Nektar čiste ljubavi (3.dio)

Nektar čiste ljubavi (3.dio)

krishna-2

O, Gospodine, koji si transcendentalan prema svim materijalnim svjetovima, u obliku duhovnog učitelja uništavaš neznanje požude i drugih nepovoljnih odlika. Sudarśana čakra (disk) Tvoje pojave sasijeca te krokodile i spašava me od njihovih ugriza. Da bi ispunio moju želju služenja Tvojih lotosolikh stopala, stavio si slogove Svoje mantre u moje uši. Uklonivši patnju, pročistio Si me neprestanim slušanjem, pjevanjem i sjećanjem Tvoga imena i slava. U društvu Tvojih dragih bhakta učinio Si da shvatim kako Te služiti. lpak, neinteligentan i niži od najnižih nimalo Te nisam služio. Iako takva bijedna, sebična osoba zaslužuje kaznu, umjesto nje pokazao Si mi Se i dao mi da pijem nektar. Posramio si me rekavši Svojim lotosolikim usnama da si postao moj dužnik. Što da činim sada? Bio bih drzak kada bih Te zamolio da mi oprostiš sve moje uvrede.

Zasigurno mogu reći da ih mora biti više od trilijuna. Neka ih sve ispaštam, jer su to plodovi mojih prošlih djela. Još jučer sam nedolično uspoređivao Tvoje tamne udove s monsunskim oblakom, plavim lotosom i safirom; Tvoje prekrasno lice s mjesecom i nježnost Tvojih stopala sa svježim mladim lišćem. Vidjevši sada Tvoju stvarnu ljepotu te mi analogije nalikuju gorušičinom sjemenu u usporedbi sa zlatnom planinom Meru, grašku u usporedbi s čarobnim kamenom, šakalu u usporedbi s lavom ili komarcu s Garudom. Svojom sam Ti siromašnom inteligencijom nanio uvrede. Misleći – “sada slavim Gospodina” moja je jadna poezija privukla pozornost običnih ljudi, no sada, kada sam na trenutak dobio priliku ugledati blistavu ljepotu Tvoga lika, posramljen sam.
Nastavak teksta...

Moje usporedbe nalik su zubima nemirne krave, koji bezuspješno pokušavaju oskrnaviti stablo želja Tvoje ljepote, no nisu u tome uspješni.” Tako bhakta slavi Gospodina na mnogo načina, i Gospodin njime postaje vrlo zadovoljan. Razotkriva mu u skladu s njegovom željom, koliko god je to moguće, cijelo Svoje najintimnije duhovno prebivalište: Vrndāvana-dhamu, stablo želja, mahā-yogapithu, najdražu Mu voljenu (Śri Rādhu) i Njezine pratilje poput Lalite i drugih, Svoje prijatelje poput Subale, krave, rijeku Yamunu, brdo Govardhanu, brdo Nandiśvaru, šume poput Bhāndiravane, Nandu, Yaśodu, braću, prijatelje, sluge i sve vrajavāsije. Razotkrivajući sve to ispunjeno izvanrednom rasom, Gospodin uranja Svoga bhaktu u očaravajući plimni val blaženstva i zatim iznenada nestaje sa svim tim okružjem.

Došavši nakon nekoliko trenutaka ponovno svijesti, bhakta otvara oči goreći od želje da opet vidi Gospodina, no kako Ga ne može vidjeti, počinje zapomagati: “Jesam li to samo sanjao? Ne, nisam sanjao jer ne osjećam nikakvu pospanost ili težinu u očima od sna. Je li to bila halucinacija? Ne, halucinacija ne bi nikada mogla pružiti takvo blaženstvo. Ili je to neki poremećaj uma? Ne, jer nema znaka rastresenosti. Je li to bilo ispunjenje neke materijalne želje? Ne, materijalna misao nikada ne bi mogla niti prići onome što sam vidio. Je li to bila trenutna vizija Gospodina u srcu (sphūrti)? Ne, sve prijašnje vizije Gospodina nisu nikada bile toliko žive.”

Zatvori

(iz knjige Trilogija predanosti; autor – Śrila Viśvanatha Cakravarthi Thakur)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *