Razborita osoba

Nektar uputa – Prva strofa

vāco vegam manasah krodha-vegam
jihvā-vegam udaropastha-vegam
etān vegān yo visaheta dhīrah
sarvām apīmām prthivīm sa śisyāt

vācah — govora; vegam — nagon; manasah — uma; krodha — srdžbe; vegam — nagon; jihvā — jezika; vegam — nagon; udara-upastha — želuca i spolnih organa; vegam — nagon; etān — te; vegān — nagone; yaḥ — tko god; visaheta — može podnositi; dhīrah — razborita; sarvām — sve; api — svakako; imām — ovaj; prthivīm — svijet; sah — ta osoba; śisyāt — može prihvaćati učenike.

Razborita osoba koja može podnositi nagon govora, zahtjeve uma, izljeve srdžbe te nagone jezika, želuca i spolnih organa kvalificirana je za prihvaćanje učenika diljem svijeta.

Smisao: Razborita osoba koja može podnositi nagon govora, zahtjeve uma, izljeve srdžbe te nagone jezika, želuca i spolnih organa kvalificirana je za prihvaćanje učenika diljem svijetaU Šrímad-Bhágavatamu (6.1.9-10) Mahārāja Parīksit postavio je brojna inteligentna pitanja Śukadeva Gosvāmīju. Jedno je od njih glasilo: “Zašto se ljudi podvrgavaju iskupljenju kad ne mogu vladati vlastitim osjetilima?” Na primjer, lopov savršeno dobro zna da ga mogu uhititi zbog krađe i čak vidi lopova, kojeg je policija uhitila, a ipak krade i dalje. Iskustvo se stječe slušanjem i gledanjem. Manje inteligentna osoba iskustvo stječe gledanjem, a inteligentnija to čini slušanjem. Kad inteligentna osoba čuje iz zakonika i śāstra, ili svetih spisa, da nije dobro krasti i da lopov po uhićenju biva kažnjen, ne upušta se u krađu.
Cijelu objavu pročitajte ovdje.

Nektar Božjeg imena

Nektar uputa, stih 7.

syāt krsna-nāma-caritādi-sitāpy avidyā-
pittopatapta-rasanasya na rocikā nu
kintv ādarād anudinam khalu saiva justā
svādvī kramād bhavati tad-gada-mūla-hantrī

syāt — jest; krsna — Gospodina Krišne; nāma — sveto ime; carita-ādi — osobine zabave, itd.; sitā — kandis šećer; api — iako; avidyā — of neznanja; pitta — žuči; upatapta — bolestan; rasanasya — jezika; na — ne; rocikā — ukusno; nu — o, kako je zadivljujuće; kintu — ali; ādarāt — pažljivo; anudinam — svaki dan, ili dvadeset četiri sata na dan; khalu — prirodno; sā — to (kandis šećer svetog imena); eva — svakako; justā — koji se prihvaća ili pjeva; svādvī — ukusan; kramāt — postupno; bhavati — postaje; tat-gada — te bolesti; mūla — korijena; hantrī — uništavatelj.

Krišnino sveto ime, osobine i djelatnosti su transcendentalno slatke poput kandis šećera. Iako jezik onoga tko boluje od žutice avidye [neznanja] ne može okusiti ništa slatko, zadivljuje to što se svakodnevnim pažljivim pjevanjem i mantranjem ovih slatkih imena na njegovu jeziku budi prirodan okus, a bolest postupno biva sasječena u korijenu.

Smisao: Sveto ime Gospodina Krišne, Njegove odlike, zabave i ostalo imaju prirodu apsolutne istine, ljepote i blaženstva. Prirodno su vrlo slatki poput kandis šećera, koji se svakome sviđa. Međutim, neznanje se uspoređuje s bolešću žuticom koja uzrokuje izlučivanje žuči. Jezik osobe oboljele od žutice ne može uživati u ugodnu okusu kandis šećera. Naprotiv, ona smatra da su slatki okusi vrlo gorki. Slično tome, avidyā (neznanje) iskrivljuje sposobnost kušanja Krišninih transcendentalno ukusnih imena, osobina, oblika i zabava.

Ako se netko s velikom brigom i pozornošću posveti svjesnosti Krišne, pjevanju i mantranju svetog imena, te slušanju o Krišninim transcendentalnim zabavama, njegovo će neznanje unatoč ovoj bolesti biti uništeno, a njegov će jezik moći kušati slatkoću transcendentalne prirode Krišne i Njegove parafernalije.

Samo redovno njegovanje svjesnosti Krišne omogućava takav povratak duhovnog zdravlja. Osobu u materijalnom svijetu, koju više zanima materijalistički način života od svjesnosti Krišne, treba smatrati oboljelom. Prirodno je stanje živog bića da je vječni sluga Gospodina (jīvera ‘svarūpa’ haya – krsnera ‘nitya-dāsa’). To zdravo stanje nestaje kad živo biće zaboravi Krišnu uslijed privučenosti vanjskim obilježjima Krišnine energije māye. Ovaj svijet māye naziva se durāśraya, što znači “lažno ili loše okrilje”. Onaj tko polaže vjeru u durāśrayu, postaje kandidat za uzaludno nadanje. U materijalnom svijetu svi pokušavaju postati sretni a mada njihovi pokušaji propadaju u svakom pogledu, uslijed neznanja ne mogu shvatiti svoje pogreške.

Ljudi pokušavaju ispraviti jednu pogrešku tako što čine drugu. Na ovaj se način odvija borba za opstanak u materijalnom svijetu. Ako se nekom u ovom stanju savjetuje da se posveti svjesnosti Krišne i bude sretan, neće prihvatiti takve upute. Ovaj pokret za svjesnost Krišne širi se diljem svijeta samo da bi izliječio to grubo neznanje. Ljude uglavnom zavode slijepi vođe. Vođe ljudskoga društva – političari, filozofi i znanstvenici – slijepi su jer nisu svjesni Krišne. Prema Bhagavad-giti oni su zapravo grešni nitkovi i najniži među ljudima jer su zbog ateističkog načina života lišeni sveg stvarnog znanja.

na mām duskrtino mūdhāh
prapadyante narādhamāh
māyayāpahrta jñānā
āsuram bhāvam āśritāh

“Oni nitkovi koji su tupi i budalasti, koji su najniži medu ljudima, čije je znanje ukrala iluzija i koji su prihvatili ateističku prirodu demona, ne predaju se Meni.” (Bg.7.15.)

Takvi se ljudi nikad ne predaju Krišni i suprotstavljaju se naporu onih koji žele stati pod Krišnino okrilje. Kad su takvi ateisti vođe društva, cijelo je ozračje ispunjeno neznanjem. U takvim uvjetima, ljudi nisu vrlo entuzijastični da prihvate svjesnost Krišne, baš kao što osoba oboljela od žutice ne uživa u okusu kandis šećera. Međutim, bolesnik mora znati da je kandis šećer jedini propisani lijek za žuticu. Slično tome, u sadašnjem zbunjenom stanju u kojem se nalazi čovječanstvo, jedini lijek koji može izliječiti svijet je svjesnost Krišne, pjevanje i mantranje Gospodinovog svetog imena – Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare.

Iako svjesnost Krišne možda nije jako ukusna za bolesnika, Śrīla Rūpa Gosvāmī ipak savjetuje da je on mora prihvatiti s velikom brigom i pozornošću, ako se želi izliječiti od materijalne bolesti. Liječenje otpočinje pjevanjem i mantranjem mahā-mantre Hare Krišna, jer se pjevanjem i mantranjem Gospodinovog svetog imena osoba u materijalnm svijetu oslobađa svih zabluda (ceto-darpaṇa-mārjanam). Avidyā, zabluda u pogledu vlastita duhovnog identiteta, predtavlja temelj za ahankāru ili lažni ego u srcu. Prava se bolest nalazi u srcu. Međutim, materijalna bolest ne može nauditi osobi čiji su um i svjesnost pročišćeni. Da bi očistila um i srce od svih zabluda, treba početi pjevati i mantrati mahā-mantru Hare Krišna.

To je i lako i korisno. Pjevanjem Gospodinovog svetog imena, osoba se odmah oslobađa plamteće vatre materijalnoga postojanja. Prilikom pjevanja i mantranja Gospodinovog svetog imena postoje tri stupnja – s uvredama, s manje uvreda te čisto pjevanje i mantranje. Kad početnik počne pjevati i mantrati mantru Hare Krišna, uglavnom čini mnogo uvreda. Postoji deset osnovnih uvreda i ako ih posvećenik izbjegava, može dobiti uvid u sljedeći stupanj koji se nalazi između uvredljivog i čistog pjevanja. Kad dostigne čisti stupanj, odmah je oslobođen. To se naziva bhava-mahā-dāvāgni-nirvāpanam. Čim je netko oslobođen plamteće vatre materijalnog postojanja, može uživati u okusu transcendentalnoga života.

(iz Nektara uputa, prijevod i tumačenja
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)