Krist i Krišna (3. dio)‏

Krist i Krišna (3. dio)‏

IsusSatyaraja dasa: Da. Prema vedskoj tradiciji, mi – duša – zapravo ne umiremo. Samo smo da tako kažemo reciklirani.

Vlč. Hart: (smijeh) Reinkarnaciju su također prihvatili mnogi filozofi rane Crkve. Prema mojem shvaćanju ona je logično objašnjenje onoga što se događa  u vrijeme smrti. Napokon, prvi zakon termodinamike – zakon očuvanja energije – navodi da energija ne može biti stvorena ili uništena. Što se onda događa s tom energijom, tom tvari koja oživljava tijelo u vrijeme smrti?

Satyaraja dasa: Retoričko pitanje, nesumnjivo.

Vlč. Hart: Naravno. Reinkarnacija je prihvatljiv odgovor. Najraniji su crkveni oci to znali. Zapravo je vrlo zanimljivo proučavati povijest toga kako je moderno kršćanstvo došlo do odbacivanja doktrine. Pojedinosti o tome iznosi istaknuti kršćanski teolog, dr. Geddes MacGregor. Njegova se knjiga zove Reinkarnacija u kršćanstvu. Odlična je.

Satyaraja dasa: Koliko je meni poznato rana je Crkva bila pod utjecajem Platona, što bi onda stavilo dodatni naglasak na vjerovanje u reinkarnaciju.

Vlč. Hart: Kršćanska je doktrina prvotno bila platonska ~ sve do vremena Tome Akvinskog, kada je aristotelska filozofija počela prodirati u crkvena učenje. Ali Crkva pod utjecajem Platona, kao i sam Platon, čvrsto su podupirali ideju reinkarnacije. Mislim da je ta doktrina odbačena tek s Petim ekumenskim koncilom ili Drugim koncilom u Carigradu.

Satyaraja dasa: Zašto je bila odbačena?

Vlč. Hart: To je teško… Postoje problemi… Pa, prvenstveno je bila odbačena zbog papinskog proglasa, koji je opet bio od utjecajem vodećih političara tog vremena – posebno cara Justinijana. Čini se da su “tadašnje vlasti” očekivale da će ljudi postati nemarni u svojoj odluci da postignu savršenstva. Kada bi ljudi mislili da imaju više od jednog života pomoću kojeg mogu postati savršeni kršćani, mogli bi se uteći grešnosti u ovom životu, misleći: “Okajat ću sve u sljedećem.” Stoga je bilo odlučeno da se zatre doktrina o reinkarnaciji. Svi tekstovi izvađeni su iz Biblije… No ovo je obzirniji scenario. Postoji još jedno gledište koje daje mnogo zastranjeniju priču. Politika… spletke… U svakom slučaju, to je povijest i mi tu ne možemo ništa.

Krishna and BalaramaSatyaraja dasa: Pa, možemo im dati istinu. Možemo objasniti logiku i čak biblijsku utemeljenost reinkarnacije. Vedska je književnost lišena politike, barem na duhovnoj i filozofskoj razini. Predani sluge uključeni u organizaciju i upravljanje možda će i morati uprljati ruke u nekoj mjeri, ali nikada u stvarima koje se tiču teologije i hermeneutike (znanosti o načinu tumačenja povijesnih spomenika, rukopisa, znanstvenih djela, Biblije itd., op. prev.), već samo organizacije.

Vlč. Hart: Ali kako osoba prima znanje? Zasigurno mora koristiti svoje zbirne i spekulativne sposobnosti. Politički vođe imaju sklonost ka mjerenju na naš način mišljenja i nastoje usmjeriti naše razmišljanje…

Satyaiaja dasa: Ne. To može biti istina na Zapadu – doista, to je povijest Zapadne kulture i iskrivljavanje judeo-kršćanske tradicije. Ali na Istoku i naročito u vaišnavskoj tradiciji, za vodstvo se obraća brahmanama čistoj intelektualnoj i svećeničkoj klasi. Sigurno ne političarima.

Vidite, u vedskoj tradiciji postoje standardne pramane ili načini stjecanja znanja. Oni širenje utjecaja političkog vode čine vrlo teškim. Najvažnija je pramana shruti ili shabda – a odnosi se na vjerodostojno svjedočanstvo ili objavu, posebno zato što ju je u skladu s spisom izgovorio čisti sluga koji dolazi iz učeničkog naslijeđa. Tako ima vrlo malo prostora za izvanjske utjecaje.

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *