Željezno doba Kali

Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.10.

prāyenālpāyusah sabhya
kalāv asmin yuge janāh
mandāh sumanda-matayo
manda-bhāgyā hy upadrutāh

prāyema — gotovo uvijek; alpa — kratak; āyusah — životni vijek; sabhya — član učena društva; kalau — u ovom dobu Kali (svađe); asmin — ovdje; yuge — dobu; janāh — ljudi; mandāh — lijeni; sumanda-matayah — zavedeni; manda-bhāgyāh — nesretni; hi — i povrh svega; upadrutāh — uvijek uznemireni.

O učeni, u ovom željeznom dobu Kali ljudi žive kratko. Svadljivi su, lijeni, zavedeni, nesretni i, povrh svega, uvijek uznemireni.

Smisao: Bhakte Svevišnjega uvijek žele duhovni napredak svih ljudi. Kada su mudraci u Naimisāranyi ispitali stanje ljudi u dobu Kali, predvidjeli su da će kratko živjeti. U Kali-yugi životni je vijek skraćen, ne toliko zbog nedostatka hrane, koliko zbog neurednih navika. Ustaljenim navikama i vegetarijanskom prehranom čovjek može održati zdravlje. Prejedanje, prekomjerno osjetilno uživanje, prevelika ovisnost o tuđoj milosti te neprirodni načini života crpe čovjekovu životnu energiju. Zato je životni vijek skraćen. Ljudi ovoga doba veoma su lijeni, ne samo u materijalnom smislu, već i u smislu samospoznaje.

Ljudski je život posebno namijenjen samospoznaji. To znači da čovjek treba spoznati tko je, u kakvom svijetu živi i što je vrhovna istina. Ljudski je život sredstvo kojim živo biće može okončati sve bijede teške borbe za opstanak u materijalnom postojanju i vratiti se Bogu, svome vječnom domu. No zbog lošeg sustava naobrazbe ljudi ništa ne znaju o pravom putu samospoznaje, a ako čak nešto i saznaju, na žalost postaju žrtve zavedenih učitelja. U ovom dobu ljudi su žrtve ne samo različitih političkih uvjerenja i stranaka, već i različitih vrsta razonoda namijenjenih osjetilnom uživanju, kao što su kina, sportovi, kockanje, klubovi, svjetovne knjižnice, loše društvo, pušenje, opijanje, varanje, krađe, svađanje itd.

Umovi su im uvijek uznemireni i puni tjeskobe zbog mnogobrojnih obveza. U ovom dobu mnogo bezobzirnih ljudi izmišlja vlastite vjeroispovijesti neutemeljene na razotkrivenim spisima, a veoma često takve ustanove privlače osobe odane osjetilnom uživanju. U ime religije čini se toliko mnogo grešnih djela da ljudi nemaju ni duševni mir ni zdravo tijelo. Zajednice učenika (brahmacāríja) više se ne održavaju, a obiteljski ljudi ne slijede pravila i ograničenja grhastha-āšrame. Zato tobožnji vānaprasthe i sanyāsīji koji dolaze iz takvih grhastha-āśrama ne slijede strogo put. U Kali-yugi cijelo je ozračje prožeto bezbožnošću. Ljude više ne zanimaju duhovne vrijednosti.

Materijalno osjetilno uživanje sada je mjerilo civilizacije. Da bi održao takvu materijalističku civilizaciju, čovjek je stvorio složene zajednice i narode među kojima neprestano postoji napetost zbog oružanih sukoba i hladnih ratova. Stoga je zbog sadašnjih iskrivljenih vrijednosti ljudskoga društva postalo veoma teško podići duhovni standard. Mudraci u Naimisāranyi žele izbaviti sve pale duše i ovdje traže lijek od Śrīla Sūte Gosvāmīja.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Pravi interesi jastva (duše)

Šrimad Bhagavatam 1.3.33

yatreme sad-asad-rupe
pratisiddhe sva-samvida
avidyayatmani krte
iti tad brahma-darsanam

yatra — kad god; ime — u svim tim; sat-asat — grubi i suptilni; rupe — u oblicima; pratisiddhe — budu poništeni; sva-samvida — samospoznajom; avidyaya — neznanjem; atmani — u jastvu; krte — nametnuti; iti — tako; tat — to je; brahma-darsanam — proces spoznaje Apsoluta.

Kad osoba spozna da ni gruba ni suptilna tijela nemaju nikakve veze s čistim jastvom (vlastitim duhovnim identitetom), vidi i sebe i Gospodina.

SMISAO: Razlika između samospoznaje i materijalne iluzije nalazi se u saznanju da su privremeni ili iluzorni oblici koje nameće materijalna energija, u vidu grubih i suptilnih tijela, površni prekrivači jastva. Takvi prekrivači nastaju zbog neznanja i oni ne djeluju na Božansku Osobu.

Ova spoznaja, praćena uvjerenjem, naziva se oslobođenje ili viđenje Apsoluta. To znači da je savršenu samospoznaju moguće dostići prihvaćanjem božanskog ili duhovnog života. Samospoznaja podrazumijeva ravnodušnost prema potrebama grubog i suptilnog tijela i ozbiljno shvaćanje djelatnosti jastva. Poticaj za djelovanje dolazi iz jastva, ali sve tako nastale djelatnosti prelaze u iluziju budući da ne poznajemo pravu prirodu jastva. Zbog neznanja smatramo interese grubog i suptilnog tijela vlastitim interesom i stoga život za životom djelujemo nepravilno. Kad pravilnim djelovanjem dođemo do jastva, tek tada započinje naš pravi život.

Čovjek koji je zaokupljen djelatnostima jastva naziva se jivan-mukta, oslobođena osoba čak i u uvjetovanom postojanju. Ovaj se savršeni stadij samospoznaje ne dostiže umjetnim sredstvima, već pod okriljem lotosolikih stopala Gospodina koji je uvijek transcendentalan. Gospodin kaže u Bhagavad-giti da se nalazi u srcu svih živih bića i da od Njega potječe svo znanje, sjećanje i zaborav.

Kada živo biće želi biti uživatelj materijalne energije (iluzorne pojavnosti), Gospodin ga prekriva velom zaborava i tako živo biće pogrešno smatra grubo tijelo i suptilni um vlastitim jastvom. Kada živo biće njeguje transcendentalno znanje i moli Gospodina za oslobođenje od okova zaborava, Gospodin Svojom bezuzročnom milošću uklanja veo iluzije i tako živo biće spoznaje vlastito jastvo. Oslobodivši se uvjetovana života, počinje služiti Gospodina u svom vječnom prirodnom položaju. Sve to provodi Gospodin, Svojom izvanjskom moći ili izravno, Svojom unutarnjom moći.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Bez straha od neuspjeha

Šrimad Bhagavatam 1.5.17.

tyaktva sva-dharmam caranambujam harer
bhajann apakvo ’tha patet tato yadi
yatra kva vabhadram abhud amusya kim
ko vartha apto ’bhajatam sva-dharmatah

tyaktva — napustivši; sva-dharmam — vlastito zanimanje; carana-ambujam — lotosolika stopala; hareh — Harija (Gospodina); bhajan — tijekom predanog služenja; apakvah — nezreo; atha — zbog; patet — pada; tatah — s tog mjesta; yadi — ako; yatra — zbog čega; kva — koja vrsta; va — ili (sarkastično); abhadram — nepovoljno; abhut — dogodit će se; amusya — njega; kim — ništa; kah va arthah — kakav interes; aptah — postignut; abhajatam — abhakte; sva-dharmatah — zaokupljen zanimanjem.

Onaj tko je napustio svoje materijalno zanimanje radi predanog služenja Gospodina može ponekad u nezrelom stadiju pasti, no ne treba se bojati neuspjeha. S druge strane, onaj tko nije bhakta, čak i ako obavlja sve propisane dužnosti, ništa ne dobiva.

SMISAO: Što se dužnosti čovječanstva tiče, one su bezbrojne. Svaki čovjek ima obveze ne samo prema svojim roditeljima, članovima obitelji, društvu, zemlji, čovječanstvu, drugim živim bićima i polubogovima, već i prema velikim filozofima, pjesnicima, znanstvenicima… Sveti spisi propisuju da se sve takve dužnosti mogu napustiti radi posvećivanja služenju Gospodina, pa ako tko tako učini i postigne uspjeh, to je vrlo povoljno.

Međutim, ponekad se osoba posveti službi za Gospodina ponesena prolaznim osjećajem, a nakon nekog vremena napusti put služenja zbog nepoželjna društva i ostalih razloga. U povijesti ima mnogo takvih primjera. Bharata Maharaja se morao roditi kao jelen zbog svoje vezanosti za lane. Dok je umirao mislio je na nj pa je tako u sljedećem životu postao jelen, iako nije zaboravio što mu se dogodilo u prethodnom životu. Citraketu je također pao sa svog položaja jer je uvrijedio uzvišenog Šivu.

Unatoč svemu tome, ovdje se ističe važnost predavanja lotosolikim stopalima Gospodina, bez obzira što postoji mogućnost pada. Čak i ako osoba zanemari propisane dužnosti predanog služenja, nikada neće zaboraviti lotosolika stopala Gospodina. Kad jednom počne s predanošću služiti Gospodina, nastavit će služiti u svim okolnostima.

U Bhagavad-giti je rečeno da čak i malo predana služenja može spasiti osobu od najveće opasnosti. U povijesti ima mnogo takvih primjera. Ađamila je jedan od njih. Iako je još od djetinjstva bio bhakta, u mladosti je pao sa svog duhovnog položaja. Unatoč tomu,Gospodin ga je na kraju spasio.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

(pogl. Narada poučava Vyasadevu)

Dostizanje vječnoga života

Śrimad-Bhagavatam 1.5.18

tasyaiva hetoh prayateta kovido
na labhyate yad bhramatam upary adhah
tal labhyate duhkhavad anyatah sukham
kalena sarvatra gabhira-ramhasa

tasya — u tu svrhu; eva — jedini; hetoh — razlog; prayateta — treba se truditi; kovidah — osoba sklona filozofiji; na-ne; labhyate — postiže se; yat — što; bhramatam — lutajući; upari adhah — od vrha do dna; tat — to; labhyate — može se postići; duhkhavat — bijede; anyatah — kao rezultat prijašnjeg djelovanja; sukham — osjetilno uživanje; kalena — tijekom vremena; sarvatra — svuda; gabhira — suptilni; ramhasa — napredak.

Inteligentne osobe sklone filozofiji trebaju težiti samo svrhovitom cilju koji se ne može dostići čak ni putovanjem od najvišega planeta [Brahmaloke] do najnižega [Patale]. Što se tiče sreće koja potječe od osjetilnog uživanja, ona sama dolazi tijekom vremena, baš kao i bijede, iako ih ne želimo.

SMISAO: Svaki čovjek pokušava raznim naporima ostvariti što više osjetilnog uživanja. Neki se ljudi bave trgovinom, gospodarskim razvojem ili politikom, a neki koristoljubivim radom, kako bi u sljedećem životu dostigli više planete i postali sretni. Rečeno je da stanovnici Mjeseca kušaju veće užitke pijući soma-rasu, dok se dobrotvornim radom može dostići Pitriloka (planet predaka). Tako postoje različiti programi za osjetilno uživanje, bilo u ovom bilo u sljedećem životu. Neki pokušavaju dostići Mjesec ili druge planete mehaničkim sredstvima, jer žarko žele otići na takve planete ne čineći dobra djela. Međutim, to nije moguće. Prema zakonu Svevišnjega, različita su mjesta namijenjena različitim vrstama živih bića, ovisno o njihovu djelovanju.

Kao što je propisano u svetim spisima, samo se dobrim djelovanjem može steći rođenje u dobroj obitelji, obilje, visoko obrazovanje i lijep izgled. Vidimo da se čak i u ovom životu dobrim djelovanjem može steći obrazovanje ili novac. Slično tome, željene položaje u sljedećem životu možemo postići jedino dobrim djelovanjem. Inače se ne bi događalo da dvije osobe rođene na istom mjestu u isto vrijeme, imaju razliičite životne okolnosti. Međutim, svi su takvi materijalni položaji prolazni jer, i oni na najvišoj Brahmaloki i oni na najnižoj Patali, ovise o našem djelovanju i mijenjaju se pod njegovim utjecajem. Osoba sklona filozofiji ne bi smjela biti primamljena takvim nestalnim položajima.

Treba pokušati dostići vječni život, pun blaženstva i znanja, u kojem neće biti prisiljena ponovno se vratiti u bijedni materijalni svijet, bilo na ovom bilo na nekom drugom planetu. Nevolje i promjenjiva sreća dva su obilježja materijalnoga života koja postoje i na Brahmaloki i na drugim lokama (planetima). Prisutni su i u životu polubogova i u životu pasa i svinja. Razlikuju se samo po količini i vrsti, no nitko nije oslobođen nedaća rođenja, smrti, starosti i bolesti. Slično tome, svatko ima sreću koja mu je predodređena i nitko ju ne može povećati ili smanjiti vlastitim naporima. Čak i ako dobije, ponovno će izgubiti. Stoga ne bi trebalo tratiti vrijeme na takve ništavne stvari, već uložiti napor da se vratimo Bogu. To bi trebala biti misija svačijeg života.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Moć iskustva duhovnog zanosa

Śrimad-Bhagavatam 1.5.19

na vai jano jatu kathancanavrajen
mukunda-sevy anyavad anga samsrtim
smaran mukundanghry-upaguhanam punar
vihatum icchen na rasa-graho janah

na — nikad; vai — zacijelo; janah — osoba; jatu — u bilo koje vrijeme; kathancana — na neki način; avrajet — ne prolazi; mukunda-sevi — Gospodinov bhakta; anyavat — kao drugi; anga — dragi moj; samsrtim — materijalno postojanje; smaran — sjećajući se; mukunda-anghri — Gospodinovih lotosovih stopala; upaguhanam — grleći; punah — ponovno; vihatum — spreman napustiti; icchet — želji; na — nikada; rasa-grahah — onaj tko je uživao u draži; janah — osoba.

Dragi moj Vyasa, čak i ako Krišnin bhakta na neki način padne, sigurno ne doživljava materijalno postojanje kao drugi [osobe koje teže plodovima svoga rada] jer onaj tko jednom kuša draž lotosovih stopala Gospodina ne može drugo nego se neprestano sjećati toga zanosa.

SMISAO: Gospodinov bhakta spontano gubi zanimanje za čari materijalnoga postojanja jer je kušao draž lotosolikih stopala Šri Krišne. Takav se bhakta naziva rasa-graha. Ima mnogo primjera Gospodinovih bhakta koji su pali zbog neprikladna društva, upravo poput koristoljubivih radnika sklonih degradaciji. Međutim, čak i ako padne, bhakta se nikad ne treba izjednačavati s palim karmijem (osobom zaokupljenom koristoljubivim djelatnostima). Karmi ispašta posljedice vlastita koristoljubivog djelovanja, dok se bhakta popravlja kad ga kazni sam Gospodin.

Patnje siročeta i patnje voljena kraljevog djeteta nisu iste. Siroče je doista jadno jer nema nikoga tko bi se brinuo o njemu, dok se ljubljeni sin bogataša, iako naizgled u istoj situaciji kao siroče, uvijek nalazi pod brižnim okom moćnoga oca. Zbog lošega društva, bhakta katkada oponaša karmije (osobe prekrivene iluzornom materijalnom energijom Boga). Oni žele gospodariti materijalnim svijetom. Slično i bhakta početnik sanja o stjecanju materijalne moći u smislu razmjene za predano služenje. Takve budalaste bhakte sam Gospodin ponekad stavlja u nevolje. Kao izraz posebne naklonosti, može im oduzeti sve materijalne posjede.

Zbog toga, svi prijatelji i rođaci napuštaju zbunjenog bhaktu koji se Gospodinovom milošću ponovno urazumljuje i oslobađa loših osobina kako bi mogao nastaviti predano služiti. U Bhagavad-giti je rečeno da se palim bhaktama ponovno pruža mogućnost rođenja u obitelji obrazovanih brahmana ili u bogatoj trgovačkoj obitelji. Međutim, bhakta u takvom položaju nije toliko sretan kao onaj koga Gospodin kazni i stavi u naizgled bespomoćan položaj. Bhakta koji je Gospodinovom voljom postao bespomoćan, sretniji je od osoba rođenih u dobrim obiteljima.

Pali bhakta rođen u dobroj obitelji može zaboraviti Gospodinova lotosolika stopala, stoga nije sretan kao bhakta stavljen u beznadno stanje koji se, misleći da je potpuno bespomoćan, brzo vraća Gospodinovim lotosolikim stopalima. Čisto predano služenje tako je duhovno privlačno da bhakta spontano gubi zanimanje za materijalno uživanje. To je znak savršenstva u naprednom predanom služenju. Čisti se bhakta neprestano sjeća lotosolikih stopala Šri Krišne i ne zaboravlja Ga ni na trenutak, čak ni u zamjenu za obilja svih triju svjetova.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Važnost slušanja

Šrimad Bhagavatam 1.7.7

yasyam vai sruyamanayam
krsne parama-puruse
bhaktir utpadyate pumsah
soka-moha-bhayapaha

yasyam – ovaj vedski spis; vai – zacijelo; sruyamanayam – samim slušanjem; krsne – Šri Krišne; parama – vrhovni; puruse – Božanske Osobe; bhaktih – želja za predanim služenjem; utpadyate – niče; pumsah – živog bića; soka – jadikovanje; moha – iluzija; bhaya – strahovanje; apaha – gase se.

Samim slušanjem ovoga vedskog spisa budi se želja za predanim služenjem Šri Krišne s ljubavlju koja odmah gasi vatru jadikovanja, iluzije i strahovanja.

SMISAO: Među različitim osjetilima uho je najdjelotvornije. Ono djeluje čak i u dubokom snu. Dok je budna, osoba se može rukama zaštititi od neprijatelja, ali dok spava, štiti je samo uho. Ovdje je istaknuta važnost slušanja za dostizanje savršenstva života: oslobođenja od materijalnih patnji. Svi se neprestano na nešto žale, tragaju za iluzijom i uvijek se boje mogućega neprijatelja. To su osnovni simptomi materijalne bolesti. Ovdje je rečeno da samim slušanjem poruke Šrimad-Bhagavatama osoba postaje privržena Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Šri Krišni, i čim se to zbije, simptomi materijalnih bolesti nestaju. Šrila Vyasadeva je vidio svesavršenu Božansku Osobu i ovom je izjavom jasno potvrdio postojanje svesavršene Božanske Osobe, Šri Krišne.

Krajnji plod predana služenja jest razvijanje prave ljubavi prema Vrhovnoj Osobi. Ljubav je riječ koja se često koristi u odnosu između muškarca i žene. To je jedina riječ kojom se može pravilno opisati odnos između Šri Krišne i živih bića. Živa su bića u Bhagavad-giti opisana kao prakrti, koja je na sanskrtu ženske prirode. Gospodin se uvijek opisuje kao parama-purusa, vrhovna muška osoba. Tako se ljubav između Gospodina i živih bića može usporediti s ljubavlju između muškarca i žene, a izraz „ljubav prema Bogu” sasvim je odgovarajući. Predano služenje s ljubavlju za Gospodina započinje slušanjem o Njemu. Nema razlike između Gospodina i riječi koje govore o Njemu. Gospodin je apsolutan u svakom smislu te nema razlike između Njega i razgovora o Njemu. Stoga izgovaranje transcendentalnoga zvuka, dok slušamo o Njemu, omogućava izravan dodir s Njim. Transcendentalni je zvuk tako djelotvoran da odmah djeluje, uklanjajući sve materijalne patnje.

Kao što je već rečeno, materijalnim se druženjem živo biće zapleće, a iluzorni kavez materijalnoga tijela prihvaća kao stvarnost. U spletu takvih lažnih shvaćanja, bića u različitim vrstama života bivaju obmanuta na različite načine. Čak i na najrazvijenijem stupnju – ljudskom životu – ista iluzija prevladava u obliku različitih -izama i prekida ljubavni odnos s Gospodinom te time i ljubavni odnos s ljudima. Slušanjem Šrimad-Bhagavatama lažni splet materijalističkih shvaćanja biva razmršen, a društvom se širi istinski mir, za kojim političari u najrazličitijim političkim situacijama tako žude. Političari žele mir među ljudima i narodima, no istodobno su, zbog prevelike sklonosti materijalnoj vlasti, prisutni iluzija i strah. Stoga mirovne konferencije političara ne mogu donijeti mir u društvu. Mir se može postići samo slušanjem Šrimad-Bhagavatama koji govori o Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Nerazumni političari mogu nastaviti održavati mirovne konterencije i sastanke na najvišoj razini stotinama godina, ali neće biti uspješni.

Ako ponovno ne uspostavimo naš izgubljeni odnos s Krišnom, prevladat će iluzija prihvaćanja tijela kao jastva, a s njom i strah. Što se tiče činjenice da je Šri Krišna Svevišnja Božanska Osoba, postoje tisuće svjedočanstava razotkrivenih spisa kao i tisuće svjedočanstava bhakta iz različitih mjesta, kao što su Vrindavana, Navadvipa i Puri, utemeljena na osobnom iskustvu. Čak su i u rječniku Kaumudl sinonimi za Krišnu Yašodin sin i Svevišnja Božanska Osoba, Parabrahman. Možemo zaključiti da samim slušanjem vedskoga spisa, Šrimad-Bhagavatama, možemo uspostaviti izravnu vezu sa Svevišnjom Božanskom Osobom Šri Krišnom i time postići najviše savršenstvo života, nadišavši svjetovne bijede, iluziju i strah. To su praktični testovi za onoga tko ponizno sluša Šrimad-Bhagavatam.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Čudesne odlike Šri Krišne

suta uvaca
atmaramas ca munayo
nirgrantha apy urukrame
kurvanty ahaitukim bhaktim
ittham-bhuta-guno harih

Sve vrste atmarama (onih koji nalaze zadovoljstvo u atmi ili duhovnom jastvu), osobito oni utemeljeni na putu samospoznaje, iako oslobođeni svih vrsta materijalnoga ropstva, žele čisto i predano služiti Božansku Osobu. To znači da Gospodin posjeduje transcendentalne odlike i zato može privući svakoga, uključujući oslobođene duše.

Smisao: … Hetu znači „uzročan”. Postoji mnogo uzroka osjetilnoga zadovoljstva, koji se mogu svrstati u kategoriju materijalnoga uživanja, mističnih moći ili oslobođenja, kojem obično teže napredne osobe. Što se tiče materijalnih užitaka, oni su bezbrojni, a materijalisti ih neprestano žele povećavati jer se nalaze pod utjecajem iluzorne energije. Nema kraja popisu materijalnih užitaka, niti ih itko u materijalnom svemiru može sve posjedovati. Što se tiče mističnih moći, njih ima osam vrsta (npr. postati najmanji, biti bez težine, imati sve što poželimo, vladati materijalnom prirodom, upravljati drugim živim bićima, stvoriti planete itd.) Te se mistične moći spominju u Bhagavatamu.

Postoji pet vrsta oslobođenja. Neokaljana predanost stoga znači služiti Gospodina bez želje za spomenutim osobnim dobicima. Takvi čisti bhakte, oslobođeni svih želja za osobnom dobiti, mogu potpuno zadovoljiti moćnu Božansku Osobu.

Čisto predano služenje Gospodina razvija se kroz različite stadije. Predano služenje na materijalnom polju posjeduje osamdeset jednu odliku, a uzvišenije od takvih djelatnosti je transcendentalno predano služenje, zvano sadhana-bhakti, koje je jedno. Kada čista sadhana-bhakti sazrije u transcendentalnu ljubav prema Gospodinu transcendentalno se služenje, puno ljubavi za Gospodina, počinje postupno razvijati kroz devet stupnjeva služenja – privrženost, ljubav, naklonost, osjećaje, privlačnost, odanost, slijeđenje, zanos i snažan osjećaj odvojenosti. Privrženost bhakte koji s Gospodinom ima pasivan odnos razvija se do stadija transcendentalne ljubavi prema Bogu. Privrženost aktivnog sluge razvija se do stadija odanosti, a privrženost bhakte u prijateljskom odnosu, kao i u roditeljskom odnosu, do stadija slijeđenja. Bhakte u bračnoj ljubavi razvijaju zanos do stadija snažnih osjećaja odvojenosti. To su neka od obilježja čistog predanog služenja Gospodina.
Nastavak teksta...

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Poput glumca u kostimu

Śrimad-Bhagavatam 1.8.19

maya-javanikacchannam
ajnadhoksajam avyayam
na laksyase mudha-drsa
nato natyadharo yatha

maya — obmanjujućom; javanika — zavjesom; acchannam — prekriven; ajna — neuk; adhoksajam — izvan dosega materijalnog shvaćanja (transcendentalan); avyayam — besprijekoran; na — ne; laksyase — opaža; mudha-drsa — budalasti promatrač; natah — umjetnik; natya-dharah — odjeven kao glumac; yatha — kao.

Budući da si izvan dosega ograničena osjetilnog opažanja, vječno si nedostižan, prekriven velom obmanjujuće energije. Skriven si budalastom promatraču , baš kao i glumac odjeven za predstavu.

SMISAO: U Bhagavad-giti Šri Krišna potvrđuje da Ga nerazborite osobe pogrešno smatraju običnim čovjekom i zato Ga ismijavaju. Kraljica Kunti to ovdje potvrđuje. Nedovoljno inteligentni, koji se bune protiv autoriteta Gospodina, poznati su kao asure. Asure ne mogu priznati Gospodinov autoritet. Kad se Gospodin osobno pojavi među nama, kao Rama, Nrsimha, Varaha ili u Svom izvornom obliku kao Krišna, čini razna čudesna, nadljudska djela. Kao što ćemo vidjeti iz opisa u desetom pjevanju ovoga velikog spisa. Šri Krišna je pokazivao Svoje nadljudske sposobnosti od dana kada je ležao na krilu Svoje majke. Ubio je vješticu Putanu iako je premazala grudi otrovom samo da bi Ga ubila. Sisao je njezino mlijeko kao obična beba, ali je s njim isisao i njezin život.

Podigao je brdo Govardhanu, kao što dječaci podižu pečurke, i sedam ga je dana neprekidno držao kako bi zaštitio stanovnike Vrindavane. To su neke od Gospodinovih nadljudskih djelatnosti opisanih u autoritativnim vedskim spisima kao što su Purane, Itihase (povjesna djela) i Upanišade. Dao nam je predivne upute u obliku Bhagavad-gite. Pokazao je čudesne sposobnosti kao junak, obiteljski čovjek, učitelj i kao asket. Autoriteti poput Vyase, Devale, Asite, Narade, Madhve, Šankare, Ramanuđe, Šri Ćaitanye Mahaprabhua, Đive Gosvamija, Višvanathe Čakravartija, Bhaktisiddhante Sarasvatija i svih ostalih u nizu, prihvaćaju Ga kao Svevišnju Božansku Osobu. On je to za Sebe osobno izjavio na raznim mjestima u vjerodostojnim spisima. Unatoč tomu, sloj ljudi demonskoga mentaliteta uvijek odbija prihvatiti Gospodina kao Vrhovnu Apsolutnu Istinu.

Djelomično to je posljedica njihova nedovoljnog znanja, a djelomično njihove tvrdoglave nepopustljivosti, uzrokovane različitim zlodjelima u prošlosti i u sadašnjosti. Takve osobe nisu mogle prepoznati Šri Krišnu čak ni kad im je bio nazočan. Oni ovisniji o svojim nesavršenim osjetilima ne mogu Ga spoznati kao Svevišnjega Gospodina. Takve su osobe poput suvremenih znanstvenika. Žele sve otkriti eksperimentalnim znanjem. Međutim, Vrhovnu Osobu nije moguće spoznati eksperimentalnim znanjem. Gospodin je ovdje opisan kao adhokšađa, iznad dosega eksperimentalnog znanja. Sva su naša osjetila nesavršena. Tvrdimo da opažamo sve, no moramo priznati da nam opažanje ovisi o određenim materijalnim uvjetima koji su izvan našega nadzora. Gospodin je izvan dosega osjetilna opažanja. Kraljica Kunti prihvaća taj nedostatak uvjetovanih duša (…)

Za manje inteligentne ljude moraju postojati hramovi, džamije ili crkve kako bi na takvim svetim mjestima oni mogli početi uviđati Gospodinovu neprikosnovenu moć i slušati o Njemu od autoriteta. Za takve je ljude ovaj početak duhovnog života od presudne važnosti i samo nerazumne osobe mogu omalovažavati osnivanje takvih mjesta obožavanja, potrebnih za promicanje duhovnog standarda ljudi. Za nedovoljno razborite osobe klanjanje pred autoritetom Gospodina, kako se to obično čini u hramovima, džamijama ili crkvama, jednako je blagotvorno kao kad napredni bhakta meditira na Njega aktivno Ga služeći.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Lađa za prelazak oceana neznanja

Šrimad-Bhagavatam 1.8.25

vipadah santu tah sasvat
tatra tatra jagad-guro
bhavato darsanam yat syad
apunar bhava-darsanam

vipadah — nevolje; santu — neka budu; tah — sve; sasvat — uvijek iznova; tamo — there; tatra — i tamo; jagat-guro — o gospodaru svemira; bhavatah — Tvoj; darsanam susret; yat — to što; syat — jest; apunah — ne ponovno; bhava-darsanam — suočavanje s uzastopnim rađanjem i umiranjem.

Želim da uvijek iznova prolazimo kroz sve ove nevolje tako da Te možemo uvijek iznova gledati! A tebe vidjeti, o Gospodine, znači da se više nećemo suočavati s uzastopnim rađanjem i umiranjem.

SMISAO: Obično nesretni, siromašni, inteligentni i radoznali, koji su djelovali pobožno, obožavaju ili počinju obožavati Gospodina. Ostali, koji čine samo zlodjela, bez obzira na svoj položaj, ne mogu prići Gospodinu jer su opčinjeni iluzornom energijom. Stoga, ako se dogodi neka nesreća , pobožna osoba nema drugog izbora nego da uzme utočište lotosolikh stopala Gospodina. Neprestano se sjećati lotosolikih stopala Gospodina znači pripremati se za oslobođenje od rođenja i smrti.

Zato, ako čak i postoje tobožnje nesreće, one su dobrodošle, jer nam pružaju priliku da se sjećamo Gospodina, što znači da dostignemo oslobođenje. Onaj tko je uzeo utočište Gospodinovih lotosolikih stopala, koja se smatraju najpogodnijom lađom za prelazak preko oceana neznanja, može dostići oslobođenje s istom lakoćom kojom netko preskače otiske teletova papka. Takvim je osobama prebivalište Gospodinovo carstvo i nemaju ništa zajedničko s mjestom na kojem opasnost vreba na svakom koraku. U Bhagavad-giti Gospodin potvrđuje da je materijalni svijet opasno mjesto puno nevolja.

Nerazborite osobe kuju planove za prilagođavanje tim bijedama, ne znajući da je ovo mjesto po prirodi puno bijeda. Nemaju znanje o Gospodinovom prebivalištu koje je puno blaženstva, bez traga nevoljama. Stoga je dužnost razborite osobe da se ne uznemiruje zbog svjetovnih nedaća, kojih će sigurno biti u svim okolnostima. lspaštajući sve vrste neizbježnih nevolja, treba napredovati u duhovnoj spoznaji jer je to misija ljudskoga života. Duša je transcendentalna prema svim materijalnim nedaćama; zato se takozvane nevolje nazivaju lažnim. Čovjek može u snu vidjeti da ga proždire tigar i može zbog toga plakati, ali u stvarnosti nema ni tigra ni patnje; to je samo san.

Isto tako, kaže se da su sve nevolje života san. Ako netko ima sreću da dođe u dodir s Gospodinom putem predanog služenja, sve postaje dobitak. Dodir s Gospodinom preko bilo koje od devet vrsta predanog služenja uvijek je korak naprijed na putu povratka Bogu.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)