Pravi je posao – samospoznaja

Pravi je posao – samospoznaja

Śrīmad-Bhāgavatam 5.13.7.

śūrair hrta-svah kva ca nirvinna-cetāh
śocan vimuhyann upayāti kaśmalam
kvacic ca gandharva-puram pravistah
pramodate nirvrtavan muhūrtam

śūraih — od jako moćnih neprijatelja; hrta-svah — čiji je sav imetak pokraden; kva ca — ponekad; nirvinna-cetāh — vrlo mrzovoljan i ojađen u srcu; śocan — duboko žaleći; vimuhyan — postaje zbunjen; upayāti — stiče; kaśmalam — nesvjesticu; kvacit — ponekad; ca — također; gandharva-puram — zamišljeni grad u šumi; pravistah — ušavši; pramodate — uživa; nirvrta-vat — upravo kao osoba koja je postigla uspjeh; muhūrtam — samo za trenutak.

Ponekad, živo biće gubi sav svoj imetak nakon što ga porazi ili opljačka neki viši moćniji protivnik. Nakon toga postaje veoma mrzovoljno i jadikujući zbog gubitka, ponekad se onesvijesti. Ponekad mašta o velikom, raskošnom gradu u kome sretno živi sa članovima svoje obitelji i bogatstvom. Misli da bi bilo potpuno zadovoljno ako bi ovo bilo moguće, ali ta takozvana sreća traje samo za tren.

Smisao: U ovom je stihu veoma značajna riječ gandharva-puram. Ponekad se u šumi pojavi veliki dvorac i to se naziva kula na nebu. No taj dvorac ne postoji nigdje osim u nečijoj mašti. Naziva se gandharva-pura. U materijalnoj šumi, uvjetovana duša ponekad razmišlja o dvorcima i neboderima i gubi svoju energiju na takve stvari, nadajući se da će u njima zauvijek mirno živjeti sa svojom obitelji. Međutim, zakoni prirode to ne dozvoljavaju. Kada uđe u takav dvorac čovjek privremeno misli da je veoma sretan, iako je njegova sreća nestalna. Ona može trajati nekoliko godina, ali budući da vlasnik mora napustiti dvorac u trenutku smrti, na kraju sve biva izgubljeno. Tako se stvari odvijaju u ovome svijetu. Pjesnik Vidyapati uspoređuje takvu sreću sa srećom koju neko osjeti kada vidi kap vode u pustinji. Vrelo sunce prži pustinju i ako hoćemo smanjiti temperaturu u pustinji, potrebne su ogromne količine vode – milioni i milioni litara. Kakav će učinak imati jedna kap?

Sigurno je da voda ima vrijednost, ali jedna kap ne može rashladiti pustinju. U ovom materijalnom svijetu svatko je ambiciozan, ali vrućina je veoma jaka. Kako će nam pomoći zamišljeni dvorac u zraku? Śrīla Vidyāpati je stoga pjevao: tāṭala saikate, vāri-bindu-sama, suta-mita-ramaṇi-samāje. Sreća obiteljskog života, prijatelja i društva uspoređena je sa kapljicom vode u vreloj pustinji. Čitav materijalni svijet užurbano pokušava postići sreću, jer sreća je posebno pravo živoga bića. Na nesreću, zbog svog pada u materijalni svijet, živo se biće jednostavno bori za opstanak. Čak i ako je netko sretan izvjesno vrijeme, veoma moćan neprijatelj mu može sve pokrasti. Ima mnogo primjera velikih poslovnih ljudi koji su postali ulični prosjaci. Ipak, priroda materijalnog postojanja je takva da su budalasti ljudi privučeni ovakvim poslovima i zaboravljaju svoj pravi posao – samospoznaju.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Bliski neprijatelji

Bliski neprijatelji

Śrīmad-Bhāgavatam 5.13.15.

manasvino nirjita-dig-gajendrā
mameti sarve bhuvi baddha-vairāh
mrdhe śayīran na tu tad vrajanti
yan nyasta-dando gata-vairo ’bhiyāti

manasvinah — veliki heroji (umni spekulatori); nirjita-dik-gajendrāh — koji su svladali mnoge druge heroje, moćne poput slonova; mama — moja (moja zemlja, moja država, moja obitelj, moje društvo, moja religija); iti — tako; sarve — svi (veliki politički, društveni i religijski vođe); bhuvi — u ovom svijetu; baddha-vairāh — koji su stvorili neprijateljstvo među sobom; mrdhe — u bici; śayīran — padnu mrtvi na zemlju; na — ne; tu — ali; tat — prebivalištu Svevišnje Božanske Osobe; vrajanti — prilaze; yat — koji; nyasta-dandah — sannyāsī; gata-vairah — koji nema neprijatelja u čitavom svijetu; abhiyāti — dostiže to savršenstvo.

Postojalo je i postoji mnogo političkih heroja koji su nadvladali neprijatelja jednake moći. Međutim, zbog neznanja, vjerujući da je zemlja njihova, bore se jedni protiv drugih i polažu svoje živote u bici. Nisu sposobni krenuti duhovnim putem koga prihvaćaju oni u redu odricanja. Iako su veliki heroji i politički vođe, ne mogu krenuti putem duhovne spoznaje.

Smisao: Veliki politički vođe mogu biti sposobni svladati jednako moćne političke neprijatelje, ali na nesreću ne mogu svladati svoja snažna osjetila, neprijatelje koji ih uvijek prate. Nesposobni da svladaju ove bliske neprijatelje, jednostavno pokušavaju svladati druge neprijatelje i konačno umiru u borbi za opstanak. Ne kreću putem duhovne spoznaje niti postaju sannyasiji. Ponekad ovi veliki vođe obuku odjeću sannyasija i sebe nazivaju mahatmama, ali je njihov jedini posao svladavanje političkih neprijatelja. Ne mogu duhovno napredovati i osloboditi se kandži maye, jer uništavaju svoje živote iluzijom „ovo je moja zemlja i ovo je moja obitelj.”

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Riječi rajskih bića (1. dio)

Riječi rajskih bića (1. dio)

Śrīmad-Bhāgavatam 5.19.21.

Budući da je ljudski oblik života uzvišeni položaj za dostizanje duhovne spoznaje, svi polubogovi u raju govore na sljedeći način: Kako je čudesno da su se ova ljudska bića rodila u zemlji Bhārata-varsi. Sigurno su u prošlosti izvršila pobožna djela strogosti ili je sama Svevišnja Božanska Osoba bila zadovoljna s njima. Kako bi inače mogli predano služiti na toliko mnogo načina? Mi polubogovi možemo samo željeti da se rodimo kao ljudska bića u Bhārata-varsi da bismo predano služili, ali ta ljudska bića su već zaokupljena predanim služenjem.

Smisao: To je detaljnije objašnjeno u Caitanya-caritāmrti (Ādi 9.41):

bhārata-bhūmite haila manusya-janma yāra janma sārthaka kari’ kara para-upakāra

„Onaj tko se rodio kao ljudsko biće u Indiji [Bhārata-varsi], treba učiniti svoj život uspješnim i djelovati za dobrobit svih drugih ljudi.”

U Indiji, Bhārata-varsi, ima puno pogodnosti za predano služenje. U Bhārata-varsi su svi ācarye iznijeli svoja iskustva, a Sri Caitanya Mahāprabhu se osobno pojavio da bi poučio ljude Bhārata-varse kako napredovati u duhovnom životu i utemeljeti se u predanom služenju Gospodina. Bhārata-varsa je u svakom pogledu posebna zemlja u kojoj živo biće može vrlo lako shvatiti proces predanog služenja i usvojiti ga da bi učinilo svoj život uspješnim. Ako predano služeći učini svoj život uspješnim i zatim propovijeda predano služenje u drugim dijelovima svijeta, ljudi čitavog svijeta će imati pravu dobrobit.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

r-r-bića

Riječi rajskih bića (2. dio)

Riječi rajskih bića (2. dio)

Śrīmad-Bhāgavatam 5.19.22.

Polubogovi su nastavili: Nakon što smo izvršili vrlo teške zadatke vršenja vedskih obrednih žrtvovanja, podvrgavanja strogostima, slijeđenja zavjeta i davanja milostinje, dostigli smo ovaj položaj stanovnika rajskih planeta. Ali kakva je korist od toga? Ovdje smo bez sumnje zaokupljeni materijalnim osjetilnim uživanjem i sada se teško možemo sjećati lotosolikih stopala Gospodina Nārāyane. Zbog našeg prekomjernog osjetilnog uživanja, gotovo smo zaboravili Njegova lotosolika stopala.

Smisao: Bhārata-varsa je toliko uzvišena da onaj tko se rodi u njoj može dostići ne samo rajske planete nego i vratiti se kući, nazad Bogu. Krišna kaže u Bhagavad-gīti (9.25): yānti deva-vratā devān pitrn yānti pitr-vratāh bhūtāni yānti bhūtejyā yānti mad-yājino ’pi mām „Oni koji obožavaju polubogove rodiće se među polubogovima; oni koji obožavaju duhove i sablasti rodiće se među takvim bićima; oni koji obožavaju pretke otići će precima, a oni koji obožavaju Mene živjeće sa Mnom.”

Stanovnici Bhārata-varse uglavnom slijede vedske principe i stoga vrše velika žrtvovanja kojima se mogu uzdići na rajske planete. Međutim, kakva je korist od takvih velikih ostvarenja? Kao što je rečeno u Bhagavad-gīti (9.21) – ksīne punye martya-lokam viśanti: nakon što se rezultati njihovih žrtvovanja, milostinje i drugih pobožnih djela iscrpe, moraju se vratiti na niže planetare sustave i ponovno ispaštati patnje rođenja i smrti. Međutim, onaj tko postane svjestan Krišne može se vratiti Krišni (yānti-mad-yājino ’pi mām). Zato polubogovi žale što su se uzdigli na više planetarne sustave. Stanovnici rajskih planeta žale što nisu mogli potpuno iskoristiti povoljnost rođenja u Bhārata-varsi.

Umjesto toga, postali su opčinjeni višim standardom osjetilnog uživanja i tako su u trenutku smrti zaboravili lotosolika stopala Gospodina Nārāyane. Možemo zaključiti da onaj tko se rodi u zemlji Bhārata-varsi mora slijediti upute koja je dala osobno Svevišnja Božanska Osoba. Yad gatvā na nivartante tad dhāma paramaṁ mama. Trebamo se pokušati vratiti kući, nazad Bogu, na Vaikuntha planete – ili na najvišu Vaikuntha planetu, Goloka Vrindāvanu – da bismo vječno živjeli u punom, blaženom znanju u društvu Svevišnje Božanske Osobe.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)r-r-bića-2

Bog postoji

Bog postoji

Śrīmad-Bhāgavatam 6.4.23.

śrī-prajāpatir uvāca
namah parāyāvitathānubhūtaye
guna-trayābhāsa-nimitta-bandhave
adrsta-dhāmne guna-tattva-buddhibhir
nivrtta-mānāya dadhe svayambhuve

śrī-prajāpatih uvāca — prajāpati Daksa je rekao; namah — svo ponizno poštovanje; parāya — Transcendenciji; avitatha — besprijekornoj; anubhūtaye — čija duhovna moć donosi spoznaju Njega; guna-traya — tri vezujuće sile materijalne prirode; ābhāsa — živih bića koja su se pojavila; nimitta — i materijalne energije; bandhave — upravitelju; adrsta-dhāmne — koga ne opažaju u Njegovom prebivalištu; guna-tattva-buddhibhih — uvjetovane duše čija im siromašna inteligencija govori da se prava istina nalazi u očitovanjima triju vezujućih sila materijalne prirode; nivrtta-mānāya — koji je nadišao sve materijalne mjere i proračune; dadhe — odajem; svayambhuve — Svevišnjem Gospodinu koji se ispoljava bez ikakvog uzroka.

Prajāpati Daksa je rekao: Svevišnji Gospodin je transcendentalan prema iluzornoj energiji i fizičkim kategorijama koje ona stvara. Posjeduje moć nepogrešivog znanja i vrhovne snage volje i upravlja živim bićima i iluzornom energijom. Uvjetovane duše koje su prihvatile ovo materijalno očitovanje kao sve u svemu ne mogu Ga vidjeti, jer je iznad dosega eksperimentalnog znanja. Budući da je neovisan i samodovoljan, nema drugog, višeg uzroka. Odajem Mu svoje ponizno poštovanje.

Smisao: U ovom je stihu objašnjen transcendentalni položaj Svevišnje Božanske Osobe. Uvjetovane duše, navikle na materijalno viđenje, ne mogu opaziti Svevišnju Božansku Osobu, niti mogu shvatiti da Svevišnja Božanska Osoba prebiva u Svom prebivalištu koje je iznad dosega tog viđenja. Čak i kad bi materijalistička osoba mogla izbrojati sve atome u univerzumu, još uvijek ne bi mogla shvatiti Svevišnju Božansku Osobu. Kao što je potvrđeno u Brahma-samhiti (5.34.):

panthās tu koti-śata-vatsara-sampragamyo
vāyor athāpi manaso muni-pungavānām
so ’py asti yat-prapada-sīmny avicintya-tattve
govindam ādi-purusam tam aham bhajāmi

Uvjetovane duše mogu milijardama godina pokušavati shvatiti Svevišnju Božansku Osobu procesima umne spekulacije, putujući brzinom uma ili vjetra, ali za njih će Apsolutna Istina još uvijek ostati nepojmljiva, jer materijalističke osobe ne mogu izmjeriti širinu i dužinu beskrajnog postojanja Svevišnje Božanske Osobe. Netko može upitati – ako je Svevišnji Gospodin, Apsolutna Istina, iznad dosega mjerenja, kako Ga možemo spoznati? Odgovor je dan ovdje riječju svayambhuve: osoba ga može ili ne mora shvatiti, ali uprkos tome On postoji u Svojoj vlastitoj duhovnoj moći.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Uzrok propasti Hiranyakaśipua

Uzrok propasti Hiranyakaśipua

Śrīmad-Bhāgavatam 7.4.27-28.

yadā devesu vedesu
gosu vipresu sādhusu
dharme mayi ca vidvesah
sa vā āśu vinaśyati

yadā — kada; devesu — polubogovima; vedesu — u vedskim spisima; gosu — kravama; vipresu — brāhmanama; sādhuss — svetim osobama; dharme — religijskim principima; mayi — Meni, Svevišnjoj Božanskoj Osobi; ca — i; vidvesah — zavidi; sah — takva osoba; vai — zaista; āśu — uskoro; vinaśyati — biti će uništena.

Kada osoba zavidi polubogovima, koji predstavljaju Svevišnju Božansku Osobu, Vedama koje daju svo znanje, kravama, brāhmanama, vaisnavama, religijskim principima i Meni, Svevišnjoj Božanskoj Osobi, takva osoba i njena civilizacija će bez odlaganja biti uništeni. Kada Hiranyakaśipu počne mučiti vlastitog sina, velikog bhaktu Prahladu, koji je miran i razborit i koji nema neprijatelja, odmah ću ubiti Hiranyakaśipua, uprkos Brahminim blagoslovima.

Smisao: Od svih grješnih djela, uvreda nanesena čistom bhakti ili vaisnavi, najteže je grješno djelo. Uvreda nanesena lotosolikim stopalima vaisnave tako je ubitačna da ju je Śrī Caitanya Mahāprabhu usporedio s poludjelim slonom koji ušavši u vrt stvara veliki kaos, čupajući biljke i drveće. Ako osoba nanese uvredu lotosolikim stopalima brāhmane ili vaisnave, njene će uvrede uništiti sve njene povoljne djelatnosti. Zbog toga trebamo veoma pažljivo izbjegavati vaisnava-aparādhu ili činjenje uvrede lotosolikim stopalima vaisnave. Ovdje Gospodin jasno kaže da će blagoslovi koje je Hiranyakaśipu dobio od Brahme postati ništavni čim nanese uvredu lotosolikim stopalima Prahlada Maharaje, svog vlastitog sina. Vaisnava poput Prahlada Maharaje ovdje je opisan kao nirvaira, bez neprijatelja.

Na drugom mjestu u Śrīmad-Bhāgavatamu (3.25.21) rečeno je – ajāta-śatravah śāntha sādhavah sādhu-bhūsanāh: bhakta nema neprijatelja, miran je, slijedi spise i sve su njegove odlike uzvišene. Bhakta ne stvara neprijateljstvo ni sa kim, ali ako netko postane njegov neprijatelj, Svevišnja Božanska Osoba će uništiti tu osobu uprkos blagoslovima koje je dobila iz drugih izvora. Hiranyakaśipu je nesumnjivo uživao u plodonosnim rezultatima svojih strogosti, ali ovdje Gospodin kaže da će biti uništen čim nanese uvredu lotosolikim stopalima Prahlada Maharaje. Dugovječnost, obilje, ljepota, obrazovanje i sve što je osoba stekla svojim pobožnim djelima, ne mogu je zaštititi ako nanese uvredu lotosolikim stopalima vaisnave. Ako nanese uvredu lotosolikim stopalima vaisnave, biti će uništena uprkos svemu što posjeduje.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Iznad dvostranosti prijateljstva i neprijateljstva

Iznad dvostranosti prijateljstva i neprijateljstva

Śrīmad-Bhāgavatam 7.5.11.

śrī-prahrāda uvāca
parah svaś cety asad-grāhah
pumsām yan-māyayā krtah
vimohita-dhiyām drstas
tasmai bhagavate namah

śrī-prahrādah uvāca — Prahlāda Mahārāja je odgovorio; parah — kao neprijatelja; svah — rođaka ili prijatelja; ca — takođe; iti — tako; asat-grāhah — materijalno shvaćanje života; pumsām — osoba; yat — koje; māyayā — vanjskom energijom; krtah — stvoreno; vimohita — zbunjena; dhiyām — onih čija je inteligencija; drstah — praktično doživljavam; tasmai — Njemu; bhagavate — Svevišnjoj Božanskoj Osobi; namah — svoje ponizno poštovanje.

Prahlāda Mahārāja je odgovorio: Odajem svoje ponizno poštovanje Svevišnjoj Božanskoj Osobi, čija je vanjska energija stvorila razliku između „mog prijatelja” i „mog neprijatelja”, zavodeći inteligenciju ljudi. Sada to doživljavam, iako sam ranije čuo o tome iz autoritativnih izvora.

Smisao: U Bhagavad-gīti (5.18) je rečeno:

vidyā-vinaya-sampanne
brāhmaṇe gavi hastini
śuni caiva śvapāke ca
panditāh sama-darśinah

“Ponizni mudrac, zahvaljujući pravom znanju, vidi jednakim očima učenog, plemenitog brahmanu, kravu, psa i psojedca [onoga tko ne pripada niti jednoj kasti].”

Panditāh, oni koji su zaista učeni – uravnoteženi, napredni bhakte koji imaju potpuno znanje o svemu – ne vide ni jedno živo biće kao prijatelja ili neprijatelja. Umjesto toga, sa širom vizijom, vide da je svatko djelić Krišne, kao što potvrđuje Śrī Caitanya Mahāprabhu (jīvera ‘svarūpa’ haya — krsnera ‘nitya-dāsa’). Kao djelić Svevišnjeg Gospodina svatko je stvoren da služi Gospodina, kao što je svaki dio tijela stvoren da služi cijelo tijelo. Kao sluge Svevišnjeg Gospodina, sva su živa bića istovjetna, ali vaisnava iz svoje prirodne poniznosti svako drugo živo biće oslovljava sa Prabhu (gospodar). Vaisnava smatra da su drugi sluge toliko napredni da mora puno naučiti od njih. Tako prihvaća sve druge Gospodinove bhakte kao prabhue, gospodare. Mada je svatko Gospodinov sluga, jedan vaisnava sluga iz poniznosti vidi drugog slugu kao svoga gospodara. Razumjevanje gospodara počinje sa razumjevanjem duhovnog učitelja.

yasya prasādād bhagavat-prasādo
yasyāprasādān na gatih kuto ’pi

“Milošću duhovnog učitelja osoba prima blagoslov Krišne. Bez milosti duhovnog učitelja ne može učiniti ni najmanji napredak.”

sāksād-dharitvena samasta-śāstrair
uktas tathā bhāvyata eva sadbhih
kintu prabhor yaḥ priya eva tasya
vande guroh śrī-caranāravindam

„Duhovnom učitelju se treba ukazati jednako poštovanje kao Svevišnjem Gospodinu, jer je Gospodinov najpovjerljiviji sluga. To potvrđuju svi razotkriveni spisi i slijede svi autoriteti. Zato odajem svoje ponizno poštovanje lotosolikim stopalima takvog duhovnog učitelja, koji je vjerodostojni predstavnik Śrī Harija (Krišne).”

Duhovni učitelj, Božji sluga, vrši najpovjerljiviju službu za Gospodina – izbavlja sve uvjetovane duše iz okova maye u kojoj živo biće misli: „Ovo je moj prijatelj, a ono je moj neprijatelj”. U stvari, Svevišnja Božanska Osoba je prijatelj svih živih bića i sva živa bića su Gospodinovi vječni sluge. Jedinstvo se može dostići ovim razumjevanjem, a ne neprirodnim mišljenjem da je svatko od nas Bog ili jednak Bogu. Pravo je razumjevanje da je Bog vrhovni gospodar, a mi svi sluge Svevišnjeg Gospodina i da smo stoga na istom nivou. Prahlada Maharaju njegov je duhovni učitelj Narada već poučio tome, ali je ipak bio iznenađen kako zbunjena duša smatra jednu osobu svojim neprijateljem, a drugu prijateljem.

Sve dok slijedimo filozofiju dvostranosti, smatrajući jednu osobu svojim prijateljem, a drugu svojim neprijateljem trebamo razumjeti da se nalazimo u okovima maye. Mayavadi filozof koji smatra da su sva živa bića Bog i da su stoga jedno, također griješi. Nitko nije jednak Bogu. Sluga ne može bili jednak gospodaru. Prema vaisnavskoj filozofiji, gospodar je jedan, a sluge su takođe jedno, ali razlika između gospodara i sluge mora nastaviti postojati čak i na oslobođenom nivou. Na uvjetovanom nivou mislimo da su neka živa bića naši prijatelji, a neka neprijatelji i tako se nalazimo pod utjecajem dvostranosti. Na oslobođenom nivou, međutim, živo biće shvaća da je Bog gospodar i da su sva živa bića, kao Božji sluge, jedno.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Oživjeti vječni odnos s Krišnom

Oživjeti vječni odnos s Krišnom

Śrīmad-Bhāgavatam 7.7.39.

rāyah kalatram paśavah sutādayo
grhā mahī kuñjara-kośa-bhūtayah
sarve ’rtha-kāmāh ksana-bhangurāyusah
kurvanti martyasya kiyat priyam calāh

rāyah — bogatstvo; kalatram — žena i prijateljice; paśavah — domaće životinje poput krava, konja, magaraca i pasa; suta-ādayah — djeca i slično; grhāh — velike zgrade i vile; mahī — zemlja; kuñjara — slonovi; kośa — riznica; bhūtayah — i drugi predmeti za zadovoljavanje osjetila i osjetilno uživanje; sarve — sve; artha — ekonomski razvitak; kāmāh — i osjetilno uživanje; ksana-bhangura — prolazni; āyusah — onoga čiji životni vijek; kurvanti — čini ili donosi; martyasya — onoga tko je predodređen da umre; kiyat — koliko mnogo; priyam — zadovoljstva; calāh — prolaznog i treperavog.

Obilje, lijepa žena i prijateljice, sinovi i kćeri, kuća, domaće životinje poput krava, slonova i konja, riznica, ekonomski razvitak i osjetilno uživanje – čak i životni vijek u kome se može uživati u svim ovim materijalnim obiljima – nesumnjivo su prolazni i treperavi. Budući da je ljudski život prolazan, kakvu dobrobit mogu ova materijalna obilja pružiti razumnom čovjeku koji je shvatio da je vječan?

Smisao: Ovaj stih opisuje kako zakoni prirode osujećuju pobornike ekonomskog razvitka u njihovim naporima. Kao što je u prethodnom stihu rečeno – kim visayopapādanaih: kakva je stvarna dobrobit od takozvanog ekonomskog razvitka? Povijest svijeta je pokazala da pokušaji da se poveća ekonomski razvitak putem napretka materijalne civilizacije radi materijalne udobnosti nisu dali lijek protiv neminovnosti rođenja, smrti, starosti i bolesti. Svatko zna za velika carstva u povijesti svijeta – rimsko carstvo, mogulsku imperiju, britansku imperiju, itd. – ali sva takva društva zaokupljena ekonomskim razvitkom (sarve ’rtha-kāmāh) bila su uništena po zakonima prirode kroz periodične ratove, kugu, glad, itd.

Tako su svi njihovi pokušaji bili treperavi i prolazni. U ovom stihu zato je rečeno – kurvanti martyasya kiyat priyam calāh: možemo biti jako ponosni na posedovanje velike imperije, ali takve imperije su prolazne; nakon sto ili dvjesto godina sa svime biva svršeno. Sav takav ekonomski razvitak, iako stvoren uz veliki trud i napor, veoma brzo biva uništen. Zato je opisan kao calāh. Inteligentan čovjek treba zaključiti da materijalni ekonomski razvitak uopće nije ugodan. Čitav svijet opisan je u Bhagavad-gīti kao duhkhālayam aśāśvatam – bijedan i prolazan. Ekonomski razvitak može biti ugodan neko vrijeme, ali ne može potrajati.

Zato su brojni poslovni ljudi danas jako mrzovoljni, jer ih uznemiravaju razne pljačkaške vlade. Sve u svemu, zašto bismo tratili svoje vrijeme na takozvani ekonomski razvitak koji nije ni trajan, niti pruža zadovoljstvo duši? S druge strane, naš odnos s Krišnom, Svevišnjom Božanskom Osobom je vječan. Nitya-siddha krsna-prema. Čiste duše su vječno zaljubljene u Krišnu i tu vječnu ljubav, bilo da je to ljubav sluge, prijatelja, roditelja ili ljubavnika, uopće nije teško oživjeti. Posebno u ovom dobu, data je povlastica da jednostavno pjevanjem Hare Krišna maha-mantre (harer nāma harer nāma harer nāmaiva kevalam) osoba može oživjeti svoj izvorni odnos s Bogom i tako postati toliko sretna da ne želi ništa materijalno. Kao što je rekao Śrī Caitanya Mahāprabhu: na dhanam na janam na sundarīm kavitām vā jagad-īśa kāmaye.

Napredni bhakta u svjesnosti Krišne ne želi bogatstvo, sljedbenike ili posjede. Rāyaḥ kalatram paśavah sutādayo grhā mahī kuñjara-kośa-bhūtayah. Zadovoljstvo koje potječe od posjedovanja materijalnih obilja je dostupno, iako možda drugačijeg standarda, čak i u životima pasa i svinja, koji ne mogu oživjeti svoj vječni odnos s Krišnom. Međutim, u ljudskom životu možemo oživjeti naš vječni uspavani odnos s Krišnom. Zato je Prahlada Maharaja opisao ovaj život kao arthadam. Prema tome, umjesto da tratimo vrijeme na ekonomski razvitak, koji nam ne može donijeti sreću, ako jednostavno pokušamo oživjeti naš vječni odnos s Krišnom, pravilno ćemo iskoristiti svoje živote.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Sve dobre odlike

Sve dobre odlike

Śrīmad-Bhāgavatam 8.3.16.

gunārani-cchanna-cid-usmapāya
tat-ksobha-visphūrjita-mānasāya
naiskarmya-bhāvena vivarjitāgama-
svayam-prakāśāya namas karomi

guna — triju guna materijalne prirode (sattva, rajas i tamas); arani — arani drvetom; channa — prekriveno; cit — znanjem; usmapāya — Njemu čija vatra; tat-ksobha — kretanja guna materijalne prirode; visphūrjita — izvan; mānasāya — Njemu, čiji um; naiskarmya-bhāvena — zbog nivoa duhovnog razumjevanja; vivarjita — u onima koji odbacuju; āgama — vedske principe; svayam — lično; prakāśāya — Njemu koji je očitovan; namah karomi — odajem svoje ponizno poštovanje.

Gospodine moj, kao što je vatra skrivena u arani drvetu, gune materijalne prirode skrivaju Tebe i Tvoje neograničeno znanje. Tvoj um, međutim, nije usmjeren na djelatnosti guna (odlika) prirode. Oni koji su napredni u duhovnom znanju ne moraju slijediti regulativne principe propisane u vedskim spisima. Budući da su takve napredne duše transcendentalne, Ti se Osobno pojavljuješ u njihovim čistim umovima. Zato Ti odajem svoje ponizno poštovanje.

Smisao:U Bhagavad-gīti (10.11) je rečeno:

tesām evānukampārtham
aham ajñāna-jam tamah
nāśayāmy ātma-bhāva stho
jñāna-dīpena bhāsvatā

Bhakti koji je u svom srcu uzeo utočište Gospodinovih lotosolikih stopala Gospodin ukazuje posebnu milost dajući mu iznutra duhovno prosvjetljenje, poznato kao jñāna-dīpa. Ta jñāna-dīpa se uspoređuje s vatrom skrivenom u arani drvetu. Da bi vršili žrtvovanja, veliki mudraci ranije nisu neposredno palili vatru; vatra bi se prizivala iz arani drveta. Slično tome, sva živa bića su prekrivena gunama materijalne prirode i vatru znanja u njima može zapaliti samo Svevišnji Gospodin kada Ga stave u svoje srce. Sa vai manah krsna-padāravindayoh.

Ako ozbiljno prihvatimo lotosolika stopala Krišne, koji prebiva u našim srcima, Gospodin će raspršiti svo neznanje. Zahvaljujući Gospodinovoj posebnoj milosti odmah ćemo uz pomoć baklje znanja sve pravilno shvatiti i postati samospoznati. Drugim rječima, mada bhakta izvanjski gledano ne mora biti dobro obrazovan, Svevišnja Božanska Osoba ga zbog njegovog predanog služenja prosvjetljuje iznutra. Ako bhaktu iznutra prosvjetljuje Gospodin, kako može biti u neznanju? Zato je tvrdnja mayavadija da je predano služenje namjenjeno neinteligentnima ili neobrazovanima netočna.

yasyāsti bhaktir bhagavaty akiñcanā
sarvair gunais tatra samāsate surāh
(Bhag. 5.18.12)

Ako osoba postane neokaljani bhakta Svevišnjeg Gospodina, samim tim razvija sve dobre odlike. Takav bhakta je iznad uputa Veda. On je paramahamsa. Čak i ako ne proučava vedsku literaturu, bhakta postaje čist i prosvjetljen Gospodinovom milošću. Bhakta kaže: „Zato Ti, Gospodine moj, odajem svoje ponizno poštovanje”.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt