Pravi interesi jastva (duše)
Šrimad Bhagavatam 1.3.33
yatreme sad-asad-rupe
pratisiddhe sva-samvida
avidyayatmani krte
iti tad brahma-darsanam
yatra — kad god; ime — u svim tim; sat-asat — grubi i suptilni; rupe — u oblicima; pratisiddhe — budu poništeni; sva-samvida — samospoznajom; avidyaya — neznanjem; atmani — u jastvu; krte — nametnuti; iti — tako; tat — to je; brahma-darsanam — proces spoznaje Apsoluta.
Kad osoba spozna da ni gruba ni suptilna tijela nemaju nikakve veze s čistim jastvom (vlastitim duhovnim identitetom), vidi i sebe i Gospodina.
SMISAO: Razlika između samospoznaje i materijalne iluzije nalazi se u saznanju da su privremeni ili iluzorni oblici koje nameće materijalna energija, u vidu grubih i suptilnih tijela, površni prekrivači jastva. Takvi prekrivači nastaju zbog neznanja i oni ne djeluju na Božansku Osobu.
Ova spoznaja, praćena uvjerenjem, naziva se oslobođenje ili viđenje Apsoluta. To znači da je savršenu samospoznaju moguće dostići prihvaćanjem božanskog ili duhovnog života. Samospoznaja podrazumijeva ravnodušnost prema potrebama grubog i suptilnog tijela i ozbiljno shvaćanje djelatnosti jastva. Poticaj za djelovanje dolazi iz jastva, ali sve tako nastale djelatnosti prelaze u iluziju budući da ne poznajemo pravu prirodu jastva. Zbog neznanja smatramo interese grubog i suptilnog tijela vlastitim interesom i stoga život za životom djelujemo nepravilno. Kad pravilnim djelovanjem dođemo do jastva, tek tada započinje naš pravi život.
Čovjek koji je zaokupljen djelatnostima jastva naziva se jivan-mukta, oslobođena osoba čak i u uvjetovanom postojanju. Ovaj se savršeni stadij samospoznaje ne dostiže umjetnim sredstvima, već pod okriljem lotosolikih stopala Gospodina koji je uvijek transcendentalan. Gospodin kaže u Bhagavad-giti da se nalazi u srcu svih živih bića i da od Njega potječe svo znanje, sjećanje i zaborav.
Kada živo biće želi biti uživatelj materijalne energije (iluzorne pojavnosti), Gospodin ga prekriva velom zaborava i tako živo biće pogrešno smatra grubo tijelo i suptilni um vlastitim jastvom. Kada živo biće njeguje transcendentalno znanje i moli Gospodina za oslobođenje od okova zaborava, Gospodin Svojom bezuzročnom milošću uklanja veo iluzije i tako živo biće spoznaje vlastito jastvo. Oslobodivši se uvjetovana života, počinje služiti Gospodina u svom vječnom prirodnom položaju. Sve to provodi Gospodin, Svojom izvanjskom moći ili izravno, Svojom unutarnjom moći.
(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
