Materijalno tijelo i um

Materijalno tijelo i um samo su prekrivači duše i nemaju sposobnost doticaja s duhovnom dimenzijom i izvornim duhovnim obiljima, niti su sposobni podnijeti prevelik ‘teret’ zadovoljstva koje se doživljava u duhovnoj sferi. Čak i unutar materijalne sfere, materijalno tijelo može podnijeti intenzitet zadovoljstva do određene mjere, a zatim se doživljaj polako i neizbježno počinje smanjivati i gasiti. Duša je po svojoj izvornoj prirodi viša energija Božjeg stvaranja, te posjeduje izuzetne moći i mogućnosti. Jedna od tih mogućnosti ima vrlo poseban značaj – za razliku od materijalnog tijela i uma, duša može podnijeti iskustvo oceana narastajućeg blaženstva a da ne klone uslijed neograničenog intenziteta doživljaja. Dušu ne može zadovoljiti ništa manje od oceana blaženstva. Čak i ako u takvom neograničenom blaženstvu prođu eoni, duša još uvijek neće posustati, već će se sve više osjećati okrijepljenom u zanosu transcendentalnog uživanja.

To je svakako dijametralno suprotna mogućnost naspram na svaki način ograničenog kapaciteta prolaznog materijalnoga tijela i uma. Kad zahvaljujući dobroj sreći čovjek počne sazrijevati u razumijevanju prirode duše, sama pomisao na zaborav o tim istinama u njegovu srcu izaziva nelagodu i strah. Za onoga tko je istinski spoznao prirodu atme, duše, opcija prebivanja ili ostanka u sferi materije nema prevelikog smisla. Jedino što preostaje jest vječno ljetovanje na azurnim obalama duhovnog oceana ljubavi. Ako netko sumnja da je sve ovo što tu piše zabluda ili izmišljotina, neka ništa ne brine. Samo neka se opusti i nastavi čitati – sve je to istina. Za sve nejasnoće, pitanja i dodatna objašnjenja slobodno se obratite…

“Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena.” – Tin Ujević

Vede razotkrivaju da je stvarni identitet svake osobe sat-cit-ananda vigraha, oblik vječnosti, znanja i blaženstva. Vječnost, znanje i blaženstvo već su utkani u najdublje pore našega bića i oni su, htjeli mi to ili ne, neodvojivi dio nas. Kad vječna duša ostvari dodir s Izvorom svega najdivnijega, tad shvaća da je našla ono što je oduvijek tražila. Apsolutni Izvor svega što postoji posjeduje neograničeno očaravajući utjecaj koji u duši pobuđuje ocean blaženstva, ljubavi i radosti. Ta informacija pripada kategoriji krajnje bitnosti i stoga je svaki iskreni tragatelj za vrednotama treba u dobrom društvu čim više ozbiljno razmatrati. To je jedinstveni i beskrajni utjecaj za kojim tragamo – utjecaj koji ima kvalitetu i sposobnost da u duši uzburka ocean blaženstva, ljubavi i radosti. Svaki pokušaj usporedbe sreće i zanosa koje smo imali priliku kušati u okvirima materije s blaženstvom izvornog uživanja – neprikladan je. Vedska duhovna znanost na svaki nas način pokušava nadahnuti da se vrlo ozbiljno usredotočimo na tematiku i potragu za Apsolutnim Izvorom sveg obilja i ljubavi.

Za ilustraciju spomenuo bih detalj iz povjesnice koja opisuje vrlo neobičan susret koji su doživjeli četvorica Kumara… Četvorica su Kumara po cijelom univerzumu slavni vedski mudraci, utemeljeni u čistoj duhovnoj svjesnosti spoznaje neosobne svjetlosti Apsoluta. Ta se svjetlost naziva Brahman i predstavlja duhovni sjaj podređen osobnom vidu Apsolutne Istine. Položaj tih velikih mudraca veoma je rijedak i njihovo unutarnje zadovoljstvo običnu je čovjeku nepojmljivo. Vrlo imućna čovjeka ne zanimaju trećerazredni proizvodi, bilo da se radi o hrani, odjeći ili automobilima, već samo prvorazredni; slično tome, Kumare su bili posve nezainteresirani za bilo kakve užitke na nivou grube ili suptilne materije. Kad bi se sveukupnost svih najčudesnijih rajskih užitaka uvećala milijunima puta, još se uvijek ne bi mogla ni približiti jednoj jedinoj kapi zadovoljstva koje je prožimalo srca tih mudraca.

Slobodni od bilo kakvih utjecaja gubitka i dobitka, časti i nečasti, topline i hladnoće, sreće i nesreće, nesmetano su lutali svemirom podarujući svakome koga bi susreli duhovno znanje i dobru sreću. No, neobičan splet okolnosti iznjedrio je veliku promjenu i neočekivanu spoznaju čak i Kumarama… Jednom oni poželješe posjetiti Narayanu (Narayana je jedno od brojnih imena Boga spomenutih u Vedama) na duhovnom planetu Vaikunthi. Prolazeći kroz brojne dveri, Kumare napokon dođoše i do mjesta gdje im dvojica vratara prepriječiše put. Taj je događaj bio vrlo neobičan i gotovo nezamisliv za tako uzvišene duhovne predjele. I dok se između Kumara i čuvara dveri začinjala priča koja će kasnije prožimati cijeli Bhagavatam od 18.000 strofa, jedan nevidljiv i naizgled posve običan povjetarac s Vaikunthe donio je miris lišća i cvjetova kojim su bila ovjenčana stopala Gospodina Narayane.

U trenutku kad je aroma samo dotaknula njihove nosnice, Kumare su doživjeli promjenu u tijelu i umu. Bitno je ne zaboraviti da njih nitko i ništa nije moglo pomaknuti iz beskraja unutarnjeg mira, dok su uživali u spoznaji svjetlosti neosobnog Brahmana. No, sad odjednom i posve neočekivano, običan povjetarac, naizgled puki lahor, donio je miris tako božanski neodoljiv i privlačan, da su se Kumare našli potpuno zarobljeni, sasvim nemoćni oduprijeti se tom utjecaju. Zapanjeni, međusobno su se pogledavali, razmatrajući uzrok takvih neočekivanih okolnosti.

Zapravo, nigdje se niti ne spominje da su uopće i pomišljali na pokušaj odupiranja čaroliji koja ih je svojim nevidljivim nitima tako nenadano i slatko opčinjavala. Možemo razumjeti kako je ovdje nagoviješteno da je transcendentalni utjecaj privlačnosti Boga beskrajan. Kumare su u potpunosti uspjeli nadići utjecaj privlačnosti materijalne energije, ali privlačnost Narayane bila je posve neodoljiva čak i za njih. Taj događaj zorno potvrđuje jednu od najslavnijih strofa vedske književnosti – Šrimad-Bhagavatam 1.7.10. – “atmaramas ca munayo… Sve vrste atmarama (onih koji nalaze zadovoljstvo u atmi, duhovnom jastvu), osobito oni utemeljeni na putu samospoznaje, iako su oslobođeni svih vrsta materijalnog ropstva, žele čisto i predano služiti Božansku Osobu. To znači da Gospodin posjeduje transcendentalne odlike i zato može privući svakoga, uključujući i oslobođene duše.”

Iako su Kumare bili savršeno utemeljeni u spoznaji neosobnog Brahmana i stoga potpuno imuni na bilo kakvu vrstu privlačnosti prema zamamnim obiljima materijalnog svijeta, tračak dodira s odlikom mirisa Osobnog aspekta Apsoluta u potpunosti je porazio njihovu odvojenost. Bitno je razumjeti da je ta vrsta poraza najveća pobjeda iznad svih pobjeda. Biti poražen i očaran ljepotom Boga savršena je pobjeda za svakoga. “Vječno savršenstvo ljubavi prema Krišni već se nalazi u srcima svih živih bića. To nije nešto što se stječe iz nekog drugog izvora. Kad je srce pročišćeno procesom slušanja i pjevanja, ta se ljubav prirodno budi.” – Caitanya-caritamrta, Madhya 22.107.