer, krava daje mlijeko, ali ga ne pije. Ona jede travu i žito, a njezino mlijeko hrana je za ljudska bića. To je uredio Gospodin. Trebamo biti zadovoljni onime što nam je ljubazno namijenio i uvijek imati na umu komu naša imovina zapravo pripada. Na primjer, za gradnju kuće potrebni su zemlja, drvo, kamen, željezo, cement i razni drugi materijali. Ako razmišljamo u skladu sa Śrī Īśopanisadom, moramo zaključiti da sami ne možemo proizvesti ni jedan od tih građevinskih materijala.
Možemo ih samo prikupiti i svojim ih radom preobraziti u različite oblike. Radnik ne može tvrditi da je vlasnik stvari koju je napravio, samo zato što je u nju uložio veliki trud. U suvremenom društvu uvijek vlada veliki sukob između radnika i kapitalista. Taj sukob poprimio je međunarodne razmjere, pa je svijet u opasnosti. Ljudi se gledaju neprijateljski i reže jedni na druge poput mačaka i pasa. Śrī Īśopanisada ne može davati savjete mačkama i psima, ali može prenijeti čovjeku Božju poruku preko vjerodostojnih acarya (svetih učitelja). Ljudski rod treba prihvatiti vedsku mudrost Śrī Īśopanisade i okončati sporove oko materijalnih posjeda. Mora se zadovoljiti pogodnostima koje su joj dodijeljene Gospodinovom milošću. Ako komunisti, kapitalisti ili bilo koji drugi sloj ljudi svojata pravo vlasništva nad prirodnim bogatstvima, koja u potpunosti pripadaju Gospodinu – tada neće vladati mir. Kapitalisti ne mogu političkim potezima smanjiti utjecaj komunista, niti komunisti mogu poraziti kapitaliste tako da se bore za ukradeni kruh.
Ako ne priznaju vlasništvo Svevišnje Božanske Osobe, sva imovina koju prisvajaju ukradena je. Zbog toga će ih stići kazna po zakonima prirode. I komunisti i kapitalisti imaju atomske bombe koje će na kraju sigurno uništiti obje strane, ako ne priznaju vlasništvo Svevišnjega Gospodina. Da bi se spasili i donijeli mir svijetu, i jedni i drugi moraju se pridržavati uputa Śrī Īśopanisade. Ljudi nisu stvoreni da se svađaju poput mačaka i pasa. Pomoću svoje inteligencije moraju shvatiti važnost i cilj ljudskoga života. Vedski spisi namijenjeni su čovječanstvu, a ne mačkama i psima. Mačke i psi ne čine grijeh ubijajući druge životinje da bi se prehranili, ali ako čovjek ubije životinju da bi zadovoljio svoj neobuzdani jezik, odgovoran je za kršenje zakona prirode. Zato ga nužno stiže kazna. Standard ljudskoga života ne može se primijeniti na životinje. Tigar ne jede rižu ili pšenicu, niti pije kravlje mlijeko, jer mu je dodijeljena hrana u obliku životinjskoga mesa. Neke životinje su biljojedi, a druge mesojedi, ali ni jedna vrsta ne krši zakone prirode koje je uspostavila Božja volja.
Sisavci, ptice, gmazovi i drugi niži oblici života strogo se pridržavaju zakona prirode. Zato ne čine grijeh, niti su vedske upute njima namijenjene. Živo biće je odgovorno jedino u ljudskome obliku. Netko može misliti da ne krši zakone prirode ako jede hranu biljnoga porijekla. Takvo mišljenje je pogrešno. I biljke imaju život. Premda je po zakonu prirode jedno živo biće hrana za drugo, ljudsko biće treba spoznati postojanje Svevišnjega Gospodina. Zato, nitko ne bi trebao biti ponosan na to što je strogi vegetarijanac. Životinje nemaju razvijenu svjesnost kojom mogu spoznati postojanje Gospodina, ali ljudska inteligencija je dostatna za proučavanje vedskih spisa. Pomoću nje može saznati kako djeluju zakoni prirode i steći dobrobit od takvoga znanja. Ako zanemarujemo upute vedskih spisa, izlažemo se velikoj opasnosti. Zato trebamo priznati autoritet Svevišnjega Gospodina i postati Njegovim bhaktom.
Moramo koristiti sve za služenje Gospodina i jesti samo ostatke hrane ponuđene Njemu. To će nam omogućiti da pravilno ispunjavamo svoje dužnosti. U Bhagavad-giti (9.26) Gospodin otvoreno izjavljuje da prihvaća vegetarijansku hranu iz ruke čistoga bhakte. Ljudsko biće zato treba postati ne samo vegetarijanac, već i Gospodinov bhakta te svu svoju hranu ponuditi Gospodinu. Tek tada može primiti prasadam, Božju milost. Samo oni koji tako djeluju mogu pravilno ispunjavati dužnosti ljudskoga života. Oni koji ne nude hranu Gospodinu jedu samo grijeh i donose si razne patnje koje grijeh uzrokuje (Bg. 3.13). Zanemarujući činjenicu Gospodinova vlasništva, ljudsko biće namjerno krši zakone prirode i to je korijen grijeha. Kršenje zakona prirode ili Gospodinove naredbe donosi čovjeku propast. Ali ako je razborit, svjestan zakona prirode i nije pod utjecajem nepotrebne vezanosti ili odbojnosti, Gospodin će ga sigurno prihvatiti, pa će se vratiti Bogu, u svoj vječni dom.
Zatvori i vrati se na vrh
(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
Sloboda od karme
Sloboda od karme
Śrī Īśopanisada – Druga mantra
kurvann eveha karmāni
jijīvisec chatam samāh
evam tvayi nānyatheto ‘sti
na karma lipyate nare
kurvan — neprekidno djelujući; eva — tako; iha — tijekom ovog života; karmāni — djelovanje; jijīviset — treba priželjkivati da živi; śatam — stotinu; samāh — godina; evam — tako živeći; tvayi — tebi; na — nikakav; anyathā — izbor; itah — od ovog puta; asti — postoji; na — ne; karma — djelovanje; lipyate — može se vezati; nare — za čovjeka.
Onaj tko neprekidno djeluje na taj način, može priželjkivati da živi stotinama godina, jer takvim djelovanjem ne potpada pod zakon karme. Čovjek nema drugoga izbora osim toga puta.
Smisao: Nitko ne želi umrijeti. Svatko želi živjeti što je moguće duže. Ta težnja se primjećuje kako kod pojedinaca, tako i kod zajednica, društava i naroda. Sva živa bića teško se bore za život i to je, prema Vedama, sasvim prirodno. Živo je biće po prirodi vječno, ali zbog zatočeništva u materijalnom postojanju mora iznova i iznova mijenjati svoje tijelo. Taj proces naziva se seljenje duše ili karma-bandhana, vezanost vlastitim djelovanjem. Živo biće mora raditi da bi se održalo na životu, jer je to zakon materijalne prirode. Ako ne postupa u skladu s propisanim dužnostima, krši zakon prirode i sve se više vezuje za krug rođenja i umiranja u raznim vrstama života.
I drugi oblici života podliježu krugu rođenja i umiranja, ali u ljudskom životu živo biće ima priliku da se oslobodi zakona karme. Karma, akarma i vikarma jasno su opisane u Bhagavad-gīti. Djelatnosti koje se rade u skladu s dužnostima propisanima u razotkrivenim spisima nazivaju se karma. Djelatnosti koje oslobađaju od kruga rođenja i umiranja nazivaju se akarma. Djelatnosti kojima živo biće zloupotrebljava svoju slobodu i koje ga vode u niže oblike života nazivaju se vikarma. Od ove tri vrste djelatnosti, inteligentni ljudi odabiru djelatnosti koje ih oslobađaju vezanosti za karmu. Obični ljudi žele činiti dobra djela da steknu ugled i viši položaj u ovom svijetu ili u raju, ali napredniji ljudi žele se potpuno osloboditi posljedica djelovanja. Inteligentni ljudi dobro znaju da i dobra i loša djela podjednako vezuju osobu za materijalne bijede. Zbog toga teže djelovanju koje ih može osloboditi posljedica dobrih i loših djela. Takvo je djelovanje opisano na stranicama Śrī Īśopanisade.
nastavi čitati...
Upute Śrī Īśopanisade razrađene su u Bhagavad-gīti , koja se ponekad naziva Gitopanisadom, biserom svih Upanisada. U Bhagavad-giti (3.9-16) Božanska Osoba kaže da nitko ne može dostići stanje naiskarmye ili akarme ako ne obavlja dužnosti koje su propisane u vedskim spisima. Ti spisi reguliraju čovjekovu radnu energiju na takav način da on postupno spoznaje autoritet Vrhovnog Bića. Kad spozna autoritet Božanske Osobe, smatra se da je dostigao razinu pravoga znanja. U tom pročišćenom stadiju, u kojem ne djeluju odlike materijalne prirode (neznanje, strast i vrlina), čovjek obavlja djelatnosti na razini naiskarmye. Takvo djelovanje ne vezuje ga za krug rođenja i umiranja.
Ustvari, nitko se ne mora baviti drugim doli predanim služenjem Gospodinu. Međutim, u nižem stadiju života, živo se biće ne može odmah latiti predanog služenja, niti može u potpunosti okončati koristoljubive djelatnosti. Uvjetovana duša obično radi kako bi ugodila osjetilima ili ostvarila sebične ciljeve, uže ili šire. Običan čovjek radi da bi uživao u svojim osjetilima. Kad to načelo osjetilnog uživanja proširi na svoje društvo, narod ili čovječanstvo, ono poprima razna privlačna imena kao što su altruizam, socijalizam, komunizam, nacionalizam i humanitarizam. Ti „izmi” zacijelo su vrlo privlačni oblici karma-bandhane (karmičke vezanosti), ali ako im netko želi posvetiti svoj život, Śrī Īśopanisada da mu savjetuje da u njihovo središte stavi Boga. Nema ništa loše u tome da postane obiteljski čovjek, altruist, socijalist, komunist, nacionalist ili humanist, pod uvjetom da svoje djelatnosti obavlja u skladu s īśāvāsyom, razumijevanjem da je Bog središte.
U Bhagavad-gīti (2.40) Gospodin Krišna izjavljuje da je djelovanje usredotočeno na Boga tako dragocjeno da čak i mali napor uložen u tom smjeru čovjeka može izbaviti od najveće opasnosti. Najveća opasnost u životu je ponovni pad u evolutivni krug rađanja i umiranja u 8 400 000 vrsta života. Ako čovjek, na neki način, propusti duhovnu priliku koju mu pruža ljudski oblik života i ponovno padne u krug evolucije, mora se smatrati najvećim nesretnikom. Zato nam Śrī Īśopanisada savjetuje da svoju energiju koristimo u duhu īśāvāsye. Djelujući na taj način, možemo poželjeti dugovječnost. Inače, dug život sam po sebi nema nikakvu vrijednost. Drvo može živjeti stotinu ili tisuću godina, ali kakvog smisla ima živjeti tako dugo pput drveća, disati poput mijehova, rađati djecu poput svinja ili pasa, ili jesti pout deva? Skroman život usredotočen na Boga dragocjeniji je od života posvećenog bezbožnom altruizmu ili socijalizmu, koji predstavljaju samo veliku prijevaru.
Kad se altruističke djelatnosti obavljaju u duhu Śrī Īśopanisade, predstavljaju oblik karma-yoge. Takve djelatnosti preporuča Bhagavad-gīta (18.5-9), jer štite osobu od pada u evolutivni proces rađanja i umiranja. Premda mogu ostati nedovršene, pružaju dobrobit, jer onome tko ih vrši osiguravaju ljudsko tijelo u slijedećem životu. Na taj način, osoba može dobiti još jednu priliku da popravi svoj položaj na putu oslobobođenja. Śrīla Rūpa Gosvāmī je u Bhakti-rasāmrta-sindhuu iscrpno objasnio kako možemo vršiti djelatnosti usmjerene ka Bogu. Tu knjigu smo objavili na hrvatskon pod nazivom Nektar predanosti. Ovu vrijednu knjigu preporučujemo svima koji žele djelovati u duhu Śrī Īśopanisade.
Zatvori i vrati se na vrh
(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
Svjetovi tame
Svjetovi tame
Śrī Īśopanisada – Treća mantra
asuryā nāma te lokā
andhena tamasāvrtāh
tāms te pretyābhigacchanti
ye ke cātma-hano janāh
asuryah – namijenjeni asurama; nama – poznati po imenu; te – ti; lokah – planeti; andhena – neznanjem; tamasa – tamom; āvrtāḥ – prekriveni; tān – ti planeti; te – oni; pretya – nakon smrti; abhigacchanti – odlaze na; ye – bilo tko; ke– svatko; ca – i; ātma-hanah – ubojice duše; janāh – osobe.
Ubojica duše, ma tko bio, mora otići na planete poznate kao svjetovi nevjernika, pune tame i neznanja.
Smisao: Ljudski se život razlikuje od životinjskoga po svojim velikim odgovornostima. Osobe svjesne tih odgovornosti, koje u tom duhu i djeluju, nazivaju se sure (osobe božanske prirode), a oni koji zanemaruju te odgovornosti ili o njima ne znaju ništa nazivaju se asure (osobe demonske prirode). U cijelom svemiru postoje samo te dvije vrste ljudskih bića. U Rg Vedi je rečeno da sure uvijek teže lotosnim stopalima Svevišnjega Gospodina Višnua i djeluju u skladu s tom težnjom. Njihov je put obasjan poput sunčeve staze.
Inteligentna ljudska bića moraju uvijek imati na umu da su taj tjelesni oblik dobila nakon mnogih milijuna godina evolucije kroz krug kojim se seli duša. Materijalni se svijet uspoređuje s oceanom, a ljudsko tijelo s čvrstom lađom, posebno građenom za prelazak preko oceana. Vedski spisi i ācārye (sveti učitelji) uspoređuju se s iskusnim lađarima, a pogodnosti koje pruža ljudsko tijelo s povoljnim vjetrovima koji pomažu lađi da mirno plovi do željenog odredišta. Ako čovjek, uza sve te pogodnosti, svoj život ne iskoristi u potpunosti za samospoznaju, mora se smatrati ubojicom duše (ātma-hā). Śrī Īśopanisada jasno upozorava da je ubojici duše suđen ulazak u najtamniji predio neznanja i vječna patnja.
Svinjama, psima, devama ili magarcima njihove su gospodarske potrebe jednako važne kao nama naše, ali gospodarski problemi tih životinja rješavaju se isključivo u prljavim i neugodnim uvjetima. Ljudskom su biću po zakonima prirode pružene sve pogodnosti za udoban život, jer je ljudski oblik života važniji i dragocjeniji od životinjskoga. Zašto su čovjeku pružene bolje pogodnosti za život nego svinji i drugim životinjama? Zašto se vladinom službeniku na visokom položaju pružaju bolje pogodnosti nego običnome činovniku? Zato što službenik obavlja odgovorniju dužnost. Slično tomu, dužnosti koje ljudska bića obavljaju važnije su od dužnosti životinja koje se uvijek bave samo punjenjem praznih želudaca.
Međutim, suvremena civilizacija koja ubija dušu, samo je povećala problem „praznoga želuca”. Kad pristupimo uglađenoj životinji u liku suvremenoga civiliziranog čovjeka i pokušamo u njoj probuditi interes za samospoznaju, ona kaže kako samo želi raditi da zadovolji svoj želudac i da gladnome čovjeku ne treba samospoznaja. Međutim, zakoni prirode tako su okrutni da čovjeku uvijek prijeti nezaposlenost, unatoč tomu što poriče potrebu za samospoznajom nauštrb spremnosti da teškim radom napuni želudac.
Ljudski oblik života nije nam dan za težak rad, kakav obavljaju magarci, psi i svinje, već za dostizanje najvišega savršenstva života. Ako zanemarimo samospoznaju, zakoni prirode prisilit će nas na težak rad, iako to ne želimo. Ljudska bića u ovome dobu prisiljena su naporno raditi poput magaraca i volova koji vuku kola. Ovaj stih Śrī Īśopanisade opisuje neke predjele u koje se asure šalju na rad. Ako čovjek ne ispuni svoje dužnosti u ljudskome obliku života, bit će prisiljen da ode na planete zvane asurya i roditi se u degradiranoj vrsti života kako bi teško radio u neznanju i tami.
U Bhagavad-gīti (6.41-43) rečeno je da osoba koja prihvati put samospoznaje, ali ne dovrši proces tko unatoč iskrenom nastojanju da shvati svoj odnos s Bogom, dobiva priliku roditi se u obitelji śucija ili śrīmata. Riječ śuci odnosi se na duhovno naprednog brāhmanu, a riječ śrīmat na vaiśyu, člana trgovačke zajednice. To znači da se onome tko ne uspije dostići samospoznaju, u sljedećem životu pruža bolja prilika, jer su njegova nastojanja u ovom životu bila iskrena. Ako se čak i onome tko padne pruža prilika da se rodi u uglednoj obitelji visoka roda, teško je zamisliti položaj onoga tko je postigao uspjeh.
Zahvaljujući samom nastojanju da spozna Boga, čovjeku je zajamčeno rođenje u bogatoj ili plemenitoj obitelji. Međutim, onaj tko je suviše materijalističan, tko i ne pokušava spoznati Boga, tko želi biti prekriven iluzijom i tko je vezan za materijalno uživanje, mora otići u najtamnije predjele pakla. To je potvrđeno u svim vedskim spisima. Takvi asure materijalisti katkada prave predstavu od religije, ali njihov krajnji cilj je materijalno blagostanje. Bhagavad-gītā (16.17-18) ih osuđuje, nazivajući ih ātma-sambhāvitom, što znači da se njihova veličina temelji na prijevarama, a moć na glasovima neukih i vlastitom materijalnom bogatstvu. Takvi asure, koji nemaju znanja o jastvu i Gospodinovim vlasništvom nad svime što postoji, sigurno će otići u najtamnije predjele.
Možemo zaključiti da kao ljudska bića nismo stvoreni isključivo za rješavanje gospodarskih problema na nesigurnim temeljima, već za rješavanje svih problema materijalnog života u kojem smo se našli po zakonima prirode.
(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
Bog je brži od svih
Bog je brži od svih
Śrī Īśopanisada – Četvrta mantra
anejad ekam manaso javīyo
nainad devā āpnuvan pūrvam arsat
tad dhāvato ‘nyān atyeti tisthat
tasminn apo mātariśvā dadhāti
anejat — nepomičan; ekam — jedan; manasah — od uma; javīyah — brži; na — ne; enat — ovomu
Svevišnjem Gospodinu; devāh — polubogovi poput Indre; āpnuvan — mogu se približiti; pūrvam — ispred; arsat — brzo se krećući; tat — On; dhāvatah — koji trče; anyān — ostale; atyeti — nadmašuje; tisthat — stojeći na jednom mjestu; tasmin — u Njemu; apah — kišu; mātariśvā — bogovi koji upravljaju vjetrom i kišom; dadhāti — opskrbljuju.
Iako nikada ne napušta Svoje prebivalište, Svevišnji Gospodin brži je od uma i može svakoga prestići u trčanju. Moćni polubogovi ne mogu Mu se približiti. Premda boravi na jednom mjestu, upravlja onima koji opskrbljuju živa bića zrakom i kišom te nadmašuje sve u savršenstvu.
Smisao: Čak ni najveći filozof ne može umnom spekulacijom spoznati Svevišnjega Gospodina, koji je Apsolutna Božanska Osoba. Svevišnjega mogu Njegovom milošću spoznati samo Njegovi bhakte. U Brahma-samhiti (5.34) je rečeno da filozof koji nije bhakta, čak i kad bi putovao kroz svemir brzinom vjetra ili uma stotinama milijuna godina, uvidio bi da je Apsolutna Istina još uvijek daleko od njega. Brahma-samhitā (5.37) nadalje izjavljuje da Apsolutna Božanska Osoba ima Svoje transcendentalno prebivalište, poznato kao Goloka, u kojem provodi Svoje zabave. A ipak, Svojim nepojmljivim moćima može istodobno dosegnuti svaki dio Svoje stvaralačke energije. U Višnu Purāni Njegove se moći uspoređuju s toplinom i svjetlošću koje izviru iz vatre. Iako se nalazi na jednome mjestu, vatra širi svjetlost i toplinu. Slično tomu, iako nikada ne napušta Svoje transcendentalno prebivalište, Apsolutna Božanska Osoba posvuda širi Svoje različite energije.
Premda Gospodin posjeduje bezbroj energija, one se mogu svrstati u tri osnovne kategorije: unutarnja moć, granična moć i vanjska moć. Svaka od ovih kategorija ima milijune podvrsta. Svi upravni polubogovi kojima je povjerena moć upravljanja prirodnim pojavama, kao što su zrak, svjetlo ili kiša, pripadaju graničnoj moći Apsolutne Osobe. Niža živa bića, uključujući ljude, također pripadaju Gospodinovoj graničnoj moći. Materijalni je svijet tvorevina Gospodinove vanjske moći, a duhovno nebo, u kojem se nalazi Božje carstvo, očitovanje Njegove unutarnje moći.
Gospodinove različite energije prisutne su svugdje. Iako nema razlike između Gospodina i Njegovih energija, te energije ne smijemo zamijeniti s Vrhovnom Istinom, niti pogrešno smatrati da se Svevišnji Gospodin neosobno svuda prostire ili da gubi Svoje osobno postojanje. Ljudi obično donose zaključke u skladu s vlastitom sposobnošću razumijevanja, ali Svevišnji Gospodin ne ovisi o našoj ograničenoj moći razumijevanja. Zbog toga nas Upanišade upozoravaju da nitko ne može prići Gospodinu svojim ograničenim moćima.
U Bhagavad-gīti (10.2) Gospodin kaže da Ga čak ni veliki rsiji i sure ne mogu spoznati, a da ne govorimo o asurama koji nipošto ne mogu shvatiti Gospodinove postupke. Četvrta mantra Śrī Īśopanisade jasno pokazuje da je Apsolutna Istina izvorno Apsolutna Osoba. U protivnom, ne bi bilo potrebno spominjati toliko mnogo raznovrsnih odlika kao dokaz Njegove osobne prirode.
Iako pojedini sastavni djelići Gospodinovih moći posjeduju sva obilježja samog Gospodina, oni imaju ograničeno polje djelovanja i stoga su ograničeni. Sastavni djelići nikada nisu jednaki cjelini. Zato ne mogu u potpunosti shvatiti Gospodinovu moć. Pod utjecajem materijalne prirode, budalasta, neuka živa bića, koja su samo sastavni djelići Gospodina, pokušavaju shvatiti Gospodinov transcendentalni položaj. Śrī Īśopanisada upozorava kako je pokušaj da se Božja osobnost utvrdi umnom spekulacijom uzaludan. Osoba treba primiti znanje o Transcendenciji od samog Gospodina, vrhovnoga izvora Veda, jer samo Gospodin posjeduje potpuno znanje o Transcendenciji.
Svaki sastavni djelić Potpune Cjeline obdaren je izvjesnom energijom kako bi djelovao po Gospodinovoj volji. Kad sastavni djelić, živo biće, zaboravi svoje djelatnosti podređene Gospodinovoj volji, smatra se da je u mayi, iluziji. Śrī Īśopanisada nas od samoga početka upozorava da pažljivo igramo ulogu koju nam je dodijelio Gospodin. To ne znači da pojedina duša nema vlastitih pobuda. Budući da je Gospodinov sastavni djelić, ona mora, kao i Gospodin, imati slobodnu volju. Kada osoba pravilno i inteligentno koristi tu slobodnu volju ili aktivnu prirodu, shvaćajući da je sve Gospodinova moć, oživjet će svoju izvornu svjesnost, izgubljenu zbog druženja s mayom, vanjskom energijom.
Sva moć potječe od Gospodina; stoga se mora upotrijebiti samo za provođenje Gospodinove volje. Gospodina može spoznati samo onaj tko ima takav ponizan stav služenja. Savršeno znanje obuhvaća znanje o svim vidovima Gospodina, Njegovim moćima i načinu na koji one djeluju po Njegovoj volji. Gospodin to objašnjava u Bhagavad-gīti, suštini svih Upanisada.
(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
Bog je Osoba
Bog je Osoba
Śrī Īśopanisada – Dvanaesta mantra
andham tamah pravisanti
ye ‘sambhutim upasate
tato bhuya iva te tamo
ya u sambhutyam ratah
andham — neznanje; tamah — tamu; pravisanti — ulaze u; ye — oni koji; asambhutim — polubogove; upasate — obožavaju; tatah — od toga; bhuyah — još više; iva — takvu; te — oni; tamah — tamu; ye — who; u — koji; sambhutyam — Apsolutom; ratah — zaokupljeni.
U najtamniji predio neznanja odlaze obožavatelji polubogova, a još i prije obožavatelji neosobnoga Apsoluta.
TUMAČENJE: Sanskritska riječ asambhuti odnosi se na one čiji bitak nije neovisan. Sambhuti je Apsolutan Svevišnji Gospodin koji je apsolutno neovisan. U Bhagavad-giti (10.2), Apsolutan Svevišnji Gospodin, Šri Krišna, izjavljuje:
na me viduh sura-gana
prabhavam na maharsayah
aham adir hi devanam
maharsinam ca sarvasah
“Ni mnoštvo polubogova ni veliki mudraci ne znaju Moje porijeklo ni obilje, jer Ja sam u svakom pogledu izvor polubogova i mudraca.” Krišna je izvor svih moći polubogova, velikih mudraca i mistika. Premda su obdareni velikim moćima, one su ograničene, pa teško shvaćaju kako se Krišna osobno pojavljuje Svojom unutarnjom moći u obliku čovjeka.
Mnogi filozofi i veliki rišiji, ili mistici, pokušavaju svojom sićušnom pameti razlikovati Apsolut od relativnog. To ih može dovesti samo do negativne predodžbe o Apsolutu, pri čemu nemaju ni tračka pozitivne spoznaje o Njemu. Definicija Apsoluta do koje se dolazi negiranjem nije potpuna. Takve negativne definicije navode na stvaranje vlastitih predodžbi. Tako osoba može pomisliti da Apsolut nema oblika ni odlika. Negativne odlike predstavljaju samo suprotnosti relativnih, materijalnih odlika, pa su i same relativne. Takvim razumijevanjem Apsoluta može se dostići neosobni sjaj Boga, poznat kao Brahman, ali se ne može dalje napredovati do spoznaje Bhagavana, Svevišnjega Gospodina.
Takvi umni spekulanti ne znaju da je Svevišnji Gospodin Krišna Apsolutan, da je neosobni Brahman blistavi sjaj Krišninog transcendentalnog tijela, a da je Paramatma, Nad-duša, Krišnina sveprožimajuća potpuna ekspanzija. Ne znaju da Krišna ima Svoj vječni oblik s transcendentalnim odlikama vječnoga blaženstva i znanja. Ovisni polubogovi i veliki mudraci pogrešno zaključuju da je Krišna moćni polubog, a sjaj Brahmana Apsolutna Istina. Samo Krišnini bhakte snagom svoje nepomućene ljubavi i predanosti Njemu, mogu spoznati da je On Apsolutna Osoba i da sve proizlazi iz Njega. Takvi bhakte neprekidno s ljubavlju služe Krišnu, prvobitni izvor svega.
U Bhagavad-giti (7.20, 7.23) rečeno je da samo neinteligentni, zbunjeni ljudi, vođeni snažnom željom za ugađanjem osjetilima, obožavaju polubogove radi privremenoga ublažavanja privremenih problema. Zaplevši se u materijalni život, živo se biće mora potpuno osloboditi materijalne vezanosti kako bi dostiglo trajno oslobođenje na duhovnoj razini vječnoga života, blaženstva i znanja. Šri Išopanišada nas stoga poučava da ne težimo privremeno ublažiti svoje poteškoće obožavajući ovisne polubogove koji mogu pružiti samo privremenu dobrobit. Moramo obožavati Apsolutnu Božansku Osobu Krišnu, koji sve privlači i koji nam može podariti potpuno oslobođenje od materijalnoga ropstva, vodeći nas kući, Bogu.
Nastavak teksta...
U Bhagavad-giti (7.23)) rečeno je da obožavatelji polubogova mogu otići na planete polubogova. Obožavatelji mjeseca mogu otići na mjesec, a obožavatelji sunca na sunce. Suvremeni znanstvenici pokušavaju otići na mjesec svemirskim brodom, ali takav pokušaj nije nov. Ljudska bića, sa svojom naprednom svjesnošću, prirodno su sklona meduplanetarnim putovanjima i žele otići na druge planete: to čine svemirskim brodovima, mističnim moćima ili obožavanjem polubogova. U vedskim spisima rečeno je da osoba može dostići druge planete na bilo koji od ova tri načina, ali najuobičajeniji način je obožavanje vladajućega poluboga određenoga planeta. Na taj način čovjek može otići na mjesec, sunce ili čak Brahmaloku, najviši planet u ovome svemiru. Međutim, svi planeti u materijalnom svemiru privremena su prebivališta. Jedini vječni planeti su Vaikunthaloke na duhovnom nebu, gdje vlada sam Svevišnji Gospodin. Gospodin Krišna kaže u Bhagavad-giti (8.16):
abrahma-bhuvanal lokah
punar avartino ‘rjuna
mam upetya tu kaunteya
punar janma na vidyate
“Svi planeti u materijalnom svijetu, od najvišega do najnižega, mjesta su patnje na kojima se odvija uzastopno rađanje i umiranje, ali onaj tko dostigne Moje prebivalište, o Kuntin sine, nikada se više ne rađa.”
Šri Išopanisada ističe da obožavatelji polubogova, koji dostignu njihove materijalne planete, ostaju u najtamnijem predjelu svemira. Cijeli svemir je prekriven ogromnim materijalnim elementima i nalik je na kokos do polovice ispunjen vodom. Budući da je prekrivač svemira nepropustan, u svemiru vlada gusta tama, pa ga moraju osvjetljavati sunce i mjesec. Izvan svemira nalazi se beskrajno prostranstvo brahmajyotija, ispunjeno Vaikunthalokama.
Najviši planet u brahmayotiju je Krišnaloka, ili Goloka Vrindavana, na kojoj prebiva Svešnja Božanska Osoba, Šri Krišna. Gospodin Krišna nikad ne napušta Krišnaloku. Iako boravi tamo sa Svojim vječnim pratiteljima, prisutan je u svim materijalnim i duhovnim kozmičkim očitovanjima. To je bilo objašnjeno u četvrtoj mantri. Gospodin je, poput sunca, svuda prisutan, a ipak prebiva na jednom mjestu, kao što se sunce nalazi u svojoj nepromjenjivoj orbiti.
Životni problemi ne mogu se riješiti odlaskom na mjesec ili neki drugi planet, iznad ili ispod njega. Zato nam Šri Išopanisada savjetuje da ne trošimo svoju energiju na dostizanje bilo kojeg odredišta u ovome mračnom materijalnom svemiru, već da pokušamo izaći iz njega i ući u blistavo Božje carstvo.
Ima mnogo lažnih obožavatelja koji postaju vjernici samo zbog imena i slave. Takvi ljudi ne žele napustiti ovaj svemir ni dostići duhovno nebo. Pretvarajući se da obožavaju Gospodina, žele samo održati status quo u materijalnom svijetu. Ateisti i impersonalisti vode takve budalaste, lažno religiozne ljude u najtamnije predjele, propovijedajući kult ateizma.
Ateist izravno poriče postojanje Svevišnje Božanske Osobe, a impersonalisti podržavaju ateiste tako što naglašavaju neosobni vid Svevišnjega Gospodina. Do sada u Šri Išopanisadi nismo naišli ni na jednu mantru u kojoj se poriče postojanje Svevišnje Božanske Osobe.
Rečeno je da Gospodin svakoga može prestići. Oni koji pokušavaju stići na druge planete zacijelo su osobe. Kako onda Gospodin, koji trči brže od svih, može biti neosoban? Neosobno shvaćanje Svevišnjega Gospodina predstavlja još jedan oblik neznanja, utemeljen na nesavršenom shvaćanju Apsolutne Istine.
Neuki, lažni vjernici i tvorci tobožnjih inkarnacija koji izravno krše vedske naredbe, otići će u najtamniji predio svemira, jer zavode svoje sljedbenike. Ti impersonalisti obično se predstavljaju kao inkarnacije Boga pred budalastim ljudima koji ništa ne znaju o vedskoj mudrosti. Kad takve budalaste osobe imaju neko znanje, ono je u njihovim rukama opasnije od samoga neznanja. Takvi impersonalisti ne obožavaju čak ni polubogove u skladu s preporukama spisa. U spisima je pod određenim uvjetima preporučeno obožavanje polubogova, ali istodobno je izjavljeno da to obično nije potrebno. U Bhngavad-giti (7.23) jasno je rečeno da rezultati dobiveni obožavanjem polubogova nisu trajni. Budući da je čitav materijalni svemir prolazan, sve što se stekne u tami materijalnog postojanja također je prolazno. Pitanje je kako se može dostići pravi, vječni život.
Prema Gospodinovim riječima, onaj koji Ga dostigne predanim služenjem, što predstavlja jedini način prilaženja Božanskoj Osobi, odmah se potpuno oslobađa ropstva rađanja i umiranja. Drugim riječima, put oslobođenja od okova materije u cijelosti ovisi o načelima znanja i odvojenosti, koja se stječu služenjem Gospodinu.
Lažni vjernici nemaju znanje, niti su se odrekli vezanosti za materijalna zbivanja, jer većinom žele živjeti u zlatnim okovima materijalnog ropstva, zaklanjajući se filantropskim djelima koje prikazuju kao vjerska načela. Lažnim iskazima vjerskih osjećaja glume predano služenje, istodobno obavljajući svaku vrstu nemoralnih djelatnosti. Na taj način izdaju se za duhovne učitelje i Božje bhakte. Takvi kršitelji načela religije nimalo ne poštuju autoritativne aćarye, svete učitelje u strogom učeničkom slijedu. Ne obaziru se na vedsku naredbu acaryopasana: “Moramo obožavati acaryu”, niti na Krišninu izjavu u Bhagavad-giti (4.2): evam parampara-praptam “Ovo vrhovno znanje o Bogu prima se kroz učenički slijed.” Umjesto toga, da bi zavarali ljude, sami postaju takozvani aćarye, ali se ne pridržavaju načela aćarya.
Ti nitkovi su najopasniji elementi u ljudskom društvu. Kako ne postoji religiozna vlada, oni izmiču kazni prema državnim zakonima, ali ne mogu izmaknuti zakonu Svevišnjega, koji je jasno izjavio u Bhagavad-giti da će zavidni demoni u ruhu pobornika religije biti bačeni u najtamnije predjele pakla (16.19-20). Šri Išopanisada potvrđuje da ti lažni vjernici srljaju prema najpogubnijem mjestu u svemiru, do kojeg će doći kad okončaju svoju ulogu duhovnoga učitelja koju prihvaćaju samo radi ugađanja osjetilima.
Zatvori
(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
