Akrura odlazi po Krišnu

Akrura odlazi po Krišnu

lord_krishna_and_balaram-normal

Akrūra je mislio: “Tako se radujem što ću danas vidjeti ta ista lotosolika stopala. Sigurno ću vidjeti Krišnino prekrasno lice, ukrašeno tilakom, Njegov osmijeh i Njegovu kovrčavu, crnu kosu. Siguran sam da će mi se pružiti ova prilika, jer srne danas prolaze s moje desne strane. Vidjet ću ljepotu duhovnog carstva Visnuloke, jer je Krišna Vrhovni Visnu, koji se pojavio po vlastitoj volji. On je riznica sve ljepote; stoga će moje oči danas biti potpuno zadovoljne.”

Akrūra je bio uvjeren da je Gospodin Krišna Vrhovni Visnu. Gospodin Visnu prelazi pogledom po materijalnoj energiji i tako nastaje kozmičko očitovanje. Iako je Gospodin Visnu stvoritelj materijalnog svijeta, Svojom energijom ostaje slobodan od utjecaja materijalne energije. Gospodin Svojom unutarnjom moći može raspršiti tamu materijalne energije. Krišna, koji je prvobitni Visnu, stvorio je stanovnike Vrindavane ekspandirajući Svoju unutarnju moć. U Brahma-samhiti je potvrđeno da su Krišnino prebivalište i parafernalija ekspanzije Njegove unutarnje moći. Ista unutarnja moć ispoljava se na Zemlji kao Vrindāvana, u kojoj Krišna uživa sa Svojim roditeljima u društvu prijatelja, dječaka pastira, i gopija. Iz Akrūrine izjave možemo jasno vidjeti da su stanovnici Vrindāvane, koji s ljubavlju služe Gospodina, transcendentalni prema gunama (vezujućim silama) materijalne prirode, kao i sam Krišna.

Akrūra je također razmišljao o svrsi Gospodinovih transcendentalnih zabava. Smatrao je da su Krišnine transcendentalne djelatnosti, pouke, osobine i zabave, namijenjene dobrobiti svih ljudi. Ljudi mogu uvijek ostati svjesni Krišne razgovarajući o Gospodinovom transcendentalnom obliku, osobinama, zabavama i parafernaliji. Zahvaljujući tome, cijeli svemir može živjeti sretno i u miru napredovati. Ali civilizacija u kojoj nema svjesnosti Krišne samo je ukras na mrtvom tijelu. Mrtvo tijelo može biti vrlo lijepo urešeno, ali bez svjesnosti, takvi ukrasi su beskorisni. Ljudsko društvo bez svjesnosti Krišne je beskorisno i beživotno.

Akrūra je mislio: Taj Svevišnji Gospodin, Krišna, sada se pojavio kao jedan od potomaka Yadu dinastije. Principi religije su Njegovi propisani zakoni. Oni koji se pokoravaju takvim zakonima su polubogovi, a oni koji ih krše su demoni. Krišna je došao zaštititi polubogove, koji se pažljivo pokoravaju zakonima Svevišnjeg Góspodina. Polubogovi i bhakte Gospodina nalaze zadovoljstvo u slijeđenju Krišninih zakona, a Krišna im sa zadovoljstvom pruža svu zaštitu. Ove Krišnine djelatnosti, Njegovo pružanje zaštite bhaktama i ubijanje demona, uvijek pružaju dobrobit ljudima koji slušaju i pričaju o njima. To je potvrđeno u Bhagavad-gīti. Bhakte i polubogovi uvijek pjevaju o slavnim djelima Gospodina.

(iz 10. pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Kamsa planira ubiti Krišnu

Kamsa planira ubiti Krišnu

lord_krishna_and_balaram-normal

Kamsa je tada pozvao Akrūru, jednog od potomaka Yadu dinastije u kojoj se rodio Krišna kao Vasudevin sin. Kad je Akrūra došao, Kamsa se vrlo učtivo s njim rukovao i rekao: „Dragi moj Akrūra, nemam boljeg prijatelja od tebe u Bhoja í Yadu dinastiji. Ti si najvelikodušnija osoba i zato te kao prijatelja molim za uslugu. U stvari, uzimam tvoje utočište kao što kralj Indra uzima utočište Gospodina Višnua. Molim te, odmah otiđi u Vrndāvanu i pronađi dva dječaka, po imenu Krišna i Balarāma. Oni su sinovi Nande Mahārāje. Uzmi ovu lijepu kočiju, posebno pripremljenu za dječake, i dovedi Ih odmah ovdje.

To je moja molba. Želim ubiti ta dva dječaka. Čim dođu na vrata, tamo će Ih dočekati ogromni slon Kuvalayāpida i vjerojatno ubiti. Ali ako na neki način pobjegnu, suočit će se s hrvačima, koji će ih ubiti. To je moj plan. Kad ubijem ta dva dječaka, ubit ću Vasudevu i Nandu koji podržavaju Vrsni i Bhoja dinastiju. Također ću ubiti svog oca Ugrasenu i njegovog brata Devaku, jer su moji neprijatelji i ometaju moju diplomaciju i politiku. Tako ću se osloboditi svih svojih neprijatelja.

Jarāsandha je moj tast, a majmun po imenu Dvivida je moj veliki prijatelj. Uz njihovu pomoć lako ću ubiti sve kraljeve na površini Zemlje koji podržavaju polubogove. To je moj plan. Tako ću se osloboditi svih protivnika i nesmetano vladati svijetom s velikim zadovoljstvom. Možda ti je poznato da su Šambara, Narakāsura i Bānāsura moji bliski prijatelji i kad započnem ovaj rat protiv kraljeva koji podržavaju polubogove, pomoći će mi u velikoj mjeri. Sigurno ću se osloboditi svih svojih neprijatelja. Molim te, odmah otiđi u Vrndāvanu i pozovi dječake ovdje da vide ljepotu Mathure i uživaju u hrvačkom natjecanju.”

Kad je čuo Kamsin plan, Akrūra je odgovorio: „Dragi moj kralju, smislio si dobar plan kako bi uklonio sve prepreke koje stoje na putu tvojim diplomatskim djelatnostima, ali trebaš biti pažljiv, jer tvoje djelatnosti ne moraju uroditi željenim plodom. Na kraju, čovjek snuje, a Bog odlučuje. Možemo praviti velike planove, ali ako ih ne odobri vrhovni autoritet, propast će. Svatko u ovom materijalnom svijetu zna da sve odluke donosi natprirodna moć. Netko može svojim plodnim mozgom smisliti veliki plan, ali mora znati da će snositi posljedice i biti izložen bijedi i sreći. Ali nemam ništa protiv tvog prijedloga. Kao tvoj prijatelj, izvršit ću tvoju naredbu i po tvojoj želji dovesti Krišnu i Balarāmu.”

Nakon što je dao razne upute svojim prijateljima, Kamsa se povukao, a Akrūra se vratio kući.

(iz 10. pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Proklet da postane zmija

Proklet da postane zmija

lord_krishna_and_balaram-normal

Tada se pojavio Krišna i dodirnuo zmiju Svojim lotosolikim stopalima. Čim su je dodirnula Krišnina lotosolika stopala, zmija je zbacila svoje zmijsko tijelo i poprimila oblik vrlo lijepog poluboga po imenu Vidyādhara. Njegove tjelesne crte bile su tako lijepe da je izgledao vrijedan obožavanja. Njegovo tijelo je zračilo blistavim sjajem, a oko vrata je imao zlatnu ogrlicu. Nakon što je odao poštovanje Gospodinu Krišni, veoma ponizno je stao pred Njega. Krišna je tada upitao poluboga: “Ti si vrlo lijep polubog i čini se da te je blagoslovila boginja sreće. Kako to da si počinio tako opaka djela i dobio tijelo zmije?” Polubog je onda opisao svoj prošli život.

“Dragi moj Gospodine”, rekao je polubog, “u prošlom životu zvao sam se Vidyādhara i bio sam poznat u cijelome svijetu po svojoj ljepoti. Budući da sam bio slavan, svuda sam putovao svojim avionom. Jednom sam na putovanju sreo mudraca Angiru, koji je vrlo ružan. Budući da sam bio ponosan na svoju ljepotu, nasmijao sam mu se. Zbog ovog grešnog djela, veliki mudrac me je prokleo da poprimim oblik zmije.”

Trebamo primijetiti da se živo biće, prije nego što dobije blagoslov Krišne, uvijek nalazi pod utjecajem guna (odlika) materijalne prirode, bez obzira na svoj materijalni položaj. Vidyādhara je bio vrlo lijepi, materijalno napredni polubog (rajsko biće na višim planetama). Imao je visoki materijalni položaj i mogao je svuda putovati u svom avionu (nebeska letjelica). A ipak bio je proklet da u slijedećem životu postane zmija. Svaka osoba na visokom materijalnom položaju, ako nije oprezna, može biti prokleta da prihvati odvratne vrste tijela.

Pogrešno je misliti da se živo biće nakon što stekne ljudsko tijelo više nikada ne degradira. Vidyādhara je bio proklet da postane zmija, iako je bio polubog. Ali budući da ga je Krišna dodirnuo Svojim lotosolikim stopalima, odmah je postao svjestan Krišne. Priznao je da je u prošlom životu bio grešan. Osoba svjesna Krišne zna da je uvijek sluga Krišninog sluge. Zna da je potpuno beznačajna i da može činiti dobra djela samo zahvaljujući milosti Krišne i duhovnog učitelja.

Polubog Vidyādhara se ponovo obratio Śri Krišni: “Budući da sam bio vrlo ponosan na neobičnu ljepotu svoga tijela, narugao sam se ružnoći velikog mudraca Angire. On me je prokleo zbog mog grijeha i tako sam postao zmija. Sada smatram da mudračeva kletva uopće nije bila kletva, već veliki blagoslov. Da me nije prokleo, ne bih dobio tijelo zmije i Ti me ne bi udario Svojim lotosolikim stopalima, oslobodivši me sve materijalne zagađenosti.”

U materijalnom postojanju, jako se cijene četiri stvari: rođenje u dobroj obitelji, veliko bogatstvo, velika učenost i velika ljepota. Na žalost, bez svjesnosti Krišne, ove materijalne dobrobiti ponekad postaju izvori grijeha i degradacije. Iako je bio polubog i imao prekrasno tijelo, Vidyādhara je, zbog gordosti, bio proklet da dobije tijelo zmije. Zmija se smatra najokrutnijim i najzlobnijim živim bićem, ali zlobna ljudska bića su opakija od zmija. Zmija se može dovesti pod kontrolu omamljujućim mantrama i biljem, ali zlobnu osobu nitko ne može kontrolirati…

(iz 10. pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Nema udaljenosti

Nema udaljenosti

Swami Prabhupada

Kada je Śríla Prabhupada radio plan hramske prostorije u Mayapuru, u tome su sudjelovali i njegovi učenici. “Gdje ćemo postaviti vyāsāsanu? (specifično sjedište za Śrila Prabhupadu)” upitao je jedan bhakta. “Hoćemo li je staviti na drugi kraj hrama, nasuprot Božanstava?”

Ali drugi se bhakta usprotivio: “Śríla Prabhupada, zar to nije predaleko za tebe? Hoćeš li moći vidjeti Božantva s te udaljenosti?”

Prabhupada je odlučno odgovorio: “Nema ni govora o tome da mene i Krišnu dijeli neka udaljenost.” Tako je vyāsāsana postavljena na suprotni kraj od Śri-Śri-Radha-Madhave (Božanstava) i Prabhupada Ih je jako dobro mogao vidjeti.

* * *

Jogurt

Śrila Prabhupada je jako volio gospodina Panilal Pithija, prijatelja iz Hyderabada. Jednom je gospodin Pithi došao u Bombay i neočekivano svratio k Prabhupadi. Prabhupada je baš počeo ručati. No, bilo mu je drago što vidi svoga prijatelja i zamolio ga je da sjedne i ruča s njim. Rekao je svojoj kuharici, Paliki, da pripremi tanjur za gospodina Pithija. Ona je raširenih očiju bez riječi pogledala Prabhupadu, jer je bilo malo vjerojatno da je preostalo išta hrane da se posluži još jedna osoba.

No, Prabhupada joj je uzvratio čvrstim pogledom i ponovo joj rekao da pripremi još jedan tanjur. Kako je najbolje umjela, Palika je složila tanjur za gospodina Pithija i donijela ga. Gospodin Pithi je tada ustao i otišao u drugu sobu oprati ruke. Međutim, čim je izašao iz sobe, Šríla Prabhupada je kradomice, poput djeteta, uzeo posudu jogurta sa svoga pladnja i brzo je stavio na pladanj gospodina Pithija, prije nego što se on mogao vratiti i vidjeti to.

(iz knjige Kapljice nektara; autor Satsvarupa das Goswami)

Krišna brine osobno!

Krišna brine osobno!

Balarama-massages-Krishna

Jednom davno živio je brahmana koji je pisao komentare na Bhagavad-gitu. Kada je stigao do stiha u kojem Krišna kaže da se osobno brine za svoje bhakte, u njemu se probudila sumnja: “Može li se Krišna uistinu osobno brinuti za sve svoje bhakte? Ta On ima toliko posla!” Budući da si brahmana to nije mogao zamisliti, oštrim je perom izgrebao riječ “osobno”. Međutim, nije nastavio s radom jer nije mogao prestati razmišljati o tom stihu. Tako je na kraju zamolio svoju ženu da mu nešto skuha – dok se on u međuvremenu okupa u obližnjoj rijeci. Kada je supruga željela uzeti namirnice – shvatila je da je smočnica prazna. Bespomoćno se pitala što da učini. Odlazak u susjedno selo oduzeo bi joj previše vremena. Međutim, upravo tada začula je kucanje na vratima. Nakon što ih je otvorila, ugledala je dva predivna dječaka s velikim košarama punim namirnica.

“Čuli smo da više nemate zaliha. Molimo da uzmete ove namirnice”, rekao je jedan od tih nadzemaljski lijepih dječaka. Žena brahmane bila je jednako iznenađena koliko i obradovana, pa je upitala: “Kako ste znali da više nemamo namirnica? Jeste li vi prijatelji moga muža?” Također ih je zamolila da ostanu i objeduju s njima. Onda je mlađi dječak, čija je put bila plavičasta, odgovorio: “Poznajemo vašega muža jako dobro, a također znamo i da je bezobziran. Stoga se nećemo ovdje više zadržavati, inače bi se mogao vratiti i ponovno me zlostavljati.” S tim su se riječima dječaci okrenuli, a brahmanina je supruga vidjela kako su leđa dječaka koji joj je odgovorio jako izgrebana. Još prije nego je stigla nešto reći, njih su se dvojica udaljili i nestali. Kada se nakon nekih sat vremena brahmana vratio kući, vidio je svoju ženu kako ljutitog izraza lica sjedi pognuta nad jelom. To ga je jako iznenadilo jer ga je obično čekala kako bi ručali zajedno.

“Mogu li znati zašto već objeduješ?”- upitao je.

“Zato što si ti okrutna osoba. Izgubila sam svo poštovanje prema tebi.” – odgovorila je supruga svome mužu brahmani. Začuđen, brahmana ju je upitao: “Možeš li mi to pobliže objasniti? Ta znaš da se strogo držim principa nenasilja i da ne ubijam čak ni komarce.”

“Ali zato mučiš malene dječake”, zajecala je njegova žena i ispričala mu cijeli događaj. Brahmana je odmah shvatio – ta dvojica dječaka bili su Krišna i Balarama! Krišna se pojavio da bi pokazao kako se uistinu brine za Svoje bhakte – i to osobno! Budući da je Bhagavad-gita istovjetna s Njegovim duhovnim tijelom, kada je izgrebao stranicu Gite, izgrebao je i Gospodinova leđa.

Bhagavad-gītā 9.22.

ananyāś cintayanto mām
ye janāh paryupāsate
tesām nityābhiyuktānām
yoga-ksemam vahāmy aham

ananyāh — koje nemaju drugi cilj; cintayantah — usredotočuju; mām — na Mene; ye — one; janāh — osobe; paryupāsate — pravilno obožavaju; tesām — njima; nitya — uvijek; abhiyuktānām — utemeljene u predanosti; yoga — potrepštine; ksemam — zaštitu; vahāmi — osiguravam; aham — Ja.

Ali onima koji Me uvijek obožavaju s nepodijeljenom predanošću, meditirajući na Moj transcendentalni oblik, dajem ono što im nedostaje i čuvam ono što imaju.

Posebna moć

Posebna moć

Swami Prabhupada

Mnogi su bhakte vidjeli kako Šríla Prabhupada tjera male i velike pse podižući svoj štap i uzvikujući: “Hat!” Kad je Nanda Kumara putovao s Prabhupadom, vidio je kako je to učinio u opasnoj situaciji, a kasnije je imao priliku i sam isprobati tu tehniku. Dok su Prabhupada i bhakte šetali plažom u Kaliforniji, veliki doberman im je prišao režeći i pokazujući zube. Prabhupada je nastavio mirno hodati, no Nanda Kumara je zastao i ukočeno se suočio sa psom. Takav izazov samo je naveo psa da još više zaprijeti i zareži, sve dok se Nanda Kumara nije okrenuo i potrčao prema Prabhupadi. No, čim je potrčao, doberman je pojurio za njim, lajući i prijeteći napadom. Međutim, prije nego što ih je pas dostigao, Prabhupada se iznenada okrenuo. Zgurio se s ponešto razmaknutim stopalima, podigao svoj štap visoko iznad glave i glasno uzviknuo: “Hat!”, te proizveo zvuk nalik na režanje. Na ovaj Prabhupadin potez, pas se okrenuo i brzo otišao prema svojoj kući. Mjesecima kasnije, Nanda Kumara se prisjetio Prabhupadine metode i isprobao je na velikom majmunu u Jaipuru.

Za vrijeme Šríla Prabhupadinog boravka u Radha-Govinda hramu u Jaipuru, njemu i njegovoj grupi dosađivali su tamošnji majmuni koji su im krali hranu i odjeću. Dok su bhakte kuhali, ti bi majmuni skočili s drveća i ukrali capatije (vrsta pogače) s peći. Prabhupada je savjetovao bhaktama da zauzmu neutralan stav prema nestašlucima majmuna. No, jednom prilikom, dok je bio s bhaktama u Prabhupadinoj sobi, Nanda Kumara je čuo kako majmun lupa kuhinjskim vratima. Prisjetio se tehnike koju je Prabhupada primijenio na plaži s velikim dobermanom, pa ju je odlučio isprobati na lopovskome majmunu. Izašavši iz sobe uz tihu ispriku, uzeo je palicu ispred Prabhupadinih vrata i otišao prema velikom majmunu koji je upravo otvarao kuhinjska vrata. Nanda Kumara je podigao palicu iznad glave, zgurio se i zarežao. No majmun, koji je imao zamjetno velike bicepse, uzvratio je režanjem, iskesio zube i krenuo prema njemu. Nanda Kumara se okrenuo i pobjegao natrag u Prabhupadinu sobu, zalupivši vrata za sobom. Prabhupada je cijeli događaj gledao kroz prozor te je prasnuo u smijeh: “Ne znaš pravi postupak!” Nanda Kumara je sjeo, posramljen. Njegovo oponašanje nije uspjelo. “Prabhupada,” rekao je, “ti posjeduješ posebnu moć.”

(iz knjige Kapljice nektara, autor Satsvarupa das Goswami)

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (1. dio)

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (1. dio)

Ugra Narasimhadev - black

Činjenica da ljudi jednostavno vole slušati priče razlog je zašto su neki od vedskih zakona postupno prenošeni u obliku priča, kao što su epovi Mahabharata i Ramayana, te povjesnice Purane. Kada se takve priče tiču zabava Gospodina i Njegovih bhakta zovu se lile. Kao pujari Gospodina Nrisimhadeve u Mayapuru, zamoljen sam da ispričam neke prispodobe u svezi s Njim, ali za razliku od šastra (svetih spisa) ove ”lile” nemaju autoritet, osim kao svjedočenja bhakta koji su ih ispričali. U mnogim slučajevima nema drugih svjedoka. Iako sam općenito prilično skeptičan glede mističnih iskustava drugih ljudi, nedavno se počelo događati previše toga pa sam sjeo i zapisao ih. Na primjer, za vrijeme posljednjeg Gaura-purnima festivala, pozvao sam gospođu iz oveće grupe i zamolio je da podijeli damama Gospodinovu caranamritu (voćni sirup kojim se kupa Božanstvo) što je ona i učinila.

Kasnije kada je vratila zdjelu osvrnula se kako je Gospodin Nrisimhadev bio veoma milostiv jer je tako brzo uzvratio. “Jutros sam molila da budem u stanju ponuditi neku neposrednu službu za Gospodina, a sada ste mi dali ovu službu” “Da”, rekao sam “želje se brzo ispunjavaju u dhami (svetom mjestu). Samo pogledaj, istog dana kada zaželiš, događa se.” “Ne, ne istoga dana – istog trenutka!” odgovorila je. “Baš kada sam izrazila želju za službom, ti si me pozvao.” “Oh, to je nevjerojatno!” primijetio sam. “Jesi li čula kako je izliječen problem sa očima jedne mataji (majke) u isto vrijeme kada su originalne oči Gospodina Nrisimhadeva ponovno vraćene nazad, nakon što Mu je jedan donator kupio nove oči?” “O da”, rekla mi je. “U stvari, bila sam u istoj zgradi kada joj se Gospodin Nrisimhadev obratio”, dodala je. “Znaš, bilo je toliko energije naokolo te noći tako da nitko nije mogao zaspati.”
Nastavak teksta...

Samo nekoliko dana kasnije, drugi bhakta je otkrio kako mu je Gospodin Nrisimhadev pomogao: “Jako sam patio. Čak nisam mogao niti stajati a da se ne pridržavam za stup ispred oltara Gospodina Nrisimhadeva. Molio sam se: “Molim te pomozi mi, odagnaj ovu patnju tako da Te u potpunosti mogu služiti!” Zatim sam osjetio kako se sva bol pokreće prema gore i izlazi iz moga tijela. Samo je otišla.” Dok sam ovo slušao, primijetio sam drugu bhaktinu koja je došla radi darsana (susreta, viđenja) sa Gospodinom. Ranije ujutro, ova mataji me je upitala za savjet što da radi jer dvije sedmice ima problem koji zagađuje njeno tijelo, što joj onemogućuje da naslika neka Božanstva u Assamu, iako već ima avionsku kartu. “Mataji”, uzviknuo sam dok sam išao prema njoj, “Gospodin Nrisimhadev trenutno daje blagoslove. Zašto Ga ne zamoliš da ti otkloni problem?”

Tog istoga jutra, kada me je vidjela, rekla je: “Hvala puno na savjetu! Znaš, kada sam jučer stigla kući iz hrama, moj problem je sasvim nestao.” Nekoliko dana kasnije, druga mataji je došla do sobe za pujarije (osobe koje obožavaju Božanstvo) i rekla nam o svom snu – kako je Gospodin Nrisimhadev hodao i razgovarao s njom baš kao otac. Kada Ga je upitala kako Ga može služiti, rekao joj je da Mu ponudi mango. Skoro tjedan dana kasnije kada je donijela mango za ponudu, Jananivasa je pričao nekim drugim pujarijima kako je ona posebno sretna jer je Gospodin Nrisimhadev razgovarao s njom, držao njenu ruku i dao joj osobne upute. Mataji je tada uzviknula: “Zapravo, bilo je toga više u snu nego što sam vam prethodno ispričala. Gospodin Nrisimhadev mi je također rekao: „Moj pujari mi je veoma drag i povešću ga nazad sa sobom.“ “O ne, molim Te, nemoj to učiniti“, uplašeno sam uzviknula, “želimo da on ostane ovdje.“ “Ne, Ja mislim da ću ga povesti natrag k Sebi.“

Nakon što sam Ga molila duže vrijeme, Gospodin je čvrsto izjavio: “U redu, onda ću povesti jednog od vođa…“ I sada, kao što znate samo prije nekoliko dana Njegova Svetost Gour Govinda Swami, koji je bio GBC, sannyasi i Guru, iznenada je napustio tijelo, imao je srčani udar. Nisam to ranije spominjala jer nisam htjela nikoga uznemiriti, ali sada kada se to obistinilo osjećam da je u redu da vam to ispričam. Kada sam ispričao ovu priču svom prijatelju Visvarmbharu u Carolini, rekao je: “To je nevjerovatno! Moja je žena također sanjala o Gospodinu Nrisimhadevu i mangu. Vidiš, jučer kada je šetala van kompleksa u Mayapuru, vidjela je teglu sa ušećerenim mangoom u trgovini i zaželjela ga je kupiti za Gospodina Nrisimhadeva. Ali sumnjajući u čistoću sadžaja – odustala je. Međutim, sinoć joj se Gospodin Nrisimhadev pojavio u snu i upitao: “Gdje je Moj ušećereni mango?“ (nastavlja se…)
Zatvori

(iz zapisa Pankajanghri dasa, Mayapur Journal)

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (2. dio)

Priče o Śri Nrsimhadevi iz Mayapura (2. dio)

Ugra Narasimhadev - black

Kada je Gospodin Nrisimhadev stigao u Mayapur, pujariji su bili nevoljni obožavati Njegov zastrašujuć oblik. Bhava-siddhi dasa naročito se bojao i bio je veoma nervozan prilikom obožavanja. Jedne noći, nakon što je stavio Gospodina na spavanje, napuštajući oltar čuo je tako zastrašujući zvuk da mu se digla kosa na glavi. Okrečući se natrag u strahu, provjeravao je da li je sve na svome mjestu. Brzo otišavši, zaključao je vrata i odao poštovanje moleći oproštaj za uvrede koje je možda bez znanja počinio. Na kraju te noći probudila ga je trešnja kreveta. Bhava-siddhi je, spavajući na gornjem krevetu, pomislio da pujari ispod njega ustaje na prvi jutarnji program (mangala-arati). Međutim, otvorivši oči, ugledao je Gospodina Nrisimhadeva kako sjedi tik do njega na krevetu.

Tog sretnog pujarija obuzeo je golemi strah, gotovo paničan. Pokušao se podići, no Gospodin Nrisimhadev je stavio obje ruke, koje su bile teške poput cijelog univerzuma, na njegova ramena. „Budi miran, smiri se”, Gospodin ga je tješio. „Došao Sam ti reći – kada Me obožavaš u hramu, nema potrebe da Me se bojiš. Molim te, odbaci taj strah. Molim te, odbaci taj strah.” Gospodin je zatim nestao, a Bhava-siddhi je ustao i počeo mahnito trčati unaokolo po verandi Long-buildinga (dugačke zgrade) gdje je spavao. „Što se dogodilo?” – pitali su zabrinuti bhakte. Odgovori koje su dobili bili su potpuno nerazumljivi, stoga su pomislili da je Bhava-sidhi poludio ili da je opsjednut duhom. Napokon, Bhava-siddhi je otrčao u hram i cijelim se tijelom ispružio ispred vrata oltara Gospodina Nrisimhadeva. Tako je ležeći uputio molitve iz dubine svoga srca.
Nastavak teksta...

Nakon nekog vremena, umirio se i krenuo prema svojoj sobi. „Pitam se zašto svi zure u mene?” pomislio je. Kada je pogledao prema dolje odgovor je bio jasan – otišao je u hram u svom donjem rublju!

Na prošlogodišnjem Gaura-purnima festivalu vidio sam Bhava-siddhija koji sada živi u Americi i upitao ga o tom događaju. „Da”, rekao je, „Još uvijek imam ta dva ožiljka od Gospodina Nrisimhadeva na ramenima. Sada su skoro nestali, ali još uvijek se vide.” On nije jedini tvrdio da je vidio Gospodina Nrisimhadeva. Jednom je bhakta iz obližnjeg Gaudiya Matha hrama došao obožavati Gospodina Nrisimhadeva i rekao našem glavnom pujariju, Jananivasi, da je na Nrisimha Caturdasi (dan pojave Nrisimhadeva) ostao cijelu noć mantrajući. Onda se, na kraju noći, Gospodin Nrisimhadev pojavio u njegovoj sobi. „To je bio oblik Nrisimhadeva iz vašega hrama, nosio je crvenu odjeću i pojavio se smijući se. Moj Guru Maharaja mi je rekao da sam veoma sretan i rekao mi je da trebam doći ovdje i obožavati Gospodina Nrisimhadeva.”

Drugi put, izbezumljeni roditelji odbjeglog dječaka, nakon što su tragali po cijeloj zemlji, napokon su saznali da je njihov sin u Mayapur centru. Odmah su došli i cijeli su ga dan tražili, raspitujući se na recepciji i kod raznih bhakta, ali nisu imali sreće u svojoj potrazi. Na kraju dana, za vrijeme sandhya-aratija Gospodina Nrisimhadeva, majka se molila sklopljenih ruku: „Moj dragi Gospodine, zadnji put kada sam došla ovdje sretno sam sudjelovala u pjevanju i plesanju, ali sada je moje srce slomljeno zbog izgubljenog sina i nemam više zadovoljstva u svom životu. Moj Gospodine, samo kada bi mi se moj sin vratio i ja bih također digla svoje ruke i zapjevala ‘Haribol, Hare Krišna! ”’

Kako su te riječi otišle sa njenih usta, netko je prošao, stavši ispred nje i Gospodina Nrisimhadeva – bio je to njen sin! Oba roditelja su sada prihvatili Vaisnava inicijaciju, započeli nama-hatta centar i entuzijastično šire slave Gospodina. Ima i drugih priča – neke malo oklijevam ispričati, a druge ne mogu, jer su mi ispričane u povjerenju. Bhakte koji su mi ih ispričali imaju jaču vjeru i ubjeđenje, a svakako se i moja vjera učvrstila slušajući ih. Ako i drugi dobiju istu korist čitajući ih – čak iako nisu šastre (sveti spisi) – biti će vrlo korisno. Pomažu nam pri napretku u svjesnosti Krišne.
Zatvori

(iz zapisa Pankajanghri dasa, Mayapur Journal)

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (1. dio)

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (1. dio)

Narsimha

24. ožujka 1984. godine u 12,20h trideset pet razbojnika naoružanih oružjem i bombama napali su Śri Mayapur Chandrodaya Mandir. Uznemirili su bhakte i prijetili izrugujući se. Ali najveći šok je bio kada su razbojnici odlučili ukrasti Božanstva Śrila Prabhupade i Śrimati Radharani. Bhakte su neustrašivo izazvali napadače. Kako su mogli gledati da odnose Śrila Prabhupadu i Śrimati Radharani? Ispaljeno je nekoliko hitaca i nekoliko je razbojnika palo, a njihov plan je osujećen. Śrila Prabhupada je bio spašen, ali taj prelijepi oblik Śrimati Radharani više neće krasiti glavni oltar. Ovaj incident je zaista uznemirio umove bhakta. Oni koji su bili uključeni u rukovođenje naročito su bili zabrinuti kako da dođu do stalnog rješenja ovog problema. Ovo nije bilo prvi puta da su se bhakte suočavali s nasiljem i uznemirenjima u Mayapuru. Bhavananda dasa, koji je bio pomoćnik direktora ISKCON-a Mayapur, predložio je ustoličenje Gospodina Nrisimhadeva.

Kada su razbojnici prijetili bhaktama u Yoga-Pithu, Śrila Bhaktivinoda Thakura i njegov sin Śrila Bhaktisidantna Sarasvati Thakura odmah su ustoličili Śri Śri Laksmi-Nrisimhadeva. Poslije više nije bilo uznemirenja. Drugi bhakte nisu toliko žudili da tako blisko slijede njihove stope. Pujari (osoba koja obožava Božanstvo) mora biti naisthika-brahmacari (u celibatu od rođenja), a obožavanje Gospodina Nrisimhadeva mora biti veoma striktno i regulirano. Tko bi mogao biti spreman da Ga obožava? Uprkos takvom oklijevanju, Bhavananda dasa je bio entuzijastičan da ustoliči Gospodina Nrisimhadeva u Mayapuru. Zamolio je Bhaktisiddhanta dasu i mene da nacrtamo neke skice. Jednoga je dana sasvim spontano rekao da bi noge Božanstva trebale biti nagnute, spremne na skok. Trebao bi gledati naokolo ljutito, prsti bi trebali biti savijeni, a vatra izlaziti iz Njegove glave. Skicirao sam Božanstvo u tom raspoloženju. Bhaktama se crtež svidio, a Pankajanghri Dasa se složio da ga obožava.
Nastavak teksta...

Radhapada Dasa, imućan bhakta iz Calcutte ponudio se u sponzorstvu glede izrade i ustoličenja Božanstva. Izgledalo je da će pojavljivanje Gospodina Nrisimhadeva u ISKCON-u Mayapur biti jednostavno. Radhapada Dasa je odmah dao 130. 000 rupija i prihvaćeno je da Božanstvo bude spremno za ustoličenje u roku tri mjeseca. Otišao sam za južnu Indiju i Krišninom milošću ubrzo našao veoma poznatog sthapatija. Sthapati ne izrađuje samo Božanstva; on je također stručnjak u hramskoj arhitekturi i inžinjerstvu. Čovjek je bio vrlo ljubazan sve dok nisam spomenuo da je Božanstvo koje želimo Ugra-Nrisimha. Jasno je odbio izraditi takvo Božanstvo. Otišao sam do mnogih drugih sthapatija za Božanstva, ali odgovor je uvijek bio isti: Ne. Naširoko sam proputovao između Mayapura i južne Indije, šest mjeseci je prošlo, ali Gospodin Nrisimhadev se nije očitovao u obliku Božanstva.

Radhapada dasa jako je želio vidjeti Gospodina Nrisimhadeva ustoličenog u Mayapuru. Zamolio me je da posjetim prvog sthapatija kod kojeg sam bio i da ga još jednom isto zamolim. Ovaj put čovjek je bio malo blaži i ponudio mi je da pročita odlomak iz Silpa-Sastre (vedski spis o skulpturi i hramskoj arhitekturi) koji govori o različitim oblicima Božanstava. Pročitao je naglas neke stihove koji opisuju Gospodina Nrisimhadeva. Serija stihova opisuje Njegovu čupavu grivu kao plamenove vatre, Njegov tragajući pogled i Njegova koljena nagnuta s jednom nogom iskoračenom prema naprijed, spreman da skoči iz stupa. Kada je to pročitao bio sam zapanjen. To je bilo upravo ono što smo željeli. Pokazao sam mu skicu koju sam napravio. Bio je impresioniran i ponudio je da nacrta konture bazirane na opisu iz spisa koji bi mi mogli koristiti kao vodič u izradi Božanstva. Podsjetio me da on Ga ipak ne može isklesati. Trebala mu je sedmica dana da završi skicu i bila je vrlo impresivna.

Vratio sam se u Mayapur i pokazao skicu hramskim autoritetima. Svi su htjeli da taj sthapati iskleše Božanstvo. Opet sam otišao natrag u južnu Indiju da ga pokušam uvjeriti. Otišao sam ravno u kuću sthapatija. Bio sam vrlo uznemiren. Šta sam drugo mogao nego se moliti Gospodinu Nrisimhadevi da bude milostiv i složi se s tim da se pojavi u našem hramu u Śri Mayapur Dhami? Jedva da sam izrekao i dvije rečenice kada je čovjek rekao da će isklesati Božanstvo. Priča kako je došao do te odluke jako je zanimljiva. Sthapati je prišao svome guruu, Śankaracaryi od Kanchi-purama u svezi zahtjeva.

Guru je odmah odgovorio: „Nemoj to učiniti. Tvoja će obitelj biti uništena.” Ali zatim, nakon trenutka razmišljanja, zapitao je: „Tko je tražio od tebe da isklešeš ovo Božanstvo?” Kada je čuo da su to Hare Krišna ljudi iz Navadvipa, postao je vrlo zabrinut. „Oni žele Ugra-Nrisimhadeva? Takva Božanstva su klesali prije 3 000 godina vrlo uzvišeni sthapatiji. Postoji mjesto na putu za Mysore gdje je ustoličen vrlo ljutit Ugra-Nrisimhadev. Standard obožavanja je bio veoma visok. Postojala je procesija slonova i festival svakoga dana. Ali s vremenom nivo obožavanja je opadao i opadao… Danas je to mjesto kao grad duhova. Cijelo je selo napušteno. Nitko tu ne može mirno živjeti. (nastavlja se…)
Zatvori

(temeljeno na razgovoru s Atmatattva das adhikarijem)

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (2. dio)

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (2. dio)

Narsimha

Je li to ono što oni žele za svoj projekt? Sthapati je odgovorio: “Jako zahtijevaju. Stalno dolaze razgovarati sa mnom o tom Božanstvu. Izgleda da imaju problema s razbojnicima.” Pružajući svom guruu skicu Božanstva, rekao je: “To je Božanstvo koje žele.” Njegov guru je uzeo skicu i pogledao je znalački. “Ah, to je ugra kategorija”, rekao je, “ali Božanstvo se u ovom raspoloženju naziva Sthanu-Nrisimha. On ne postoji na ovoj planeti. Čak i polubogovi na rajskim planetama ne obožavaju oblik kao ovaj. Da, ovo Božanstvo pripada ugra kategoriji. Ugra znači ljut, vrlo, vrlo ljut. Postoji devet oblika u ovoj kategoriji. Svi su jako ljuti. Ovaj koji oni žele je Sthanu Nrisimha: izlazi iz stupa. Ne. Nemoj klesati ovo Božanstvo. Neće biti povoljno za tebe. S tobom ću o ovome razgovarati kasnije.”

Nekoliko noći kasnije, sthapati je usnio san. U snu mu je došao guru i rekao: “Za njih možeš klesati Sthanu-Nrisimhu.” Sljedećeg jutra dobio je pismo iz Kanchipurama. Pismo je bilo od Sankaracarye i dao mu je neke upute u svezi renoviranja hrama. U dnu je bila fusnota. Pisalo je: “Za ISKCON možeš klesati Sthanu-Nrisimhu.” Sthapati mi je pokazao pismo i rekao, “Imam blagoslove svoga gurua. Isklesaću vam Božanstvo.” Bio sam preplavljen srećom. Platio sam mu unaprijed i upitao ga koliko mu je vremena potrebno. Rekao je da će Božanstvo biti spremno za šest mjeseci. Vratio sam se u Mayapur. Nakon četiri mirna mjeseca u svetoj Dhami, odlučio sam otići u južnu Indiju i nabaviti pribor od bronce potreban za obožavanje Nrisimhadeva i zatim uzeti Božanstvo. Putovanje je bilo dobro organizirano i bez problema sve dok nisam posjetio sthapatija. Objasnio sam mu da je sav pribor za obožavanje naručen i da sam došao uzeti Božanstvo.
Nastavak teksta...

Pogledao me je kao da sam izgubio razum i uzviknuo: “Kakvo Božanstvo? Nisam čak našao ni odgovarajući kamen!” Nisam mogao vjerovati svojim ušima. “Ali rekao si mi da će biti spreman za šest mjeseci”, uzviknuo sam. “Održaću svoje obećanje”, rekao je, “šest mjeseci nakon što pronađem kamen Božanstvo će biti spremno za ustoličenje.” Njegov odgovor je bio jasan, ali ja jednostavno nisam mogao shvatiti ili prihvatiti to odgađanje. Kako sam bio frustriran, izazvao sam ga: “Ima puno velikih kamenih ploča u cijeloj južnoj Indiji. U čemu je problem?” Pogledao me je na način kako bi učitelj pogledao sporog đaka i rekao vrlo odrešito: “Ne pravim mljeveni malter, izrađujem Božanstvo. Spisi nam kažu da se samo kamen koji ima život može koristiti za izradu Božanstva Visnua. Kada kamenu ploču udarite na sedam točaka i svaka proizvede zvuk spomenut u spisima, onda se takav kamen može koristiti.

Ali postoji i drugi test koji bi označio je li kamen živ. Postoji buba koja jede granit. Ako pojede s jedne strane kamena do druge i ostavi cijeli vidljivi trag za sobom, onda je prošao i drugi test. Takav kamen je živi kamen i iz njega se izraz može očitovati. Samo iz takvog kamena mogu isklesati vašeg Nrisimhadeva. Takav kamen govori poeziju. Sve odlike Božanstva isklesane iz takvog kamena biti će u potpunosti izražajne i prekrasne. Molim vas budite strpljivi. Iskreno sam tragao za vašim komadom kamena visokim šest stopa.” Bio sam preneražen i malo zabrinut. Bhakte u Mayapuru očekuju skori dolazak Božanstva. Kako ću im objasniti potragu za “živim kamenom”? Možda se odluče izraditi Nrisimhadeva od mramora? Odlučio sam pokušati olakšati temu razgovarajući sa sthapatijem o murtiju Prahlada Maharaja. “Molim vas oprostite mi, ali zaboravio sam vam prošli put reći da također želimo i murti Prahlada.

Mi želimo obožavati Prahlada-Nrisimhadeva. Što mislite?” “Mislim da to neće biti moguće”, sthapati je odgovorio činjenično. Gledao sam ga u nevjerici i nisam bio siguran šta reći. Nasmijao se i nastavio: “Vi želite da sve bude učinjeno upravo prema spisima. Vaš Nrisimhadev će biti visok četiri stope. U usporedbi s Njim Prahlada Maharaja će biti veličine amebe.” “Ali mi želimo da Prahlada Maharaja bude visok jednu stopu”, prekinuo sam ga. “U redu”, sthapati je odgovorio, “onda to znači da će vaš Nrisimhadev biti visok oko 120 stopa.” Počeli smo raspravljati o obliku Prahlada Maharaja. Napokon, sthapati je uzdahnuo i složio se izraditi Prahlada Maharaja visokog jednu stopu. Barem sam sada mogao izvjestiti nešto pozitivno kada se vratim u Mayapur. Nakon dva mjeseca vratio sam se u južnu Indiju. Nije bilo nikakvog napretka. Krstario sam tamo i nazad, iz Mayapura do južne Indije svakih trideset ili četrdeset dana.

Najzad je nađen naš kamen i sthapati je postao transformirani čovjek. Skoro cijelu sedmicu jedva je provodio vrijeme kod kuće. Sat za satom, dan za danom, sjedio je samo zureći u komad kamena. Imao je kredu u ruci ali ništa nije crtao. Odbijao je dopustiti svojim radnicima učiniti išta osim da otklone višak kako bi napravili taj komad kamena četvrtastim. Slijedeći put kada sam ga posjetio, na njemu je napravio skicu. To je bilo sve. Bio sam zabrinut. Rukovodioci u Mayapuru su postajali nestrpljivi. “Jesi li siguran da će to Božanstvo biti gotovo za šest mjeseci?”, pitao sam u očajanju. “Ne brini. Posao će biti obavljen”, odgovorio je. Vratio sam se u Mayapur, samo da bih ponovo bio poslat u južnu Indiju provjeriti neke detalje oko Božanstva. Vidio sam da sthapati kleše oblik s velikom pažnjom i predanošću. Na tom stupnju kamen je nestao i pojavio se oblik. Sthapati je baš počinjao s povezima za ruku.

Dva tjedna mu je trebalo da ih iskleše. Sve su odlike bile vrlo rafinirane i delikatne. Bio sam impresioniran i veoma sretan. Sthapatiju je trebalo malo više od dvanaest mjeseci da završi Božanstvo. Kada je završio posao nije me odmah obavijestio nego je odlučio posjetiti prijatelje na nekoliko dana. Bilo je vrijeme monsuna i malo posjetilaca, te je smatrao sigurnim zaključati Gospodina Nrisimhadeva u svom hangaru pokrivenim sijenom. Dva su dana kasnije njegovi susjedi dotrčali s vijestima o požaru na krovu njegovog hangara. Padala je velika kiša i sve je bilo mokro, ali ipak – krov od kokosovog drveta se zapalio. Otrčao je na lice mjesta i našao Nrisimhadeva nedirnutog, ali krov je izgorio u pepeo. Odmah mi je telefonirao: “Molim vas dođite i odnesite vaše Božanstvo. On sve pali. Dao je na znanje da želi ići – ODMAH!” Entuzijastično sam otputovao u južnu Indiju, iznajmio kamion i do pola ga napunio pijeskom. Stigao sam u sthapatijev studio misleći kako će taj zadnji korak biti relativno jednostavan.

Glupavo sam zaboravio da je Gospodin Nrisimhadev vrlo teška ličnost: Težak je jednu tonu! Nakon dva ili tri sata uspjeli smo sigurno podići Božanstvo iz hangara na kamion. Da bismo bezbjedno putovali preko granice također nam je trebala policijska dozvola, zajedno s potpisanim papirima iz poreznog Centralnog odjeljenja, arheološkog direktora i direkcije Art Emporiuma u pokrajini Tamil Nadu. Svi službenici su tražili da vide Božanstvo prije nego što potpišu papire. Čim su imali darshan (susret) s Gospodinom Nrisimhadevom postali su odmah vrlo efikasni i susretljivi. Imali smo sve neophodne papire u ruci u roku od dvadeset i četiri sata – čudo u tromoj birokraciji ureda vlade Indije. Put natrag u Mayapur bio je također nevjerovatno miran i bez poteškoća. Naš zaštitnik svakako je bio s nama. Obično sthapati dođe na dan ceremonije ustoličenja u sobu za Božanstva i izrezbari oči Božanstvu.

To se naziva netra-nimilanam (otvaranje očiju). To je bio izuzetan slučaj da je sthapati našem Nrisimhadevu već izrezbario oči. Ne samo da je izrezbario oči; takođe je obavio prana-pratisthu (prizivanje žive sile), malu puju i arati. Siguran sam da su zato svi papiri bili pripremljeni tako revnosno, a prenošenje Svevišnjeg Gospodina tako lako. On je već bio prisutan. A tko bi se usudio reći ‘ne’ Gospodinu Nrisimhadevu? Ustoličenje Gospodina Nrisimhadeva bilo je vrlo jedostavno i trajalo je tri dana: od 28. do 30. srpnja 1986. Sjećam se kako sam se osjećao zabrinutim glede moguće prejednostavnosti ustoličenja. Ozbiljno upozorenje Sankaracarye od Kanchipurama duboko me se dojmilo. No, moj je um ubrzo postao smiren glasnim, dinamičnim kirtanom. Sankirtana-yajna (skupno pjevanje Svetih imena) jedino pravo obilje Kali yuge dominiralo je scenom. Osjećao sam se oživljenim i zadovoljnim. Gospodin Nrisimhadev, zaštitnik sankirtana misije napokon se odlučio očitovati u Sri Mayapur Chandrodaya Mandiru.
Zatvori

(temeljeno na razgovoru s Atmatattva das adhikarijem)