Śri Iśopanisada (stihovi) – audio

Śri Iśopanisada (stihovi) – audio

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”. VAŽNO!!! Za korisnike Firefoxa desni klik na “Download” i potom “Save link as…”.

 

 
Krsna-Balarama-Mandir-small

Bog je Osoba

Bog je Osoba

Śrī Īśopanisada – Dvanaesta mantra

andham tamah pravisanti
ye ‘sambhutim upasate
tato bhuya iva te tamo
ya u sambhutyam ratah

andham — neznanje; tamah — tamu; pravisanti — ulaze u; ye — oni koji; asambhutim — polubogove; upasate — obožavaju; tatah — od toga; bhuyah — još više; iva — takvu; te — oni; tamah — tamu; ye — who; u — koji; sambhutyam — Apsolutom; ratah — zaokupljeni.

U najtamniji predio neznanja odlaze obožavatelji polubogova, a još i prije obožavatelji neosobnoga Apsoluta.

TUMAČENJE: Sanskritska riječ asambhuti odnosi se na one čiji bitak nije neovisan. Sambhuti je Apsolutan Svevišnji Gospodin koji je apsolutno neovisan. U Bhagavad-giti (10.2), Apsolutan Svevišnji Gospodin, Šri Krišna, izjavljuje:

na me viduh sura-gana
prabhavam na maharsayah
aham adir hi devanam
maharsinam ca sarvasah

“Ni mnoštvo polubogova ni veliki mudraci ne znaju Moje porijeklo ni obilje, jer Ja sam u svakom pogledu izvor polubogova i mudraca.” Krišna je izvor svih moći polubogova, velikih mudraca i mistika. Premda su obdareni velikim moćima, one su ograničene, pa teško shvaćaju kako se Krišna osobno pojavljuje Svojom unutarnjom moći u obliku čovjeka.

Mnogi filozofi i veliki rišiji, ili mistici, pokušavaju svojom sićušnom pameti razlikovati Apsolut od relativnog. To ih može dovesti samo do negativne predodžbe o Apsolutu, pri čemu nemaju ni tračka pozitivne spoznaje o Njemu. Definicija Apsoluta do koje se dolazi negiranjem nije potpuna. Takve negativne definicije navode na stvaranje vlastitih predodžbi. Tako osoba može pomisliti da Apsolut nema oblika ni odlika. Negativne odlike predstavljaju samo suprotnosti relativnih, materijalnih odlika, pa su i same relativne. Takvim razumijevanjem Apsoluta može se dostići neosobni sjaj Boga, poznat kao Brahman, ali se ne može dalje napredovati do spoznaje Bhagavana, Svevišnjega Gospodina.

Takvi umni spekulanti ne znaju da je Svevišnji Gospodin Krišna Apsolutan, da je neosobni Brahman blistavi sjaj Krišninog transcendentalnog tijela, a da je Paramatma, Nad-duša, Krišnina sveprožimajuća potpuna ekspanzija. Ne znaju da Krišna ima Svoj vječni oblik s transcendentalnim odlikama vječnoga blaženstva i znanja. Ovisni polubogovi i veliki mudraci pogrešno zaključuju da je Krišna moćni polubog, a sjaj Brahmana Apsolutna Istina. Samo Krišnini bhakte snagom svoje nepomućene ljubavi i predanosti Njemu, mogu spoznati da je On Apsolutna Osoba i da sve proizlazi iz Njega. Takvi bhakte neprekidno s ljubavlju služe Krišnu, prvobitni izvor svega.

U Bhagavad-giti (7.20, 7.23) rečeno je da samo neinteligentni, zbunjeni ljudi, vođeni snažnom željom za ugađanjem osjetilima, obožavaju polubogove radi privremenoga ublažavanja privremenih problema. Zaplevši se u materijalni život, živo se biće mora potpuno osloboditi materijalne vezanosti kako bi dostiglo trajno oslobođenje na duhovnoj razini vječnoga života, blaženstva i znanja. Šri Išopanišada nas stoga poučava da ne težimo privremeno ublažiti svoje poteškoće obožavajući ovisne polubogove koji mogu pružiti samo privremenu dobrobit. Moramo obožavati Apsolutnu Božansku Osobu Krišnu, koji sve privlači i koji nam može podariti potpuno oslobođenje od materijalnoga ropstva, vodeći nas kući, Bogu.
Nastavak teksta...

U Bhagavad-giti (7.23)) rečeno je da obožavatelji polubogova mogu otići na planete polubogova. Obožavatelji mjeseca mogu otići na mjesec, a obožavatelji sunca na sunce. Suvremeni znanstvenici pokušavaju otići na mjesec svemirskim brodom, ali takav pokušaj nije nov. Ljudska bića, sa svojom naprednom svjesnošću, prirodno su sklona meduplanetarnim putovanjima i žele otići na druge planete: to čine svemirskim brodovima, mističnim moćima ili obožavanjem polubogova. U vedskim spisima rečeno je da osoba može dostići druge planete na bilo koji od ova tri načina, ali najuobičajeniji način je obožavanje vladajućega poluboga određenoga planeta. Na taj način čovjek može otići na mjesec, sunce ili čak Brahmaloku, najviši planet u ovome svemiru. Međutim, svi planeti u materijalnom svemiru privremena su prebivališta. Jedini vječni planeti su Vaikunthaloke na duhovnom nebu, gdje vlada sam Svevišnji Gospodin. Gospodin Krišna kaže u Bhagavad-giti (8.16):

abrahma-bhuvanal lokah
punar avartino ‘rjuna
mam upetya tu kaunteya
punar janma na vidyate

“Svi planeti u materijalnom svijetu, od najvišega do najnižega, mjesta su patnje na kojima se odvija uzastopno rađanje i umiranje, ali onaj tko dostigne Moje prebivalište, o Kuntin sine, nikada se više ne rađa.”

Šri Išopanisada ističe da obožavatelji polubogova, koji dostignu njihove materijalne planete, ostaju u najtamnijem predjelu svemira. Cijeli svemir je prekriven ogromnim materijalnim elementima i nalik je na kokos do polovice ispunjen vodom. Budući da je prekrivač svemira nepropustan, u svemiru vlada gusta tama, pa ga moraju osvjetljavati sunce i mjesec. Izvan svemira nalazi se beskrajno prostranstvo brahmajyotija, ispunjeno Vaikunthalokama.

Najviši planet u brahmayotiju je Krišnaloka, ili Goloka Vrindavana, na kojoj prebiva Svešnja Božanska Osoba, Šri Krišna. Gospodin Krišna nikad ne napušta Krišnaloku. Iako boravi tamo sa Svojim vječnim pratiteljima, prisutan je u svim materijalnim i duhovnim kozmičkim očitovanjima. To je bilo objašnjeno u četvrtoj mantri. Gospodin je, poput sunca, svuda prisutan, a ipak prebiva na jednom mjestu, kao što se sunce nalazi u svojoj nepromjenjivoj orbiti.

Životni problemi ne mogu se riješiti odlaskom na mjesec ili neki drugi planet, iznad ili ispod njega. Zato nam Šri Išopanisada savjetuje da ne trošimo svoju energiju na dostizanje bilo kojeg odredišta u ovome mračnom materijalnom svemiru, već da pokušamo izaći iz njega i ući u blistavo Božje carstvo.

Ima mnogo lažnih obožavatelja koji postaju vjernici samo zbog imena i slave. Takvi ljudi ne žele napustiti ovaj svemir ni dostići duhovno nebo. Pretvarajući se da obožavaju Gospodina, žele samo održati status quo u materijalnom svijetu. Ateisti i impersonalisti vode takve budalaste, lažno religiozne ljude u najtamnije predjele, propovijedajući kult ateizma.

Ateist izravno poriče postojanje Svevišnje Božanske Osobe, a impersonalisti podržavaju ateiste tako što naglašavaju neosobni vid Svevišnjega Gospodina. Do sada u Šri Išopanisadi nismo naišli ni na jednu mantru u kojoj se poriče postojanje Svevišnje Božanske Osobe.

Rečeno je da Gospodin svakoga može prestići. Oni koji pokušavaju stići na druge planete zacijelo su osobe. Kako onda Gospodin, koji trči brže od svih, može biti neosoban? Neosobno shvaćanje Svevišnjega Gospodina predstavlja još jedan oblik neznanja, utemeljen na nesavršenom shvaćanju Apsolutne Istine.

Neuki, lažni vjernici i tvorci tobožnjih inkarnacija koji izravno krše vedske naredbe, otići će u najtamniji predio svemira, jer zavode svoje sljedbenike. Ti impersonalisti obično se predstavljaju kao inkarnacije Boga pred budalastim ljudima koji ništa ne znaju o vedskoj mudrosti. Kad takve budalaste osobe imaju neko znanje, ono je u njihovim rukama opasnije od samoga neznanja. Takvi impersonalisti ne obožavaju čak ni polubogove u skladu s preporukama spisa. U spisima je pod određenim uvjetima preporučeno obožavanje polubogova, ali istodobno je izjavljeno da to obično nije potrebno. U Bhngavad-giti (7.23) jasno je rečeno da rezultati dobiveni obožavanjem polubogova nisu trajni. Budući da je čitav materijalni svemir prolazan, sve što se stekne u tami materijalnog postojanja također je prolazno. Pitanje je kako se može dostići pravi, vječni život.

Prema Gospodinovim riječima, onaj koji Ga dostigne predanim služenjem, što predstavlja jedini način prilaženja Božanskoj Osobi, odmah se potpuno oslobađa ropstva rađanja i umiranja. Drugim riječima, put oslobođenja od okova materije u cijelosti ovisi o načelima znanja i odvojenosti, koja se stječu služenjem Gospodinu.

Lažni vjernici nemaju znanje, niti su se odrekli vezanosti za materijalna zbivanja, jer većinom žele živjeti u zlatnim okovima materijalnog ropstva, zaklanjajući se filantropskim djelima koje prikazuju kao vjerska načela. Lažnim iskazima vjerskih osjećaja glume predano služenje, istodobno obavljajući svaku vrstu nemoralnih djelatnosti. Na taj način izdaju se za duhovne učitelje i Božje bhakte. Takvi kršitelji načela religije nimalo ne poštuju autoritativne aćarye, svete učitelje u strogom učeničkom slijedu. Ne obaziru se na vedsku naredbu acaryopasana: “Moramo obožavati acaryu”, niti na Krišninu izjavu u Bhagavad-giti (4.2): evam parampara-praptam “Ovo vrhovno znanje o Bogu prima se kroz učenički slijed.” Umjesto toga, da bi zavarali ljude, sami postaju takozvani aćarye, ali se ne pridržavaju načela aćarya.

Ti nitkovi su najopasniji elementi u ljudskom društvu. Kako ne postoji religiozna vlada, oni izmiču kazni prema državnim zakonima, ali ne mogu izmaknuti zakonu Svevišnjega, koji je jasno izjavio u Bhagavad-giti da će zavidni demoni u ruhu pobornika religije biti bačeni u najtamnije predjele pakla (16.19-20). Šri Išopanisada potvrđuje da ti lažni vjernici srljaju prema najpogubnijem mjestu u svemiru, do kojeg će doći kad okončaju svoju ulogu duhovnoga učitelja koju prihvaćaju samo radi ugađanja osjetilima.
Zatvori

(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Tko je vlasnik svega?

Tko je vlasnik svega?

Śrī Īśopanisada – Prva mantra

īśāvāsyam idam sarvam
yat kiñca jagatyām jagat
tena tyaktena bhuñjīthā
mā grdhah kasya svid dhanam

īśa — Gospodin; āvāsyam — upravlja; idam — tim; sarvam — svim; yat kiñca — sve što; jagatyām — u svemiru; jagat — živo i neživo; tena — On; tyaktena — namijenio; bhuñjīthāh — trebamo prihvatiti; mā — ne; grdhah — pokušati steći; kasya svit — tuđe; dhanam — bogatstvo.

Gospodin je vlasnik i upravitelj svega živog i neživog u svemiru. Zato trebamo prihvatiti samo ono što nam je potrebno: stvari koje su nam namijenjene. Ostale stvari, ne bismo smjeli uzimati, znajući dobro kome pripadaju.

Smisao: Vedsko znanje je nepogrešivo, jer se prenosi savršenim učeničkim sljedom duhovnih učitelja, počev od samog Gospodina. Prvu riječ vedskog znanja je izgovorio sam Gospodin i ona se prima samo iz transcendentalnih izvora. Riječi koje je izgovorio Gospodin nazivaju se apauruseya, što znači da ih nije izgovorila svjetovna osoba. Živo biće u materijalnom svijetu ima četiri nedostatka: (1) sigurno čini pogreške; (2) podliježe iluziji; (3) sklono je varanju drugih i (4) posjeduje nesavršena osjetila. Nitko uvjetovan ovim nesavršenostima ne može izložiti savršeno znanje. Vede nisu stvorila takva nesavršena bića. Gospodin je prvobitno razotkrio vedsko znanje u srcu Brahme, prvog stvorenog živog bića, koji ga je potom prenio svojim sinovima i učenicima. Oni su ga, kroz povijest, dalje prenosili. Budući da je Gospodin purnam, potpuno savršen, ne podliježe zakonima materijalne prirode kojima sam upravlja.

Međutim, živim bićima i neživim predmetima upravljaju zakoni prirode, što znači da su neminovno pod upravom Gospodinove moći. Īśopanisada je dio Yajur Vede i stoga sadrži znanje o vlasništvu nad svim stvarima koje postoje u svemiru. U sedmom poglavlju Bhagavad-gite (7.4-5), koje govori o para i apara prakrti, potvrđeno je da je Gospodin vlasnik svega u svemiru. Svi prirodni elementi – zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i ego – pripadaju Gospodinovoj nižoj materijalnoj energiji (apara prakrti), dok živa bića, organska energija, pripadaju para prakrti, Gospodinovoj višoj energiji. Obje prakrti, obje energije, izviru iz Gospodina. On je vrhovni, krajnji upravitelj svega što postoji. Sve u svemiru pripada bilo para bilo apara prakrti; sve je u vlasništvu Vrhovnoga Bića. Vrhovno Biće, Apsolutna Božanska Osoba, potpuna je osoba i posjeduje potpunu, savršenu inteligenciju kojom sve usklađuje, zahvaljujući Svojim različitim moćima.
nastavi čitati...

Vrhovno Biće često se uspoređuje s vatrom, a organska i anorganska očitovanja s toplinom i svjetlošću vatre. Kao što vatra širi energiju u obliku topline i svjetlosti, Gospodin očituje Svoju energiju na različite načine. Tako ostaje vrhovni upravitelj, održavatelj i vladar svega. Sve zna i dobročinitelj je svih živih bića. Posjeduje sve moći i šest nepojmljivih obilja: bogatstvo, snagu, slavu, ljepotu, znanje i odvojenost. Zato uz pomoć inteligencije trebamo doći do zaključka da nitko, osim Boga, ničemu nije vlasnik. Trebamo uzeti samo ono što nam je Gospodin namijenio. Na primjer, krava daje mlijeko, ali ga ne pije. Ona jede travu i žito, a njezino mlijeko hrana je za ljudska bića. To je uredio Gospodin. Trebamo biti zadovoljni onime što nam je ljubazno namijenio i uvijek imati na umu komu naša imovina zapravo pripada. Na primjer, za gradnju kuće potrebni su zemlja, drvo, kamen, željezo, cement i razni drugi materijali. Ako razmišljamo u skladu sa Śrī Īśopanisadom, moramo zaključiti da sami ne možemo proizvesti ni jedan od tih građevinskih materijala.

Možemo ih samo prikupiti i svojim ih radom preobraziti u različite oblike. Radnik ne može tvrditi da je vlasnik stvari koju je napravio, samo zato što je u nju uložio veliki trud. U suvremenom društvu uvijek vlada veliki sukob između radnika i kapitalista. Taj sukob poprimio je međunarodne razmjere, pa je svijet u opasnosti. Ljudi se gledaju neprijateljski i reže jedni na druge poput mačaka i pasa. Śrī Īśopanisada ne može davati savjete mačkama i psima, ali može prenijeti čovjeku Božju poruku preko vjerodostojnih acarya (svetih učitelja). Ljudski rod treba prihvatiti vedsku mudrost Śrī Īśopanisade i okončati sporove oko materijalnih posjeda. Mora se zadovoljiti pogodnostima koje su joj dodijeljene Gospodinovom milošću. Ako komunisti, kapitalisti ili bilo koji drugi sloj ljudi svojata pravo vlasništva nad prirodnim bogatstvima, koja u potpunosti pripadaju Gospodinu – tada neće vladati mir. Kapitalisti ne mogu političkim potezima smanjiti utjecaj komunista, niti komunisti mogu poraziti kapitaliste tako da se bore za ukradeni kruh.

Ako ne priznaju vlasništvo Svevišnje Božanske Osobe, sva imovina koju prisvajaju ukradena je. Zbog toga će ih stići kazna po zakonima prirode. I komunisti i kapitalisti imaju atomske bombe koje će na kraju sigurno uništiti obje strane, ako ne priznaju vlasništvo Svevišnjega Gospodina. Da bi se spasili i donijeli mir svijetu, i jedni i drugi moraju se pridržavati uputa Śrī Īśopanisade. Ljudi nisu stvoreni da se svađaju poput mačaka i pasa. Pomoću svoje inteligencije moraju shvatiti važnost i cilj ljudskoga života. Vedski spisi namijenjeni su čovječanstvu, a ne mačkama i psima. Mačke i psi ne čine grijeh ubijajući druge životinje da bi se prehranili, ali ako čovjek ubije životinju da bi zadovoljio svoj neobuzdani jezik, odgovoran je za kršenje zakona prirode. Zato ga nužno stiže kazna. Standard ljudskoga života ne može se primijeniti na životinje. Tigar ne jede rižu ili pšenicu, niti pije kravlje mlijeko, jer mu je dodijeljena hrana u obliku životinjskoga mesa. Neke životinje su biljojedi, a druge mesojedi, ali ni jedna vrsta ne krši zakone prirode koje je uspostavila Božja volja.

Sisavci, ptice, gmazovi i drugi niži oblici života strogo se pridržavaju zakona prirode. Zato ne čine grijeh, niti su vedske upute njima namijenjene. Živo biće je odgovorno jedino u ljudskome obliku. Netko može misliti da ne krši zakone prirode ako jede hranu biljnoga porijekla. Takvo mišljenje je pogrešno. I biljke imaju život. Premda je po zakonu prirode jedno živo biće hrana za drugo, ljudsko biće treba spoznati postojanje Svevišnjega Gospodina. Zato, nitko ne bi trebao biti ponosan na to što je strogi vegetarijanac. Životinje nemaju razvijenu svjesnost kojom mogu spoznati postojanje Gospodina, ali ljudska inteligencija je dostatna za proučavanje vedskih spisa. Pomoću nje može saznati kako djeluju zakoni prirode i steći dobrobit od takvoga znanja. Ako zanemarujemo upute vedskih spisa, izlažemo se velikoj opasnosti. Zato trebamo priznati autoritet Svevišnjega Gospodina i postati Njegovim bhaktom.

Moramo koristiti sve za služenje Gospodina i jesti samo ostatke hrane ponuđene Njemu. To će nam omogućiti da pravilno ispunjavamo svoje dužnosti. U Bhagavad-giti (9.26) Gospodin otvoreno izjavljuje da prihvaća vegetarijansku hranu iz ruke čistoga bhakte. Ljudsko biće zato treba postati ne samo vegetarijanac, već i Gospodinov bhakta te svu svoju hranu ponuditi Gospodinu. Tek tada može primiti prasadam, Božju milost. Samo oni koji tako djeluju mogu pravilno ispunjavati dužnosti ljudskoga života. Oni koji ne nude hranu Gospodinu jedu samo grijeh i donose si razne patnje koje grijeh uzrokuje (Bg. 3.13). Zanemarujući činjenicu Gospodinova vlasništva, ljudsko biće namjerno krši zakone prirode i to je korijen grijeha. Kršenje zakona prirode ili Gospodinove naredbe donosi čovjeku propast. Ali ako je razborit, svjestan zakona prirode i nije pod utjecajem nepotrebne vezanosti ili odbojnosti, Gospodin će ga sigurno prihvatiti, pa će se vratiti Bogu, u svoj vječni dom.
Zatvori i vrati se na vrh

(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Bog je potpun i savršen

Bog je potpun i savršen

Śrī Īśopanisada – Prizivanje

om pūrnam adah pūrnam idam
pūrnāt pūrnam udacyate
pūrnasya pūrnam ādāya
pūrnam evāvaśinyate

om — Potpuna Cjelina; pūrnam — savršeno potpuna; adah — te; pūrnam — savršeno potpune; idam — pojavni svijet; pūrnāt — iz potpuno savršene; pūrnam — potpune jedinke; udacyate — stvorene; pūrnasya — iz Potpune Cjeline; pūrnam — potpuno, sve; ādāya — oduzeto; pūrnam — potpuna; eva — čak; avaśisyate — ostaje.

Budući da je Svevišnji Gospodin savršen i potpun, i budući da je potpuno savršen, sve Njegove emanacije, poput ovog pojavnog svijeta, savršeno su potpune. Sve što emanira iz Potpune Cjeline i samo je potpuno. Iako toliko mnogo potpunih jedinki emanira iz Njega, On, kao Potpuna Cjelina, ostaje potpun.

Smisao: Potpuna Cjelina, Vrhovna Apsolutna Istina, potpuna je Božanska Osoba. Spoznaja neosobnog Brahmana i Paramātme, Nad-duše, nepotpuna je spoznaja Apsolutne cjeline. Svevišnji Gospodin je sac-cid-ānanda-vigraha, a spoznaja neosobnog Brahmana predstavlja spoznaju Njegovog aspekta vječnosti, zvanog sat. Spoznaja Paramātme, Nad-duše, predstavlja spoznaju aspekata vječnosti i znanja, zvanih sat i cit. Međutim, spoznaja Božanska Osobe predstavlja spoznaju svih transcendentalnih aspekata – sat, cit i ānande (blaženstva).

Kad netko spozna Vrhovnu Osobu, u potpunosti spoznaje te aspekte Apsolutne Istine. Kao što je već rečeno, Svevišnja Božanska Osoba je sac-cid-ānanda-vigraha. Vigraha znači “oblik”. Potpuna Cjelina nije bezoblična. Kad bi bila bezoblična ili na bilo koji način manja od Svoje kreacije, ne bi bila potpuna. Potpuna Cjelina mora obuhvaćati sve što je unutar i izvan dosega našeg iskustva, inače ne može biti potpuna. Potpuna Cjelina, Svevišnja Božanska Osoba, posjeduje neizmjerne moći, koje su jednako potpune kao Božanska Osoba.

Stoga je ovaj pojavni svijet također potpun u sebi. Dvadeset četiri elementa, koji se privremeno očituju kao materijalni svemir, tako su uređeni da stvaraju sve što je potrebno za održavanje i opstanak svemira. Nitko drugi u svemiru ne treba uložiti poseban napor za njegovo održavanje. Svemir ima određeno vrijeme trajanja, utvrđeno energijom Potpune Cjeline, i kada ono istekne ovo privremeno očitovanje bit će uništeno prema savršenom planu Potpune Cjeline. Malenim potpunim jedinkama (živim bićima) pružene su sve pogodnosti kako bi spoznale Potpunu Cjelinu.

Sve oblike nepotpunosti doživljavamo zbog nepotpunog znanja o Potpunoj Cjelini. Ljudski oblik života je potpuno očitovanje svjesnosti živog bića, a stječe se evolucijom kroz 8 400 000 vrsta života u krugu rađanja i umiranja. Ako živo biće ne spozna svoju potpunost u odnosu s Potpunom Cjelinom u ovom ljudskom životu, koji je blagoslovljen punom svjesnošću, gubi priliku da spozna svoju potpunost i ponovno biva podvrgnuto ciklusu evolucije, po zakonu materijalne prirode. Ne shvaćajući da je u prirodi sve savršeno uređeno za održavanje našeg postojanja, pokušavamo iskoristiti prirodna bogatstva za stvaranje takozvanog potpunog života posvećenog osjetilnom uživanju.

Varavi život osjetilnog uživanja je iluzoran, jer živo biće ne može uživati u djelatnostima osjetila ako nije povezano s Potpunom Cjelinom. Ruka je potpuni dio sve dok je povezana s cijelim tijelom. Kad se odsječe, može izgledati kao ruka, ali gubi sve moći ruke. Slično tome, živa bića su sastavni djelići Potpune Cjeline i ako se odvoje od Potpune Cjeline, iluzorno očitovanje potpunosti ne može ih potpuno zadovoljiti. Potpunost ljudskog života možemo spoznati samo služenjem Potpune Cjeline. Sve službe na svijetu – društvene, političke, mjesne, međunarodne ili čak međuplanetarne – ostat će nepotpune ako se ne povežu sa Potpunom Cjelinom. Kad je sve povezano sa potpunom cjelinom, sastavni djelići postaju i sami potpuni u sebi.

(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)