Šrila Prabhupadine Knjige i Doslovan Prijevod

Šrila Prabhupadine Knjige i Doslovan Prijevod

Pitanje: Uvijek mi je zadovoljstvo čitati Prabhupadine knjige i raspravljati o filozofiji. Upoznao sam osobu koja smatra da je u većini slučajeva doslovan prijevod spisa pod utjecajem vlastitih gledišta prevoditelja. Kako ti gledaš na to?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Acharye (samospoznati duhovni učitelji) pridaju veliku važnost Siddhanti (krajnjem zaključku) kao teološkom okviru. Unutar toga okvira oni si u prevođenju daju određenu slobodu, ali su vrlo striktni i rigorozni glede okvira.

Ta sloboda u prevođenju služi svrsi isticanja krajnjeg zaključka (Siddhante) u onim stihovima gdje ga izvanjski govor možda izričito ne spominje. Kako god, u šastri (vedskim svetim tekstovima) Siddhanta je uvijek prisutna kao okvir i suština, i da bi se prizvala – naizgled ne-doslovan prijevod ne smatra se zastranjenjem.

Takav se prijevod možda ne čini točnim iz književnog kuta gledanja, ali je ispravan iz teološke perspektive.

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Zašto postoje različite religije?

Zašto postoje različite religije?

Pitanje: Zašto u svijetu postoje različite religije?

Šrila Prabhupada – Odgovor: “O Bharatin sine, ovisno o svom postojanju pod utjecajem različitih guna (odlika) prirode živo biće razvija određenu vrstu vjere. Smatra se da ima određenu vjeru prema gunama koje je steklo.” (Bhagavad-gita 17.3)

SMISAO: Svatko ima određenu vrstu vjere bez obzira na svoj položaj, ali prema naravi koju je stekao smatra se da je njegova vjera u vrlini, strasti ili neznanju. Tako se, u skladu sa svojom vrstom vjere, druži s određenim osobama. Ustvari, kao što je bilo rečeno u petnaestom poglavlju Bhagavad-gite svako je živo biće, izvorno, djelić Svevišnjeg Gospodina. Zato je izvorno transcendentalno prema svim gunama materijalne prirode, ali kad zaboravi svoj odnos sa Svevišnjom Božanskom Osobom i dođe u dodir s materijalnom prirodom u uvjetovanu životu, stvara vlastiti položaj, družeći se s raznolikostima materijalne prirode.

nastavak teksta

Umjetna vjera i postojanje, uzrokovani takvim druženjem, materijalne su prirode. Premda živo biće može biti vođeno nekim dojmom ili životnim shvaćanjem, izvorno je nirguna, transcendentalno. Zbog toga se mora pročistiti od materijalnih nečistoća koje je steklo kako bi ponovno uspostavilo svoj odnos sa Svevišnjim Gospodinom.

Jedini put povratka bez straha jest svjesnost Krišne. Ako se utemelji u svjesnosti Krišne, osiguran mu je put uzdizanja do savršene razine. Ako ne prihvati ovaj put samospoznaje, sigurno će djelovati pod utjecajem guna (odlika) prirode.

U ovom je stihu vrlo značajna riječ śraddhā, tj. vjera. Śraddhā, vjera, izvorno nastaje iz gune vrline. Netko može vjerovati u poluboga ili izmišljenog Boga, ili u neku maštariju. Čvrsta se vjera smatra rezultatom djelovanja materijalne vrline, ali u materijalno uvjetovanom životu nijedno djelo nije potpuno pročišćeno. Pomiješano je. Nije u čistoj vrlini. Čista je vrlina transcendentalna. U pročišćenoj vrlini možemo shvatiti pravu prirodu Svevišnje Božanske Osobe. Sve dok vjera nije potpuno utemeljena u pročišćenoj vrlini, podložna je nečistoćama guna materijalne prirode.

Nečiste gune materijalne prirode dopiru do srca. Tako se vjera stvara prema stanju srca u dodiru s određenom gunom materijalne prirode. Ako je nečije srce u guni vrline, trebamo shvatiti da je i njegova vjera u guni vrline. Ako je srce u guni strasti, i vjera je u guni strasti. Ako je srce u guni tame, iluzije, i vjera je tako nečista.

U ovom svijetu postoje različite vrste vjere i zbog različitih vjera različite religije. Pravo je načelo pobožne vjere u guni čiste vrline, ali budući da srce nije čisto, postoje razne vrste religijskih načela. Tako, prema raznim vrstama vjere, postoje razne vrste obožavanja.

Zatvori

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Kako odabrati gurua?

Kako odabrati gurua?

Pitanje: Osobno nalazim poteškoće u ideji predanosti guruu. Ako se netko ne slaže s guruom, kako onda to uskladiti s vjerovanjem da je guru (duhovni učitelj) vodič do Boga? Također, u svijetlu mnogih skandala, kako netko može biti siguran da je guru sveta osoba?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Guru je vodič do Boga tako što vjerno objašnjava učenja Krišne i velikih Acharya (samospoznatih duhovnih učitelja).

Guru nije neophodno ekspert, a pogotovo nije sveznajući, na materijalnom polju znanja.

Iako se na području zdravstva događaju mnogi skandali, još uvijek odlazimo k dobrim liječnicima. Isto vrijedi na polju svake profesije.

Prije nego prihvati gurua osoba mora izvršiti pomno razmatranje. Gurui imaju svoju povijest. Možemo proučiti njihova učenja i životopis, a potom donijeti razumnu odluku.

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Što Vede kazuju o Ratovanju

Što Vede kazuju o Ratovanju?

Pitanje: Je li Krišna naredio Arđuni da se bori i ubija bez grižnje savjesti?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Bitno je razumjeti povijesni kontekst ove naredbe, tj. događaje i okolnosti o kojima kazuje Maha-bharata.

Drevni grčki ambasador u Indiji, Megasthenes, u svojem poznatom književnom djelu o Indiji ističe da po svojoj uzvišenoj etici ratovanja Indijci nadmašuju ostale narode. Civili nikada nisu u opasnosti, što je posve drugačija okolnost od one koju nalazimo u užasnim opisima ratova grčko-rimskih povjesničara; da ne govorimo o Attili. K tome, Arđuna se borio za ustavnu monarhiju protiv profesionalnih ratnika koji su željeli uzurpirati prijestolje i tako uništiti pravednu vladavinu. Protivno savjetima i molbama Krišne, kao i mnogih drugih mudrih osoba, ratnici neprijateljske strane došli su na bojno polje odlučni da se bore.

Možemo primjetiti da je Krišnin savjet Arđuni vrlo sličan učenjma svake moderne i prestižne vojne akademije: osoba se za pravdu mora boriti hrabro, bez straha ili sentimentalnosti – emocija koje će ugroziti slobodu i pravdu.

Bhagavad-gita je jasna glede civila koji se ne bore u službi legitimne vlade – oni ne smiju počiniti nasilje ni prema kome. Krišna je tu jasan rabeći riječ ‘ahimsa’ – nenasilje, On daje nedvosmisleno pravilo da osoba ne smije vršiti dužnosti ostalih varna/kasta. Dharma kšatrija (klase ratnika) precizno je definirana u Maha-bharati: samo oni ratničke klase mogu primjeniti nasilje, i samo protiv neprijateljskih boraca, i samo u službi zakonske vlade, i to samo da bi zaštitili pravdu.

Ponovno vidimo da se ta načela bitno ne razlikuju od pravila i vrijednosti modernih ustavnih država.

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

‘Teški’ ljudi i Depresija

‘Teški’ ljudi i Depresija

Kako se nositi s ‘teškim’ ljudima u životu i ne dozvoliti da njihovo ponašanje utječe na naše stanje uma?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Jasno mi je kako se osjećaš. Prema mojem osobnom shvaćanju slijedeća je strategija najbolja.

Umjesto da se usredotočuješ na probleme – koji ionako imaju svoj vlastiti tok i život – usredotoči se na samospoznaju, kao što to već i činiš. Na primjer, ponekad osoba živi u jako problematičnoj kući; toliko puno toga za popraviti, toliko toga potrganog. Vlasnik može provesti čitav svoj život samo u popravljanju, i uprkos svemu – ta kuća – nikada neće biti dobra kuća.

To znači slijedeće: prihvati mračnu stranu takvu kakva jest i usredotoči svoje energije, sve više i više, na izgrađivanje duhovnog života. U konačnici – ti nisi depresivni um; ti si duša. Duša se treba uzdići iznad uma i potom iz te perspektive sagledati svoje probleme. Duša živi u svome vlastitom duhovnom prostoru, stoga imaš stvarnu mogućnost da gradiš snažan duhovni život.

Još jedan primjer: kada si vezan/a za neljubaznu osobu svaka te njegova/njezina riječ može povrijediti i stoga nikada ne možeš imati istinski mir. Međutim, kada nadiđeš vezanost, ta osoba gubi moć da te povrijedi.

Stoga, um je takav kakav jest – materijalni element koji nam može nanijeti veliku patnju. Osnažujući svoj odnos s Krišnom postižeš da te um svojim pričama ili djelovanjem više ne može odvući dolje.

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Djeca mogu postati Sveti Ljudi

Djeca mogu postati Sveti Ljudi

Pitanje: Današnja mladež postaje ravnodušna prema duhovnom obrazovanju. Što bi im ti kao Guru poručio – kako biti istovremano ‘spiritual & cool?’ (duhovan i fora)?

H.H. Radhanath Swami – Odgovor: U mladima Indije vidim ogroman potencijal za ozbiljno shvaćanje srži duhovnosti. Međutim, u našem društvu religija se ponekad zasniva na praznovjerju i sentimentu, bez stvarnog znanstveno filozofskog razumjevanja.

Prijašnje su generacije odrasle u kulturi gdje te vrijednosti nikada nisu bile upitne – jednostavno su bile prihvaćene. Djeca modernog vremena sumnjaju u sve i postavljaju se izazivački prema svemu. Oni traže znanstven i praktičan dokaz i ako im ga njihovi roditelji ne mogu pružiti – ne prihvaćaju. Smatraju to praznovjerjem i sentimentalnim običajima, a oni žele prihvatiti stvari koje su izvan takvih ‘kutija’. No kada o istoj religijskoj praksi čuju vjerodostojno filozofsko, znanstveno i praktično objašnjenje – prihvatiti će.

Potencijalno, ta djeca-agnostici mogu postati najmoćniji sveti ljudi u zemlji. Potrebna im je samo pravilna povezanost.

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Razine Ljubavi prema Bogu

Razine Ljubavi prema Bogu

Vlč. Hart – Pitanje: Što je prema vedskoj tradiciji najviša razina ljubavi prema Bogu koju ograničeno biće kao što smo vi ili ja može postići?

Satyaraja Dasa – Odgovor: Postoji devet razina usavršavanja prije nego čak i uđemo u kraljevstvo ljubavi. Prije tih devet razina možemo posjedovati nešto anda-bishbas ili slijepe vjere. Većina je vjernika, čini mi se, zapela na toj razini. Ako međutim netko ima sreću da napreduje, onda će započeti svoje putovanje prema božanskoj ljubavi.

Prvi pravi korak na putu prema duhovnom savršenstvu je sraddha. To je vrsta “vjere”, ali različita od slijepe vjere – to je iskustvena vjera – utemeljena na stečenom znanju. Nakon mnogo rođenja i smrti (reinkarnacija) osoba razvija vrstu intuitivnog znanja o Bogu. Pravo znanje i shvaćanje možda nedostaje, ali nehinjena vjera se prirodno razvija. Slijedeći nivo je sadhusanga, što znači druženje s bhaktama – predanim slugama. Ako doživljavate nešto što je više od svjetovnog života prirodno ćete potražiti one s kojima možete podijeliti to iskustvo. Zatim dolazi bhajana-kriya ili inicijacija od strane vjerodostojnog duhovnog učitelja. Malo je onih koji su u današnje doba dostigli tu razinu.

nastavak teksta

Ako osoba ima dovoljno sreće da stigne do razine pronalaženja vjerodostojnog duhovnog učitelja i primanja inicijacije od njega, onda je podobna da doista napreduje na putu transcendencije. Nakon inicijacije osoba počinje prolaziti kroz anartha-nivritti, stadij života kada sa svoje duše počinje skidati breme neželjenih loših navika. Potom dolazi nista ili “postojanost” u predanom služenju. Iz takve postojanosti osoba razvija ruci ili “ukus”. Kada osoba razvije ovaj viši, duhovni ukus, ona postaje usredotočena na put ljubavi – taj se početni stadij naziva asakti. On ubrzo prerasta u bhavu, osvit istinske ljubavi. Otuda se zatim napreduje ka premi i raznovrsnim razinama ljubavi prema Bogu. To je devet razina savršenstva.

Vlč. Hart: To je veoma znanstveno. Znate, na izvjestan je način zanimljivo da se “ljubav” opisuje na tako linearan, znanstven način. Ljubav i znanost gotovo su potpuno oprečni. Stoga je gotovo smiješno pričati o njoj na takav način.

S druge strane, sve što postoji povinuje se izvjesnim zakonima djelovanja, a ljubav nikako nije iznimka. Može nam ići samo u prilog ako znanstveno proučavamo te velike duše koje su s uspjehom razvile ljubav prema Bogu. Na taj način, izučavajući njihov proces i ponašanje, možemo ih slijediti.

Tri se grčke riječi koriste u Bibliji za obilježavanje različitih oblika ljubavi: (1) Eros, što je u osnovi vezanost koja se razvija između muškarca i žene; (2) Philadelphia, koja se odnosi na osjećaje među prijateljima; i (3) Agape, što označava ljubav prema Bogu. Ali dalje od ta tri razlikovna stupnja se ne ide. Ovaj prikaz nije tako razrađen kao onaj u vedskoj tradiciji. I Augustin i Toma Akvinski pokušali su stvari obilježiti na ovaj način, ali s manje preciznosti i uspjeha od vedskih proroka, rekao bih.

Satyaraja Dasa: Da, u svojoj Bhakti-rasamrita-sindhu, koja na znanstveni način prikazuje progresivne razine božanske ljubavi, Rupa Goswami nas vodi sve do razine Uttama-bhakti. To je najviši stupanj preme ili božanske ljubavi koju obično biće može postići.

Ali u svojoj Ujjvala-nilamani Rupa Goswami ide još dalje. Tamo on iznosi detalje o razinama koje su uglavnom izvan našeg domašaja. On govori o mahabhavi i Ujjvala-rasi. Takvu je vrstu ljubavi doživio Gospodin Caitanya. Rupa Goswami razjašnjava ove napredne razine ne bismo li možda shvatili nešto o prirodi Gospodina. Osim toga, on iznosi ove podatke da bi mukta-jive ili oslobođene duše, mogle težiti višim razinama postignuća u pokornosti prema uvijek slobodnim i vječnim pratiocima Gospodina.

Zatvori

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Uzdizanje u Rajske Svjetove

Uzdizanje u Rajske Svjetove

Pitanje: Da li je uzdizanje u Rajske Svjetove krajnja svrha Veda?

Šrila Prabhupada – Odgovor: Većina ljudi nije vrlo razborita i zbog neznanja je najviše vezana za koristoljubive djelatnosti preporučene u dijelu Veda zvanom karma-kānda. Oni ne žele ništa više od ponuda za osjetilno uživanje u raju, u kojem su vino i žene dostupni, a materijalno obilje uobičajeno. U Vedama su preporučena razna žrtvovanja za uzdizanje na rajske planete, osobito žrtvovanja zvana jyotistoma. Ustvari, rečeno je da onaj tko se želi uzdignuti na rajske planete mora izvoditi ta žrtvovanja.

Ljudi siromašna znanja misle da je to jedina svrha vedske mudrosti. Takvim je neiskusnim osobama vrlo teško odlučno djelovati u svjesnosti Krišne. Kao što budale osjećaju privlačnost prema cvijeću otrovna drveća, nesvjesni posljedica takve privlačnosti, neprosvijećene ljude privlači rajsko obilje i osjetilno uživanje koje im ono pruža.

Takve osobe ne vjeruju u oslobođenje od materijalnog ropstva i vrlo su vezane za raskošne obrede vedskih žrtvovanja. Obično su požudne i ne žele ništa drugo osim rajskih zadovoljstava. Poznato je da postoje vrtovi zvani Nandana-kānana, u kojima se osoba može družiti s anđeoski lijepim ženama i piti velike količine napitka zvanog soma-rasa. Takva je tjelesna sreća nesumnjivo osjetilna; stoga ondje žive oni koji su, kao gospodari materijalnog svijeta, potpuno vezani za takvu materijalnu, privremenu sreću.

“Ljudi siromašna znanja vrlo su vezani za kitnjaste riječi Veda, koje preporučuju razne koristoljubive djelatnosti namijenjene uzdizanju na rajske planete, stjecanju dobra roðenja, moći itd. Željni osjetilnog zadovoljstva i života u obilju, kažu da ne postoji ništa više od toga.”

(Bhagavad-gita 2.42-43)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Cijeli Duhovni Svijet u Imenu Krišne

Cijeli Duhovni Svijet u Imenu Krišne

Pitanje: U Bhagavad-giti Krišna kazuje da On silazi kada god dođe do opadanja religije i porasta bezbožnosti. Pogledajmo današnji svijet; toliko nereligije, toliko mnogo problema. Tsunami bezbožnosti udara praktično o svako živo biće – sve je u poplavi. Gdje je Bog?

H.H. Radhanath Swami – Odgovor: Krišna je u ovom dobu sišao u svome imenu. Sva moć svih inkarnacija nalazi se u Njegovom imenu, jer Krišna je nerazličit od svojih imena. Mi jednostavno trebamo pjevati s pravilnom svjesnošću i uzvraćati na ljubav koja je sišla u Njegovom imenu.

Kada se Krišna pojavio prije pet tisuća godina nekolicina ljudi Ga je prepoznala. Toliko mnogo ljudi smatralo Ga je samo običnom moćnom osobom. Slično tomu, kada se Krišna pojavi u svome imenu – bez pratnje voljenih bhakta – ne možemo razumjeti, cijeniti ili uzvratiti na milost Njegova imena. Kada Gospodinova imena pjevamo iskreno, iz dubine srca, Radha i Krišna razotkrivaju svoje vječne, beskrajne, predivne oblike duhovnog svijeta. Oni to razotkrivaju u svojim imenima. Ime ne predstavlja Krišnu; ime jest Krišna!

Ime razotkriva Gospodinove odlike, Njegovu ljubaznost, dobrotu i ljubav. Ime razotkriva prebivalište Gospodina; unutar ta dva sloga ‘Kriš-na’, unutar ta dva sloga ‘Ha-re’, prisutan je cijeli duhovni svijet. Sve zabave Gospodina prisutne su u imenu i razotkrivaju se kroz ime. Ništa drugo nije potrebno.

Kada pjevamo sveta imena Krišne, ona nas dovode u Krišnine zabave duhovnog svijeta i razotkrivaju naš izvorni duhovni identitet. To je moć Krišninog imena.

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Zašto je Nebo Plavo?

Zašto je Nebo Plavo?

Pitanje: Znanstvenici su objasnili da boje ne postoje iako ih u svojoj ograničenoj tjelesnosti opažamo. Ajnštajnovo djelo ‘Spooky Action At A Distance’ (Sablasno Djelovanje Na Daljinu) kao i nedavna otkrića u kvantnoj fizici nadalje potvrđuju da naše opažanje stvarnosti nije stvarnost sama po sebi. Može li se stvarnost tumačiti uopće?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Vjerujem da Sokrat (ili Platon) u djelu Phaedo (Fedon) ukazuje na korijen zabune. Sokrat razdvaja dva posve različita pitanja – ‘Kako?’ i ‘Zašto?. Tako ako netko upita ‘Zašto’ Sokrat sjedi u zatvorskoj ćeliji, odgovor ne može biti (parafraziram) ‘Zato što je njegovo tijelo postavljeno na način da se povija u zglobovima i tako počiva u sjedećoj pozi.’

To je ‘Kako’ on sjedi. Odgovor na ‘Zašto’ on sjedi u ćeliji je slijedeći: ‘Sokrat je odbio priliku da pobjegne iz zatvora i ode u drugi grad.’ On je odabrao ispoštovati svoj ugovor sa Atenjanima i popio je otrov. Slično tome, ako me netko upita zašto vam pišem, ne mogu odgovoriti na slijedeći način: ‘Tako što tipkam na kompjuteru’.

nastavak teksta

Materijalistička znanost (ne i znanost općenito) pokušava pobrkati pitanja ‘Kako’ i ‘Zašto’, u očitom napadu na svaki oblik metafizičke teleologije. Tako na pitanje ‘Zašto je nebo plavo?’, oni nam objašnjavaju ‘Kako’ je nebo plavo.

Rasprave radi, kada bismo temu razmatrali teleološki i hipotetski prihvatili postojanje kreatora, onda atmosferska znanost (tzv. atmosferska znanost) nema baš nikakvu ideju zašto je nebo plavo. Znanstvenici znaju jedino kako je nebo plavo.

Razmotrimo na primjer sliku Renoir-a. Tko je bolje razumije – ostvareni povjesničar umjetnosti ili kemičar koji se bavi bojama? Kemičar može tvrditi da su boje na platnu zapravo samo hrpa molekula bez ikakvih boja. No uistinu, slikarsko je djelo teleološko: Renoir je želio da oku dostojnog promatrača ono bude prikladan prizor.

Stoga prije nego ćemo svjesnost podrediti mrtvoj materiji, tvrdeći da nam kemijska znanost o ličilaštvu govori o Renoir-u više od povjesničara umjetnosti, možemo dati prednost razvijenoj svjesnosti nad mrtvom materijom, i zaključiti da su boje, teksture, oblici i kompozicija na platnu – krajnja svrha slikarskog djela.

Iz te perspektive, svjesno iskustvo umjetnine je najuzvišenije značenje i stvarnost slikarskog djela. Analogno tomu, Krišna/Bog svojim umjetničkim izričajem čini nebo plavim.

Plava boja postoji u jedinstvenom iskustvu kojega čine promatrač, promatrano i samo promatranje. Tvrditi suprotno podrazumijeva radikalno podređivanje živuće svjesnosti mrtvoj materiji, čin koji će teško naći ozbiljno filozofsko opravdanje.

Zatvori

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail