Moja baka nikada neće umrijeti!

Netko se vozi u Golfu, netko u Fiatu…

Netko se vozi u Golfu, netko u Fiatu, a netko u Mustangu…duša je vozač,
a tijelo automobil…ugodnu vožnju želi vam KarmAtourS

Pametna Sjemenka (za mudre Ljude…)

Taj grad

Volim te – od tu do tu

‘Želim da si mi – od tu do tu’
Jer…
Ne volim da si mi bolestan jako
Il da se slomiš i stradaš
Na vjetru treperiti je lako:
‘Volim kad si mi – od tu do tu’

Ne volim baš da si mi uspješan previše
Da te dobitak prati kamo god da kreneš
Da se važnim praviš kada dođe svita
Da žene gledaju te kada se odjeneš
U autima luksuznim mramorna elita
Da posao ti cvate bez konca i kraja

Ma zašto si takav?
Daj budi ko mi – sva prosječna raja!

(autor Gordan Jurković)

Stara ura

tu odmah, kraj polja šahovskih, stara ura bdije
rijetko da se kvari, umara još rijeđe
glasnici njeni bez krila lako lete
nevidljivi i nijemi, bez ključa svud ulaze,
sekunde svete

i najglasnije stišaju, i najgoropadnije umire
i najslavnije bezimenima učine
i najljepšim očima teške vjeđe spuste,
i obraze najsjajnije u bore odjenu,
najgizdavijem kicošu kičmu savinu
i kralju najsnažnijem drhtavu ruku pruže,
s dvora vlasteline – golima učine
učenima razum zaboravom ogrnu

pred kraj zastavica vjetrom zavijori visoko
svak’ je gleda, rijedak priču čita
rijedak zbraja koliko je sati
odmah pokraj, ‘tik’ do ruba — ‘tak’ veselo
u grudima ure — meko srce kuca

(iz knjige Probuditi se na otoku; autor Gordan Jurković)

Sretnici

Živim i rastem pod staklenim zvonom iluzije,
moja poniznost još je u kolijevci,
a za mnom ostaje krvav trag
od krhotina lažnoga ega po kojima hodam.
Moje riječi se često iznenade
kad se okrenu, a mene iza njih nema…

Ljude u rodnom gradu prepoznajem
samo na smrtovnicama,
jedina rijeka me žuborom ne pozdravlja,
ulice i sve rjeđe drveće me više ne poznaju,
a sve drago čega se sjećam više nije tu…

Ali otkako za Tebe znam,
to mi i nije toliko važno,
sve će doputovati i otputovati,
samo ćeš mi Ti uvijek ostajati –

zar ima netko sretniji od mene?

(iz knjige Pjesma koja nije imala kraj; autor Madhurya-lila devi dasi)

gulab đamon – besmrtan

Beatlesi & Hare Krišna (2. dio)

Nakon posjete Haight-Ashburyju 1967. godine, George se počeo osjećati krivim zbog svoje uloge u širenju LSD kulture. Imao je dojam da su hipiji Haight-Ashburyja kreativni radnici, ali kada ih je vidio drogirane, prljave i beznadne – „nastavak Boweryja na zapadnoj obali“ – osjetio se djelomično odgovornim. Odlučio je iskoristiti svoj utjecajan položaj za pisanje i pjevanje pjesama o nečemu uzvišenijem od psihodelika i seksa. Zahvaljujući karmi iz prošlih života, osjećao je sve veće zanimanje za indijsku duhovnost.

George: Krišna mi je dobro poznat. Mislim da je to nešto iz moga prošlog života. Činilo mi se da se preda mnom otvaraju vrata, ali su bila poput mozaika i trebali su mi svi ti komadići da dobijem potpunu sliku. To se zbilo s dolaskom bhakta i Swamija Bhaktivedante, kad bi mi neki bhakta dao knjigu ili kad bih slušao taj album. Sve je postupno dolazilo na svoje mjesto. To su neki od razloga zašto sam se odazvao Śyāmasundari i Guru dāsi kad su prvi put došli u London. Ako se već moram izjasniti i biti negdje svrstan, onda ću radije biti s njima, nego s drugima. Tako je. Radije ću biti s bhaktama nego s malograđanima, tobožnjim svecima. George je ponudio bhaktama pomoć u traženju zgrade u Londonu.

Sa Śyāmasundarom je razgovarao o snimanju ploče s Hare Krišna mantrom, ali Śyāmasundara nikada nije vršio pritisak na njega. Kad je Prabhupāda čuo za Georgea, ozbiljno je razmotrio mogućnost da se George u putpunosti posveti svjesnosti Krišne. Izvodeći iz toga logičan zaključak, Prabhupāda je predvidio svjetsku revoluciju u svjesnosti – predvođenu Beatlesima svjesnim Krišne. Iz tvog pisma mogu vidjeti da gospodin George Harrison osjeća određenu naklonost prema našem pokretu i ako je Krišna zadovoljan s njim, moći će nam se pridružiti u širenju Sankirtan pokreta diljem svijeta.

Na neki način, Beatlesi su se našli u središtu pozornosti europske i američke javnosti. Gospodina Georga Harrisona privlači naša Sankirtan skupina i kad bi preuzeo vodeću ulogu u organiziranju velike Sankirtan skupine, koja bi se sastojala od Beatlesa i naših mladića iz ISKCON-a, sigurno bismo promijenili lice svijeta, toliko izmučeno postupcima političara. Kod londonskih bhakta, Georgeovo je prijateljstvo povećalo uzbuđenje zbog Prabhupādina dolaska u London. Sada, kad je jedna osoba poznata u cijelom svijetu očekivala susret s Prabhupādom, osjećali su da ga možda mogu zadovoljiti i svoje propovijedanje u Londonu ovjenčati uspjehom.

Zahvaljujući druženju sa svjesnošću Krišne i vlastitom duhovnom napretku, George je u svojim pjesmama počeo izražavati ljubav prema Gospodinu Krišni. Čitajući Prabhupādinu Bhagavad-gītu kakva jest, uvidio je nadmoć osobnog nad neosobnim shvaćanjem Boga. Guru dāsa je pokazao Georgeu stih u kojem Krišna kaže da je On temelj neosobnog Brahmana. Georgeu se svidjelo shvaćanje svjesnosti Krišne, ali je pazio da ne pokaže isključivu predanost Prabhupādi i Krišni. Zbog toga su se bhakte prema njemu ophodili na odgovarajući način, kako ga ne bi uznemirili.

(iz knjige Prabhupada, autor Satsvarupa das Goswami)