Ljubav utažuje glad
Život je škola ljubavi. U toj školi nismo samo gladni, već i skapavamo za ljubavlju. Skapavanje je po život opasno. Osoba koju snađe takva nevolja želi preživjeti, no ne dobije li na vrijeme hranu i vodu, razboljet će se, čak i umrijeti. Zamislite kako je teško živjeti takozvani normalan život ako nemate hranu, vodu ili krov nad glavom. Velika muka. Promislimo Ii o ovome korak dalje, shvatit ćemo da je naša prava hrana i utočište ljubav, jer duša je stvorena za ljubav. Na kraju krajeva, u životu su najvažniji duhovni izražaji, koji uključuju potpunost, znanje i sreću. Ti će se duhovni izražaji očitovati kad prepoznamo svoju vječnu prirodu. Mi smo vječna bića, što znači da nismo stvoreni za prolazna iskustva. Ako sebe smatramo privremenim bićima, to znači da će i naši ciljevi biti privremeni. No, budući da smo vječni, predodređeno je i da su naše aktivnosti vječne.
Dok nastojimo udovoljiti različitim tjelesnim prohtjevima, tragamo za određenim iskustvima, pogodnim prilikama i odnosima koji nas mogu osloboditi dublje izgladnjelosti i nahraniti nas. Zapravo čeznemo za odnosima, jer želimo zajednicu ljubavi. Želimo živjeti punim životom jer sam je život doista ljubavna veza. To znači da itekako imamo problema s kvalitetom svog postojanja ako nismo u sredini ili odnosima ispunjenim ljubavlju. Ustvari, kad razmišljamo o različitim emocijama, bit će nam još jasnije kako je život škola ljubavi i kako se izražava u svoj svojoj punini kroz ciljeve religije, koji streme zadovoljavanju Gospodina. Ono što zadovoljava Gospodina zapravo zadovoljava dušu.
Naš prirodni položaj
Pretvaramo se na raznorazne načine i izigravamo Boga umjesto da priznamo da smo stvoreni za ljubav i da nas Svevišnji voli više nego što možemo i zamisliti. Shvatimo li da smo vrijedni sve ljubavi, kako ikad možemo pasti u očaj? Ako doista prihvatimo da smo stvoreni za ljubav i da smo duboko voljeni, možemo li biti neaktivni? Nikad ne bismo bili mrzovoljni jer bismo uvijek imali mogućnosti primati ljubav i davati ljubav. Ako uistinu prihvatimo da je život škola ljubavi, kako ne bismo svakog trenutka bili pažljivi? Neprestano bismo pokušavali doći do hrane koja nam pomaže djelovati u skladu s našim prirodnim položajem. Kao što stroj najbolje funkcionira kad se pravilno koristi za ono za što je i namijenjen, tako i mi postižemo najbolje rezultate kada djelujemo u skladu s onim za što smo stvoreni. I obmuto, kada stroj koji ima određenu svrhu nepravilno koristimo, stvorit ćemo mnoge probleme.
Kad nismo sretni, to znači da zaboravljamo svoj identitet i svrhu. Naše nezadovoljstvo znači da propuštamo prilike da dijelimo ljubav, dajemo ljubav i primamo ljubav. Na primjer, kad nas uhvati malodušnost, to znači da ne šaljemo dovoljno ljubavi. To je škola ljubavi. Neki ljudi uvijek iznova doživljavaju neuspjeh jer nekako ne shvaćaju. Neki imaju vrlo uzbudljive trenutke u životu, ali i prolaze kroz iznimno zamršene razdoblja. To znači da ponekad dobiju ljubav, ponekad ne. Neki pokušavaju pronaći ljubav samo u jednoj osobi. Pokušavaju pronaći ljubav samo u jednoj aktivnosti, rasi, religiji ili političkoj skupini. Jednostavno je ne dobivaju jer, budući da su stvoreni za ljubav, ne mogu dobiti hranu samo na jedan određen način samo u odredeno vrijeme. Moraju je uvijek imati, a ona mora dolaziti iz brojnih područja. I ne samo da ljubav mora dolaziti iz različitih smjerova, već se također mora davati na raznorazne načine. S druge strane, neki su oduševljeni životom ljubavi. Svaki trenutak vide kao priliku da iskuse još više od onoga što već doživljavaju. Nekako u tome uspijevaju…(nastaviće se)
(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com
