Veza između ljubavi i sreće

Veza između ljubavi i sreće

Da bismo pristupili svojoj čovjekoljubivosti i duhovnosti, moramo prihvatiti da po svojoj prirodi volimo i da smo sposobni utjecati na druge ljubavlju. Da imamo barometar koji bi mogao utvrditi razinu sreće i ispunjenosti u životu, rezultat bi bio neposredno povezan s tim koliko funkcioniramo kao nositelji ljubavi. Na primjer, prihvatimo li da smo po svojoj prirodi bića koja vole, nikakav nedostatak materijalnih pogodnosti ne bi nas mogao spriječiti da dijelimo tu ljubav. To jednostavno znači da bismo imali drukčije polje djelovanja u kojem bismo iskusili tko smo i dijelili ono što imamo. Prihvatimo li da smo doista stvoreni za ljubav, nije važno kakve bi nas poteškoće mogle snaći. Jednostavno ćemo ih prihvatiti kao priliku da uhvatimo ljubav i dajemo ljubav.

Kad god nam se ukaže prilika, želimo da nam ona pomogne pronaći put razmjene ljubavi. Sve ćemo aktivnosti i emocije vidjeti kao razmjenu ljubavi ili vapaj za ljubavlju. Vidimo različite oblike zabrinutosti. Neki ljudi imaju brojne obveze, a neki nijednu. Oni koji su u prilici obavljati mnogo toga zabrinuti su jer su u nedoumici kako će izvršiti sve svoje zadatke. S druge strane, oni koji nemaju nikakvih izazova u životu brinu i dosađuju se. Oni koji imaju djecu zatrpani su odgovornostima koje roditeljstvo sa sobom nosi. Oni koji nemaju djecu katkad pate zbog želje da brinu o djeci. Oni koji su u braku katkad su uznemireni jer se supružnik ne ponaša uvijek u skladu s njihovim očekivanjima. Samci ponekad pate jer nemaju bračnog druga.

Međutim, prihvatimo li da se nalazimo u školi ljubavi, brige će proizlaziti iz prekrasnih mogućnosti da se uključimo u proces sadhana-bhakti, duhovne aktivnosti. Željet ćemo zaokupiti svoj um i osjetila u kojem god se polju djelovanja nalazili i željet ćemo sve to ponuditi Gospodinu. Kako budemo sve više shvaćali da smo stvoreni za ljubav, onda ćemo, dok budemo meli pod, prali suđe, čistili dvorište ili brinuli o svom autu, osjetiti određenu sreću jer ćemo sve te aktivnosti obavljati s ljubavlju i brigom. Zaboravimo li da smo stvoreni za ljubav, onda će nam sve te uobičajene djelatnosti, koje su dio “normalnog” života, biti teške. Nećemo prepoznati da nam se kroz obavljanje tih dužnosti pruža prilika da dajemo i primamo ljubav.

nastavak teksta

Dok zarađujemo za život, brinemo o svome zdravlju ili obavljamo religijske aktivnosti, naći ćemo brojne mogućnosti da volimo sebe, svoje pravo “ja”. Zapravo, imamo mnogo prilika da Božjoj ljubavi kažemo “da”. Dok se molimo, meditiramo i slično, pruža nam se prilika da pojačamo vizije ljubavi. Kako idemo sve dublje i dublje u svom duhovnom razvoju, glazba doista postaje umilnija, a meditacija na naš dom u duhovnome svijetu, prebivalištu bezuvjetne ljubavi, postaje sve istaknutija u našem životu. Ovakav se način života pretvara u prirodan način života. Kad naše misli postanu čiste, počinjemo osjećati povezanost s duhovnim kraljevstvom. No to će se dogoditi tek onda kad svoju okolinu budemo sve više gledali kao katalizator različitih izraza ljubavi.

Većina ljudi pokušava pronaći duboko ispunjenje u materiji. Neki ga pokušavaju pronaći u drugoj osobi, što očito vodi u probleme. Onaj tko misli da mu jedna osoba može pomoći da iskusi potpunu puninu u ljubavi prikriveni je ateist. Takvi ljudi zapravo smatraju da im druga osoba može biti Bog. Uostalom, želimo ostvariti odnose kako bi nas druga osoba, zbog velike ljubavi, podsjećala na Gospodina, i kako bismo mi nju podsjećali na Gospodina. Trebali bismo težiti za takvom visokom razinom odnosa sa svojim mužem ili ženom, s prijateljima, djecom, čak i radnim kolegama. Sve dok se ne upustimo u grješne aktivnosti, čak bi i naš posao ili služba trebali biti prilika da se više posvetimo školi ljubavi i njezinim nagradama.

Zatvori

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Pravi učitelji mogu nadahnuti svoje učenike

Pravi učitelji mogu nadahnuti svoje učenike

Ima toliko mnogo učitelja koji poznaju filozofiju i teologiju, no kako nisu istinski posvećeni poučavanju, ne mogu nadahnuti ljude duboko u srcu. Ne zaboravite, u školi ljubavi nema varanja. U materijalnim školama, neki u zadnji čas nabubaju gradivo ili čak polože ispit bez učenja. Jednostavno daju učitelju ono što traži. Učitelji koji samo traže da se gradivo ispriča na određen način, a da učenik ne shvati suštinu, varalice su. Njihovi učenici neće naučiti ništa drugo, osim što će usvojiti sklonost varanju. Mnogi diplomiraju u takvoj školi kao vješti prevaranti. Ovladali su umijećem učenja, ali shvaćaju vrlo malo, dok se pretvaraju da znaju tako mnogo.

Mogu proći sve ispite i testove na takav način da se čini kao da su učenje shvatili vrlo ozbiljno. Dakako, to se može dogoditi samo kad učenici imaju učitelja prevaranta, jer takvi učitelji nagrađuju učenike prevarante. Međutim, kod pravog učitelja učenici se ne mogu izvući ovako varajući. Pravi će učitelj pokazati koliko učenik razumije tako da bi mogao pravilno naučiti gradivo. Međutim, da bi prepoznao i pobudio ljubav u drugima, učitelj mora u sebi imati ljubavi. Zbog toga ne možemo varati u školi ljubavi. U drugim školama može se činiti da jedan učenik vrlo marljivo uči, i čak dobije dobru ocjenu, iako ne koristi sve svoje sposobnosti.

U drugom slučaju, učenik, izvana gledajući, nije tako dobar i ne dobiva dobre ocjene, ali ulaže veći napor i koristi sve svoje sposobnosti. Učitelj kojemu su važni samo izvanjski rezultati brzo će prvome učeniku dati visoku ocjenu, a drugome slabiju, ne uzimajući u obzir druge čimbenike. Međutim, mnogi učitelji shvaćaju da je nečija “petica” kvalitetnija od druge “petice” jer se jedan učenik više trudi od drugoga i da se doista udubio u suštinu gradiva. Netko može biti inteligentniji i lako položiti ispite, ali mu kasnije u životu to gradivo neće puno značiti. Drugi se učenik može više truditi da dobije dobru ocjenu, ali se istinski udubio u gradivo.

U duhovnosti su ti čimbenici od suštinske važnosti. Gospodin gleda naše mogućnosti i sposobnosti. Shvaća sva naša ograničenja i prosuđuje nas po tome koliko istinski koristimo ono što imamo. Ova je škola ljubavi divna. U materijalnom se svijetu moramo neprekidno suprotstavljati raznim napadima, ali nas škola ljubavi podsjeća na našu višu svrhu. Čak i ako naizgled nemamo dovoljno novca, zdravlja ili podrške, shvaćamo da to na koncu i nije važno jer duhovni ratnik zna da ništa ne može zaustaviti Božju ljubav. I ništa nas ne može spriječiti da dajemo ljubav što je moguće više. Svaki je trenutak prilika da dajemo i primamo više ljubavi.

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Škola ljubavi (drugi dio)

Dinamika škole ljubavi

Razmislite o dinamici škole ljubavi. Škola je mjesto koje čine učenici i učitelji. Svi smo mi učenici, a katkad, kao dio vlastitog učenja, poučavamo. U školi određeni kriteriji određuju koji će nivo svaki učenik postići, a određene vještine pokazuju koliko je učenik ovladao gradivom. U ovoj školi ljubavi, katkad silnom brzinom nadmašujemo druge, a katkad zaostajemo. Ponekad čak nazadujemo i vraćamo se u niži razred. Materijalno tijelo i materijalni svijet mogu se usporediti s popravnim domom ili zatvorom. Ovisno o tome u kojoj se mjeri usredotočujemo na tijelo, u toj mjeri mijenjamo školu ljubavi u zatvor. Ova bi nam razmišljanja trebala pomoći da shvatimo zašto ponekad u životu osjećamo polet koji je istinski i duhovan, a zašto drugi put osjećamo prazninu. Zašto nam se katkad čini da nas cijeli svemir guši, da nas služba muči, da nas odnosi razočaravaju, da nam posao ili nedostatak posla donosi frustraciju? Za mnoge je samo ustajanje ujutro traumatično i bolno jer su zaboravili da su stvoreni za ljubav.

Mnogi padaju u ovoj školi jer nekako čekaju na lekciju i čekaju na povoljnu priliku, ne shvaćajući da su lekcija i prilika da se istaknu uvijek dostupne. Ljudi koji čekaju da budu voljeni prije nego što daju ljubav neprestano će čekati. Svaka vrsta odnosa koji imamo pruža priliku za dijeljenje ljubavi. U odnosu s onima koji su nam nadređeni, kao što su roditelji i učitelji, ljubav možemo razmjenjivati primanjem savjeta i mudrosti. Sa sebi ravnima uvijek možemo imati neku vrstu zdrave komunikacije, služenja i prijateljstva. S onima koji možda nisu iskusni kao mi ili s mlađima u školi uvijek možemo podijeliti neki oblik ljubavi nastojeći ih voditi i pomagati im na razne načine. Kada dijelimo ljubav na svim ovim različitim nivoima, teže nam je zaboraviti tko smo, a i imamo veću mogućnost dobiti svjedodžbu u ovoj školi. Onaj tko uči od mlađih učenika, od svojih vršnjaka i od onih iz viših razreda postat će vrlo napredan učenik.

Taj će učenik zacijelo postati odličan učitelj jer će, zahvaljujući tome što je bio pažljiv učenik, imati toliko toga za dati. Učitelji su tu da usmjeravaju, vode i pokazuju ljubav. Na primjer, vrlo često specijalna bića dolaze u školu, ili u ovaj materijalni svijet, kako bi vidjela tko je spreman diplomirati i prijeći u zemlju krajnje, nadahnjujuće ljubavi. To su veliki proroci, učitelji i aćarje. Katkada djeluju kao lovci koji traže one koji su spremni vratiti se u čistu zemlju ljubavi. Kada takvi lovci zađu u različite sredine, većina bića koja su zaboravila svoj pravi identitet pobjegnu od tih pomagača. Bježe od onih koji su zapravo došli pomoći im da ponovno dobiju ono što su privremeno izgubili. Bježe u raznorazne situacije koje im pomažu ostati u iluziji da nisu voljeni i da nemaju ljubavi za dijeljenje. Međutim, želimo prihvatiti njihovu pomoć jer nam mogu pomoći da steknemo odgovarajuće kvalifikacije kako bismo diplomirali u ovoj školi.

Želimo njihovu pomoć kako bismo izbjegli sebičnost. Ne želimo biti sebični učenici koji pokušavaju vidjeti što mogu dobiti; naprotiv, želimo napredovati kako bismo poučavali druge i olakšali im, istodobno se trudeći da sami diplomiramo. Osim toga, kad postanemo učitelji, više ćemo se posvetiti davanju ljubavi. I dok dajemo, želimo više primati kako bismo imali više za davati. Ima li išta gore od učitelja koji svako polugodište predaje istu lekciju? Bit će dosadno i njemu, ali i učenicima jer će on samo održati mehaničko predavanje. Većina učitelja djeluje na taj način. Znaju plan lekcija kojim su ovladali u odredenoj mjeri i zato govore mehanički. Dosadno je ne samo njima, već i njihovim učenicima. A učenici samo žele ocjene kako bi diplomirali i počeli zarađivati. Podcjenjuju smisao lekcija i iskustva. Taj problem nalazimo i u duhovnim krugovima.

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Škola ljubavi (prvi dio)

Ljubav utažuje glad

Život je škola ljubavi. U toj školi nismo samo gladni, već i skapavamo za ljubavlju. Skapavanje je po život opasno. Osoba koju snađe takva nevolja želi preživjeti, no ne dobije li na vrijeme hranu i vodu, razboljet će se, čak i umrijeti. Zamislite kako je teško živjeti takozvani normalan život ako nemate hranu, vodu ili krov nad glavom. Velika muka. Promislimo Ii o ovome korak dalje, shvatit ćemo da je naša prava hrana i utočište ljubav, jer duša je stvorena za ljubav. Na kraju krajeva, u životu su najvažniji duhovni izražaji, koji uključuju potpunost, znanje i sreću. Ti će se duhovni izražaji očitovati kad prepoznamo svoju vječnu prirodu. Mi smo vječna bića, što znači da nismo stvoreni za prolazna iskustva. Ako sebe smatramo privremenim bićima, to znači da će i naši ciljevi biti privremeni. No, budući da smo vječni, predodređeno je i da su naše aktivnosti vječne.

Dok nastojimo udovoljiti različitim tjelesnim prohtjevima, tragamo za određenim iskustvima, pogodnim prilikama i odnosima koji nas mogu osloboditi dublje izgladnjelosti i nahraniti nas. Zapravo čeznemo za odnosima, jer želimo zajednicu ljubavi. Želimo živjeti punim životom jer sam je život doista ljubavna veza. To znači da itekako imamo problema s kvalitetom svog postojanja ako nismo u sredini ili odnosima ispunjenim ljubavlju. Ustvari, kad razmišljamo o različitim emocijama, bit će nam još jasnije kako je život škola ljubavi i kako se izražava u svoj svojoj punini kroz ciljeve religije, koji streme zadovoljavanju Gospodina. Ono što zadovoljava Gospodina zapravo zadovoljava dušu.

Naš prirodni položaj

Pretvaramo se na raznorazne načine i izigravamo Boga umjesto da priznamo da smo stvoreni za ljubav i da nas Svevišnji voli više nego što možemo i zamisliti. Shvatimo li da smo vrijedni sve ljubavi, kako ikad možemo pasti u očaj? Ako doista prihvatimo da smo stvoreni za ljubav i da smo duboko voljeni, možemo li biti neaktivni? Nikad ne bismo bili mrzovoljni jer bismo uvijek imali mogućnosti primati ljubav i davati ljubav. Ako uistinu prihvatimo da je život škola ljubavi, kako ne bismo svakog trenutka bili pažljivi? Neprestano bismo pokušavali doći do hrane koja nam pomaže djelovati u skladu s našim prirodnim položajem. Kao što stroj najbolje funkcionira kad se pravilno koristi za ono za što je i namijenjen, tako i mi postižemo najbolje rezultate kada djelujemo u skladu s onim za što smo stvoreni. I obmuto, kada stroj koji ima određenu svrhu nepravilno koristimo, stvorit ćemo mnoge probleme.

Kad nismo sretni, to znači da zaboravljamo svoj identitet i svrhu. Naše nezadovoljstvo znači da propuštamo prilike da dijelimo ljubav, dajemo ljubav i primamo ljubav. Na primjer, kad nas uhvati malodušnost, to znači da ne šaljemo dovoljno ljubavi. To je škola ljubavi. Neki ljudi uvijek iznova doživljavaju neuspjeh jer nekako ne shvaćaju. Neki imaju vrlo uzbudljive trenutke u životu, ali i prolaze kroz iznimno zamršene razdoblja. To znači da ponekad dobiju ljubav, ponekad ne. Neki pokušavaju pronaći ljubav samo u jednoj osobi. Pokušavaju pronaći ljubav samo u jednoj aktivnosti, rasi, religiji ili političkoj skupini. Jednostavno je ne dobivaju jer, budući da su stvoreni za ljubav, ne mogu dobiti hranu samo na jedan određen način samo u odredeno vrijeme. Moraju je uvijek imati, a ona mora dolaziti iz brojnih područja. I ne samo da ljubav mora dolaziti iz različitih smjerova, već se također mora davati na raznorazne načine. S druge strane, neki su oduševljeni životom ljubavi. Svaki trenutak vide kao priliku da iskuse još više od onoga što već doživljavaju. Nekako u tome uspijevaju…(nastaviće se)

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

H.H. Bhakti Tirtha Swami

H.H. Bhakti Tirtha Swami


Kao jedini afričkoamerički vaišnavski guru, s diplomom sveučilišta Princeton iz psihologije, međunarodnog prava i međurasnih odnosa i afrički poglavica u svim svojim knjigama i u svom svakodnevnom životu spaja istočnjačka i zapadnjačka i afrička stajališta. On je nježna duša puna ljubavi, a sam je njegov život njegova poruka. Primjer je moći i mira koji dolaze od služenja čovječanstva i stvaranja jedinstva kroz različitost. Želja mi je da svi oni koji pročitaju ovaj dragocjeni dar služenja budu nadahnuti da razmisle o tome koje darove i mi možemo ponuditi kako bismo pridonijeli dostizanju novih razina ljudske svjesnosti i jedinstva.

Godine 1893. Svjetski parlament religija organizirao je religijski samit i obilježio početak dijaloga između religijskih tradicija Istoka i Zapada. Stotinu godina kasnije, u Chicagu je ponovno osnovan Parlament svjetskih religija, a dijalog se produbio. Okupilo se preko osam tisuća ljudi iz cijelog svijeta kako bi istražili religijske i duhovne reakcije na kritična pitanja s kojima se međunarodna zajednica suočava. Taj je skup moćno proslavio ulogu različitosti u stvaranju harmonije među ljudima. Nije slučajno što se konferencija Parlamenta svjetskih religija održala 1999. god. na afričkom kontinentu u Capetownu, u Južnoj Africi.

Mnogi su smatrali da je to dokaz razvijanja obrazaca jedinstva u svijetu. Južna Afrika predstavlja svijet u malome, a njezina je povijest u posljednjem desetljeću dvadesetoga stoljeća dokaz sposobnosti ljudi da surađuju kako bi stvorili nove razine materijalnog i duhovnog oslobođenja društva. Dok ide trnovitim putem rekonstrukcije svoga društva u sljedećim desetljećima novoga stoljeća, Južna Afrika smišlja nove načine kako bi ljudi mogli živjeti i raditi zajedno. Taj proces utjelovljuje duh i svrhu Parlamenta svjetskih religija, a Južna se Afrika pokazala prikladnim modelom izražavanja našeg cilja.

nastavak teksta

Konferencija Parlamenta svjetskih religija održana 1999, izmirila je svjetske religije u najkritičnijem trenutku u ljudskoj povijesti. Neki od najvećih problema s kojima se čovječanstvo suočavalo krajem dvadesetog stoljeća su sektaštvo, rasizam, plemenski sukobi, sukobi među spolovima i religijski fanatizam. Ti problemi razdjeljuju planet i potkopavaju temelje ljudskih društava diljem svijeta. Stoga je za pobožne ljude i institucije bilo od presudne važnosti da se ujedine kako bi se suprotstavili tim planetarnim neprijateljima dijeleći stajališta i duhovna rješenja, te poduzimajući praktične korake za promjenu. Širi krugovi jedinstva, osnovani na konferenciji Parlamenta, čak i danas potiču kolektivnu snagu da se bori protiv problema doba i razvija svijet.

Glavni je cilj Parlamenta 1999. bio da nadahne pojedince, organizacije, narode i religijske zajednice da ponude darove služenja kako bi se postigle dugoročne promjene u svijetu. Njegova Svetost Bhakti Tirtha Swami posvetio je ovu novu knjigu “Duhovni ratnik III: Utjeha srcu u teškim vremenima” kao takav dar služenja cijeloj ljudskoj zajednici. To je još jedna ponuda na njegovu dugom popisu služenja namijenjenog napretku ljudske svjesnosti i duhovnosti. “Duhovni ratnik III” i njegova prethodna knjiga “Vodstvo za doba više svjesnosti” govore o tome kako se za materijalne probleme mogu naći duhovna rješenja. Izvanredan međunarodni dosje H.H. Bhakti Tirthe Swamija koji obuhvaća međuvjerske dijaloge, međunarodne odnose, rješavanje sukoba, savjetovanje sa svjetskim vođama i razvijanje samodostatnih zajednica dokaz je njegove posvećenosti stvaranju zdravog, globalnog načina razmišljanja.

Dr. Amy Marks
Dopredsjednik,
Parlament svjetskih religija, Južna Afrika, 1999.
Zatvori

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Loša kvaliteta života, opseg ljudskih potreba i zavedeno obožavanje

Loša kvaliteta života, opseg ljudskih potreba i zavedeno obožavanje

Bezbroj ljudi juri od mjesta do mjesta zbog hitnog posla ili jednostavno preturajući po papirima na sofisticiraniji način. Godinama ne jedu domaću hranu, a čak i ako jedu, spravljena je u mikrovalnim pećnicama. Sjede pod fluorescentnim svjetlima, jedu denaturiranu hranu. Cijeli dan rade u prostoru bez prozora i voze se auto-putevima udišući otrovne kemikalije. Kad procjenjujemo “napredak” društva, moramo ispitati što je društvo žrtvovala da bi steklo tobožnje pogodnosti. Suvremeno je društvo žrtvovalo zajedništvo radi robe. Žrtvovali smo znanje radi informacija, a mudrost radi propagande. Žrtvovali smo religiju radi politike i, što je najžalosnije, ljubav radi požude.

Žrtvovali smo dobrobit milijarde ljudi na oltaru ekonomskog uspjeha radi relativne manjine. Više od polovine ljudi u suvremenom svijetu svake noći idu na počinak gladni. Jedna četvrtina ljudi na ovom planetu je nepismena, a preko polovine stanovnika Zemlje nema pitku vodu. Milijuni ljudi su beskućnici. Ti problemi nisu ograničeni na određene rasne ili sociološke grupe. Čak je i Amerika, najbogatija nacija na svijetu, pogođena neishranjenošću. U dobu u kojem imamo mogućnost da se oslobodimo toliko mnogo vrsta patnje žalosno je što se najosnovniji ljudski problemi opstanka pretjerano povećavaju.

Jedan od najvećih problema u svim dijelovima svijeta jest težak položaj izbjeglica. Njihova je situacija zastrašujuća. Milijuni su ljudi morali ostaviti sve i pobjeći da bi spasili glavu ili su se morali odseliti na neko drugo mjesto da bi zadovoljili osnovne potrebe za hranom, vodom i skloništem. Danas u svijetu ima oko 30 milijuna izbjeglica čak i više ako računamo one koji ne mogu napustiti svoju zemlju, a ipak nisu sigurni u vlastitom domu. Ne samo što svakodnevno gradimo svetišta novcu i sustavu slobodne inicijative, već i obožavamo mnoge javne osobe koje su manje vrijedne od poželjnih uzora.

nastavak teksta

Suvremena kultura obožava ljude degradiranih vrijednosti. Prije nekoliko godina engleska je rock grupa izvela predstavu u Indiji za koju je indijska javnost smatrala da vrijeđa jednu božicu. I tako su Indijci, Bog ih blagoslovio, prosvjedovali s takvim žarom da je grupa bila prisiljena napustiti zemlju. Taj primjer pokazuje kako su mnogi Indijci odlučni očuvati čistoću duhovnog života. Ali kako Amerikanci reagiraju na požudne, polugole, bogohulne rock zvijezde? Prosvjedujemo li? Naravno, ne. Obožavamo ih, oponašamo, kupujemo njihove ploče na milijune i od njih pravimo ogroman uspjeh.

Što Amerikanci rade s prostim voditeljem talk-showa koji može potaknuti sve vrste nasilja između različitih grupa i pokazati potpuno nepoštovanje prema svemu što je sveto? Obožavamo ih, snimamo filmove o njima, dajemo im duže vrijeme u radio i televizijskim emisijama i nagrađujemo ih većim plaćama. Zabavljači koji pobuđuju našu požudu i želju za seksualnošću postaju idoli koje mnogi Amerikanci obožavaju. Istodobno, banke, kockarnice i osiguravajuća društva su zdanja koja nam služe kao mjesta obožavanja. Svi ti čimbenici doprinose povećavanju propadanja suvremene kulture.

Za ljudska je bića uobičajeno da se zaokupljaju raznim oblicima obožavanja. U našoj kulturi obožavamo zabavljače, sportaše čak i kriminalce. Televizija se usredotočuje na kriminalce u takvoj mjeri da često osoba koji počini najokrutnije djelo postane slavna. Ljudi koji gledaju te uzore su čak nesvjesno skloni da ih oponašaju.

Zatvori

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Iskrivljenja u materijalističkom svjetonazoru

Iskrivljenja u materijalističkom svjetonazoru


S ulaskom u dvadeset i prvo stoljeće zapadnjački materijalistički model društva stekao je prevlast diljem planeta. Nažalost, zbog ozbiljnih iskrivljenja u materijalističkom gledanju na svijet čovječanstvo ne može imati održivu budućnost ako ne promijenimo nazore na svijet i ponašanje. Kada druga ljudska bića i ovaj planet smatramo samo fizičkim entitetima i predmetima koji su namijenjeni samo ostvarenju naših sebičnih ciljeva, nismo motivirani da preispitamo grananje i dublji smisao onoga što činimo.

Mislimo samo na ono što je trenutačno ekonomski korisno ili što će donijeti moć i vlast sada, ne vodeći računa o budućim posljedicama. Ako ne uzmemo u obzir oba čimbenika, i fizički i duhovni, velika je mogućnost da ćemo naškoditi drugima a na kraju i sami sebi.

Prije nekoliko godina prisustvovao sam sastancima s tadašnjim predsjednikom Zambije, Kaundom. Želio je prirediti gozbu u našu čast u znak zahvalnosti za rad našega Instituta u njegovoj zemlji. Naravno, pozvao je članove Centralnog komiteta, koji su uglavnom bili marksisti. To se pokazalo veoma zanimljivim. U razgovorima sam taktično izazvao članove njegovoga komiteta da ozbiljno razmotre proturječnost osjećaja svoga identiteta: “Nazivate se marksistima”, rekao sam. “No ipak, vi ste i Afrikanci i duhovni ljudi.

Odrasli ste okruženi drevnim proročanstvima i drevnom mudrošću. Zar ne vidite kako marksizam ne pristaje vašem afričko-duhovnome usmjerenju? Marksizam je biheviorističko stajalište koje polazi od pretpostavke da je ljudsko biće samo mehanički entitet, neusklađen sa svemirom ili s bilo kojim višim sustavom postojanja. Kako se te dvije filozofije mogu pomiriti kad su po prirodi suprotne?”

Kad sam pridobio njihovu pozornost, priznao sam da marksizam ima dobre namjere jer u biti zastupa ideju da se trebamo brinuti o svojoj braći i sestrama. Također napada klasne razlike i rasizam. Međutim, unatoč dobrim nakanama, ne drži se svojih premisa. Kako možete biti zaštitnik svoje braće i sestara kad poričete postojanje božanske Majke i Oca? Što vas čini braćom i sestrama ako nemate zajedničke roditelje? Slično tome, kako možete biti zaštitnici braće i sestara kad se uzdate samo na materijalne stvari koje su potpuno prolazne i privremene?

Danas vidimo da se komunistički poredak raspao. Ali duhovno govoreći, mala je ili nikakva razlika između takozvane kapitalističke nacije i komunističke nacije jer nijedna istinski ne potiče višu svjesnost. Oba politička i društvena sustava dijele slično materijalističko gledanje stvamosti. Također imaju zajednički središnji motiv: iskorištavanje. Zar ima neke razlike ako vas iskorištavaju komunisti ili kapitalisti, monarhija ili oligarhija? Iskorištavanje je iskorištavanje.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autor Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

H.H. Bhakti Tirtha Swami

H.H. Bhakti Tirtha Swami


Kao jedini afričkoamerički vaišnavski guru, s diplomom sveučilišta Princeton iz psihologije, međunarodnog prava i međurasnih odnosa i afrički poglavica u svim svojim knjigama i u svom svakodnevnom životu spaja istočnjačka i zapadnjačka i afrička stajališta. On je nježna duša puna ljubavi, a sam je njegov život njegova poruka. Primjer je moći i mira koji dolaze od služenja čovječanstva i stvaranja jedinstva kroz različitost. Želja mi je da svi oni koji pročitaju ovaj dragocjeni dar služenja budu nadahnuti da razmisle o tome koje darove i mi možemo ponuditi kako bismo pridonijeli dostizanju novih razina ljudske svjesnosti i jedinstva.

Godine 1893. Svjetski parlament religija organizirao je religijski samit i obilježio početak dijaloga između religijskih tradicija Istoka i Zapada. Stotinu godina kasnije, u Chicagu je ponovno osnovan Parlament svjetskih religija, a dijalog se produbio. Okupilo se preko osam tisuća ljudi iz cijelog svijeta kako bi istražili religijske i duhovne reakcije na kritična pitanja s kojima se međunarodna zajednica suočava. Taj je skup moćno proslavio ulogu različitosti u stvaranju harmonije među ljudima. Nije slučajno što se konferencija Parlamenta svjetskih religija održala 1999. god. na afričkom kontinentu u Capetownu, u Južnoj Africi.

Mnogi su smatrali da je to dokaz razvijanja obrazaca jedinstva u svijetu. Južna Afrika predstavlja svijet u malome, a njezina je povijest u posljednjem desetljeću dvadesetoga stoljeća dokaz sposobnosti ljudi da surađuju kako bi stvorili nove razine materijalnog i duhovnog oslobođenja društva. Dok ide trnovitim putem rekonstrukcije svoga društva u sljedećim desetljećima novoga stoljeća, Južna Afrika smišlja nove načine kako bi ljudi mogli živjeti i raditi zajedno. Taj proces utjelovljuje duh i svrhu Parlamenta svjetskih religija, a Južna se Afrika pokazala prikladnim modelom izražavanja našeg cilja.

nastavak teksta

Konferencija Parlamenta svjetskih religija održana 1999, izmirila je svjetske religije u najkritičnijem trenutku u ljudskoj povijesti. Neki od najvećih problema s kojima se čovječanstvo suočavalo krajem dvadesetog stoljeća su sektaštvo, rasizam, plemenski sukobi, sukobi među spolovima i religijski fanatizam. Ti problemi razdjeljuju planet i potkopavaju temelje ljudskih društava diljem svijeta. Stoga je za pobožne ljude i institucije bilo od presudne važnosti da se ujedine kako bi se suprotstavili tim planetarnim neprijateljima dijeleći stajališta i duhovna rješenja, te poduzimajući praktične korake za promjenu. Širi krugovi jedinstva, osnovani na konferenciji Parlamenta, čak i danas potiču kolektivnu snagu da se bori protiv problema doba i razvija svijet.

Glavni je cilj Parlamenta 1999. bio da nadahne pojedince, organizacije, narode i religijske zajednice da ponude darove služenja kako bi se postigle dugoročne promjene u svijetu. Njegova Svetost Bhakti Tirtha Swami posvetio je ovu novu knjigu “Duhovni ratnik III: Utjeha srcu u teškim vremenima” kao takav dar služenja cijeloj ljudskoj zajednici. To je još jedna ponuda na njegovu dugom popisu služenja namijenjenog napretku ljudske svjesnosti i duhovnosti. “Duhovni ratnik III” i njegova prethodna knjiga “Vodstvo za doba više svjesnosti” govore o tome kako se za materijalne probleme mogu naći duhovna rješenja. Izvanredan međunarodni dosje H.H. Bhakti Tirthe Swamija koji obuhvaća međuvjerske dijaloge, međunarodne odnose, rješavanje sukoba, savjetovanje sa svjetskim vođama i razvijanje samodostatnih zajednica dokaz je njegove posvećenosti stvaranju zdravog, globalnog načina razmišljanja.

Dr. Amy Marks
Dopredsjednik,
Parlament svjetskih religija, Južna Afrika, 1999.
Zatvori

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Nedostaci suvremenog društva

Nedostaci suvremenog društva


Nešto je krajnje pogrešno. Dok je danas daleko lakše komunicirati nego ranije; mobitelima, kompjuterima, satelitima i drugom komunikacijskom tehnologijom naše međusobno razumijevanje i sposobnost uspostavljanja odnosa drastično opadaju. Suvremeno čovječanstvo mijenja mudrost za podatke i spokoj za bezumnost. Povećavanje rasizma, problema među spolovima, religijskog sektaštva, plemenskih sukoba i fanatizma diljem svijeta u velikoj je mjeri neposredno povezano sa stavljanjem prevelikog naglaska na obradu podataka i podcjenjivanjem pravoga znanja i mudrosti. Iako smo okruženi stalnim mijenjanjem podataka i kodeksa ponašanja, nije istina da je sve prolazno i relativno. Mnoge vrijednosti i potrebe univerzalno su prisutne u svakom ljudskom biću, Na primjer, bilo da smo muškarac ili žena, Amerikanac, Afrikanac, Indijac ili Europljanin, svi imamo potrebu da volimo i da budano voljeni te potrebu da shvatimo sebe i svoga Stvoritelja.

Kad se ljudske interakcije temelje na onome što nam je zajedničko, tada razlike služe samo da bi ojačale i produbile naše odnose. Doista, takva različitost u okviru jedinstva upravo pomaže da se stvori snažnije, uravnoteženije društvo. Nažalost, današnji poredak u svijetu zanemaruje mnoge od tih univerzalnih istina i naglašava razlike, ma kako površne bile, do stupnja rasparčavanja. Suvremeni svjetonazor potiče takvo rasparčavanje jer temeljne vrijednosti obuhvaćaju individualizam, natjecanje i samozadovoljavanje na račun cjeline. Budući da članovi suvremenog društva imaju sebične interese u gotovo svemu što čine, stvaraju “daj mi” ozračje u kojem se skupine i pojedinci nadmeću kako bi što više dobili za sebe, rijetko mareći za nevolje koje mogu uzrokovati drugima.

nastavak teksta

Renesansa: blagoslov ili prokletstvo

Većina je u ovoj kulturi bez razmišljanja prihvatila ideju da su povijesne promjene zapadne civilizacije znak nepopustljiva napretka. S tog stajališta, svaka je velika promjena zamjenila stari, primitivni način započevši s novim, superiornijim metodama. Na primjer, na mnogim se suvremenim predavanjima iz povijesti poučava da je renesansa bila razdoblje izvanrednog ljudskog razvoja – veoma napredno vrijeme u evoluciji zapadnog društva. U tome su se razdoblju ljudi tobože počeli oslobađati starih načina razmišljanja te su si dopustili mnogo veću kreativnost i izražavanje, doprinoseći općem napretku ljudske civilizacije. Međutim, postoji i drugačije mišljenje. Budući da je to izražavanje bilo uvelike razuzdano, renesansa je zapravo utrla put opadanju ljudskih vrijednosti. Poput mnogih drugih razdoblja koja su imala takav velik ugled, renesansa bi se trebala na izvjestan način smatrati skokom unatrag koji je doprinio degradaciji i masovnom kaosu koji veliki dio svijeta danas doživljava.

Istražit ćemo to malo pomnije. Izjava iz Kolumbijske sveučilišne enciklopedije baca svjetlo na to razdoblje slijedećim riječima: “Renesansa je težila stavljanju naglaska na pojedinca, dala je novi značaj individualnome izražavanju, samosvjesnosti, svjetskome iskustvu; s kulturnog stajališta, bilo je to vrijeme novih pravaca i izvanrednih postignuća u znanosti, književnosti umjetnosti… Općenitije govoreći, bilo je to doba nastanka nacionalnih država, istraživanja i otkrića, početka trgovačke revolucije i revolucije u znanosti.”

Prodirući ispod entuzijazma i idealizma ove izjave, mogli bismo zaključiti da je renesansa zapravo postavila scenu za pooštravanje sukoba između pojedinaca i naroda. Na primjer, izraz “nastanak nacionalnih država” možemo smatrati lijepim načinom da se kaže da je između ranije ujedinjenih entiteta došlo do podjele. Međutim, ako pogledamo biografije nekih glasovitih osoba tog vremena, otkriti ćemo da su mnoge od njih ne samo istraživale nove tehnike u umjetnosti i književnosti već i nove oduške svojoj požudi i pohlepi.

Propust u reformi

Protestantska reforma bila je još jedno posebno doba u zapadnoj povijesti koje je izazvalo golemu zbunjenost u umovima stanovnika ovoga planeta. Ne želimo ovdje reći da su luterani, prezbiterijanci ili baptisti zavedeni jer su nastali iz protestantske revolucije. Naprotiv, želimo istaknuti da je tijekom toga razdoblja veliki dio svete autokracije ranijeg netaknutog božanskoga sustava bio podcijenjen i napadnut, a to je veliki gubitak. Naravno, postoje pravovaljani razlozi za odbacivanje učenja Crkve. Svećenici tog vremena iskorištavali su i varali vjernike, tako da su se ljudi prirodno pobunili i pokušali stvoriti sustav koji bi bio manje birokratski sustav u kojem bi svatko imao neposredan pristup molitvama, svetim spisima i metodama obožavanja. lako je namjera bila dobra, rezultat je bio nesavršen, i mnogi su ljudi bili prepušteni sami sebi.

Ustvari, materijalni je svijet pun takvih paradoksalnih dualnosti. Da bismo ispravili zlo, često uništavamo i pozitivne aspekte određene situacije. To je kao da pokušavamo dignuti u zrak branu kako bismo ugasili požar u dolini. Iako možemo uspješno ugasiti požar, također možemo vodom nanijeti veliku štetu selu koje pokušavamo spasiti. Protestantizam je u izvjesnoj mjeri ugasio vatru svećeničkog iskorištavanja i korupcije, ali je pri tom stvorio drugi problem. Potaknuo je početke religijske anemije i odbacio mnoge moćne procese duhovnoga izbavljenja koji su postojali i koji su mogli nastaviti postojati i donijeti veliku dobrobit čovječanstvu.
Zatvori

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Uklanjanje razlika

Uklanjanje razlika

Muškarci i žene koji žele zajedno skladno živjeti ne smiju se bojati sukoba. Ova izjava može izgledati proturječno, no sukobi i razlike u mišljenjima sastavni su dio svakog odnosa. Ljepota leži u činjenici da partneri mogu zajednički riješiti probleme kad je ljubav obostrana. Čak i kad vjerujemo da nismo u krivu, možemo pitati partnera: “Kako se mogu promijeniti? Što mogu učiniti? Kako bismo što duhovnije mogli pristupiti ovom problemu?” Partner kojem je stalo neće predložiti nešto što je nemoguće i još više ćemo se zbližiti zbog razmjene.

Vaša će supruga možda reći: “Znaš, stvarno si napravio budalu od sebe. Nisi se trebao tako ponašati.” U tom trenutku imate izbor. Možete reći: “Nisam bio budala! Samo si zavidna. A ti prošli tjedan? Bila si još gora.” Ili umjesto toga možete reći: “Kako bismo to mogli popraviti? Popričajmo o tome.” Tada se možete dogovoriti kako ćete riješiti problem. Ako prvo rješenje ne pomogne, možete se dogovoriti da pokušate nešto drugo. Čak i ako se neslaganje nastavi, vaša spremnost za razgovor može biti primjer vašem bračnom partneru kako se ponašati u takvim okolnostima.

Takve situacije nisu toliko teške ako imamo osjećaj poniznosti i ako smo spremni razvijati se i učiti. Često osjećamo naklonost prema onima koji nam pojačavaju iluzije o nama. Kao dokaz toga, uglavnom nemamo vremena za ljude koji ne prihvaćaju naše krive predodžbe o nama. Što se netko više slaže s nama, to se bolje osjećamo jer nam to omogućava da nastavimo vjerovati kako je sve u redu. Budući da se ne popravljamo, naše se iluzije povećavaju i začarani se krug nastavlja. Krajnji je rezultat zbrka i nesretne veze jer nismo voljni rasti.

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com