Ljubav nije uvijek ugodna

Ljubav nije uvijek ugodna

Budući da ljubav nije određena ugodnim osjećajima, patnja može biti sastavni dio ljubavi. Premda bi mnogi od nas radije iskusili sreću i uklonili patnju iz naših veza, taj se stav temelji na želji za zadovoljavanjem osjetila. Istinska nam ljubav doista može donijeti puno sreće, a opet može biti uzrokom velike patnje. Ako barem malo proučimo svoj život, možemo primijetiti da najveća patnja proizlazi iz veza s onima koje volimo. Možda smo pokušavali davati, ali nismo bili dovoljno cijenjeni, možda smo htjeli ostvariti vezu ispunjenu ljubavlju, ali nekako nismo mogli. Tko se ne može sjetiti duboke povrijeđenosti kad je bio iznevjeren, razočaran, zanemaren, napušten? Istodobno, naša najveća sreća također dolazi iz odnosa s drugima. Paradoks je da nas ljubav, najiscjeljujuća moć koja postoji, također može učiniti toliko ranjivim da patimo.

U ljubavnom odnosu svaka poteškoća u životu postaje izazov da slavimo i služimo Gospodina. Kad nam je stalo do nekoga, teška su vremena prekrasna jer upućuju na potrebu za većom komunikacijom. Zbog toga što naš partner nije primio naše riječi i djela u duhu ljubavi, vidimo potrebu za ljubavlju. To nam pruža divnu priliku da služimo i djelujemo za dobrobit druge osobe. Kad smo u ulozi kontrolora, osjećamo se dobro zbog svega. No čim se stvari prestanu odvijati po planu, možda se nećemo željeti prilagoditi našem partneru. Kad god osjetimo sumnje glede odnosa, okrećemo leđa. Te se sumnje mogu pojaviti jer nam nedostaje vjera ili zato što se osjećamo nesigurnima. Svoje strahove i fobije često projiciramo na partnera i okolinu kako bismo izbjegli činjenicu da je problem u našoj svjesnosti.

Tada, čak i ako nam netko da kompliment, možemo sumnjičavo misliti: “Što misliš time reći?” Neki se ljudi okružuju negativnošću bez obzira što se događalo. Naš cilj kao duhovnih ratnika jest da postanemo toliko puni ljubavi da nas ništa ne može uznemiriti. U tom stanju negativnost neće moći nikako utjecati na nas. Umjesto toga, bit ćemo zahvalni za negativne primjedbe isto kao i za pohvale, a možda ćemo i grube riječi shvatiti kao riječi ljubavi. lsprva se taj način može činiti naivnim. Ali zapravo, takvo ponašanje odražava čvrstu vjeru u Boga i želju da dijelimo ljubav i vjeru s drugima. Svi imamo sposobnost da se usredotočimo na ljubav tako da nam sve u našoj okolini samo pomaže da još više volimo. To je raspoloženje pravog duhovnog ratnika.

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Moć iskustva duhovnog zanosa

Moć iskustva duhovnog zanosa

Śrimad-Bhagavatam 1.5.19

na vai jano jatu kathancanavrajen
mukunda-sevy anyavad anga samsrtim
smaran mukundanghry-upaguhanam punar
vihatum icchen na rasa-graho janah

na — nikad; vai — zacijelo; janah — osoba; jatu — u bilo koje vrijeme; kathancana — na neki način; avrajet — ne prolazi; mukunda-sevi — Gospodinov bhakta; anyavat — kao drugi; anga — dragi moj; samsrtim — materijalno postojanje; smaran — sjećajući se; mukunda-anghri — Gospodinovih lotosovih stopala; upaguhanam — grleći; punah — ponovno; vihatum — spreman napustiti; icchet — želji; na — nikada; rasa-grahah — onaj tko je uživao u draži; janah — osoba.

Dragi moj Vyasa, čak i ako Krišnin bhakta na neki način padne, sigurno ne doživljava materijalno postojanje kao drugi [osobe koje teže plodovima svoga rada] jer onaj tko jednom kuša draž lotosovih stopala Gospodina ne može drugo nego se neprestano sjećati toga zanosa.

SMISAO: Gospodinov bhakta spontano gubi zanimanje za čari materijalnoga postojanja jer je kušao draž lotosolikih stopala Šri Krišne. Takav se bhakta naziva rasa-graha. Ima mnogo primjera Gospodinovih bhakta koji su pali zbog neprikladna društva, upravo poput koristoljubivih radnika sklonih degradaciji. Međutim, čak i ako padne, bhakta se nikad ne treba izjednačavati s palim karmijem (osobom zaokupljenom koristoljubivim djelatnostima). Karmi ispašta posljedice vlastita koristoljubivog djelovanja, dok se bhakta popravlja kad ga kazni sam Gospodin.

Patnje siročeta i patnje voljena kraljevog djeteta nisu iste. Siroče je doista jadno jer nema nikoga tko bi se brinuo o njemu, dok se ljubljeni sin bogataša, iako naizgled u istoj situaciji kao siroče, uvijek nalazi pod brižnim okom moćnoga oca. Zbog lošega društva, bhakta katkada oponaša karmije (osobe prekrivene iluzornom materijalnom energijom Boga). Oni žele gospodariti materijalnim svijetom. Slično i bhakta početnik sanja o stjecanju materijalne moći u smislu razmjene za predano služenje. Takve budalaste bhakte sam Gospodin ponekad stavlja u nevolje. Kao izraz posebne naklonosti, može im oduzeti sve materijalne posjede.

Zbog toga, svi prijatelji i rođaci napuštaju zbunjenog bhaktu koji se Gospodinovom milošću ponovno urazumljuje i oslobađa loših osobina kako bi mogao nastaviti predano služiti. U Bhagavad-giti je rečeno da se palim bhaktama ponovno pruža mogućnost rođenja u obitelji obrazovanih brahmana ili u bogatoj trgovačkoj obitelji. Međutim, bhakta u takvom položaju nije toliko sretan kao onaj koga Gospodin kazni i stavi u naizgled bespomoćan položaj. Bhakta koji je Gospodinovom voljom postao bespomoćan, sretniji je od osoba rođenih u dobrim obiteljima.

Pali bhakta rođen u dobroj obitelji može zaboraviti Gospodinova lotosolika stopala, stoga nije sretan kao bhakta stavljen u beznadno stanje koji se, misleći da je potpuno bespomoćan, brzo vraća Gospodinovim lotosolikim stopalima. Čisto predano služenje tako je duhovno privlačno da bhakta spontano gubi zanimanje za materijalno uživanje. To je znak savršenstva u naprednom predanom služenju. Čisti se bhakta neprestano sjeća lotosolikih stopala Šri Krišne i ne zaboravlja Ga ni na trenutak, čak ni u zamjenu za obilja svih triju svjetova.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Dostizanje vječnoga života

Dostizanje vječnoga života

Śrimad-Bhagavatam 1.5.18

tasyaiva hetoh prayateta kovido
na labhyate yad bhramatam upary adhah
tal labhyate duhkhavad anyatah sukham
kalena sarvatra gabhira-ramhasa

tasya — u tu svrhu; eva — jedini; hetoh — razlog; prayateta — treba se truditi; kovidah — osoba sklona filozofiji; na-ne; labhyate — postiže se; yat — što; bhramatam — lutajući; upari adhah — od vrha do dna; tat — to; labhyate — može se postići; duhkhavat — bijede; anyatah — kao rezultat prijašnjeg djelovanja; sukham — osjetilno uživanje; kalena — tijekom vremena; sarvatra — svuda; gabhira — suptilni; ramhasa — napredak.

Inteligentne osobe sklone filozofiji trebaju težiti samo svrhovitom cilju koji se ne može dostići čak ni putovanjem od najvišega planeta [Brahmaloke] do najnižega [Patale]. Što se tiče sreće koja potječe od osjetilnog uživanja, ona sama dolazi tijekom vremena, baš kao i bijede, iako ih ne želimo.

SMISAO: Svaki čovjek pokušava raznim naporima ostvariti što više osjetilnog uživanja. Neki se ljudi bave trgovinom, gospodarskim razvojem ili politikom, a neki koristoljubivim radom, kako bi u sljedećem životu dostigli više planete i postali sretni. Rečeno je da stanovnici Mjeseca kušaju veće užitke pijući soma-rasu, dok se dobrotvornim radom može dostići Pitriloka (planet predaka). Tako postoje različiti programi za osjetilno uživanje, bilo u ovom bilo u sljedećem životu. Neki pokušavaju dostići Mjesec ili druge planete mehaničkim sredstvima, jer žarko žele otići na takve planete ne čineći dobra djela. Međutim, to nije moguće. Prema zakonu Svevišnjega, različita su mjesta namijenjena različitim vrstama živih bića, ovisno o njihovu djelovanju.

Kao što je propisano u svetim spisima, samo se dobrim djelovanjem može steći rođenje u dobroj obitelji, obilje, visoko obrazovanje i lijep izgled. Vidimo da se čak i u ovom životu dobrim djelovanjem može steći obrazovanje ili novac. Slično tome, željene položaje u sljedećem životu možemo postići jedino dobrim djelovanjem. Inače se ne bi događalo da dvije osobe rođene na istom mjestu u isto vrijeme, imaju razliičite životne okolnosti. Međutim, svi su takvi materijalni položaji prolazni jer, i oni na najvišoj Brahmaloki i oni na najnižoj Patali, ovise o našem djelovanju i mijenjaju se pod njegovim utjecajem. Osoba sklona filozofiji ne bi smjela biti primamljena takvim nestalnim položajima.

Treba pokušati dostići vječni život, pun blaženstva i znanja, u kojem neće biti prisiljena ponovno se vratiti u bijedni materijalni svijet, bilo na ovom bilo na nekom drugom planetu. Nevolje i promjenjiva sreća dva su obilježja materijalnoga života koja postoje i na Brahmaloki i na drugim lokama (planetima). Prisutni su i u životu polubogova i u životu pasa i svinja. Razlikuju se samo po količini i vrsti, no nitko nije oslobođen nedaća rođenja, smrti, starosti i bolesti. Slično tome, svatko ima sreću koja mu je predodređena i nitko ju ne može povećati ili smanjiti vlastitim naporima. Čak i ako dobije, ponovno će izgubiti. Stoga ne bi trebalo tratiti vrijeme na takve ništavne stvari, već uložiti napor da se vratimo Bogu. To bi trebala biti misija svačijeg života.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Krišna ubija demona Aghasuru

Krišna ubija demona Aghasuru

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”.

 

 

Brahma krade dječake i telad

Brahma krade dječake i telad

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”.

 

 

Sretan i nesretan

Sretan i nesretan

Śrimad-Bhagavatam 7.9.43

naivodvije para duratyaya-vaitaranyas
tvad-virya-gayana-mahamrta-magna-cittah
soce tato vimukha-cetasa indriyartha-
maya-sukhaya bharam udvahato vimudhan

na — ne; eva — bez sumnje; udvije — uznemiren sam ili uplašen; para — o Svevišnji; duratyaya — nesavladiva ili koju je vrlo teško preći; vaitaranyah — Vaitarani, rijeka materijalnog svijeta; tvat-virya — slavama i djelatnostima Tvog Gospodstva; gayana — od pjevanja ili širenja; maha-amrta — u velikom oceanu nektarskog duhovnog blaženstva; magna-cittah — čija je svjesnost obuzeta; soce — jednostavno jadikujem; tatah — zbog toga; vimukha-cetasah — budale i nitkovi koji su lišeni svjesnosti Krišne; indriya-artha — u osjetilnom uživanju; maya-sukhaya — radi privremene, iluzorne sreće; bharam — lažni teret ili odgovornost (izdržavanja svoje obitelji, društva i nacije i pravljenja aranžmana u tu svrhu); udvahatah — koji nosi (izradom velikih planova); vimudhan — iako su svi samo budale i nitkovi (ja mislim na njih također).

O najbolji od velikih osoba, uopće se ne bojim materijalnog postojanja jer sam uvijek, gdje god se nalazio, potpuno obuzet mislima o Tvojim slavama i djelatnostima. Brinem se samo za budale i nitkove koji prave velike planove za dostizanje materijalne sreće i izdržavanje svojih obitelji, društava i zemalja. Brinem se samo iz ljubavi prema njima.

SMISAO: U čitavom svijetu svatko pravi velike, velike planove kako bi promjenio bijedne uvjete materijalnog svijeta i to vrijedi kako sada, tako i u prošlosti i budućnosti. Uprkos tome, iako izrađuju podrobne političke, društvene i kulturološke planove, svi su opisani u ovom stihu kao vimudhe – budale. Materijalni svijet opisan je u Bhagavad-giti kao duhkhālayam asāsvatam – privremen i bijedan – ali te ga budale pokušavaju pretvoriti u sukhālayam, mjesto sreće, neznajući kako se sve odvija po uređenju materijalne prirode koja djeluje na svoj način:

prakrteh kriyamanani
gunaih karmani sarvasah
ahankara-vimudhatma
kartaham iti manyate

“Zbunjena duhovna duša pod utjecajem triju guna materijalne prirode smatra sebe vršiteljem djelatnosti koje u stvari izvršava priroda.” (Bg. 3.27) Za materijalnu prirodu, poznatu kao Durga, postoji plan: kažnjavanje demona. Mada se asure, bezbožni demoni, bore za opstanak, božica Durga, koja je dobro naoružana, neposredno ih napada, držeći u svojih deset ruku različite vrste oružja kako bi ih kaznila. Ona jaše na svom nositelju lavu ili gunama (odlikama) strasti i neznanja. Svatko se teško bori u gunama strasti i neznanja kako bi svladao materijalnu prirodu, ali na kraju, po zakonima prirode, svatko biva uništen. Između materijalnog i duhovnog svijeta protječe rijeka poznata kao Vaitarani i da bismo došli na drugu stranu, u duhovni svijet, moramo prijeći ovu rijeku. To je izuzetno težak zadatak. Gospodin kaže u Bhagavad-giti (7.14) – daivi hy esa gunamayi mama maya duratyaya: “Ovu Moju božansku energiju, koja se sastoji od triju guna materijalne prirode, teško je nadići”.

Ista riječ duratyaya, koja znači, “jako teško”, upotrebljena je ovdje. Prema tome, stroge zakone materijalne prirode možemo nadići samo milošću Svevišnjeg Gospodina. Uprkos tome, iako bivaju osujećeni u svojim planovima, materijalisti iznova i iznova pokušavaju postati sretni u ovom materijalnom svijetu. Zato su opisani kao vimūdhe – prvoklasne budale. Što se tiče Prahlada Maharaje, on uopće nije bio nesretan, jer je, iako se nalazio u materijalnom svijetu, bio potpuno svjestan Krišne. Oni koji su svjesni Krišne, koji pokušavaju služiti Gospodina, nisu nesretni, dok oni koji nisu svjesni Krišne i koji se bore za opstanak, nisu samo budalasti već i jako nesretni. Prahlada Maharaja je u isto vrijeme bio i sretan i nesretan. Osjećao je sreću transcendentalnog blaženstva, jer je bio svjestan Krišne, a ipak je bio jako nesretan zbog budala i nitkova koji izrađuju velike planove kako bi postali sretni u materijalnom svijetu.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Tri odlike materijalne prirode (2. dio)

Tri odlike materijalne prirode (2. dio)

Svijest u odlici vrline opaža duboko duhovno jedinstvo unutar svih razlika rase, spola, vrste itd. [13.31, 18.20], dok percepcija u odlici strasti takve razlike vidi kao temeljne i konačne, bez krajnjeg jedinstva [18.21]. U odlici tame ne postoji opažanje bilo kakve istine u svijetu, dok je moć apstraktnog razmišljanja u potpunosti odsutna [18.22]. Stoga su modusi i moralni i epistemični. Odnosno, oni odražavaju i uvjetuju moralnu kvalitetu naših djela, a također određuju kako i u kojoj mjeri razumijemo svijet i sebe. Strastvena osoba može čitati hrpe knjiga, izvoditi mnoge eksperimente i uvelike pridonijeti našem materijalnom znanju, ali samo se kreposna duša uzdiže do bistre svijesti u kojoj se razotkriva krajnja svrha i smisao života.

Uzdizanje i poniranje unutar svemira, ili ostajanje tu gdje jesmo, ovisi o odlikama (gunama) koje njegujemo u životu – kvaliteti koja nas motivira i oblikuje našu percepciju [14.8]. Prirodni modusi nisu puke pasivne odlike, već aktivne moći koje nas prisiljavaju na djelovannje [3,5]. Tako odlika strasti rađa požudu i bijes, koji nas tjeraju, čak i protiv naše racionalne volje, da postupamo loše [3.36–37] ili čak opako. Kad se lažno vidimo kao privremeno tijelo, tjelesne žudnje prekrivaju naše čisto shvaćanje [3.39], kao što dim prekriva vatru, prašina ogledalo ili maternica embrion [3.38]. Doista, požuda, bijes i pohlepa „vrata su u tamu koja uništavaju dušu“ [16.21–22]. Dok pokušavamo uživati u modusima prirode i prianjati uz njih, rađamo se u dobrim i lošim maternicama, na temelju kvalitete naših izbora i djela [13.22]. Uvjetujući nas da djelujemo materijalno, modusi nas vezuju za ovaj svijet [14.5].

Na primjer, odlika vrline potiče svjetovnu radost i mudrost; ali dobra je osoba time vezana [14.6] i tako ne može nadići privremenu vrlinu kako bi dostigla vječni život. Naše nevolje započinju kada meditiramo na materijalni osjetilni objekt privučeni njegovim kvalitetama. Pojavljuje se vezanost (saiga) i um prianja uz taj objekt, bilo da se radi o drugoj osobi, skupocjenom automobilu, velikoj kući, prestižnom položaju, intelektualnoj moći ili bilo čemu drugom. Ako nastavimo razmišljati o tom predmetu, naša se vezanost pretvara u snažnu čežnju (kama) – žudimo za tim objektom. Kada ne ostvarimo svoju želju ili ne postignemo cilj svoje požude, pojavljuje se bijes (krodha); pa čak i kad to učinimo, bijes ionako dolazi, jer nijedan materijalni objekt ne može zadovoljiti dušu.

U slučajevima intenzivne želje bijes nas zbunjuje i zaboravljamo što je uistinu važno u životu. Tako prekriveni zaboravom, gubimo razum i naš stvarni duhovni identitet nestaje iz naše svijesti. Krišna opisuje čitav ovaj slijed [2.62–63]. Saiga, “privrženost, prianjanje”, mentalno je ljepilo koje nas vezuje za objekte koji utjelovljuju specifične odlike materijalne prirode (gune). Tako se rotiramo, prolazeći kroz viša i niža rođenja, tj. kroz viša i niža tijela [13,22]. Moglo bi se zaključiti da duša vođena materijalnim gunama nema slobodnu volju; ali u stvari, modusi djeluju na nas samo onda kada ih pokušavamo eksploatirati i u onoj mjeri koliko ih pokušavamo eksploatirati.

Razmotrimo ovaj primjer: kad kupimo kartu, ukrcamo se na komercijalni let i poletimo, moramo prihvatiti posljedicu svoga čina – moramo letjeti do odredišta. Ipak, čak i u avionu, i dalje imamo slobodnu volju. Možemo chatati, spavati, gledati film ili čak uzrokovati smetnje koje će dovesti do pravnih poteškoća. Sanskrtska riječ vaca znači “kontrola”, a suprotna, a-vaca, znači “bez kontrole, protiv nečije želje ili volje”. Krišna nekoliko puta koristi ovu riječ a-vaca kako bi pokazao da nas vlastiti pokušaji iskorištavanja materijalne prirode dovode do bespomoćnog pada pod kontrolu iste. S druge strane, duhovnom praksom postižemo stvarnu kontrolu nad svojim životom. Slično tome, zakon zatočuje upravo onoga tko pokušava živjeti iznad zakona.

Onaj tko se pokorava pravednom zakonu, živi na slobodi. Modusi nas vežu za ovaj svijet i u tom vezanom stanju ne možemo usmjeriti svoj um na svoje vječno postojanje. Iznova i iznova kompulzivno pokušavamo uživati u svijetu, bez obzira na to što nam naš čisti razum, u obliku prigušene, zamagljene savjesti, pokušava reći o istinskom vlastitom interesu. Da bismo nadišli ovo iluzorno stanje, moramo promijeniti svoje društvo ili milje. Druženjem s duhovnom energijom, duhovnim ljudima, itd., oživljavamo svoju duhovnu prirodu. Tada lako, spontano i prirodno djelujemo u svom najvišem vlastitom interesu. Imamo slobodnu volju, ali ne možemo izbjeći posljedice svojih izbora. Kozmički sustav koji reagira na naše odabire modusa i donosi sukladne posljedice, naziva se karma.

(Iz knjige: Dr. Howard Resnick, A comprehensive guide to Bhagavad-gita)

Tri odlike materijalne prirode (1. dio)

Tri odlike materijalne prirode (1. dio)

Krišna definira primarne materijalne elemente, fizičke i kognitivne, kao Njegovu inferiornu prirodu [7,4]. Dok odjeća pokriva tijelo, ovi privremeni fizički i kognitivni elementi prekrivaju vječnu dušu [2.22], koja je Krišnina superiorna priroda ili energija [7.5]. Svi materijalni objekti, bilo tijela ili planeti, uvijek su u mjeni [8.4], neprestano se preobražavajući u različite oblike i kvalitete. Ipak, sama materijalna energija, supstanca koja leži u osnovi promjenjivih oblika prirode, bespočetna je i trajna [13.20]. Važno je da se materijalna priroda očituje primarno uočljivim kvalitetama. Gita često koristi sanskrtsku riječ ‘guna’ kako bi uputila na tri osnovne osobine ili modusa prirode: vrlinu, strast i tamu. Zapravo, cijelo četrnaesto poglavlje bavi se ovim materijalnim gunama (odlikama).

Kao što je ljudski vid u boji trikromatski, zasnovan na tri osnovne boje, tako i svjetovni život postoji unutar trimodalnog sustava vrline, strasti i tame. Kao što objekte prirode rijetko pronalazimo u čistim primarnim bojama, tako i pojave ovoga svijeta rijetko utjelovljuju čiste primarne odlike. Složene kombinacije guna očituju se i kod ljudi i u stvarima. Tako u istoj osobi često postoji dobra strana, ali i strastvena, kao i ona tamna. Materijalni modusi prožimaju svaki objekt, emociju, čin i ambijent na ovome svijetu; uključujući hranu, vjeru, rad, štovanje, dobrotvorne svrhe, filozofiju, tijela i zgrade. Doista, sve što svojom slobodnom voljom izaberemo modalni je izbor: dobar, strastven ili mračan — u beskonačnim kombinacijama.

Krišna izjavljuje da ništa na zemlji ili među bogovima (višim bićima) na nebu nije oslobođeno ove prirode. [18.40] Kako to funkcionira u praksi? Razmotrimo privlačnost koju osjećamo prema drugim ljudskim tijelima. Puki atomi ili molekule ne dovode nas do nesvjestice, jer svako fizičko tijelo u osnovi sadrži iste vrste atoma i molekula. Ono što zapravo vidimo je tijelo koje emanira ili zrači nama prikladnim modusima (gunama s kojima se podudaramo) i tada nas preplavljuje požuda. Nasuprot tome, suprotstavljeni modusi pobuđuju našu mržnju. Dakle, tijela koja su biološki ista, ali odišu različitim modusima, istoga promatrača privlače i začaravaju, odnosno odbijaju i gade mu se. Slično tome, mnoge su kuće građene od istih osnovnih materijala: drva, kamena, cementa itd.

Ali kuća s određenim stilom ili emocijom – tj. određenim načinom izvedbe – privlači nas, odbija ili ostavlja ravnodušnim – ovisno o modusu tj. nivou svjesnosti kojeg smo stekli tokom života. Odabirom prijatelja, supružnika, glazbe, karijere, hrane, kvarta (susjedstva), filmova, načina rekreacije i svega ostalog, biramo i vežemo se za određene kombinacije guna (odlika) materijalne prirode. Tim odabirima transformiramo kvalitetu svog života; ponekad ga unapređujući, a ponekad degradirajući. Primjerice, kada dajemo u dobre svrhe samo da bismo pomogli drugima, bez kalkulacija ili želje za povratnom dobiti, to je djelo u odlici vrline [17.20]. Kad pomažemo drugima, ali očekujemo slavu ili zaradu, čin darivanja u guni je strasti [17.21]. Čin davanja kojim donosimo više štete nego koristi, u guni je tame [17.22], kao npr. dar kojim ćemo pomoći onome tko ima jasnu zločinačku namjeru da naudi nevinima.

Stoga, kvaliteta ili način davanja utječe na kvalitetu našega života. Krišna daje sličnu modalnu analizu vjere, hrane, žrtve, štednje, odricanja, znanja, djelovanja, izvršitelja, inteligencije, odlučnosti, sreće i poziva tj zanimanja; objašnjavajući kako nas svaki modus veže, što napokon dovodi i do prihvaćanja različitih vrsta tijela u budućim životima. Pa tako dobra, strastvena i mračna djela stvaraju navike; dok biramo prijatelje, mjesta, glazbu, hranu, posao itd. Družeći se s trima gunama materijalne prirode, zapravo im dajemo vlast nad našim životima. [13.22]. Kreposna djela rađaju vrlinu; strastvena djela rađaju strast; a mračno ponašanje poput ovisnosti, bezobzirnog nasilja itd., zarobljava čovjeka u tami. Naši odabiri u trima modusima također oblikuju našu percepciju stvarnosti.

(Iz knjige: Dr. Howard Resnick, A comprehensive guide to Bhagavad-gita)

Psihološko ropstvo

Psihološko ropstvo

Gita nudi bogat izbor puteva koji nas oslobađaju od karmičkog ciklusa rođenja i smrti, te nas dovode u naš istinski, vječni život. Zapravo, naše je ropstvo u biti psihološko. Sami smo sebi nametnuli lažni, ograničavajući identitet – ovo smrtno tijelo, i onda jadikujemo zbog tih samonametnutih ograničenja. Ali kao što smo se sami zapleli u iluziju, isto tako sami se možemo i osloboditi. Nitko nas drugi ne može osloboditi ako to ne učinimo sami [6,5–7]. Pa zašto onda to ne bismo i učinili?

Zamislimo putnika u salonu za tranzit, u zračnoj luci, koji čeka let kući. Privučen i zaokupljen raznolikom ponudom stvari u trgovini, nekim novim poznanstvom ili možda problemima — taj putnik propusti let! Slično tome, nesvjesni svoje vječne prirode i krajnje sreće, lovimo prolazne užitke i bježimo od svega što nas ne zadovoljava, zaboravljajući svoj stvarni životni cilj — svoje pravo odredište. Preplavljeni željom i mržnjom (privlačnošću i odbojnošću) padamo u iluziju dualnosti [7.27], u kojoj jedna strana dualnosti dijalektički donosi svoju suprotnost. Pa tako, ako smo euforični u pobjedi, jednoga ćemo dana neumitno patiti u porazu; ako se ponosno radujemo dobitku, patit ćemo zbog gubitka. Krišna nas upozorava da je mudro ne zanositi se u materijalnoj ugodi, niti se prepuštati očaju u neugodi, jer su oni prolazni, dolaze i odlaze kao puki proizvodi osjetilne percepcije [2.14].

Zarobljeni u dualnostima i njihovim krajnostima, radosti i tuzi [15.5], volimo ili mrzimo materijalne predmete, zaboravljajući da naše stvarno ja postoji izvan svake materijalne pojavnosti. Kad se identificiramo s tijelom, prianjamo za plod tjelesnog djelovanja. To se događa zbog zatočenosti u dualnostima vezanosti i odbojnosti, i na taj način nastojimo uživati u onome što volimo i izbjegavamo ono što ne volimo. Budući da polažemo pravo na vlasništvo nad svojim radnjama, postajemo odgovorni za reakcije na iste. Jednostavno!

Tako se vraćamo u ovaj svjet, život za životom, kako bismo dobivali rezultate svojih djela, uživajući i Ispaštajući — i to se zove karma. Zaokupljeni pokušajima uživanja u ovome svijetu, zamišljamo sebe središtem stvarnosti i pokušavamo posjedovati sve ono što želimo u Božjoj kreaciji. Tako uranjamo u iluziju “ja i moje”, egoizam i posesivnost.

Ironično, negativan oblik “ja i moje” nastaje onda kada mrzimo sve što narušava naše sebične želje. Ova iluzorna psihologija dualnosti, egotizma i posesivnosti, drži nas bespomoćnim u lutanjima materijalnim svijetom pod zakonima karme. Ipak, jednostavnom tehnikom možemo odmah produhoviti svoje postupke, transformirajući karma-ropstvo u karma-yogu, put do duhovnog oslobođenja. Slično tome, svoj intelektualni život, potragu za znanjem, možemo transformirati u jnana-yogu (jogu znanja), još jedan put do duhovne slobode.

Koja je to jednostavna tehnika koja produhovljuje svaki aspekt našeg života, od hrane preko filozofije i rada, sve do ljubavi? To je yagja, čin ponude Bogu: obmanjujuće
jednostavan, ali moćan u praksi.

(Iz knjige: Dr. Howard Resnick, A comprehensive guide to Bhagavad-gita)

O individualnosti

O individualnosti

Duša, prema vaišnavskoj (vedskoj) teologiji, nije samo „svjetlo“ ili postojanje, već je jedinstveno živo biće koje ima jedinstveni odnos s Bogom. Kada Krišna kaže Arđuni, „Nikad nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od nas prestati postojati“, Gospodin direktno govori o vječnoj prirodi individue i o besmrtnosti duše. Šrila Prabhupada objašnjava, „Svevišnja Božanska Osoba vrhovno je individualno Biće i Arđuna, Gospodinov vječni pratitelj, i svi kraljevi prisutni tamo vječne su individualne osobe. Individualnost koju Gospodin Krišna i Šrila Prabhupada koriste u ovim primjerima znači da je svaka duša odvojeno i posebno biće koje ima svoj specifičan odnosom s Bogom, i ti su odnosi opisani u svetim spisima.

Jedna od prvih širih kategorija razlikovanja duhovno oslobođenih osoba je kategorija njihove draži (na sanskrtu – rasa) u odnosu s Gospodinom.  U skladu s različitim podjelama i nivoima bhakta, vječni odnosi predanosti mogu biti podijeljeni u pet kategorija: neutralnost, služenje Krišne, prijateljstvo s Krišnom, roditeljska privlačnost prema Krišni i bračna ljubav prema Krišni. Svaka od tih kategorija ima svoje različite ukuse i kušanja, i bhakta situiran u određenoj kategoriji sretan je u tom položaju. Tako se jedan aspekt duhovne individualnosti prepoznaje kako se jedna usavršena duša odnosi prema Gospodinu kao prijatelju, dok se druga usavršena duša odnosi prema Gospodinu kao svom gospodaru, a opet, treća usavršena duša odnosi prema Gospodinu kao prema svom obožavanom božanstvu.

Ipak, unutar ovih pet kategorija postoji veliki prostor za individualno izražavanje. Ne znači da su svi oni koji imaju intiman prijateljski odnos s Gospodinom isti u svom raspoloženju prijateljstva, pa čak i po svom karakteru.  Šrimad Bhagavatam, jedan od glavnih vedskih spisa, opisuje kako polubog Brahma krade ne samo Krišninu telad, već i njegove prijatelje, dječake pastire. Krišna se tada proširuje u jedinstvene replike svakog od ovih dječaka i teladi. Opisano je da su se svaki dječak i svako tele pojavili sa svojim specifičnim individualnim karakteristikama, te se Krišna osobno proširio kao replika svakog dječaka i teleta, zajedno sa svim ovim različitostima. To je dobar primjer kako Gospodin uživa u raznolikosti jer svaki od ovih dječaka i teladi ima jedinstven odnos s Gospodinom, upravo zbog svoje jedinstvene osobnosti.

nastavak teksta

Krišna uživa u kušanju raznolikosti odnosa s individualnim živim bićima. Prirodno se javlja pitanje ima li nešto što Gospodin više voli? Mnogi bhakte i učenjaci analizirali su duhovnu raznolikost opisanu u spisima rabeći termine „viši“ i „niži“. Dok takva analiza ima vrijednost, također je istina da su u Krišninim očima i u viziji Krišninog bhakte, sve raznolikosti dobre i poželjne. Šrila Prabhupada bi često rekao: „Raznolikost je majka uživanja“. U materijalnom svijetu detalji našeg izvornog odnosa s Gospodinom su skriveni, jer ne samo da smo dobili grubo materijalno tijelo, već i suptilno, naš mentalitet. Čak i ako nismo svjesni naših vječnih duhovnih draži ili rasa s Gospodinom (ukoliko nismo na uzvišenom duhovnom nivou), još uvijek smo svjesni da svatko od nas ima jedinstveno tijelo i um.

Čak i ako promatramo blizance, oni nikad nisu identične kopije, već im je osobnost jedinstvena. Kada govorimo o tipovima osobnosti i individualnosti, određene nam kategorizacije mogu pomoći u svrhu analize. Uobičajeno je čuti kritike, čak i uvrede, kad god netko pokuša definirati tipove osobnosti. Mogu se čuti optužbe poput „obilježavanja“ ili „stavljanja u ladice“. Vjerovatno je pretpostavka da su obilježavanja tipova osobnosti uvreda samoj individui, više nego da je opisuju. Ipak, širi opisi imaju vrijednost, ne samo teorijsku ili akademsku, već su također i alatka za razumijevanje drugih i nas samih u kontekstu praktičnih međusobnih odnosa. Pravilno razumijevanje različitosti širi, a ne sužava, naš pogled, dovodeći nas do dubljeg i iskrenijeg međusobnog poštovanja. Moramo priznati da iako je svaka osoba jedinstvena mješavina odlika, kategorizacija donosi šire razumijevanje ideje osobnosti.

U Bhagavad-Giti sam Krišna kategorizira ljude. Krišna imenuje kategorije osobnosti na slijedeći način. „Brahmane, kšatriye, vaišye i šudre razlikuju se po odlikama rođenim iz njihove vlastite prirode u skladu s gunama materijalne prirode“. Brahmane su svećenička klasa, kšatriye su ratnici, vaišye su poslovni ljudi, a šudre su radnici u društvu. Važno je primjetiti da su se te kategorija razumijevale različito od modernog konteksta pojma „kaste“, koji opisuju ljude u terminima rase, nacionalnosti ili rođenja u nižim i višim društvenim grupama. Ipak, Krišna govori o individualnim i osobnim „odlikama“ i „prirodi“. Uobičajeno je za one koji proučavaju tipove osobnosti zaključiti kako je većina naše osobnosti „urođena“. To je u skladu s Šrila Prabhupadinim prijevodom koji ukazuje da ove četiri grupe imaju „urođenu“ prirodu (Šrila Prabhupada piše „rođena iz njihove prirode“). Dr. Rohm piše da smo stvoreni različiti i da smo „ograničeni“ prirodom određene vrste.

Ako ovo prihvatimo kao činjenicu, onda je svatko od nas rođen sa specifičnim odlikama i sklonostima sukladno određenom tipu osobnosti. Primjećujemo da su svi navedeni tipove osobnosti prisutni u raznim rasama i kulturama svijeta, jer svi oni moraju postojati kako bi imali raznovrsno drušvo. Razmotrimo podjelu opisanu u Vedama. Krišna nastavlja u Bhagavad Giti opisivati psihologiju brahmane. On kaže, „smirenost, samoovladanost, strogost, čistoća, snošljivost, istinoljubivost, znanje, mudrost i religioznost prirodne su osobine koje u svom djelovanju očituju brahmane“. U Šrimad Bhagavatamu dan je sličan opis. Simptomi brahmane su kontrola uma, kontrola osjetila, isposništvo i pokore, čistoća, zadovoljstvo, opraštanje, jednostavnost, znanje, samilost, istinoljubivost i potpuna predaja Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Priroda kšatrije (ratnika) definirana je kao herojstvo, snaga, odlučnost, snalažljivost, hrabrost u bitci, velikodušnost i vladarska moć.

Moć u bitci, nepobjedivost, strpljivost, izazivanje, milosrdnost, kontrola tjelesnih potreba, opraštanje, privrženost brahmanskoj prirodi, ljubaznost i istinoljubivost simptomi su kšatrije. Simptomi vaišye su privrženost polubogovima, duhovnom učitelju i Svevišnjem Gospodinu, napor za napretkom u religijskim principima, ekonomskom razvitku i osjetilnom zadovoljstvu, vjerovanje u riječi duhovnog učitelja i spisa, vještina u zarađivanju novca. Odlike koje obilježavaju šudru su odavanje poštovanja brahmanama, kšatriyama i vaišyama, održavanje sebe čistim, sloboda od dvoličnosti, služenje gospodara, vršenje žrtvovanja bez izgovaranja mantri, oslobođenost sklonosti ka krađi, izgovaranje istine, zaštita krava i brahmana.

Brahmana, kšatriya, vaišya i šudra također mogu biti opisani u terminima individualnog položaja, što Bhagavad Gita opisuje kao „gune“ prirode. Te gune su vrlina, strast i neznanje. Svaka od ove četiri varne teži prema jednoj ili više ovih guna. Odnos između tri gune i varni (klasa) široka je tema, a za svrhu ove diskusije dovoljno je reći da je težnja osobe prema ovim gunama drugi način određivanja njezine ili njegove varne. Ukratko, brahmane se nalaze u guni vrline, kšatriye u guni strasti, vaišye u gunama strasti i neznanja i šudre u guni neznanja, u pogledu materijalne prirode. Prihvaćanje ovih vrsta osobnosti opisanih u Bhagavad-Giti i Šrimad Bhagavatamu ne negira valjanost nekih podjela koje su razvili suvremeni znanstvenici. Ponekad će suvremene znanstvene podjele biti opisane u različitoj terminologiji u odnosu na vaišnavske spise, a ponekad će podjele na potpuno drukčiji način definirati osobnost.

Zatvori

(iz knjige “Poštivanje individualnosti”; autorica Urmila Devi Dasi, Dr. Edith Best)