Ljubav daje, pohlepa uzima
Obrazovanje i znanje nikada ne bi trebali biti upotrijebljeni u svrhu ispunjenja naše pohlepe. Kada ljudi znanje koje stječu koriste da bi zadovoljili svoju pohlepu čitavo se društvo pretvara u jednu veliku zbrku. Je li to ono što želimo? Naša je svjesnost po samoj svojoj izvornoj prirodi vječna, puna znanja i puna radosti. U istinski radosnom stanju, zasnovanom na istini, pohlepa ne može opstati. Istinska radost i ljubav jedino što žele jest da budu sa svakim podijeljene. Priroda ljubavi je da daje, priroda pohlepe je da uzima. Istinsko je zadovoljstvo u davanju ljubavi naših srca.
Ta ljubav već postoji u srcima, ali naša je svjesnost nečista. Nismo svjesni niti tko smo. Primjenjujući proces pročišćenja naša svjesnost postaje čista i prozirna. Kroz takvu prozirnu svjesnost možemo doživjeti Boga u svakom trenutku, a kada opažamo Boga u svakom trenutku tada spoznajemo – ne da osjećamo ili vjerujemo ili mislimo, već spoznajemo – da bez obzira naziva li netko Boga imenom Allah, Jehova, Krišna, Rama ili Budha… Takva osoba shvaća da postoji samo jedan Bog i da je On vrhovni objekt ljubavi i izvor svega što postoji.
(iz knjige Soul-wise, autor Radhanath Swami)