Vrste vjere

Vrste vjere

Bhagavad-gītā 17.3.

sattvānurūpā sarvasya
śraddhā bhavati bhārata
śraddhā-mayo ’yam puruso
yo yac-chraddhah sa eva sah

sattva-anurūpā — prema postojanju; sarvasya — svačija; śraddhā — vjera; bhavati — postaje; bhārata — o Bharatin sine; śraddhā — vjere; mayaḥ — mnogo; ayam — to; purusah — živo biće; yah — koje; yat — s tom; śraddhah — vjerom; sah — tako; eva — zacijelo; sah — ono.

O Bharatin sine, ovisno o svom postojanju pod utjecajem različitih guna prirode živo biće razvija određenu vrstu vjere. Smatra se da ima određenu vjeru prema gunama koje je steklo.

Smisao: Svatko ima određenu vrstu vjere bez obzira na svoj položaj, ali prema naravi koju je stekao smatra se da je njegova vjera u vrlini, strasti ili neznanju. Tako se, u skladu sa svojom vrstom vjere, druži s određenim osobama. Ustvari, kao što je bilo rečeno u petnaestom poglavlju, svako je živo biće, izvorno, djelić Svevišnjeg Gospodina. Zato je izvorno transcendentalno prema svim gunama materijalne prirode, ali kad zaboravi svoj odnos sa Svevišnjom Božanskom Osobom i dođe u dodir s materijalnom prirodom u uvjetovanu životu, stvara vlastiti položaj, družeći se s raznolikostima materijalne prirode.

Umjetna vjera i postojanje, uzrokovani takvim druženjem, materijalne su prirode. Premda živo biće može biti vođeno nekim dojmom ili životnim shvaćanjem, izvorno je nirguna, transcendentalno. Zbog toga se mora pročistiti od materijalnih nečistoća koje je steklo kako bi ponovno uspostavilo svoj odnos sa Svevišnjim Gospodinom. Jedini put povratka bez straha jest svjesnost Krišne. Ako se utemenji u svjesnosti Krišne, osiguran mu je put uzdizanja do savršene razine. Ako ne privati ovaj put samospoznaje, sigurno će djelovati pod utjecajem guna prirode. U ovom je stihu vrlo značajna riječ śraddhā, tj. vjera. Śraddhā, vjera izvorno nastaje iz gune vrline. Netko može vjerovati u poluboga ili izmišljenog Boga, ili u neku maštariju.

Čvrsta se vjera smatra rezultatom djelovanja materijalne vrline, ali u materijalno uvjetovanom životu nijedno djelo nije potpuno pročišćeno. Pomiješano je. Nije u čistoj vrlini. Čista je vrlina transcendentalna. U pročišćenoj vrlini možemo shvatiti pravu prirodu Svevišnje Božanske Osobe. Sve dok vjera nije potpuno utemeljena u pročišćenoj vrlini, podložna je nečistoćama guna materijalne prirode. Nečiste gune materijalne prirode dopiru do srca. Tako se vjera stvara prema stanju srca u dodiru s određenom gunom materijalne prirode. Ako je nečije srce u guni vrline, trebamo shvatiti da je i njegova vjera u guni vrline. Ako je srce u guni strasti, i vjera je u guni strasti.

Ako je srce u guni tame, iluzije, i vjera je tako nečista. U ovom svijetu postoje različite vrste vjere i zbog različitih vjera različite religije. Pravo je načelo religiozne vjere u guni čiste vrline, ali budući da srce nije čisto, postoje razne vrste religijskih načela. Tako, prema raznim vrstama vjere, postoje razne vrste obožavanja.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)