Śrīmad-Bhāgavatam

Śrīmad-Bhāgavatam

U beskrajnom oceanu vedske književnosti koja obuhvaća djela o medicini, yogi, psihologiji, prirodnim i metafizičkim zakonitostima, politici, umjetnosti i filozofiji te epska i mnoga druga izlaganja, Śrīmad-Bhāgavatam blista jednim posebnim sjajem. Bhagavatam je nesumnjivo zreli plod vedskog znanja, jer obrazlaže najuzvišeniju i najznačajniju temu koja može zaokupiti ljudsku svijest – ime, slavu, oblik i zabave Svevišnjeg beskrajnog Gospodina. Prijevod stihova sa sanskrta i njihovo tumačenje napisao je Śrī Śrīmad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupadā, učitelj koji je s ljubavlju proširio ovo djelo diljem svijeta. Mnogi govore o Bogu, mnogi Ga žele upoznati, mnogi Mu se žele približiti, no rijetki su oni koji posjeduju precizne, logičke i povjerljive obavijesti o Njemu. Čitanje Śrīmad-Bhāgavatama otvorenog srca i s poštovanjem, istinski može promijeniti naš život te beskrajno uzvisiti našu spoznaju i poimanje Boga, nas samih, materijalne prirode i njezinih zakona.

Prabhupada-Sitting

His Divine Grace Śrī Śrīmad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupadā

Željezno doba Kali

Željezno doba Kali

Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.10.

prāyenālpāyusah sabhya
kalāv asmin yuge janāh
mandāh sumanda-matayo
manda-bhāgyā hy upadrutāh

prāyema — gotovo uvijek; alpa — kratak; āyusah — životni vijek; sabhya — član učena društva; kalau — u ovom dobu Kali (svađe); asmin — ovdje; yuge — dobu; janāh — ljudi; mandāh — lijeni; sumanda-matayah — zavedeni; manda-bhāgyāh — nesretni; hi — i povrh svega; upadrutāh — uvijek uznemireni.

O učeni, u ovom željeznom dobu Kali ljudi žive kratko. Svadljivi su, lijeni, zavedeni, nesretni i, povrh svega, uvijek uznemireni.

Smisao: Bhakte Svevišnjega uvijek žele duhovni napredak svih ljudi. Kada su mudraci u Naimisāranyi ispitali stanje ljudi u dobu Kali, predvidjeli su da će kratko živjeti. U Kali-yugi životni je vijek skraćen, ne toliko zbog nedostatka hrane, koliko zbog neurednih navika. Ustaljenim navikama i vegetarijanskom prehranom čovjek može održati zdravlje. Prejedanje, prekomjerno osjetilno uživanje, prevelika ovisnost o tuđoj milosti te neprirodni načini života crpe čovjekovu životnu energiju. Zato je životni vijek skraćen. Ljudi ovoga doba veoma su lijeni, ne samo u materijalnom smislu, već i u smislu samospoznaje.

Ljudski je život posebno namijenjen samospoznaji. To znači da čovjek treba spoznati tko je, u kakvom svijetu živi i što je vrhovna istina. Ljudski je život sredstvo kojim živo biće može okončati sve bijede teške borbe za opstanak u materijalnom postojanju i vratiti se Bogu, svome vječnom domu. No zbog lošeg sustava naobrazbe ljudi ništa ne znaju o pravom putu samospoznaje, a ako čak nešto i saznaju, na žalost postaju žrtve zavedenih učitelja. U ovom dobu ljudi su žrtve ne samo različitih političkih uvjerenja i stranaka, već i različitih vrsta razonoda namijenjenih osjetilnom uživanju, kao što su kina, sportovi, kockanje, klubovi, svjetovne knjižnice, loše društvo, pušenje, opijanje, varanje, krađe, svađanje itd.

Umovi su im uvijek uznemireni i puni tjeskobe zbog mnogobrojnih obveza. U ovom dobu mnogo bezobzirnih ljudi izmišlja vlastite vjeroispovijesti neutemeljene na razotkrivenim spisima, a veoma često takve ustanove privlače osobe odane osjetilnom uživanju. U ime religije čini se toliko mnogo grešnih djela da ljudi nemaju ni duševni mir ni zdravo tijelo. Zajednice učenika (brahmacāríja) više se ne održavaju, a obiteljski ljudi ne slijede pravila i ograničenja grhastha-āšrame. Zato tobožnji vānaprasthe i sanyāsīji koji dolaze iz takvih grhastha-āśrama ne slijede strogo put. U Kali-yugi cijelo je ozračje prožeto bezbožnošću. Ljude više ne zanimaju duhovne vrijednosti.

Materijalno osjetilno uživanje sada je mjerilo civilizacije. Da bi održao takvu materijalističku civilizaciju, čovjek je stvorio složene zajednice i narode među kojima neprestano postoji napetost zbog oružanih sukoba i hladnih ratova. Stoga je zbog sadašnjih iskrivljenih vrijednosti ljudskoga društva postalo veoma teško podići duhovni standard. Mudraci u Naimisāranyi žele izbaviti sve pale duše i ovdje traže lijek od Śrīla Sūte Gosvāmīja.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Moć Svetog Imena

Moć Svetog Imena

Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.14.

āpannah samsṛtim ghorām
yan-nāma vivaśo grnan
tatah sadyo vimucyeta
yad bibheti svayam bhayam

āpannah — zapleten; samsrtim — u mrežu rođenja i smrti; ghorām — zamršenu; yat — što; nāma — ime Apsoluta; vivaśah — nesvjesno; grnan — pjevajući; tatah — od toga; sadyah — odmah; vimucyeta — oslobađa se; yat — što; bibheti — boji se; svayam — utjelovljeni; bhayam — strah.

Živa bića zapletena u složenu mrežu rođenja i smrti mogu se odmah osloboditi čak i nesvjesnim pjevanjem Krišnina svetog imena kojeg se boji i utjelovljeni strah.

Smisao: Vāsudeva, ili Śri Krišna, Apsolutna Božanska Osoba, vrhovni je upravitelj svega. Nema nikoga u svijetu tko se ne boji srdžbe Svemogućeg. Velike asure poput Rāvane, Hiranyakaśipua, Kamse i ostala vrlo moćna živa bića ubila je Božanska Osoba. Svemogući Vāsudeva obdario je Svoje ime moćima osobnoga Jastva. Sve što je izravno povezano s Njim, istovjetno je s Njim. Ovdje je rečeno da se Krišnina imena plaši čak i utjelovljeni strah. To pokazuje da se Krišnino ime ne razlikuje od Krišne. Stoga je Krišnino ime moćno kao sam Śri Krišna. Nema nikakve razlike. Svatko može steći dobrobit od svetih imena Śri Krišne čak i usred najveće opasnosti. Krišnino transcendentalno ime, čak i ako se izgovori nesvjesno, silom prilika, može pomoći osobi da se oslobodi spona rođenja i smrti.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Slušanje o Božanskoj Osobi

Slušanje o Božanskoj Osobi

Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.19.

vayaṁ tu na vitrpyāma
uttama-śloka-vikrame
yac-chrnvatām rasa-jñānām
svādu svādu pade pade

vayam — mi; tu — ali; na — ne; vitrpyāmah — bit ćemo mirni; uttama-śloka — Božanska Osoba, koja se slavi transcendentalnim molitvama; vikrame — zabave; yat — koje; śrnvatām — neprestanim slušanjem; rasa — raspoloženje; jñānām — upućeni; svādu — uživajući; svādu — ukusan; pade pade — na svakom koraku.

Nikada nas ne umara slušanje o transcendentalnim zabavama Božanske Osobe, koja se slavi himnama i molitvama. Oni koji su razvili ukus za transcendentalne odnose s Njim svakoga trenutka uživaju u slušanju o Njegovim zabavama.

Smisao: Postoji velika razlika između svjetovnih priča, romana ili pripovijesti i Božjih transcendentalnih zabava. Djela o povijesti cijeloga svemira sadrže opise zabava Božjih inkarnacija. Rāmāyaṇa, Mahābhārata, i Purāne pripovijesti su o prošlim vremenima i zabavama Božjih inkarnacija, stoga ostaju svježe čak i nakon ponovna čitanja. Svatko može cijeli život neprestano čitati Bhagavad-gītu ili Śrīmad-Bhāgavatam, a ipak u njima nalazi novo svjetlo znanja. Svjetovne su novosti statične, dok su transcendentalne dinamične – jer duh je dinamičan, a materija statična. One koji su razvili ukus za razumijevanje transcendentalnih tema nikada ne zamara slušanje takvih pripovijesti.

Svatko se brzo zasiti svjetovnih djelatnosti, no nitko se ne može zasititi transcendentalnih djelatnosti predanog služenja. Riječ uttama-sloka ukazuje na književnost koja je oslobođena neznanja. Svjetovna je književnost u guni tame ili neznanja, dok je transcendentalna književnost posve drugačija. Ona je iznad gune tame, a njezino svjetlo postaje sve sjajnije s napretkom u čitanju i spoznavanju transcendentalnog sadržaja. Takozvane oslobođene osobe nikada ne postaju zadovoljne ponavljanjem riječi aham brahmāsmi. Takva umjetna spoznaja Brahmana postaje otrcana te, da bi iskusili pravo zadovoljstvo, okreću se pripovijestima Śrīmad-Bhāgavatama. Oni koji nemaju tu sreću okreću se altruizmu i svjetovnoj filantropiji. To znači da je filozofija mayavade svjetovna, dok je filozofija Bhagavad-gīte i Śrīmad-Bhāgavatama transcendentalna.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Pravi interesi jastva (duše)

Pravi interesi jastva (duše)

Šrimad Bhagavatam 1.3.33

yatreme sad-asad-rupe
pratisiddhe sva-samvida
avidyayatmani krte
iti tad brahma-darsanam

yatra — kad god; ime — u svim tim; sat-asat — grubi i suptilni; rupe — u oblicima; pratisiddhe — budu poništeni; sva-samvida — samospoznajom; avidyaya — neznanjem; atmani — u jastvu; krte — nametnuti; iti — tako; tat — to je; brahma-darsanam — proces spoznaje Apsoluta.

Kad osoba spozna da ni gruba ni suptilna tijela nemaju nikakve veze s čistim jastvom (vlastitim duhovnim identitetom), vidi i sebe i Gospodina.

SMISAO: Razlika između samospoznaje i materijalne iluzije nalazi se u saznanju da su privremeni ili iluzorni oblici koje nameće materijalna energija, u vidu grubih i suptilnih tijela, površni prekrivači jastva. Takvi prekrivači nastaju zbog neznanja i oni ne djeluju na Božansku Osobu.

Ova spoznaja, praćena uvjerenjem, naziva se oslobođenje ili viđenje Apsoluta. To znači da je savršenu samospoznaju moguće dostići prihvaćanjem božanskog ili duhovnog života. Samospoznaja podrazumijeva ravnodušnost prema potrebama grubog i suptilnog tijela i ozbiljno shvaćanje djelatnosti jastva. Poticaj za djelovanje dolazi iz jastva, ali sve tako nastale djelatnosti prelaze u iluziju budući da ne poznajemo pravu prirodu jastva. Zbog neznanja smatramo interese grubog i suptilnog tijela vlastitim interesom i stoga život za životom djelujemo nepravilno. Kad pravilnim djelovanjem dođemo do jastva, tek tada započinje naš pravi život.

Čovjek koji je zaokupljen djelatnostima jastva naziva se jivan-mukta, oslobođena osoba čak i u uvjetovanom postojanju. Ovaj se savršeni stadij samospoznaje ne dostiže umjetnim sredstvima, već pod okriljem lotosolikih stopala Gospodina koji je uvijek transcendentalan. Gospodin kaže u Bhagavad-giti da se nalazi u srcu svih živih bića i da od Njega potječe svo znanje, sjećanje i zaborav.

Kada živo biće želi biti uživatelj materijalne energije (iluzorne pojavnosti), Gospodin ga prekriva velom zaborava i tako živo biće pogrešno smatra grubo tijelo i suptilni um vlastitim jastvom. Kada živo biće njeguje transcendentalno znanje i moli Gospodina za oslobođenje od okova zaborava, Gospodin Svojom bezuzročnom milošću uklanja veo iluzije i tako živo biće spoznaje vlastito jastvo. Oslobodivši se uvjetovana života, počinje služiti Gospodina u svom vječnom prirodnom položaju. Sve to provodi Gospodin, Svojom izvanjskom moći ili izravno, Svojom unutarnjom moći.

(Suta Goswami mudracima u Naimišaranyi, pogl. Krišna je izvor svih inkarnacija)

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Bez straha od neuspjeha

Bez straha od neuspjeha

Šrimad Bhagavatam 1.5.17.

tyaktva sva-dharmam caranambujam harer
bhajann apakvo ’tha patet tato yadi
yatra kva vabhadram abhud amusya kim
ko vartha apto ’bhajatam sva-dharmatah

tyaktva — napustivši; sva-dharmam — vlastito zanimanje; carana-ambujam — lotosolika stopala; hareh — Harija (Gospodina); bhajan — tijekom predanog služenja; apakvah — nezreo; atha — zbog; patet — pada; tatah — s tog mjesta; yadi — ako; yatra — zbog čega; kva — koja vrsta; va — ili (sarkastično); abhadram — nepovoljno; abhut — dogodit će se; amusya — njega; kim — ništa; kah va arthah — kakav interes; aptah — postignut; abhajatam — abhakte; sva-dharmatah — zaokupljen zanimanjem.

Onaj tko je napustio svoje materijalno zanimanje radi predanog služenja Gospodina može ponekad u nezrelom stadiju pasti, no ne treba se bojati neuspjeha. S druge strane, onaj tko nije bhakta, čak i ako obavlja sve propisane dužnosti, ništa ne dobiva.

SMISAO: Što se dužnosti čovječanstva tiče, one su bezbrojne. Svaki čovjek ima obveze ne samo prema svojim roditeljima, članovima obitelji, društvu, zemlji, čovječanstvu, drugim živim bićima i polubogovima, već i prema velikim filozofima, pjesnicima, znanstvenicima… Sveti spisi propisuju da se sve takve dužnosti mogu napustiti radi posvećivanja služenju Gospodina, pa ako tko tako učini i postigne uspjeh, to je vrlo povoljno.

Međutim, ponekad se osoba posveti službi za Gospodina ponesena prolaznim osjećajem, a nakon nekog vremena napusti put služenja zbog nepoželjna društva i ostalih razloga. U povijesti ima mnogo takvih primjera. Bharata Maharaja se morao roditi kao jelen zbog svoje vezanosti za lane. Dok je umirao mislio je na nj pa je tako u sljedećem životu postao jelen, iako nije zaboravio što mu se dogodilo u prethodnom životu. Citraketu je također pao sa svog položaja jer je uvrijedio uzvišenog Šivu.

Unatoč svemu tome, ovdje se ističe važnost predavanja lotosolikim stopalima Gospodina, bez obzira što postoji mogućnost pada. Čak i ako osoba zanemari propisane dužnosti predanog služenja, nikada neće zaboraviti lotosolika stopala Gospodina. Kad jednom počne s predanošću služiti Gospodina, nastavit će služiti u svim okolnostima.

U Bhagavad-giti je rečeno da čak i malo predana služenja može spasiti osobu od najveće opasnosti. U povijesti ima mnogo takvih primjera. Ađamila je jedan od njih. Iako je još od djetinjstva bio bhakta, u mladosti je pao sa svog duhovnog položaja. Unatoč tomu,Gospodin ga je na kraju spasio.

 

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

(pogl. Narada poučava Vyasadevu)

Iznad treperave sreće i nesreće

Iznad treperave sreće i nesreće

Šrimad Bhagavatam 1.5.18.

tasyaiva hetoh prayateta kovido
na labhyate yad bhramatam upary adhah
tal labhyate duhkhavad anyatah sukham
kalena sarvatra gabhira-ramhasa


tasya — u tu svrhu; eva — jedini; hetoh — razlog; prayateta — treba se truditi; kovidah — osoba sklona filozofiji; na – ne; labhyate — ne postiže se; yat — što; bhramatam — lutajući; upari adhah — od vrha do dna; tat — to; labhyate — može se postići; duhkhavat — kao bijede; anyatah — kao rezultat prijašnjeg djelovanja; sukham — osjetilno uživanje; kalena — tijekom vremena; sarvatra — svuda; gabhira — suptilni; ramhasa — napredak.

Inteligentne osobe sklone filozofiji trebaju težiti samo svrhovitom cilju koji se ne može dostići čak ni putovanjem od najvišega planeta [Brahmaloke] do najnižega [Patale]. Što se tiče sreće koja potječe od osjetilnog uživanja, ona sama dolazi tijekom vremena baš kao i bijede, iako ih ne želimo.

SMISAO: Svaki čovjek pokušava raznim naporima ostvariti što više osjetilnog uživanja. Neki se ljudi bave trgovinom, gospodarskim razvojem ili politikom, a neki plodonosnim (koristoljubivim) radom, kako bi u sljedećem životu dostigli više planete i postali sretni. Rečeno je da stanovnici Mjeseca kušaju veće užitke pijući soma-rasu, dok se dobrotvornim radom može dostići Pitriloka (rajski planeti predaka). Tako postoje različiti programi za osjetilno uživanje, bilo u ovom bilo u sljedećem životu.

Neki pokušavaju dostići Mjesec ili druge planete mehaničkim sredstvima, jer žarko žele otići na takve planete ne čineći dobra djela. Međutim, to nije moguće. Prema zakonu Svevišnjega, različita su mjesta namijenjena različitim vrstama živih bića, ovisno o njihovu djelovanju. Kao što je propisano u svetim spisima, samo se dobrim djelovanjem može steći rođenje u dobroj obitelji, obilje, visoko obrazovanje i lijep izgled. Vidimo da se čak i u ovom životu dobrim djelovanjem može steći obrazovanje ili novac. Slično tome, željene položaje u sljedećem životu možemo postići jedino dobrim djelovanjem. Inače se ne bi događalo da dvije osobe, rođene na istom mjestu u istu vrijeme, imaju različite životne okolnosti.

Međutim, svi su takvi materijalni položaji prolazni jer i oni na najvišoj Brahmaloki i oni na najnižoj Patali ovise o našem djelovanju i mijenjaju se pod njegovim utjecajem.

Osoba sklona filozofiji ne bi smjela biti primamljena takvim nestalnim položajima. Treba pokušati dostići vječni život, pun blaženstva i znanja, u kojem neće biti prisiljena ponovno se vratiti u bijedni materijalni svijet, bilo na ovom bilo na nekom drugom planetu. Nevolje i promjenjiva sreća dva su obilježja materijalnoga života koja postoje i na Brahmaloki i na drugim lokama (planetima). Prisutni su i u životu polubogova, i u životu pasa i svinja. Razlikuju se samo po količini i vrsti, no nitko nije oslobođen nedaća rođenja, smrti, starosti i bolesti. Slično tome, svatko ima sreću koja mu je predodređena i nitko ju ne može povećati ili smanjiti vlastitim naporima. Čak i ako netko dobije, uvijek može izgubiti. Stoga ne bi trebalo tratiti vrijeme na takve ništavne stvari, već uložiti napor da se vratimo Bogu. To bi trebala biti misija svačijeg života.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Važnost slušanja

Važnost slušanja

Šrimad Bhagavatam 1.7.7

yasyam vai sruyamanayam
krsne parama-puruse
bhaktir utpadyate pumsah
soka-moha-bhayapaha

yasyam – ovaj vedski spis; vai – zacijelo; sruyamanayam – samim slušanjem; krsne – Šri Krišne; parama – vrhovni; puruse – Božanske Osobe; bhaktih – želja za predanim služenjem; utpadyate – niče; pumsah – živog bića; soka – jadikovanje; moha – iluzija; bhaya – strahovanje; apaha – gase se.

Samim slušanjem ovoga vedskog spisa budi se želja za predanim služenjem Šri Krišne s ljubavlju koja odmah gasi vatru jadikovanja, iluzije i strahovanja.

SMISAO: Među različitim osjetilima uho je najdjelotvornije. Ono djeluje čak i u dubokom snu. Dok je budna, osoba se može rukama zaštititi od neprijatelja, ali dok spava, štiti je samo uho. Ovdje je istaknuta važnost slušanja za dostizanje savršenstva života: oslobođenja od materijalnih patnji. Svi se neprestano na nešto žale, tragaju za iluzijom i uvijek se boje mogućega neprijatelja. To su osnovni simptomi materijalne bolesti. Ovdje je rečeno da samim slušanjem poruke Šrimad-Bhagavatama osoba postaje privržena Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Šri Krišni, i čim se to zbije, simptomi materijalnih bolesti nestaju. Šrila Vyasadeva je vidio svesavršenu Božansku Osobu i ovom je izjavom jasno potvrdio postojanje svesavršene Božanske Osobe, Šri Krišne.

Krajnji plod predana služenja jest razvijanje prave ljubavi prema Vrhovnoj Osobi. Ljubav je riječ koja se često koristi u odnosu između muškarca i žene. To je jedina riječ kojom se može pravilno opisati odnos između Šri Krišne i živih bića. Živa su bića u Bhagavad-giti opisana kao prakrti, koja je na sanskrtu ženske prirode. Gospodin se uvijek opisuje kao parama-purusa, vrhovna muška osoba. Tako se ljubav između Gospodina i živih bića može usporediti s ljubavlju između muškarca i žene, a izraz „ljubav prema Bogu” sasvim je odgovarajući. Predano služenje s ljubavlju za Gospodina započinje slušanjem o Njemu. Nema razlike između Gospodina i riječi koje govore o Njemu. Gospodin je apsolutan u svakom smislu te nema razlike između Njega i razgovora o Njemu. Stoga izgovaranje transcendentalnoga zvuka, dok slušamo o Njemu, omogućava izravan dodir s Njim. Transcendentalni je zvuk tako djelotvoran da odmah djeluje, uklanjajući sve materijalne patnje.

Kao što je već rečeno, materijalnim se druženjem živo biće zapleće, a iluzorni kavez materijalnoga tijela prihvaća kao stvarnost. U spletu takvih lažnih shvaćanja, bića u različitim vrstama života bivaju obmanuta na različite načine. Čak i na najrazvijenijem stupnju – ljudskom životu – ista iluzija prevladava u obliku različitih -izama i prekida ljubavni odnos s Gospodinom te time i ljubavni odnos s ljudima. Slušanjem Šrimad-Bhagavatama lažni splet materijalističkih shvaćanja biva razmršen, a društvom se širi istinski mir, za kojim političari u najrazličitijim političkim situacijama tako žude. Političari žele mir među ljudima i narodima, no istodobno su, zbog prevelike sklonosti materijalnoj vlasti, prisutni iluzija i strah. Stoga mirovne konferencije političara ne mogu donijeti mir u društvu. Mir se može postići samo slušanjem Šrimad-Bhagavatama koji govori o Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Nerazumni političari mogu nastaviti održavati mirovne konterencije i sastanke na najvišoj razini stotinama godina, ali neće biti uspješni.

Ako ponovno ne uspostavimo naš izgubljeni odnos s Krišnom, prevladat će iluzija prihvaćanja tijela kao jastva, a s njom i strah. Što se tiče činjenice da je Šri Krišna Svevišnja Božanska Osoba, postoje tisuće svjedočanstava razotkrivenih spisa kao i tisuće svjedočanstava bhakta iz različitih mjesta, kao što su Vrindavana, Navadvipa i Puri, utemeljena na osobnom iskustvu. Čak su i u rječniku Kaumudl sinonimi za Krišnu Yašodin sin i Svevišnja Božanska Osoba, Parabrahman. Možemo zaključiti da samim slušanjem vedskoga spisa, Šrimad-Bhagavatama, možemo uspostaviti izravnu vezu sa Svevišnjom Božanskom Osobom Šri Krišnom i time postići najviše savršenstvo života, nadišavši svjetovne bijede, iluziju i strah. To su praktični testovi za onoga tko ponizno sluša Šrimad-Bhagavatam.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Čudesne odlike Šri Krišne

Čudesne odlike Šri Krišne

Šrimad Bhagavatam 1.7.10.

suta uvaca
atmaramas ca munayo
nirgrantha apy urukrame
kurvanty ahaitukim bhaktim
ittham-bhuta-guno harih

sutah uvaca – Suta Gosvaml reče; atmaramah – oni koji nalaze zadovoljstvo u atmi (duhovnom jastvu); ca – također; munayah – mudraci; nirgranthah – oslobođeni sveg ropstva; api – unatoč tomu; urukrame – velikom pustolovu; kurvanti – obavljaju; ahaitukim – čisto; bhaktim – predano služenje; ittham-bhuta – čudesne; gunah -odlike; harih – Gospodina.

Sve vrste atmarama (onih koji nalaze zadovoljstvo u atmi ili duhovnom jastvu), osobito oni utemeljeni na putu samospoznaje, iako oslobođeni svih vrsta materijalnoga ropstva, žele čisto i predano služiti Božansku Osobu. To znači da Gospodin posjeduje transcendentalne odlike i zato može privući svakoga, uključujući oslobođene duše.

Smisao: … Hetu znači „uzročan”. Postoji mnogo uzroka osjetilnoga zadovoljstva, koji se mogu svrstati u kategoriju materijalnoga uživanja, mističnih moći ili oslobođenja, kojem obično teže napredne osobe. Što se tiče materijalnih užitaka, oni su bezbrojni, a materijalisti ih neprestano žele povećavati jer se nalaze pod utjecajem iluzorne energije. Nema kraja popisu materijalnih užitaka, niti ih itko u materijalnom svemiru može sve posjedovati. Što se tiče mističnih moći, njih ima osam vrsta (npr. postati najmanji, biti bez težine, imati sve što poželimo, vladati materijalnom prirodom, upravljati drugim živim bićima, stvoriti planete itd.) Te se mistične moći spominju u Bhagavatamu.

Postoji pet vrsta oslobođenja. Neokaljana predanost stoga znači služiti Gospodina bez želje za spomenutim osobnim dobicima. Takvi čisti bhakte, oslobođeni svih želja za osobnom dobiti, mogu potpuno zadovoljiti moćnu Božansku Osobu.

Čisto predano služenje Gospodina razvija se kroz različite stadije. Predano služenje na materijalnom polju posjeduje osamdeset jednu odliku, a uzvišenije od takvih djelatnosti je transcendentalno predano služenje, zvano sadhana-bhakti, koje je jedno. Kada čista sadhana-bhakti sazrije u transcendentalnu ljubav prema Gospodinu transcendentalno se služenje, puno ljubavi za Gospodina, počinje postupno razvijati kroz devet stupnjeva služenja – privrženost, ljubav, naklonost, osjećaje, privlačnost, odanost, slijeđenje, zanos i snažan osjećaj odvojenosti. Privrženost bhakte koji s Gospodinom ima pasivan odnos razvija se do stadija transcendentalne ljubavi prema Bogu. Privrženost aktivnog sluge razvija se do stadija odanosti, a privrženost bhakte u prijateljskom odnosu, kao i u roditeljskom odnosu, do stadija slijeđenja. Bhakte u bračnoj ljubavi razvijaju zanos do stadija snažnih osjećaja odvojenosti. To su neka od obilježja čistog predanog služenja Gospodina.
Nastavak teksta...


Prema Hari-bhakti-sudhodayi, riječ ittham-bhuta znači „potpuno blaženstvo”. Transcendentalno blaženstvo koje potječe od spoznaje neosobnog Brahmana može se usporediti s malo vode sadržane u otisku kravljega papka. Ono je beznačajno u usporedbi s oceanom blaženstva koje potječe od vizije Božanske Osobe. Osobni je oblik Šri Krišne tako privlačan da sadrži sve čari, svo blaženstvo i sve draži (rase). Te čari su tako snažne da ih nitko ne želi mijenjati za materijalno uživanje, mistične moći i oslobođenje.

Nisu potrebni logički argumenti za podržavanje ove izjave, jer živo biće prirodno privlače odlike Šri Krišne. Moramo znati da Gospodinove odlike nemaju ništa zajedničko sa svjetovnim odlikama. Sve su pune blaženstva, znanja i vječnosti. Gospodin ima bezbroj odlika i nekoga privlači jedan, a nekoga drugi oblik. Velike mudrace, poput četvorice bhakta u celibatu, Sanake, Sanatane, Sanandane i Sanat-kumare, privukao je miris cvijeća i lišća tulasi premazanih sandalovom pomašću i ponuđenih lotosolikm stopalima Gospodina. Šukadevu Gosvamija privukle su Gospodinove transcendentalne zabave. On je već bio utemeljen na razini oslobođenja, no ipak su ga privukle Gospodinove zabave. To dokazuje da priroda Njegovih zabava nema ništa zajedničko s materijalnom privlačnošću. Mlade su pastirice privukla Gospodinova tjelesna obilježja, a Rukmini slušanje o Gospodinovim slavama. Šri Krišna privlači čak i um božice sreće. U posebnim slučajevima, privlači umove svih mladih djevojaka. Umove starijih gospođa privlači dražima roditeljske ljubavi, a umove muškaraca dražima služenja i prijateljstva. Riječ hari ima različita značenja, a glavno je da Gospodin uništava sve nepovoljno i osvaja um bhakte darujući mu čistu transcendentalnu ljubav.

Sjećanjem na Gospodina u velikoj nesreći osoba se može osloboditi svih vrsta bijeda i tjeskoba. Čistom bhakti Gospodin postupno čisti put predana služenja otklanjajući sve zapreke i očituje plod deveterostrukoga procesa predanog služenja – slušanje i pjevanje.

Svojim osobnim obilježjima i transcendentalnim osobinama, Gospodin privlači cijelo biće čistoga bhakle. Takva je privlačna moć Šri Krišne. Privlačnost je tako moćna da čisti bhakta nikad ne žudi ni za jednim od četiri načela religije. To su privlačna obilježja Gospodinovih transcendentalnih osobina. Dodajući tome riječi api i ca, značenje se može neograničeno povećati. Prema sanskrtskoj gramatici postoji sedam sinonima za riječ api. Tumačeći svaku pojedinu riječ ove strofe možemo uvidjeti bezbrojne odlike Šri Krišne, koje privlače um čistoga bhakte.
Zatvori

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Bogatstva Prirode

Bogatstva Prirode

Šrimad Bhagavatam 1.8.40

ime jana-padah svrddhah
supakvausadhi-virudhah
vanadri-nady-udanvanto
hy edhante tava viksitaih

ime — svi ovi; jana-padah — gradovi i sela; svrddhah — u procvatu; supakva — zreli; ausadhi — bilje; virudhah — povrće; vana — šume; adri — brda; nadi — rijeke; udanvantah — mora; hi — zacijelo; edhante — povećavaju se; tava — Ti; viksitaih — pogledao.

Svi ovi gradovi i sela u punom su procvatu jer ljekovitog bilja i žita ima u izobilju, drveće je bremenito plodovima, rijeke teku, brda su puna minerala, a oceani bogatstva, samo zahvaljujući Tvome pogledu.

SMISAO: Ljudsko društvo cvjeta zahvaljujući prirodnim darovima, a ne golemim industrijskim poduzećima. Ta su poduzeća proizvodi bezbožne civilizacije i uzrok uništenja uzvišenih ciljeva ljudskoga života. Što više nastavimo razvijati takve mučne industrije koje cijede životnu energiju iz živoga bića, tim će ljudi biti nemirniji i nezadovoljniji, iako će mali broj njih živjeti raskošno na račun svih ostalih. Prirodni darovi kao što su žitarice, povrće, voće, rijeke, brda puna dragulja i minerala i mora puna bisera obnavljaju se po naredbi Svevišnjega. Po Njegovoj želji, priroda ih stvara u izobilju ili uskraćuje.

Zakoni prirode pružaju čovjeku mogućnost da iskoristi te Božje darove i zahvaljujući njima živi u blagostanju, a da pri tom ne bude obuzet duhom iskorištavanja i gospodarenja nad materijalnom prirodom. Što više pokušavamo iskorištavati materijalnu prirodu prema svojim hirovima za uživanjem, tim ćemo se više zaplesti u posljedice takvog iskorištavanja. Ako imamo dovoljno žitarica, voća, povrća i bilja, zašto bismo onda održavali klaonice i ubijali jadne životinje? Da bi jeo, čovjek ne mora ubiti životinju, ako ima dovoljno žitarica i povrća. Rijeke natapaju polja i čine ih plodnima te imamo više nego što nam je potrebno.

Brda stvaraju minerale, a oceani dragulje. Ako ljudska civilizacija ima dovoljno žitarica, minerala, dragulja, vode i mlijeka, zašto bi onda trebala žudjeti za užasnim industrijskim poduzećima po cijenu rada nesretnih ljudi? Međutim, svi ovi prirodni darovi ovise o milosti Gospodina. Zato se trebamo pokoravati Gospodinovim zakonima i predanim služenjem dostići savršenstvo ljudskoga života. Sve na što Kuntidevi ukazuje točno je. Ona želi da im Bog podari Svoju milost, kako bi se prirodno blagostanje nastavilo Njegovom milošću.

– Kraljica Kunti govori Šri Krišni, pogl. Molitve kraljice Kunti

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt