Tri odlike materijalne prirode (2. dio)

Tri odlike materijalne prirode (2. dio)

Svijest u odlici vrline opaža duboko duhovno jedinstvo unutar svih razlika rase, spola, vrste itd. [13.31, 18.20], dok percepcija u odlici strasti takve razlike vidi kao temeljne i konačne, bez krajnjeg jedinstva [18.21]. U odlici tame ne postoji opažanje bilo kakve istine u svijetu, dok je moć apstraktnog razmišljanja u potpunosti odsutna [18.22]. Stoga su modusi i moralni i epistemični. Odnosno, oni odražavaju i uvjetuju moralnu kvalitetu naših djela, a također određuju kako i u kojoj mjeri razumijemo svijet i sebe. Strastvena osoba može čitati hrpe knjiga, izvoditi mnoge eksperimente i uvelike pridonijeti našem materijalnom znanju, ali samo se kreposna duša uzdiže do bistre svijesti u kojoj se razotkriva krajnja svrha i smisao života.

Uzdizanje i poniranje unutar svemira, ili ostajanje tu gdje jesmo, ovisi o odlikama (gunama) koje njegujemo u životu – kvaliteti koja nas motivira i oblikuje našu percepciju [14.8]. Prirodni modusi nisu puke pasivne odlike, već aktivne moći koje nas prisiljavaju na djelovannje [3,5]. Tako odlika strasti rađa požudu i bijes, koji nas tjeraju, čak i protiv naše racionalne volje, da postupamo loše [3.36–37] ili čak opako. Kad se lažno vidimo kao privremeno tijelo, tjelesne žudnje prekrivaju naše čisto shvaćanje [3.39], kao što dim prekriva vatru, prašina ogledalo ili maternica embrion [3.38]. Doista, požuda, bijes i pohlepa „vrata su u tamu koja uništavaju dušu“ [16.21–22]. Dok pokušavamo uživati u modusima prirode i prianjati uz njih, rađamo se u dobrim i lošim maternicama, na temelju kvalitete naših izbora i djela [13.22]. Uvjetujući nas da djelujemo materijalno, modusi nas vezuju za ovaj svijet [14.5].

Na primjer, odlika vrline potiče svjetovnu radost i mudrost; ali dobra je osoba time vezana [14.6] i tako ne može nadići privremenu vrlinu kako bi dostigla vječni život. Naše nevolje započinju kada meditiramo na materijalni osjetilni objekt privučeni njegovim kvalitetama. Pojavljuje se vezanost (saiga) i um prianja uz taj objekt, bilo da se radi o drugoj osobi, skupocjenom automobilu, velikoj kući, prestižnom položaju, intelektualnoj moći ili bilo čemu drugom. Ako nastavimo razmišljati o tom predmetu, naša se vezanost pretvara u snažnu čežnju (kama) – žudimo za tim objektom. Kada ne ostvarimo svoju želju ili ne postignemo cilj svoje požude, pojavljuje se bijes (krodha); pa čak i kad to učinimo, bijes ionako dolazi, jer nijedan materijalni objekt ne može zadovoljiti dušu.

U slučajevima intenzivne želje bijes nas zbunjuje i zaboravljamo što je uistinu važno u životu. Tako prekriveni zaboravom, gubimo razum i naš stvarni duhovni identitet nestaje iz naše svijesti. Krišna opisuje čitav ovaj slijed [2.62–63]. Saiga, “privrženost, prianjanje”, mentalno je ljepilo koje nas vezuje za objekte koji utjelovljuju specifične odlike materijalne prirode (gune). Tako se rotiramo, prolazeći kroz viša i niža rođenja, tj. kroz viša i niža tijela [13,22]. Moglo bi se zaključiti da duša vođena materijalnim gunama nema slobodnu volju; ali u stvari, modusi djeluju na nas samo onda kada ih pokušavamo eksploatirati i u onoj mjeri koliko ih pokušavamo eksploatirati.

Razmotrimo ovaj primjer: kad kupimo kartu, ukrcamo se na komercijalni let i poletimo, moramo prihvatiti posljedicu svoga čina – moramo letjeti do odredišta. Ipak, čak i u avionu, i dalje imamo slobodnu volju. Možemo chatati, spavati, gledati film ili čak uzrokovati smetnje koje će dovesti do pravnih poteškoća. Sanskrtska riječ vaca znači “kontrola”, a suprotna, a-vaca, znači “bez kontrole, protiv nečije želje ili volje”. Krišna nekoliko puta koristi ovu riječ a-vaca kako bi pokazao da nas vlastiti pokušaji iskorištavanja materijalne prirode dovode do bespomoćnog pada pod kontrolu iste. S druge strane, duhovnom praksom postižemo stvarnu kontrolu nad svojim životom. Slično tome, zakon zatočuje upravo onoga tko pokušava živjeti iznad zakona.

Onaj tko se pokorava pravednom zakonu, živi na slobodi. Modusi nas vežu za ovaj svijet i u tom vezanom stanju ne možemo usmjeriti svoj um na svoje vječno postojanje. Iznova i iznova kompulzivno pokušavamo uživati u svijetu, bez obzira na to što nam naš čisti razum, u obliku prigušene, zamagljene savjesti, pokušava reći o istinskom vlastitom interesu. Da bismo nadišli ovo iluzorno stanje, moramo promijeniti svoje društvo ili milje. Druženjem s duhovnom energijom, duhovnim ljudima, itd., oživljavamo svoju duhovnu prirodu. Tada lako, spontano i prirodno djelujemo u svom najvišem vlastitom interesu. Imamo slobodnu volju, ali ne možemo izbjeći posljedice svojih izbora. Kozmički sustav koji reagira na naše odabire modusa i donosi sukladne posljedice, naziva se karma.

(Iz knjige: Dr. Howard Resnick, A comprehensive guide to Bhagavad-gita)

Tri odlike materijalne prirode (1. dio)

Tri odlike materijalne prirode (1. dio)

Krišna definira primarne materijalne elemente, fizičke i kognitivne, kao Njegovu inferiornu prirodu [7,4]. Dok odjeća pokriva tijelo, ovi privremeni fizički i kognitivni elementi prekrivaju vječnu dušu [2.22], koja je Krišnina superiorna priroda ili energija [7.5]. Svi materijalni objekti, bilo tijela ili planeti, uvijek su u mjeni [8.4], neprestano se preobražavajući u različite oblike i kvalitete. Ipak, sama materijalna energija, supstanca koja leži u osnovi promjenjivih oblika prirode, bespočetna je i trajna [13.20]. Važno je da se materijalna priroda očituje primarno uočljivim kvalitetama. Gita često koristi sanskrtsku riječ ‘guna’ kako bi uputila na tri osnovne osobine ili modusa prirode: vrlinu, strast i tamu. Zapravo, cijelo četrnaesto poglavlje bavi se ovim materijalnim gunama (odlikama).

Kao što je ljudski vid u boji trikromatski, zasnovan na tri osnovne boje, tako i svjetovni život postoji unutar trimodalnog sustava vrline, strasti i tame. Kao što objekte prirode rijetko pronalazimo u čistim primarnim bojama, tako i pojave ovoga svijeta rijetko utjelovljuju čiste primarne odlike. Složene kombinacije guna očituju se i kod ljudi i u stvarima. Tako u istoj osobi često postoji dobra strana, ali i strastvena, kao i ona tamna. Materijalni modusi prožimaju svaki objekt, emociju, čin i ambijent na ovome svijetu; uključujući hranu, vjeru, rad, štovanje, dobrotvorne svrhe, filozofiju, tijela i zgrade. Doista, sve što svojom slobodnom voljom izaberemo modalni je izbor: dobar, strastven ili mračan — u beskonačnim kombinacijama.

Krišna izjavljuje da ništa na zemlji ili među bogovima (višim bićima) na nebu nije oslobođeno ove prirode. [18.40] Kako to funkcionira u praksi? Razmotrimo privlačnost koju osjećamo prema drugim ljudskim tijelima. Puki atomi ili molekule ne dovode nas do nesvjestice, jer svako fizičko tijelo u osnovi sadrži iste vrste atoma i molekula. Ono što zapravo vidimo je tijelo koje emanira ili zrači nama prikladnim modusima (gunama s kojima se podudaramo) i tada nas preplavljuje požuda. Nasuprot tome, suprotstavljeni modusi pobuđuju našu mržnju. Dakle, tijela koja su biološki ista, ali odišu različitim modusima, istoga promatrača privlače i začaravaju, odnosno odbijaju i gade mu se. Slično tome, mnoge su kuće građene od istih osnovnih materijala: drva, kamena, cementa itd.

Ali kuća s određenim stilom ili emocijom – tj. određenim načinom izvedbe – privlači nas, odbija ili ostavlja ravnodušnim – ovisno o modusu tj. nivou svjesnosti kojeg smo stekli tokom života. Odabirom prijatelja, supružnika, glazbe, karijere, hrane, kvarta (susjedstva), filmova, načina rekreacije i svega ostalog, biramo i vežemo se za određene kombinacije guna (odlika) materijalne prirode. Tim odabirima transformiramo kvalitetu svog života; ponekad ga unapređujući, a ponekad degradirajući. Primjerice, kada dajemo u dobre svrhe samo da bismo pomogli drugima, bez kalkulacija ili želje za povratnom dobiti, to je djelo u odlici vrline [17.20]. Kad pomažemo drugima, ali očekujemo slavu ili zaradu, čin darivanja u guni je strasti [17.21]. Čin davanja kojim donosimo više štete nego koristi, u guni je tame [17.22], kao npr. dar kojim ćemo pomoći onome tko ima jasnu zločinačku namjeru da naudi nevinima.

Stoga, kvaliteta ili način davanja utječe na kvalitetu našega života. Krišna daje sličnu modalnu analizu vjere, hrane, žrtve, štednje, odricanja, znanja, djelovanja, izvršitelja, inteligencije, odlučnosti, sreće i poziva tj zanimanja; objašnjavajući kako nas svaki modus veže, što napokon dovodi i do prihvaćanja različitih vrsta tijela u budućim životima. Pa tako dobra, strastvena i mračna djela stvaraju navike; dok biramo prijatelje, mjesta, glazbu, hranu, posao itd. Družeći se s trima gunama materijalne prirode, zapravo im dajemo vlast nad našim životima. [13.22]. Kreposna djela rađaju vrlinu; strastvena djela rađaju strast; a mračno ponašanje poput ovisnosti, bezobzirnog nasilja itd., zarobljava čovjeka u tami. Naši odabiri u trima modusima također oblikuju našu percepciju stvarnosti.

(Iz knjige: Dr. Howard Resnick, A comprehensive guide to Bhagavad-gita)

HDG – Lekcije za download

Hridayananda das Goswami – Audio MP3 Lectures

Svaku lekciju možete skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Link za download”

H.D.Goswami – Yoga of Relationships, Part 1 – 03.04.2017 – 41 MB – (90:13 min)
Link za download

H.D.Goswami – Yoga of Relationships, Part 2 – 03.04.2017 – 26 MB – (55:52 min)
Link za download

H.D. Goswami – Waking from the Dream of Waking Life – 19 MB (81:28 min)
Link za download

H.D. Goswami – Universal Empathy & Bhakti (October 12, 2016) – 25 MB (104:26 min)
Link za download

H.D. Goswami – The Significance of Initiation – 14 MB (58:46 min)
Link za download

H.D. Goswami – The Power of Knowledge – 22 MB (93:56 min)
Link za download

H.D. Goswami – Speaking about Prabhupada – 18 MB (76:28 min)
Link za download

H.D. Goswami – SB. 7.9.9 – A Real Spiritual Science – 26 MB (111:56 min)
Link za download

hridayananda-dasa-goswami-small

Psihološko ropstvo

Psihološko ropstvo

Gita nudi bogat izbor puteva koji nas oslobađaju od karmičkog ciklusa rođenja i smrti, te nas dovode u naš istinski, vječni život. Zapravo, naše je ropstvo u biti psihološko. Sami smo sebi nametnuli lažni, ograničavajući identitet – ovo smrtno tijelo, i onda jadikujemo zbog tih samonametnutih ograničenja. Ali kao što smo se sami zapleli u iluziju, isto tako sami se možemo i osloboditi. Nitko nas drugi ne može osloboditi ako to ne učinimo sami [6,5–7]. Pa zašto onda to ne bismo i učinili?

Zamislimo putnika u salonu za tranzit, u zračnoj luci, koji čeka let kući. Privučen i zaokupljen raznolikom ponudom stvari u trgovini, nekim novim poznanstvom ili možda problemima — taj putnik propusti let! Slično tome, nesvjesni svoje vječne prirode i krajnje sreće, lovimo prolazne užitke i bježimo od svega što nas ne zadovoljava, zaboravljajući svoj stvarni životni cilj — svoje pravo odredište. Preplavljeni željom i mržnjom (privlačnošću i odbojnošću) padamo u iluziju dualnosti [7.27], u kojoj jedna strana dualnosti dijalektički donosi svoju suprotnost. Pa tako, ako smo euforični u pobjedi, jednoga ćemo dana neumitno patiti u porazu; ako se ponosno radujemo dobitku, patit ćemo zbog gubitka. Krišna nas upozorava da je mudro ne zanositi se u materijalnoj ugodi, niti se prepuštati očaju u neugodi, jer su oni prolazni, dolaze i odlaze kao puki proizvodi osjetilne percepcije [2.14].

Zarobljeni u dualnostima i njihovim krajnostima, radosti i tuzi [15.5], volimo ili mrzimo materijalne predmete, zaboravljajući da naše stvarno ja postoji izvan svake materijalne pojavnosti. Kad se identificiramo s tijelom, prianjamo za plod tjelesnog djelovanja. To se događa zbog zatočenosti u dualnostima vezanosti i odbojnosti, i na taj način nastojimo uživati u onome što volimo i izbjegavamo ono što ne volimo. Budući da polažemo pravo na vlasništvo nad svojim radnjama, postajemo odgovorni za reakcije na iste. Jednostavno!

Tako se vraćamo u ovaj svjet, život za životom, kako bismo dobivali rezultate svojih djela, uživajući i Ispaštajući — i to se zove karma. Zaokupljeni pokušajima uživanja u ovome svijetu, zamišljamo sebe središtem stvarnosti i pokušavamo posjedovati sve ono što želimo u Božjoj kreaciji. Tako uranjamo u iluziju “ja i moje”, egoizam i posesivnost.

Ironično, negativan oblik “ja i moje” nastaje onda kada mrzimo sve što narušava naše sebične želje. Ova iluzorna psihologija dualnosti, egotizma i posesivnosti, drži nas bespomoćnim u lutanjima materijalnim svijetom pod zakonima karme. Ipak, jednostavnom tehnikom možemo odmah produhoviti svoje postupke, transformirajući karma-ropstvo u karma-yogu, put do duhovnog oslobođenja. Slično tome, svoj intelektualni život, potragu za znanjem, možemo transformirati u jnana-yogu (jogu znanja), još jedan put do duhovne slobode.

Koja je to jednostavna tehnika koja produhovljuje svaki aspekt našeg života, od hrane preko filozofije i rada, sve do ljubavi? To je yagja, čin ponude Bogu: obmanjujuće
jednostavan, ali moćan u praksi.

(Iz knjige: Dr. Howard Resnick, A comprehensive guide to Bhagavad-gita)

Pojedinačne vječne osobe

Pojedinačne vječne osobe

Gita nas poučava da je svako živo biće na ovome svijetu vječna duša zatočena u privremenom materijalnom tijelu. Svaka je duša oduvijek postojala i uvijek će postojati kao osobeno pojedinačno biće [2.12]. Samo materijalno tijelo ima svoj početak i kraj [2.18], ali duša se nikada ne rađa i nikad ne umire [2.16– 21]. Duša je Božja superiorna živa energija [7,5], dio Boga, Krišne[15,7]. Bog se s ljubaznošću odnosi prema svakoj duši [5.29]. Duhovno oslobođenje ne podrazumijeva niti napuštanje vlastitog individualnog postojanja niti stapanje u bilo što bezlično ili neosobno, već podrazumijeva skidanje slojeva iluzije i otkrivanje svojega istinskog ja.

Kroz cijelu Bhagavad-gitu, Krišna se osvrće na dušu kao na osobu. Materijalno tijelo koje se neprestano mijenja prekriva dušu. Smatra se da je drevni grčki filozof Heraklit rekao da se ne može dva puta zakoračiti u istu rijeku, jer njene vode neprestano teku. Mogli bismo reći i da se ne može dva puta disati u istome tijelu, jer je ono uvijek u biološkom toku.

Tijelo je polje na kojem igramo svoj život. Mi, duše, svjedoci smo toga polja [13.2]. Kao što materijalni predmeti postoje u prostoru, ali ga nikada ne mogu pokvariti ili preobraziti, tako i tijelo, iako utječe na našu svijest na mnogo načina, nikada ne može promijeniti vječnu prirodu duše [13.33]. Jednostavno razmatranje otkriva da kada kažemo “bio sam dijete” ili “bila sam adolescentica” ili “odrasla sam osoba”, temeljno “ja” (jezgro sebe) ista je stalna osoba, čak i kad se tijelo i um mijenjaju na toliko načina [2.13]. To trajno “Ja” je duša i nije iluzija. Iluzija se događa kada ‘ja’ poistovjećujemo sa smrtnim tijelom koje se mijenja, umjesto sa svojim istinskim, vječnim ja. Završavajući svoj vijek u jednom tijelu, ulazimo u drugo, baš kao što se netko odriče istrošene odjeće i oblači novu [2.23].

Samo pretjerano ‘modno-svjesna’ osoba pati zbog gubitka puke košulje ili haljine. Tako se u iluziji gubimo, preplavljeni tugom, zbog neizbježne promjene tijela, zaboravljajući da tijelo samo odijeva vječnu dušu. Ironija svakodnevnog života je u tome što se, u svoj svojoj taštini, drastično podcjenjujemo. Smatramo se smrtnima, iako smo uistinu besmrtni. Podnosimo bolna ograničenja svoga vlastitog znanja i radosti, a kao vječni dijelići Boga, Krišne, svatko od nas ima pravo na urođenu i neograničenu svijest i radost. Trebamo ih samo potraživati na odgovarajući način [6.20–22]. Dok zaboravljamo svoju vječnu prirodu i prianjamo za prolazne materijalne predmete, sebične nas želje vuku u iluziju. Stotine “lanaca želja” zatočuju duše koje nastoje gospodariti ovim svijetom [16.12]. Čak su i pobožne duše vezane svjetovnim djelovanjem rođenim iz njihove prirode [14.6, 18.60].

nastavak teksta

Nastojeći dostići materijalno ugodno i bježeći od neugodnog, padamo u iluziju dvostranosti, dok nas želja i mržnja nadvladavaju [7.27]. Krišna nas upozorava da se ne radujemo materijalno ugodnom i ne tugujemo zbog neugodnog [5.20]. Umjesto toga, trebali bismo tolerirati oboje, jer sve to dolazi i odlazi, kao puki proizvodi osjetilne percepcije [2.14]. Krišna navodi mnoge primjere svjetovnih dualnosti koje pobuđuju želju i odbojnost: hladnoća i vrućina, radost i tuga [2.14, 6.7, 12.18], dobitak i gubitak, pobjeda i poraz [2.38], čast i sramota [6.7, 12.19, 14.25], uspjeh i neuspjeh [2.48, 4.22, 18.26], ljubav i mržnja [2.64, 3.34, 18.23, 18.51], kamen i zlato [6.8, 14.24]. (Ovdje ljubav i mržnja ukazuju na strastveni dualistički mentalitet u kojem jedna emocija hrani drugu: obožavamo jednu osobu i zanemarujemo ili ocrnjujemo drugu), prijatelj i neprijatelj [6.9, 12.18, 14.25], sveci i grešnici [6.9], ozdravljenje i bolest, jadikovanje i žudnja [12.17], kleveta i pohvala [12.19, 14.24], ugodnost i nezadovoljstvo [5.20, 14.24], uzbuđenje i bijeda [18,27].

Za one koji su zarobljeni u njima, sve su ove dualnosti samo druga imena za radost i tugu [15,5]. Kroz Gitu, Krišna objašnjava da se čak i u ovom životu, u našem sadašnjem tijelu, možemo uzdići do čiste svijesti, spoznati Boga i živjeti u stanju duhovnog oslobođenja. Trenutno naše materijalne želje prekrivaju i skrivaju našu istinsku svijest [3.39]. Stoga, svojom odlukom da prigrlimo ili odbacimo duhovni život, djelujemo kao vlastiti prijatelj ili neprijatelj; sami sebe uzdižemo ili degradiramo [6,5–6]. Krišna naglašava da smo sami odgovorni za svoje stanje. Gospodin nas ne prisiljava da činimo dobro ili zlo, pa stoga nije odgovoran za radost i tugu koje stvaramo u svome životu [5.14–15]. Imamo slobodnu volju. Govoreći na povijesnom bojnom polju, koje je također bremenito simboličkim značenjem, Krišna više puta poučava Arđunu da pobijedi ne samo vojne neprijatelje, već i iluziju, pohlepna osjetila i hiroviti um. Ako želimo slijediti Arđunu i pobijediti iluziju koja nas sprječava da uživamo u neograničenom životu za kojim žudimo, moramo saznati više o materijalnoj prirodi, njenim načinima zavođenja i specifičnim odlikama kojima nas zarobljava.

Zatvori

(Iz knjige: Dr. Howard Resnick, A comprehensive guide to Bhagavad-gita)