Nema pušenja!
Vrata nebeska otvoriše se širom i glas proroka zemljom se pronese: “Daje se na znanje, daje se na znanje… Dveri su raskriljene i svatko ući može i svatko ući smije u taj vrt božanski, u tu zemlju obećanu…” I milijuni ljudskih stvorenja, iznurenih i jadnih, na gradskome se trgu okupilo, u nevjerici zureći u nebeska vrata odškrinuta.
I upita čovjek: “Kako je tamo? Što tamo ima?”
Anđeo se spusti i kaže: “Tamo su vrtovi vječnoga blaženstva i ljubavi. Tamo nikada nema ni strahota rata, ni bolesti, ni starosti, ni smrti. Tamo nema ni zavisti, ni pohlepe, ni požude, ni mržnje.”
Čovjek upita: “A je l’ se tamo smije pušit’?”
Anđeo odgovori: “Tamo nitko ne puši.”
Čovjek reče: “Ne smiješ pušit i nitko nikoga ne ogovara i ne mrzi. I nema požude? Kakav je to život?”
Pomisliše ljudi: “Kakav je to život?”
I milijuni se vratiše kućama, a dv’je – tri duše ruke podigoše i zavapiše: “Anđele, povedi me u svijet ljubavi, moj vječni dom!”
Anđeo se začudi: “Koja navala ovaj put…”
(iz knjige Probuditi se na otoku; autor Gordan Jurković)
“Anđele, povedi me u svijet ljubavi, moj vječni dom!”