Pravi je posao – samospoznaja
Śrīmad-Bhāgavatam 5.13.7.
śūrair hrta-svah kva ca nirvinna-cetāh
śocan vimuhyann upayāti kaśmalam
kvacic ca gandharva-puram pravistah
pramodate nirvrtavan muhūrtam
śūraih — od jako moćnih neprijatelja; hrta-svah — čiji je sav imetak pokraden; kva ca — ponekad; nirvinna-cetāh — vrlo mrzovoljan i ojađen u srcu; śocan — duboko žaleći; vimuhyan — postaje zbunjen; upayāti — stiče; kaśmalam — nesvjesticu; kvacit — ponekad; ca — također; gandharva-puram — zamišljeni grad u šumi; pravistah — ušavši; pramodate — uživa; nirvrta-vat — upravo kao osoba koja je postigla uspjeh; muhūrtam — samo za trenutak.
Ponekad, živo biće gubi sav svoj imetak nakon što ga porazi ili opljačka neki viši moćniji protivnik. Nakon toga postaje veoma mrzovoljno i jadikujući zbog gubitka, ponekad se onesvijesti. Ponekad mašta o velikom, raskošnom gradu u kome sretno živi sa članovima svoje obitelji i bogatstvom. Misli da bi bilo potpuno zadovoljno ako bi ovo bilo moguće, ali ta takozvana sreća traje samo za tren.
Smisao: U ovom je stihu veoma značajna riječ gandharva-puram. Ponekad se u šumi pojavi veliki dvorac i to se naziva kula na nebu. No taj dvorac ne postoji nigdje osim u nečijoj mašti. Naziva se gandharva-pura. U materijalnoj šumi, uvjetovana duša ponekad razmišlja o dvorcima i neboderima i gubi svoju energiju na takve stvari, nadajući se da će u njima zauvijek mirno živjeti sa svojom obitelji. Međutim, zakoni prirode to ne dozvoljavaju. Kada uđe u takav dvorac čovjek privremeno misli da je veoma sretan, iako je njegova sreća nestalna. Ona može trajati nekoliko godina, ali budući da vlasnik mora napustiti dvorac u trenutku smrti, na kraju sve biva izgubljeno. Tako se stvari odvijaju u ovome svijetu. Pjesnik Vidyapati uspoređuje takvu sreću sa srećom koju neko osjeti kada vidi kap vode u pustinji. Vrelo sunce prži pustinju i ako hoćemo smanjiti temperaturu u pustinji, potrebne su ogromne količine vode – milioni i milioni litara. Kakav će učinak imati jedna kap?
Sigurno je da voda ima vrijednost, ali jedna kap ne može rashladiti pustinju. U ovom materijalnom svijetu svatko je ambiciozan, ali vrućina je veoma jaka. Kako će nam pomoći zamišljeni dvorac u zraku? Śrīla Vidyāpati je stoga pjevao: tāṭala saikate, vāri-bindu-sama, suta-mita-ramaṇi-samāje. Sreća obiteljskog života, prijatelja i društva uspoređena je sa kapljicom vode u vreloj pustinji. Čitav materijalni svijet užurbano pokušava postići sreću, jer sreća je posebno pravo živoga bića. Na nesreću, zbog svog pada u materijalni svijet, živo se biće jednostavno bori za opstanak. Čak i ako je netko sretan izvjesno vrijeme, veoma moćan neprijatelj mu može sve pokrasti. Ima mnogo primjera velikih poslovnih ljudi koji su postali ulični prosjaci. Ipak, priroda materijalnog postojanja je takva da su budalasti ljudi privučeni ovakvim poslovima i zaboravljaju svoj pravi posao – samospoznaju.
(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
