Sjećanje, znanje i zaborav

Sjećanje, znanje i zaborav

Bhagavad-gītā 15.15.

sarvasya cāham hrdi sannivisto
mattah smrtir jñānam apohanam ca
vedaiś ca sarvair aham eva vedyo
vedānta-krd veda-vid eva cāham

sarvasya — svih živih bića; ca — i; aham — Ja; hrdi — u srcu; sannivistah — nalazim se; mattah — od Mene; smrtih — sjećanje; jñānam — znanje; apohanam — zaborav; ca — i; vedaih — kroz Vede; ca — također; sarvaih — sve; aham — Mene; eva — zacijelo; vedyah — mogu spoznati; vedānta-krt —tvorac Vedānte; veda-vit — poznavatelj Veda; eva — zacijelo; ca — i; aham — Ja.

Nalazim se u svačijem srcu i dajem sjećanje, znanje i zaborav. Ja sam cilj proučavanja svih Veda. Tvorac sam Vedānte i poznavatelj Veda.

Smisao: Svevišnji Gospodin prebiva u srcu svih živih bića kao Paramātmā i začetnik je svih djelatnosti. Živo biće u potpunosti zaboravlja svoj prošli život, ali mora djelovati po naredbi Svevišnjega Gospodina, koji je svjedok svih njegovih djela. Tako počinje djelovati u skladu sa svojim prošlim djelima. Dobiva potrebno znanje i sjećanje i zaboravlja prošli život. Gospodin nije samo sveprožimajući, već i lokaliziran u svakom pojedinom srcu. On dodjeljuje različite plodonosne rezultate.

Gospodin se može obožavati ne samo kao neosobni Brahman, Svevišnja Božanska Osoba i lokalizirana Paramātmā, već i kao oblik inkarnacije Veda. Vede pružaju ljudima pravo vodstvo kako bi mogli pravilno oblikovati svoj život i vratiti se kući, Bogu. One pružaju znanje o Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Krišni, koji je u inkarnaciji Vyāsadeve tvorac Vedānta-sūtre. Vyāsadevino tumačenje Vedānta-sūtre u Śrīmad-Bhāgavatamu pruža pravo razumijevanje Vedānta-sūtre. Svevišnji Gospodin tako je potpun da radi izbavljenja uvjetovane duše osigurava i probavlja njezinu hranu, promatra njezine djelatnosti i daje joj znanje, u obliku Veda i kao Svevišnja Božanska Osoba, Śrī Krišna, učitelj Bhagavad-gīte.

Stoga zavređuje obožavanje uvjetovane duše. Bog je svedobar; Bog je svemilostiv. Antah-pravistah śāstā janānām. Živo biće gubi sjećanje čim napusti sadašnje tijelo, ali ponovno počinje djelovati na poticaj Svevišnjega Gospodina. Premda zaboravlja, Gospodin mu daje inteligenciju kako bi moglo nastaviti svoje djelatnosti iz prošlog života. Tako živo biće ne samo da uživa ili pati u ovom svijetu, po naredbi Svevišnjeg Gospodina koji se nalazi u njegovom srcu, već i dobiva priliku da od Njega shvati Vede. Ako netko ozbiljno želi shvatiti vedsko znanje, Krišna mu daje potrebnu inteligenciju.

Zašto Krišna izlaže vedsko znanje? Zato što svako živo biće treba shvatiti Krišnu. Vedski spisi to potvrđuju: yo ’sau sarvair vedair gīyate. U svim vedskim spisima, počev od četiri Vede, Vedānta-sūtre, Upanisada i Purāna, veličaju se slave Svevišnjega Gospodina. On se dostiže izvođenjem vedskih obreda, proučavanjem vedske filozofije i obožavanjem Gospodina u predanom služenju. Stoga je svrha proučavanja Veda shvatiti Krišnu. Vede nam pružaju vodstvo zahvaljujući kojem možemo shvatiti Krišnu i proces kojim Ga možemo spoznati.

Krajnji cilj je Svevišnja Božanska Osoba. Vedānta-sūtra (1.1.4.) to potvrđuje sljedećim riječima: tat tu samanvayāt. Osoba može dostići savršenstvo u tri stadija. Razumijevanjem vedskih spisa može shvatiti svoj odnos sa Svevišnjom Božanskom Osobom, slijeđenjem raznih procesa može Mu prići i na kraju može dostići vrhovni cilj – samu Svevišnju Božansku Osobu. U ovom su stihu jasno objašnjeni svrha Veda, razumijevanje Veda i cilj Veda.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail