Društvo čistog bhakte

Društvo čistog bhakte

Śrīmad-Bhāgavatam 1.18.13.

tulayāma lavenāpi
na svargam nāpunar-bhavam
bhagavat-sangi-sangasya
martyānām kim utāśisah

tulayāma — uravnotežen; lavena — trenutkom; api — čak; na — nikada; svargam — rajski planeti; na — niti; apunaḥ-bhavam — oslobođenje od materije; bhagavat-sangi — Gospodinov bhakta; sangasya — druženja; martyānām — oni koji su stvoreni da umru; kim — što; uta — reći o; āśisah — svjetovnom blagoslovu.

Vrijednost trenutačnog druženja sa Gospodinovim bhaktom ne može se usporediti čak ni s dostizanjem rajskih planeta ili oslobođenjem od materije, a da ne govorimo o svjetovnim blagoslovima u obliku materijalnog blagostanja namijenjenog smrtnicima.

Smisao: Kad postoji određena sličnost, jednu stvar možemo usporediti s drugom. Društvo čistog bhakte ne možemo usporediti ni sa čim materijalnim. Ljudi odani materijalnoj sreći čeznu za dostizanjem rajskih planeta kao što su Mjesec, Venera i Indraloka, a osobe posvećene materijalnoj filozofskoj spekulaciji teže za oslobođenjem od materijalnog ropstva. Kada čovjek postane razočaran svim vrstama materijalnog napretka, želi oslobođenje zvano apunar-bhava, prestanak uzastopnog rađanja, ali Gospodinovi čisti bhakte ne čeznu za srećom koja se dostiže u rajskom kraljevstvu, niti za oslobođenjem od materijalnog ropstva.

Drugim riječima, Gospodinovi čisti bhakte materijalna zadovoljstva dostupna na rajskim planetama smatraju priviđenjem. Budući da su već oslobođeni materijalnih shvaćanja zadovoljstva i nesreće, oslobođeni su čak i u materijalnom svijetu. To znači da čisti bhakte Gospodina djeluju transcendentalno, služeći Gospodina s ljubavlju, i u materijalnom svijetu i u duhovnom svijetu. Kao što je vladin sluga uvijek isti, u uredu ili kod kuće ili na drugom mjestu, tako bhakta nema nikakve veze ni sa čim materijalnim, jer je zaokupljen isključivo transcendentalnim služenjem Gospodina.

Budući da nema nikakve veze s materijalnim, kakvo zadovoljstvo može naći u materijalnim blagoslovima kao što su položaj kralja ili drugi vodeći položaji, koji brzo nestaju s okončanjem tijela? Predano služenje je vječno; nema kraja, jer je duhovno. Budući da se imetak čistog bhakte potpuno razlikuje od materijalnog imetka, ne mogu se usporediti.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Očaravajući oblici Boga

Očaravajući oblici Boga

Śrīmad-Bhāgavatam 3.25.36

tair darśanīyāvayavair udāra-
vilāsa-hāsekṣita-vāma-sūktaih
hrtātmano hrta-prānāmś ca bhaktir
anicchato me gatim anvīm prayunkte

taih — ovi oblici; darśanīya — očaravajući; avayavaih — čiji udovi; udāra — uzvišene; vilāsa — zabave; hāsa — nasmiješeni; īksita — pogledi; vāma — umilne; sūktaih — čije ugodne riječi; hrta — obuzimaju; ātmanah — njihove umove; hrta — osvojene; prānān — njihova osjetila; ca — i; bhaktih — predanim služenjem; anicchatah — nevoljno; me — Moje; gatim — prebivalište; anvīm — suptilno; prayuṅkte — dostiže.

Kada ugleda očaravajuće oblike Gospodina, nasmiješene i privlačne i čuje Njegove vrlo umilne riječi, čisti bhakta skoro sasvim gubi svijest o svemu ostalom. Osjetila su mu oslobođena svake zaokupljenosti i postaje obuzet predanim služenjem. Tako, uprkos svojoj nevoljnosti, dostiže oslobođenje bez posebnog truda.

iskcon-surat-deities-16
Smisao: Postoje tri vrste bhakta – prvorazredni, drugorazredni i trećerazredni. Čak su i trećerazredni bhakte oslobođene duše. U ovom stihu se objašnjava da iako nema znanje, jednostavno promatrajući prekrasne ukrase Božanstva u hramu, bhakta se zaokuplja mislima o Njemu i gubi svijest o svemu ostalom. Jednostavno utemeljujući se u svjesnosti Krišne, zaokupljajući osjetila služenjem Gospodina, osoba neprimjetno postaje oslobođena. To je također potvrđeno u Bhagavad-gīti. Jednostavno neokaljanim predanim služenjem propisanim u svetim spisima, osoba postaje jednaka Brahmanu. U Bhagavad-gíti je rečeno: brahma-bhūyāya kalpate. To znači da je živo biće u svom izvornom stanju Brahman, jer je djelić i čestica Vrhovnog Brahmana. Ali budući da je zaboravilo svoju pravu prirodu, Gospodinovog vječnog sluge, svladala ga je i zarobila māyā. Taj zaborav živoga bića, koje je zaboravilo svoj pravi prirodni položaj je māyā.

Inače, ono je vječno Brahman. Osoba koja je naučila biti svjesna svog položaja shvaća da je Gospodinov sluga. „Brahman” se odnosi na stanje samospoznaje. Čak i trećerazredni bhakta – onaj tko nije napredan u znanju o Apsolutnoj Istini, već jednostavno odaje poštovanje s velikom predanošću, misli o Gospodinu, promatra Gospodina u hramu i donosi cvijeće i plodove sa željom da ih ponudi Božanstvu – postaje neprimjetno oslobođen. Śraddhayānvitāh: bhakte s velikom predanošću nude Božanstvu svoje poštovanje i sve predmete obožavanja. Božanstva Radhe i Krišne, Lakšmí i Narayane, i Rame i Site – toliko su privlačna bhaktama da se kad vide Božanstva u hramu potpuno zaokupe mislima o Gospodinu. To je stanje oslobođenja. Drugim riječima, ovdje se potvrđuje da su čak i trećerazredni bhakte na transcendentalnom položaju, iznad onih koji teže oslobođenju spekulacijom ili nekim drugim metodama. Čak su i veliki impersonalisti, kao što su Śukadeva Gosvāmī i četvorica Kumāra, bili privučeni ljepotom Božanstva u hramu, ukrasima i mirisom tulasī ponuđenih Božanstvu i tako su postali bhakte.

Premda su bili oslobođeni, umjesto da ostanu impersonalisti, bili su privučeni ljepotom Gospodina i postali su bhakte. Ovdje je vrlo važna riječ vilāsa. Vilāsa se odnosi na Gospodinove djelatnosti ili zabave. Propisana dužnost hramskog obožavanja je ne samo posjećivanje hrama da bi se vidjelo lijepo ukrašeno Božanstvo, već i slušanje recitiranja Śrīmad-Bhāgavatama, Bhagavad-gīte ili sličnih spisa, koji se redovito recitiraju u hramovima. U Vrndāvani je običaj da se u svakom hramu recitiraju śāstre. Čak i trećerazredni bhakta, koji nema književnog obrazovanja ili nema vremena za čitanje Śrīmad-Bhāgavatama ili Bhagavad-gīte, stječe priliku slušati o Gospodinovim zabavama. Na taj način, njihovi umovi mogu uvijek ostati zaokupljeni mislima o Gospodinu – Njegovom obliku, djelatnostima i transcendentalnoj prirodi. Ovo stanje svjesnosti Krišne je stupanj oslobođenja.

Gospodin Caitanya je zato preporučio pet važnih procesa u izvršavanju predanog služenja: 1) pjevanje Gospodinovih svetih imena, Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare, 2) druženje s bhaktama i služenje bhakta što je više moguće, 3) slušanje Śrīmad-Bhāgavatama, 4) promatranje ukrašenog hrama i Božanstva i ako je moguće 5) življenje u mjestima kao što su Vrndāvana i Mathura. Ovih pet čimbenika su dovoljni da pomognu bhakti da dostigne najviši savršeni stupanj. To je potvrđeno u Bhagavad-gīti, a isto tako i ovdje u Śrīmad-Bhāgavatamu. U svim vedskim spisima se prihvaća da trećerazredni bhakte također mogu neprimjetno dostići oslobođenje.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Pet odlika inteligencije

Pet odlika inteligencije

Śrīmad-Bhāgavatam 3.26.30.

samśayo ’tha viparyāso
niścayah smrtir eva ca
svāpa ity ucyate buddher
laksanam vrttitah prthak

samśayah — sumnja; atha — zatim; viparyāsah — zabluda; niścayah — zabluda; smrtih — pamćenje; eva — također; ca — i; svāpah — spavanje; iti — tako; ucyate — rečeno je; buddheh — inteligencije; laksanam — svojstva; vrttitah — njihovim ulogama; prthak — različitim.

Rečeno je da su različita svojstva inteligencije sumnja, zabluda, pravilno rasuđivanje, pamćenje i spavanje, određeni svojim različitim ulogama.

Smisao: Sumnja je jedna od važnih uloga inteligencije; slijepo prihvaćanje nečega nam ne pruža potvrdu da postoji inteligencija. Stoga je riječ samśaya vrlo važna; da bi razvila inteligenciju osoba treba biti u početku sumnjičava. Ali sumnjičavost je nepovoljna kad se informacija prima iz pravog izvora. U Bhagavad-gīti Gospodin kaže da je sumnja u riječi autoriteta uzrok propasti. Kao što je opisano u Patañjalijevom sustavu yoge, pramāna-viparyaya-vikalpa-nidra-smrtyah. Samo inteligencijom možemo shvatiti stvari kakve jesu. Samo inteligencijom možemo shvatiti jesmo li tijelo ili ne. Proučavanje sa ciljem utvrđivanja je li naš identitet duhovan ili materijalan počinje sa sumnjom. Kada je osoba sposobna analizirati svoj pravi položaj, otkriva postojanje lažnog poistovjećivanja sa tijelom. To je viparyāsa.

Kada je lažno poistovjećivanje otkriveno, osoba može shvatiti svoj pravi identitet. Pravo razumijevanje se ovdje opisuje kao niścayah ili provjereno eksperimentalno znanje. Ovo eksperimentalno znanje možemo steći kada shvatimo lažno znanje. Zahvaljujući eksperimentalnom ili provjerenom znanju možemo shvatiti da nismo ovo tijelo nego duhovna duša. Smrti znači “pamćenje”, a svāpa znači “spavanje”. Spavanje je također neophodno da bi inteligencija bila sposobna djelovati. Ako ne spavamo, um ne može pravilno raditi. U Bhagavad-gīti se posebno spominje da osobe koje reguliraju jedenje, spavanje i druge potrebe tijela na pravi način, postaju vrlo uspješne u procesu yoge. To su neki od vidova analitičkog proučavanja inteligencije, kao što su opisani u Patañjalijevom sustavu yoge i Kapiladevinom sustavu sānkhya filozofije u Śrīmad-Bhāgavatamu.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Zvuk prenosi misao o predmetu

Zvuk prenosi misao o predmetu

Śrīmad-Bhāgavatam 3.26.33.

arthāśrayatvam śabdasya
drastur liṅgatvam eva ca
tan-mātratvam ca nabhaso
laksanam kavayo viduh

artha-āśrayatvam — ono što prenosi značenje predmeta; śabdasya — zvuk; drastuh — govornika; lingatvam — ono što ukazuje na prisustvo; eva — također; ca — i; tat-mātratvam — suptilan element; ca — i; nabhasah — etera; laksanam — određuju; kavayah — učene osobe; viduh — znaju.

Osobe koje su učene i imaju pravo znanje, definiraju zvuk kao ono što prenosi misao o predmetu, ukazuje na prisustvo govornika skrivenog našem pogledu i čini suptilini oblik etera.

Smisao: Iz ovog stiha možemo vrlo jasno vidjeti da čim govorimo o slušanju, mora postojati govornik, jer bez njega nema ni govora o slušanju. Zato se vedsko znanje, koje je poznato kao śruti ili ono koje se prima putem slušanja, također naziva apaurusa. Apaurusa znači “ono što nije izgovorila nijedna materijalno stvorena osoba”. Na početku Śrīmad-Bhāgavatama je rečeno, tene brahma hrdā. Zvuk Brahmana ili Veda je bio prvi put prenesen u srce Brahme, prve učene osobe (ādi-kavaye). Kako je on postao učen? Kad god se govori o učenju, mora postojati govornik i proces slušanja. Ali Brahmā je bio prvo stvoreno biće. Tko je govorio njemu? Budući da nikog nije bilo, tko je bio duhovni učitelj koji mu je predao znanje? Bio je jedino živo stvorenje; zato mu je Svevišnja Božanska Osoba, smještena unutar svakoga kao Paramātmā, prenijela vedsko znanje u srcu. Smatra se da je vedsko znanje izgovorio Svevišnji Gospodin i zbog toga je oslobođeno nedostataka materijalnog razumijevanja. Materijalno razumijevanje je nesavršeno. Ako čujemo nešto od uvjetovane duše, to je puno nedostataka.

Sve materijalne i svjetovne informacije su onečišćene iluzijom, greškama, varanjem i nesavršenošću osjetila. Vedsko znanje je savršeno, jer ga je prenio Svevišnji Gospodin koji je transcendentalan prema materijalnoj kreaciji. Ako vedsko znanje primimo od Brahme preko učeničkog naslijeđa, onda primamo savršeno znanje. Svaka riječ koju čujemo ima značenje. Čim čujemo riječ “voda”, iza te riječi postoji neki sastojak – voda. Slično tome, čim čujemo riječ “Bog”, postoji neko značenje. Ako primimo ovo značenje i objašnjenje pojma “Bog” od samog Boga, to je savršeno. Ali, ako spekuliramo o značenju pojma “Bog”, to je nesavršeno. Bhagavad-gītu, nauk o Bogu, izgovorila je Sama Svevišnja Božanska Osoba. To je savršeno znanje. Umni spekulatori ili takozvani filozofi, koji istražuju što je ustvari Bog, neće nikada shvatiti prirodu Boga. Znanost o Bogu treba shvatiti u učeničkom naslijeđu Brahme, koga je Sam Bog prvog poučio znanju o Bogu. Znanje o Bogu možemo shvatiti slušajući Bhagavad-gītu od vjerodostojne osobe u učeničkom naslijeđu. Kada govorimo o gledanju, mora postojati oblik. Početno iskustvo našeg osjetilnog opažanja je nebo. Nebo je početak oblika. Iz neba emaniraju drugi oblici. Prema tome predmeti znanja i osjetilnog opažanja počinju sa nebom.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Element zraka

Element zraka

Śrīmad-Bhāgavatam 3.26.37.

cālanam vyūhanam prāptir
netrtvam dravya-śabdayoh
sarvendriyānām ātmatvam
vāyoh karmābhilaksanam

cālanam — pokretima; vyūhanam — miješanju; prāptih — dozvoljavanju pristupa; netrtvam — noseći; dravya-śabdayoh — djeliće sastojka i zvuka; sarva-indriyānām — svih osjetila; ātmatvam — omogućavanju ispravnog djelovanja; vāyoh — zraka; karma — djelovanje; abhilaksanam — istaknuta svojstva.

Djelovanje zraka se očituje u pokretima, miješanju, dozvoljavanju pristupa predmetima zvuka i drugim osjetilnim opažajima i omogućavanju pravilnog djelovanja svih drugih osjetila.

Smisao: Utjecaj zraka možemo opaziti u pokretanju grana na drvetu ili skupljanju suhog lišća po zemlji. Slično tome, tijelo se pokreće samo zahvaljujući djelovanju zraka i kada se protok zraka poremeti, pojavljuju se mnoge bolesti. Paraliza, živčani slom, ludilo i mnoge druge bolesti su ustvari posljedíca nedovoljnog protoka zraka. U Ayur-vedskom sustavu ove bolesti se liječe na osnovu protoka zraka. Ako od samog početka vodimo računa o procesu strujanja zraka, takve se bolesti ne mogu pojaviti.

Iz Ayur-vede i Śrīmad-Bhāgavatama jasno proizlazi da se mnoge unutarnje i vanjske djelatnosti odvijaju samo zbog zraka i čim dođe do poremećaja u njegovom strujanju, ove djelatnosti se ne mogu odvijati. Ovdje je jasno rečeno netrtvam dravya-śabdayoh. Naš osjećaj vladanja djelatnostima također je posljedica djelovanja zraka. Ako je strujanje zraka ugušeno, ne možemo prići mjestu nakon što smo čuli zvuk. Ako nas neko pozove, čujemo zvuk zbog strujanja zraka i prilazimo tom zvuku ili mjestu odakle zvuk dolazi. U ovom stihu jasno je rečeno da sve je to kretanja zraka. Sposobnost osjećanja mirisa je također djelovanje zraka.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Duša se ne rađa niti umire

Duša se ne rađa niti umire

Śrīmad-Bhāgavatam 3.31.45-46.

dravyopalabdhi-sthānasya
dravyeksāyogyatā yadā
tat pañcatvam aham-mānād
utpattir dravya-darśanam

dravya — predmeti; upalabdhi — opažanja; sthānasya — mjesta; dravya — predmeta; īksā — opažanja; ayogyatā — nesposobnost; yadā — kada; tat — ta; pañcatvam — smrt; aham-mānāt — od pogrešnog shvaćanja; utpattih — rođenje; dravya — fizičko tijelo; darśanam — promatranje;

Kada oči izgube moć viđenja boje i oblika uslijed bolesti očnoga živca, osjetilo viđenja postaje umrtvljeno. Živo biće koje je promatrač i očiju i prizora, gubi sposobnost vizije. Na isti način, kada fizičko tijelo, mjesto na kojem se događa opažanje predmeta, postane nesposobno opažati, to se naziva smrt. Kada osoba počne smatrati fizičko tijelo svojim vlastitim bićem, to se naziva rođenjem.

Smisao: Kada netko kaže “ja vidim”, to znači da vidi svojim očima ili kroz naočale; gleda pomoću instrumenta vida. Ako je instrument vida slomljen ili bolestan, ili postane nesposoban za djelovanje, onda duša, kao promatrač, također prestaje djelovati. Slično tome, u sadašnjem trenutku, u ovom materijalnom tijelu živa duša djeluje, ali kada tijelo postane nesposobno djelovati, ona takođe prestaje vršiti svoje posljedične djelatnosti. Kada se nečiji instrument djelovanja potrga i ne može djelovati, to se naziva smrt. Kada osoba ponovno dobije novi instrument djelovanja – to se naziva rođenje. Ovaj proces rađanja i umiranja odvija se u svakom trenutku, neprestanom tjelesnom promjenom. Konačna promjena naziva se smrt, a prihvaćanje novoga tijela naziva se rođenje. To je razjašnjenje pitanja rođenja i smrti. Zapravo, živo biće se ne rađa, niti umire, ono je vječno. Kao što je potvrđeno u Bhagavad-gīti, na hanyate hanyamāne śarīre: živo biće nikada ne umire, čak niti poslije smrti, tj. uništenja ovoga materijalnog tijela.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Tri načina ponašanja prema drugima

Tri načina ponašanja prema drugima

Śrīmad-Bhāgavatam 4.8.34.

gunādhikān mudam lipsed
anukrośam gunādhamāt
maitrīm samānād anvicchen
na tāpair abhibhūyate

guna-adhikāt — prema onome tko je više kvalificiran; mudam — zadovoljstvo; lipset — treba osjećati; anukrośam — samilost; guna-adhamāt — prema onome tko je manje kvalificiran; maitrīm — prijateljstvo; samānāt — s ravnopravnim; anvicchet — treba željeti; na — ne; tāpaih — patnjama; abhibhūyate — postaje uznemirena.

Svaka osoba treba djelovati na sljedeći način: kada sretne osobu koja je više kvalificirana od nje, treba biti veoma zadovoljna; kada sretne osobu koja je manje kvalificirana, treba biti samilosna prema njoj; kada sretne osobu koja joj je ravnopravna, treba se sprijateljiti s njom. Tako nikada neće biti uznemirena trostrukim bijedama ovoga materijalnog svijeta.

Smisao: Obično kada sretnemo osobu koja je više kvalificirana od nas postajemo zavidni na nju; kada sretnemo nekoga tko je manje kvalificiran, rugamo mu se; a kada sretnemo nekoga tko nam je ravnopravan, postajemo vrlo ponosni na naše djelatnosti. To su uzroci svih materijalnih patnji. Veliki mudrac Narada je stoga savjetovao da bhakta treba djelovati savršeno. Umjesto da zavidi osobi koja je više kvalificirana, treba biti radostan da je primi. Umjesto da ugnjetava osobu koja je manje kvalificirana treba biti samilostan prema njoj da bi je uzdigao do pravilnog standarda. A kada sretne osobu koja mu je ravnopravna, umjesto da pred njom bude ponosan na svoje djelatnosti, treba se prema njoj odnositi kao prema prijatelju. Osoba treba biti samilosna prema ljudima koji pate jer su zaboravili Krišnu. Ove važne djelatnosti će je učiniti sretnom u materijalnom svijetu.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Čitav svijet može postati svjestan Krišne

Čitav svijet može postati svjestan Krišne

Śrīmad-Bhāgavatam 4.8.54.

om namo bhagavate vāsudevāya
mantrenānena devasya
kuryād dravyamayīmbudhah
saparyāmvividhair dravyair
deśa-kāla-vibhāgavit

om — o moj Gospodine; namah — odajem svoje ponizno poštovanje; bhagavate — Svevišnjoj Božanskoj Osobi; vāsudevāya — Svevišnjem Gospodinu, Vasudevi; mantrena — ovom himnom ili mantrom; anena — ovo; devasya — Gospodina; kuryāt — treba učiniti; dravyamayīm — fizički; budhah — onaj tko je učen; saparyām — obožavanje propisanom metodom; vividhaih — s različitim; dravyaih — predmetima; deśa — ovisno o zemlji; kāla — vremena; vibhāga-vit — onaj tko zna podjele.

Om namo bhagavate vāsudevāya. Ovo je mantra koja se sastoji od dvanaest slogova i namijenjena je obožavanju Gospodina Krišne. Osoba treba ustoličiti fizičke oblike Gospodina i pjevajući mantru treba ponuditi cvijeće, voće i druge različite namirnice, točno prema pravilima i propisima koje su propisali autoriteti. Ali to treba učiniti u skladu s mjestom, vremenom i popratnim pogodnim i nepogodnim okolnostima.

Smisao: Om namo bhagavate vāsudevāya je poznata kao dvādaśāksara-mantra. Ovu mantru pjevaju vaisnava bhakte i počinje s pranavom, ili omkārom. Postoji naredba da oni koji nisu brāhmane ne mogu izgovarati pranava mantru. Ali Dhruva Maharaja je bio rođen kao ksatriya (ratnik). Odmah je priznao Naradi Muniju da kao ksatriya nije mogao prihvatiti njegove upute o odricanju i umnoj ravnoteži, što su dužnosti brahmane. Uprkos tome, mada nije bio brāhmana, već ksatriya, na temelju autoriteta Narade, Dhruvi je bilo dozvoljeno da izgovara pranava omkāru. To je vrlo značajno. Posebno u Indiji, kastinski brāhmane jako prigovaraju kada osobe iz drugih kasta koje nisu rođene u obiteljima brāhmana izgovaraju ovu pranava mantru. Ali ovde nalazimo prešutni dokaz da se osobi koja prihvati vaisnavsku mantru ili vaisnavski način obožavanja Božanstva, dozvoljava da pjeva pranava mantru. U Bhagavad-giti Gospodin osobno prihvaća da se svatko, čak i ako pripada nižim vrstama života, može uzdići do najvišeg položaja i vratiti se kući, natrag Bogu, jednostavno ako pravilno vrši obožavanje.

Kao što je ovdje izjavio Narada Muni, propisana pravila su da osoba treba prihvatiti mantru od vjerodostojnog duhovnog učitelja i čuti je kroz jedno uho. Ne samo da treba pjevati ili tiho izgovarati mantru, već ispred sebe mora imati Božanstvo ili fizički oblik Gospodina. Naravno, kada se Gospodin pojavi, to više nije fizički oblik. Na primjer, kada se željezo užari u vatri, više nije željezo već vatra. Slično tome, kada izradimo oblik Gospodina, bilo od drveta, kamena, metala, dragulja, boje ili u umu – to je vjerodostojni, duhovni, transcendentalni oblik Gospodina. Osoba mora ne samo primiti mantru od vjerodostojnog duhovnog učitelja poput Narade Munija ili njegovog predstavnika u učeničkom slijedu, već je mora i pjevati. I ne samo da je mora pjevati, već također mora nuditi hranu koja joj je dostupna u njenom djelu svijeta, u skladu s vremenom i mogućnostima. Metoda obožavanja – pjevanje mantre i izrada Gospodinovog oblika – nije stereotipan, niti je svuda jednak. U ovom je stihu posebno spomenuto da osoba treba uzeti u obzir vrijeme, mjesto i mogućnosti.
Nastavak teksta...

Naš pokret svjesnosti Krišne rasprostranjen je širom svijeta i mi također ustoličujemo Božanstva u različitim centrima. Ponekad naši prijatelji iz Indije, napuhani zbog izmišljenih predodžbi kritiziraju: „Ovo nije učinjeno. Ono nije učinjeno”. Ali zaboravljaju upute Narade Munija, jednog od najvećih vaisnava, Dhruva Maharaji. Osoba mora uzeti u obzir vrijeme, zemlju i mogućnosti. Što je praktično u lndiji možda nije praktično u Zapadnim zemljama. Oni koji nisu u nizu ācārya ili koji sami ne znaju kako djelovati u ulozi ācārye, bespotrebno kritiziraju djelatnosti ISCKON pokreta u zemljama izvan Indije. Činjenica je da takve osobe koje kritiziraju, osobno ne mogu učiniti ništa za širenje svjesnosti Krišne. Ako netko uistinu ide propovjedati, podvrgavajući se svim opasnostima i uzimajući u obzir mjesto i vrijeme, može promijeniti način obožavanja, ali prema sastrama to uopće nije pogrešno. Śrīmad Vīrarāghava Ācārya, ācārya u učeničkom slijedu Rāmānuja sampradāye istaknuo je u svom tumačenju da candale ili uvjetovane duše rođene u obiteljima nižim od sudra mogu u izvjesnim slučajevima također biti inicirane.

Formalnosti se mogu malo tu i tamo promijeniti da bi postale vaisnave. Gospodin Caitanya Mahaprabhu je preporučio da se Njegovo ime treba čuti u svakom kutu svijeta. Kako je to moguće ako osoba ne propovjeda svuda? Kult Gospodina Caitanye Mahaprabhua je bhāgavata-dharma i On posebno preporučuje Krišna kathu, ili kult Bhagavad-gīte i Śrīmad-Bhāgavatama. On preporučuje da svaki Indijac, smatrajući ovaj zadatak para-upakārom, dobrotvornom djelatnošću, prenese Gospodinovu poruku ostalim stanovnicima ovoga svijeta. “Ostalim stanovnicima svijeta” se ne odnosi samo na one koji su upravo kao indijski brāhmane i ksatriye, ili kastinski brāhmane, koji tvrde da su brāhmane jer su se rodili u obiteljima brāhmana. Taj princip da samo Indijce i hinduse treba uvesti u vaisnavski kult je potpuno pogrešan. Treba napraviti propagandu da bi se svatko uveo u vaisnavski kult.

Pokret svjesnosti Krišne namijenjen je tom cilju. Nema prepreka propagiranju pokreta svjesnosti Krišne, čak i među ljudima rođenim u obiteljima candala, mleccha ili yavana. Čak i u Indiji, ovu je činjenicu potvrdio Śrīla Sanātana Gosvāmī u svojoj knjizi Hari-bhakti-vilāsi, koja je smrti i mjerodavni vedski vodič za vaisnave u njihovom svakodnevnom ponašanju. Sanātana Gosvāmī kaže da kao što se bronca može pretvoriti u zlato kada se kemijskim procesom pomješa sa živom, tako vjerodostojnom diksom ili metodom inicijacije, svatko može postati vaisnava. Osoba treba primiti inicijaciju od vjerodostojnog duhovnog učitelja, koji dolazi u učeničkom slijedu i kojeg je opunomoćio njegov duhovni učitelj. To se naziva dīksā-vidhāna. Gospodin Krišna izjavljuje u Bhagavad-giti, vyapāśritya: osoba treba prihvatiti duhovnog učitelja. Tim procesom čitav svijet može postati svjestan Krišne.
Zatvori

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Transcendentalni avion

Transcendentalni avion

Śrīmad-Bhāgavatam 4.12.30.

tadottānapadah putro
dadarśāntakam āgatam
mrtyor mūrdhni padam dattvā
ārurohādbhutam grham

tadā — tada; uttānapadah — kralja Uttānapāde; putrah — sin; dadarśa — mogao vidjeti; antakam — utjelovljenu smrt; āgatam — prišla mu je; mrtyoh mūrdhni — na glavu smrti; padam — stopala; dattvā — stavio; āruroha — popeo se; adbhutam — divnu; grham — na letjelicu koja je ličila na veliku kuću.

Dok se pokušavao popeti na transcendentalni avion Dhruva Mahārāja je vidio da mu prilazi utjelovljena smrt. Međutim, ne mareći za smrt, iskoristio je priliku da stavi svoja stopala na njenu glavu i tako se popeo na letjelicu, koja je bila velika kao kuća.

dhruva-maharajaSmisao: Mišljenje da bhakte i abhakte napuštaju tijelo na potpuno jednak način je potpuno pogrešno. Dok se penjao na transcendentalnu letjelicu, Dhruva Mahārāja je iznenada ugledao pred sobom utjelovljenu smrt, ali se nije uplašio. Umjesto da mu smrt zada neprilike, Dhruva Mahārāja je iskoristio njeno prisustvo, stavivši svoja stopala na njenu glavu. Ljudi siromašnog znanja ne znaju razliku između smrti bhakte i smrti abhakte. U vezi s tim možemo navesti ovaj primjer: mačka nosi u ustima mačiće, a isto tako ustima lovi miša. Površno gledajući, čini se da nema razlike, ali ustvari nije tako. Kada mačka drži u ustima miša, to za njega znači smrt, ali kada nosi mačića, on u tome uživa. Penjući se na letjelicu Dhruva Mahārāja je iskoristio dolazak utjelovljene smrti koja je došla da mu oda poštovanje; stavivši svoja stopala na njenu glavu, popeo se na jedinstvenu letjelicu, za koju je ovdje rečeno da je bila velika kao kuća (grham).

Ima mnogo drugih sličnih primjera u Bhāgavata literaturi. Rečeno je da je letjelica koju je Kardama Muni stvorio da bi povezao svoju ženu Devahūti po čitavom univerzumu bila nalik gradu i u njoj je bilo mnogo kuća, jezera i vrtova. Suvremeni znanstvenici su izumili velike avione, ali oni su natrpani putnicima koji doživljavaju svakakve neudobnosti dok putuju njima. Materijalistički znanstvenici ne mogu savršeno proizvesti ni materijalni avion. Da bi mogli usporediti njihove avione sa avionom koji je upotrijebio Kardama ili avionom poslanim sa Višnuloke, morali bismo napraviti avion velik kao veliki grad, opremljen sa svim udobnostima za život – jezerima, vrtovima, parkovima itd. Njihov avion bi morao moći letjeti međuplanetarnim prostorom, lebdjeti i posjećivati sve druge planete. Ako izume takav avion, onda neće morati praviti različite svemirske stanice za uzimanje goriva kako bi putovali svemirom. Takav avion bi imao neograničenu zalihu goriva ili bi, kao avion sa Višnuloke, letio bez goriva.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Bijede materijalnog postojanja

Bijede materijalnog postojanja

Śrīmad-Bhāgavatam 5.13.6.

kvacid vitoyāh sarito ’bhiyāti
parasparam cālasate nirandhah
āsādya dāvam kvacid agni-tapto
nirvidyate kva ca yaksair hrtāsuh

kvacit — ponekad; vitoyāh — u vodu bez dubine; saritah — rijeke; abhiyāti — ide da se kupa ili skoči u; parasparam — jedan drugi; ca — i; ālasate — želi; nirandhah — ostavši bez zalihe hrane; āsādya — iskušavajući; dāvam — šumski požar u obiteljskom životu; kvacit — ponekad; agni-taptah — vatra ga opeče; nirvidyate — očajanje; kva — negdje; ca — i; yaksaih — od kraljeva koji su nalik na razbojnike i lopove; hrta — oduzeto; asuh — bogatstvo, drago kao sam život.

Ponekad uvjetovana duša skoči u plitku rijeku ili u nedostatku žitarica prosi hranu od ljudi koji uopće nisu milosrdni. Ponekad pati od vreline obiteljskog života, koji je kao šumski požar, a ponekad tuguje za svojim, kao sam život, dragim bogatstvom, koje su opljačkali kraljevi u ime velikih poreza na dohodak.

Smisao: Ponekad, kada nam je vruće, skočimo u rijeku da bi se rashladili. Ali, ako je rijeka gotovo isušena, a voda previše plitka, možemo slomiti kosti. Uvjetovana duša uvijek pati u bijednom stanju. Ponekad su njeni napori da dobije pomoć od prijatelja upravo kao skakanje u suhu rijeku. Takvim djelatnostima ne stiče nikakvu dobrobit. Jedino slomi kosti. Ponekad, pateći zbog nedostatka hrane, može otići do osobe koja niti može, niti želi dati milostinju. Ponekad osoba živi obiteljskim životom koji je uspoređen sa šumskim požarom (samsāra-dāvānala-līdha-loka). Kad joj vlada naplati veliki porez, jako je ojađena. Veliki porez je primorava da skrije svoj dohodak, ali uprkos takvom pokušaju, vladini zastupnici su ponekad tako revnosni i energični da ipak oduzmu sav novac, a uvjetovana duša postane jako ojađena. Tako ljudi pokušavaju biti sretni u materijalnom svijetu, ali to je kao da pokušavamo biti sretni usred šumskog požara. Nitko ne mora ići u šumu da bi je zapalio; vatra se automatski pojavi.

Slično tome, nitko ne želi biti nesretan u obiteljskom ili svjetovnom životu, ali po zakonima prirode, sreća i nesreća su svakome silom nametnute. Veoma je ponižavajuće da nas netko drugi izdržava; stoga, prema vedskom sustavu, svatko treba živjeti neovisno. Jedino su śudre nesposobni da žive neovisno. Dužni su služiti nekoga da bi se održavali. U šastrama je rečeno: kalau śūdra-sambhavāh. U ovom dobu Kali svatko ovisi o tuđoj milosti za održavanje svoga tijela. Stoga je svatko svrstan u red šudra. U Dvanaestom pjevanju Śrīmad-Bhāgavatama rečeno je da će vlada u Kali-yugi nametati poreze bez da zauzvrat pruži dobrobit stanovništvu. Anāvrstyā vinaṅksyanti durbhiksa-kara-pīditāh. U ovom dobu će također biti pomanjkanja kiše; uslijed toga neće biti dovoljno hrane i vlada će tlačiti građane porezima. Na taj način, građani će prestati pokušavati da vode miran život, napustiti će svoje domove i ognjišta, i potpuno razočarani, otići će u šumu.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt