Individualnost i duhovni put

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: To mi se čini kao jedan od mnogobrojnih citata koji privlače moderne ljude i zvuče mudro. No, takve i slične izjave kada se pobliže promotre otkrivaju ozbiljne logičke probleme. Evo nekoliko poanti:

Duhovni je put individualan i nešto vrlo osobno, u to nema sumnje. No istovremeno je socijalan, i temelji se na odnosima s drugima. Primjerice, naučio si nešto mudro od bhakte prijatelja. To je primjer društvene prirode znanja. Isto tako, tvoj jer prijatelj učio od prethodnih učitelja.

Kad bi doslovce svatko imao vlastitu istinu, svijet bi bio u kaosu i ludilu. Ljudi se ne bi mogli čak ni sporazumijevati, pa ni rukama, jer bi svatko svemu pridavao vlastito značenje. No ako u stvarnome svijetu proučavamo mudre tradicije, vidimo da one imaju mnoge zajedničke poante, a da se razlikuju po nekim pojedinostima.

Živimo u narcističkome dobu, što su i pokazali nedavni izbori u SAD-u, i naivna zamisao da smo svi mi apsolutno jedinstveni jako privlači ljude ovoga doba.

Tvoj prijatelj tvrdi da se duhovni put ne može staviti u okvire neke organizacija niti regulirati pravilima. Tko je uredio i tiskao ove knjige bez organizacije? Tko ih je dijelio? Je li ikad itko postao uspješan sportaš bez organizacije i pravila? Ili veliki glazbenik? Veliki – bilo što? Vježbom do savršenstva – tako je to u ovome svijetu. Dakle, glupo je odbaciti organizaciju i pravila.

Čak nam navodi klasičan primjer proturječnosti sa samim sobom: “Nije istina da svatko treba slijediti jedan put.“ Da je to istina, onda mu nitko ne bi trebao vjerovati kad kaže da svi ljudi ne bi trebali slijediti isti put. Kad bi svatko slijedio ono što on kaže, onda je očito da proturječi samome sebi. Nikad ne reci nikad.

Osobno sam prihvatio Prabhupadu jer je prozreo svu taštinu i ispraznost suvremene misli i dao nam nesektaško, nefanatično, uključivo a ipak odlučno i specifično objašnjenje stvarnosti.

Dakako, svi imamo pravo odabrati svoj put, i ja vam želim uspjeh u onome što izaberete.

Raganuga-bhakti u ISKCON – u (Hridayananda das Goswami)

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Što se tiče izjave da se Raganuga-bhakti marginalizira, to može biti dobro jer doslovce i treba biti na marginama, a ne u središtu velikog duhovnog društva uglavnom sastavljenog od početnika. Margina znači „rub ili granica“, što samo po sebi nema pogrdno značenje, iako glagol „marginalizirati“ može imati negativne konotacije.

Vjerujem da postoje tri povijesna razloga koja objašnjavaju zašto neki bhakte marginaliziraju raganuga-bhakti u negativnom smislu:

1. Opasnost od sahajiyskog erotizma koja se rijetko pojavljivala među zapadnim bhaktama, ali se ipak pojavljivala.

2. Politički strah da će bhakte izvan menadžerske strukture tvrditi da su, ili da će biti viđeni kao najnapredniji, najprosvjetljeniji bhakte, i da će na taj način destabilizirati strukture moći.

3. Kao što se ranije spomenulo, nekvalificirani bhakte promiču raganuga-bhakti među drugim nekvalificiranim bhaktama. To je postao velik problem sa skupinama gurua izvan ISKCON-a. Čak i među ISKCON-ovim bhaktama vidim one čije opće ponašanje i karakter ne ukazuju na istinski duhovni napredak, koji raganugu koriste da bi se hvalisali i pokazali kako su bolji od drugih bhakta.

Inicijacija i Nezakoniti Seks

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: U suštini inicijacija je zreo čin i zavjet s uzajamnim poštovanjem između učitelja i učenika. Na primjer, na pohađanju treninga yoge oni koji su ozbiljni u svome zavjetu puno lakše napreduju. Istina je da netko može na inicijaciju gledati kao na neku vrstu potvrde ili dostignuća – kao na duhovni trofej.

Osoba bi trebala prihvatiti inicijaciju s iskrenom željom da duhovno napreduje, i da asistira svome guruu u pomaganju cijelome svijetu. U isto vrijeme osoba prihvaća inicijaciju s ciljem da se pročisti, stoga ne možemo očekivati da će kandidat prije inicijacije biti savršeno čist.

Preporučam da se usredotočiš na osnovne uvjete – mantranje 16 krugova, slijeđenje 4 principa, i da njeguješ iskrenu želju glede pomaganja guruu da pomogne svijetu.

Što se tiče teme nezakonitog seksa, prije dosta godina sproveo sam istraživanje kroz Prabhupadina učenja. Odgovor je posve jasan. Prabhupada daje ‘višu’ i ‘nižu’ definiciju seksa unutar braka, i obje su valjane. Pristupni nivo podrazumjeva – ako osoba ima seks – mora biti unutar braka.

Napredniji bhakte mogu ograničiti seks samo na prokreaciju. Međutim, Prabhupada je nezakoniti seks često opisivao kao seks izvan braka. Stoga bhakta koji izbjegava izvanbračni seks može biti pravilno iniciran.

Ljubav i Fizička Privlačnost

H.H. Bhakti Tirtha Swami – Odgovor: Ako igramo tjelesnu igru, na kraju ćemo se razočarati jer će se tijelo našeg partnera neizbježno promijeniti. I naše također. Ako se veza temelji na izgledu, tada će nam se ubrzo zgaditi jer mladost fizičkog tijela ne traje dugo. Ljudi stalno mijenjaju oblik iako to često ne shvaćamo. Na primjer, netko koga volimo može doživjeti nesreću i izgubiti ruku ili nogu ili osoba koju volimo može početi stariti. Osoba kojom smo bili izvorno privučeni sada izgleda potpuno drugačije, s manje kose, deblja. Ustvari, osoba je dobila novo tijelo. Ponekad možemo biti u iskušenju i reći: “To nije osoba koja me je privukla. To je potpuno drugačija osoba.”

Ako se odnos temelji samo na površinskom izgledu ili na tome kako slatko, pjesnički ili rječito razgovaramo s partnerom da bismo prikrili svoju unutarnju prazninu, prava, duboka povezanost ne može postojati. Ljubav mora biti iznad fizičke privlačnosti. Ponekad su veze u tolikoj mjeri na tjelesnoj razini da dolazi do sukoba čim nema fizičkog kontakta, a da partneri niti ne znaju zašto se to događa. Samo doživljavaju veliku napetost i tjeskobu čim igra dodirivanja prestane.

Nažalost, jednog dana naša osjetila i osjetila našeg ljubavnika neće više biti ista. Što će se dogoditi s vezom ako se temelji samo na seksualnom podražaju? Hoćemo li, ako veza postane prazna, odlučiti da Bog više ne postoji? Hoćemo li zaključiti da nas Bog ne voli ili da nas je na neki način prevario samo zato što više ne osjećamo fizičko zadovoljstvo s partnerom? Hoćemo li uzviknuti i prokleti Boga ili ćemo pokušati dublje shvatiti kako situacija može biti izraz Njegove ljubavi?

Šrila Prabhupadine Knjige i Doslovan Prijevod

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Acharye (samospoznati duhovni učitelji) pridaju veliku važnost Siddhanti (krajnjem zaključku) kao teološkom okviru. Unutar toga okvira oni si u prevođenju daju određenu slobodu, ali su vrlo striktni i rigorozni glede okvira.

Ta sloboda u prevođenju služi svrsi isticanja krajnjeg zaključka (Siddhante) u onim stihovima gdje ga izvanjski govor možda izričito ne spominje. Kako god, u šastri (vedskim svetim tekstovima) Siddhanta je uvijek prisutna kao okvir i suština, i da bi se prizvala – naizgled ne-doslovan prijevod ne smatra se zastranjenjem.

Takav se prijevod možda ne čini točnim iz književnog kuta gledanja, ali je ispravan iz teološke perspektive.

Zašto postoje različite religije?

Šrila Prabhupada – Odgovor: “O Bharatin sine, ovisno o svom postojanju pod utjecajem različitih guna (odlika) prirode živo biće razvija određenu vrstu vjere. Smatra se da ima određenu vjeru prema gunama koje je steklo.” (Bhagavad-gita 17.3)

SMISAO: Svatko ima određenu vrstu vjere bez obzira na svoj položaj, ali prema naravi koju je stekao smatra se da je njegova vjera u vrlini, strasti ili neznanju. Tako se, u skladu sa svojom vrstom vjere, druži s određenim osobama. Ustvari, kao što je bilo rečeno u petnaestom poglavlju Bhagavad-gite svako je živo biće, izvorno, djelić Svevišnjeg Gospodina. Zato je izvorno transcendentalno prema svim gunama materijalne prirode, ali kad zaboravi svoj odnos sa Svevišnjom Božanskom Osobom i dođe u dodir s materijalnom prirodom u uvjetovanu životu, stvara vlastiti položaj, družeći se s raznolikostima materijalne prirode.

Umjetna vjera i postojanje, uzrokovani takvim druženjem, materijalne su prirode. Premda živo biće može biti vođeno nekim dojmom ili životnim shvaćanjem, izvorno je nirguna, transcendentalno. Zbog toga se mora pročistiti od materijalnih nečistoća koje je steklo kako bi ponovno uspostavilo svoj odnos sa Svevišnjim Gospodinom.

Jedini put povratka bez straha jest svjesnost Krišne. Ako se utemelji u svjesnosti Krišne, osiguran mu je put uzdizanja do savršene razine. Ako ne prihvati ovaj put samospoznaje, sigurno će djelovati pod utjecajem guna (odlika) prirode.

U ovom je stihu vrlo značajna riječ šraddhā, tj. vjera. Šraddhā, vjera, izvorno nastaje iz gune vrline. Netko može vjerovati u poluboga ili izmišljenog Boga, ili u neku maštariju. Čvrsta se vjera smatra rezultatom djelovanja materijalne vrline, ali u materijalno uvjetovanom životu nijedno djelo nije potpuno pročišćeno. Pomiješano je. Nije u čistoj vrlini. Čista je vrlina transcendentalna. U pročišćenoj vrlini možemo shvatiti pravu prirodu Svevišnje Božanske Osobe. Sve dok vjera nije potpuno utemeljena u pročišćenoj vrlini, podložna je nečistoćama guna materijalne prirode.

Nečiste gune materijalne prirode dopiru do srca. Tako se vjera stvara prema stanju srca u dodiru s određenom gunom materijalne prirode. Ako je nečije srce u guni vrline, trebamo shvatiti da je i njegova vjera u guni vrline. Ako je srce u guni strasti, i vjera je u guni strasti. Ako je srce u guni tame, iluzije, i vjera je tako nečista.

U ovom svijetu postoje različite vrste vjere i zbog različitih vjera različite religije. Pravo je načelo pobožne vjere u guni čiste vrline, ali budući da srce nije čisto, postoje razne vrste religijskih načela. Tako, prema raznim vrstama vjere, postoje razne vrste obožavanja.

Kako odabrati gurua?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Guru je vodič do Boga tako što vjerno objašnjava učenja Krišne i velikih Acharya (samospoznatih duhovnih učitelja).

Guru nije neophodno ekspert, a pogotovo nije sveznajući, na materijalnom polju znanja.

Iako se na području zdravstva događaju mnogi skandali, još uvijek odlazimo k dobrim liječnicima. Isto vrijedi na polju svake profesije.

Prije nego prihvati gurua osoba mora izvršiti pomno razmatranje. Gurui imaju svoju povijest. Možemo proučiti njihova učenja i životopis, a potom donijeti razumnu odluku.

Što Vede kazuju o Ratovanju?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Bitno je razumjeti povijesni kontekst ove naredbe, tj. događaje i okolnosti o kojima kazuje Maha-bharata.

Drevni grčki ambasador u Indiji, Megasthenes, u svojem poznatom književnom djelu o Indiji ističe da po svojoj uzvišenoj etici ratovanja Indijci nadmašuju ostale narode. Civili nikada nisu u opasnosti, što je posve drugačija okolnost od one koju nalazimo u užasnim opisima ratova grčko-rimskih povjesničara; da ne govorimo o Attili. K tome, Arđuna se borio za ustavnu monarhiju protiv profesionalnih ratnika koji su željeli uzurpirati prijestolje i tako uništiti pravednu vladavinu. Protivno savjetima i molbama Krišne, kao i mnogih drugih mudrih osoba, ratnici neprijateljske strane došli su na bojno polje odlučni da se bore.

Možemo primjetiti da je Krišnin savjet Arđuni vrlo sličan učenjma svake moderne i prestižne vojne akademije: osoba se za pravdu mora boriti hrabro, bez straha ili sentimentalnosti – emocija koje će ugroziti slobodu i pravdu.

Bhagavad-gita je jasna glede civila koji se ne bore u službi legitimne vlade – oni ne smiju počiniti nasilje ni prema kome. Krišna je tu jasan rabeći riječ ‘ahimsa’ – nenasilje, On daje nedvosmisleno pravilo da osoba ne smije vršiti dužnosti ostalih varna/kasta. Dharma kšatrija (klase ratnika) precizno je definirana u Maha-bharati: samo oni ratničke klase mogu primjeniti nasilje, i samo protiv neprijateljskih boraca, i samo u službi zakonske vlade, i to samo da bi zaštitili pravdu.

Ponovno vidimo da se ta načela bitno ne razlikuju od pravila i vrijednosti modernih ustavnih država.

‘Teški’ ljudi i Depresija

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Jasno mi je kako se osjećaš. Prema mojem osobnom shvaćanju slijedeća je strategija najbolja.

Umjesto da se usredotočuješ na probleme – koji ionako imaju svoj vlastiti tok i život – usredotoči se na samospoznaju, kao što to već i činiš. Na primjer, ponekad osoba živi u jako problematičnoj kući; toliko puno toga za popraviti, toliko toga potrganog. Vlasnik može provesti čitav svoj život samo u popravljanju, i uprkos svemu – ta kuća – nikada neće biti dobra kuća.

To znači slijedeće: prihvati mračnu stranu takvu kakva jest i usredotoči svoje energije, sve više i više, na izgrađivanje duhovnog života. U konačnici – ti nisi depresivni um; ti si duša. Duša se treba uzdići iznad uma i potom iz te perspektive sagledati svoje probleme. Duša živi u svome vlastitom duhovnom prostoru, stoga imaš stvarnu mogućnost da gradiš snažan duhovni život.

Još jedan primjer: kada si vezan/a za neljubaznu osobu svaka te njegova/njezina riječ može povrijediti i stoga nikada ne možeš imati istinski mir. Međutim, kada nadiđeš vezanost, ta osoba gubi moć da te povrijedi.

Stoga, um je takav kakav jest – materijalni element koji nam može nanijeti veliku patnju. Osnažujući svoj odnos s Krišnom postižeš da te um svojim pričama ili djelovanjem više ne može odvući dolje.

Djeca mogu postati Sveti Ljudi

H.H. Radhanath Swami – Odgovor: U mladima Indije vidim ogroman potencijal za ozbiljno shvaćanje srži duhovnosti. Međutim, u našem društvu religija se ponekad zasniva na praznovjerju i sentimentu, bez stvarnog znanstveno filozofskog razumjevanja.

Prijašnje su generacije odrasle u kulturi gdje te vrijednosti nikada nisu bile upitne – jednostavno su bile prihvaćene. Djeca modernog vremena sumnjaju u sve i postavljaju se izazivački prema svemu. Oni traže znanstven i praktičan dokaz i ako im ga njihovi roditelji ne mogu pružiti – ne prihvaćaju. Smatraju to praznovjerjem i sentimentalnim običajima, a oni žele prihvatiti stvari koje su izvan takvih ‘kutija’. No kada o istoj religijskoj praksi čuju vjerodostojno filozofsko, znanstveno i praktično objašnjenje – prihvatiti će.

Potencijalno, ta djeca-agnostici mogu postati najmoćniji sveti ljudi u zemlji. Potrebna im je samo pravilna povezanost.