Dinamika škole ljubavi
Razmislite o dinamici škole ljubavi. Škola je mjesto koje čine učenici i učitelji. Svi smo mi učenici, a katkad, kao dio vlastitog učenja, poučavamo. U školi određeni kriteriji određuju koji će nivo svaki učenik postići, a određene vještine pokazuju koliko je učenik ovladao gradivom. U ovoj školi ljubavi, katkad silnom brzinom nadmašujemo druge, a katkad zaostajemo. Ponekad čak nazadujemo i vraćamo se u niži razred. Materijalno tijelo i materijalni svijet mogu se usporediti s popravnim domom ili zatvorom. Ovisno o tome u kojoj se mjeri usredotočujemo na tijelo, u toj mjeri mijenjamo školu ljubavi u zatvor. Ova bi nam razmišljanja trebala pomoći da shvatimo zašto ponekad u životu osjećamo polet koji je istinski i duhovan, a zašto drugi put osjećamo prazninu. Zašto nam se katkad čini da nas cijeli svemir guši, da nas služba muči, da nas odnosi razočaravaju, da nam posao ili nedostatak posla donosi frustraciju? Za mnoge je samo ustajanje ujutro traumatično i bolno jer su zaboravili da su stvoreni za ljubav.
Mnogi padaju u ovoj školi jer nekako čekaju na lekciju i čekaju na povoljnu priliku, ne shvaćajući da su lekcija i prilika da se istaknu uvijek dostupne. Ljudi koji čekaju da budu voljeni prije nego što daju ljubav neprestano će čekati. Svaka vrsta odnosa koji imamo pruža priliku za dijeljenje ljubavi. U odnosu s onima koji su nam nadređeni, kao što su roditelji i učitelji, ljubav možemo razmjenjivati primanjem savjeta i mudrosti. Sa sebi ravnima uvijek možemo imati neku vrstu zdrave komunikacije, služenja i prijateljstva. S onima koji možda nisu iskusni kao mi ili s mlađima u školi uvijek možemo podijeliti neki oblik ljubavi nastojeći ih voditi i pomagati im na razne načine. Kada dijelimo ljubav na svim ovim različitim nivoima, teže nam je zaboraviti tko smo, a i imamo veću mogućnost dobiti svjedodžbu u ovoj školi. Onaj tko uči od mlađih učenika, od svojih vršnjaka i od onih iz viših razreda postat će vrlo napredan učenik.
Taj će učenik zacijelo postati odličan učitelj jer će, zahvaljujući tome što je bio pažljiv učenik, imati toliko toga za dati. Učitelji su tu da usmjeravaju, vode i pokazuju ljubav. Na primjer, vrlo često specijalna bića dolaze u školu, ili u ovaj materijalni svijet, kako bi vidjela tko je spreman diplomirati i prijeći u zemlju krajnje, nadahnjujuće ljubavi. To su veliki proroci, učitelji i aćarje. Katkada djeluju kao lovci koji traže one koji su spremni vratiti se u čistu zemlju ljubavi. Kada takvi lovci zađu u različite sredine, većina bića koja su zaboravila svoj pravi identitet pobjegnu od tih pomagača. Bježe od onih koji su zapravo došli pomoći im da ponovno dobiju ono što su privremeno izgubili. Bježe u raznorazne situacije koje im pomažu ostati u iluziji da nisu voljeni i da nemaju ljubavi za dijeljenje. Međutim, želimo prihvatiti njihovu pomoć jer nam mogu pomoći da steknemo odgovarajuće kvalifikacije kako bismo diplomirali u ovoj školi.
Želimo njihovu pomoć kako bismo izbjegli sebičnost. Ne želimo biti sebični učenici koji pokušavaju vidjeti što mogu dobiti; naprotiv, želimo napredovati kako bismo poučavali druge i olakšali im, istodobno se trudeći da sami diplomiramo. Osim toga, kad postanemo učitelji, više ćemo se posvetiti davanju ljubavi. I dok dajemo, želimo više primati kako bismo imali više za davati. Ima li išta gore od učitelja koji svako polugodište predaje istu lekciju? Bit će dosadno i njemu, ali i učenicima jer će on samo održati mehaničko predavanje. Većina učitelja djeluje na taj način. Znaju plan lekcija kojim su ovladali u odredenoj mjeri i zato govore mehanički. Dosadno je ne samo njima, već i njihovim učenicima. A učenici samo žele ocjene kako bi diplomirali i počeli zarađivati. Podcjenjuju smisao lekcija i iskustva. Taj problem nalazimo i u duhovnim krugovima.
(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com
