Kraljevski put u pakao (2. dio)

Bhagavad-gītā 16.7.

pravṛttim ca nivrttim ca
janā na vidur āsurāh
na śaucam nāpi cācāro
na satyam tesu vidyate

pravrttim — pravilno djelovanje; ca — također; nivrttim — nepravilno djelovanje; ca — i; janāh — osobe; na — nikada ne; viduh — znaju; āsurāh — demonskih odlika; na — nikada; śaucam — čistoća; na — ne; api — također; ca — i; ācārah — ponašanje; na — nikada; satyam — istina; tesu — u njima; vidyate — postoji.

Demonske osobe ne znaju što treba, a što ne treba činiti. Ne ponašaju se pravilno, niti su čiste i istinoljubive.

Smisao: U svakom civiliziranom ljudskom društvu postoje neka pravila i propisi spisa koji se od početka slijede. Posebno među Arijcima, koji prihvaćaju vedsku civilizaciju i koji su poznati kao najcivilizíraniji narodi, oni koji ne slijede odredbe spisa smatraju se demonima. Zato je ovdje rečeno da demoni ne znaju propise spisa, niti ih žele slijediti. Većina ih ne zna, a čak i ako ih netko od njih zna, ne želi ih slijediti. Oni nemaju vjeru, niti žele postupati u skladu s vedskim odredbama. Demoni nisu čisti, ni izvana ni iznutra. Tijelo uvijek trebamo brižno održavati čistim kupajući se, perući zube, brijući se, mijenjajući odjeću itd. Što se tiče unutarnje čistoće, trebamo se uvijek sjećati Božjih svetih imena i pjevati Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Demoni niti vole niti slijede sva ta pravila za održavanje vanjske i unutarnje čistoće. Što se tiče ponašanja, postoje razna pravila i propisi ljudskoga ponašanja, kao što je Manu-samhita, zakon ljudske rase.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)