Śri Iśopanisada (stihovi) – audio

Śri Iśopanisada (stihovi) – audio

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”. VAŽNO!!! Za korisnike Firefoxa desni klik na “Download” i potom “Save link as…”.

 

 
Krsna-Balarama-Mandir-small

Tko je vlasnik svega?

Tko je vlasnik svega?

Śrī Īśopanisada – Prva mantra

īśāvāsyam idam sarvam
yat kiñca jagatyām jagat
tena tyaktena bhuñjīthā
mā grdhah kasya svid dhanam

īśa — Gospodin; āvāsyam — upravlja; idam — tim; sarvam — svim; yat kiñca — sve što; jagatyām — u svemiru; jagat — živo i neživo; tena — On; tyaktena — namijenio; bhuñjīthāh — trebamo prihvatiti; mā — ne; grdhah — pokušati steći; kasya svit — tuđe; dhanam — bogatstvo.

Gospodin je vlasnik i upravitelj svega živog i neživog u svemiru. Zato trebamo prihvatiti samo ono što nam je potrebno: stvari koje su nam namijenjene. Ostale stvari, ne bismo smjeli uzimati, znajući dobro kome pripadaju.

Smisao: Vedsko znanje je nepogrešivo, jer se prenosi savršenim učeničkim sljedom duhovnih učitelja, počev od samog Gospodina. Prvu riječ vedskog znanja je izgovorio sam Gospodin i ona se prima samo iz transcendentalnih izvora. Riječi koje je izgovorio Gospodin nazivaju se apauruseya, što znači da ih nije izgovorila svjetovna osoba. Živo biće u materijalnom svijetu ima četiri nedostatka: (1) sigurno čini pogreške; (2) podliježe iluziji; (3) sklono je varanju drugih i (4) posjeduje nesavršena osjetila. Nitko uvjetovan ovim nesavršenostima ne može izložiti savršeno znanje. Vede nisu stvorila takva nesavršena bića. Gospodin je prvobitno razotkrio vedsko znanje u srcu Brahme, prvog stvorenog živog bića, koji ga je potom prenio svojim sinovima i učenicima. Oni su ga, kroz povijest, dalje prenosili. Budući da je Gospodin purnam, potpuno savršen, ne podliježe zakonima materijalne prirode kojima sam upravlja.

Međutim, živim bićima i neživim predmetima upravljaju zakoni prirode, što znači da su neminovno pod upravom Gospodinove moći. Īśopanisada je dio Yajur Vede i stoga sadrži znanje o vlasništvu nad svim stvarima koje postoje u svemiru. U sedmom poglavlju Bhagavad-gite (7.4-5), koje govori o para i apara prakrti, potvrđeno je da je Gospodin vlasnik svega u svemiru. Svi prirodni elementi – zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i ego – pripadaju Gospodinovoj nižoj materijalnoj energiji (apara prakrti), dok živa bića, organska energija, pripadaju para prakrti, Gospodinovoj višoj energiji. Obje prakrti, obje energije, izviru iz Gospodina. On je vrhovni, krajnji upravitelj svega što postoji. Sve u svemiru pripada bilo para bilo apara prakrti; sve je u vlasništvu Vrhovnoga Bića. Vrhovno Biće, Apsolutna Božanska Osoba, potpuna je osoba i posjeduje potpunu, savršenu inteligenciju kojom sve usklađuje, zahvaljujući Svojim različitim moćima.
nastavi čitati...

Vrhovno Biće često se uspoređuje s vatrom, a organska i anorganska očitovanja s toplinom i svjetlošću vatre. Kao što vatra širi energiju u obliku topline i svjetlosti, Gospodin očituje Svoju energiju na različite načine. Tako ostaje vrhovni upravitelj, održavatelj i vladar svega. Sve zna i dobročinitelj je svih živih bića. Posjeduje sve moći i šest nepojmljivih obilja: bogatstvo, snagu, slavu, ljepotu, znanje i odvojenost. Zato uz pomoć inteligencije trebamo doći do zaključka da nitko, osim Boga, ničemu nije vlasnik. Trebamo uzeti samo ono što nam je Gospodin namijenio. Na primjer, krava daje mlijeko, ali ga ne pije. Ona jede travu i žito, a njezino mlijeko hrana je za ljudska bića. To je uredio Gospodin. Trebamo biti zadovoljni onime što nam je ljubazno namijenio i uvijek imati na umu komu naša imovina zapravo pripada. Na primjer, za gradnju kuće potrebni su zemlja, drvo, kamen, željezo, cement i razni drugi materijali. Ako razmišljamo u skladu sa Śrī Īśopanisadom, moramo zaključiti da sami ne možemo proizvesti ni jedan od tih građevinskih materijala.

Možemo ih samo prikupiti i svojim ih radom preobraziti u različite oblike. Radnik ne može tvrditi da je vlasnik stvari koju je napravio, samo zato što je u nju uložio veliki trud. U suvremenom društvu uvijek vlada veliki sukob između radnika i kapitalista. Taj sukob poprimio je međunarodne razmjere, pa je svijet u opasnosti. Ljudi se gledaju neprijateljski i reže jedni na druge poput mačaka i pasa. Śrī Īśopanisada ne može davati savjete mačkama i psima, ali može prenijeti čovjeku Božju poruku preko vjerodostojnih acarya (svetih učitelja). Ljudski rod treba prihvatiti vedsku mudrost Śrī Īśopanisade i okončati sporove oko materijalnih posjeda. Mora se zadovoljiti pogodnostima koje su joj dodijeljene Gospodinovom milošću. Ako komunisti, kapitalisti ili bilo koji drugi sloj ljudi svojata pravo vlasništva nad prirodnim bogatstvima, koja u potpunosti pripadaju Gospodinu – tada neće vladati mir. Kapitalisti ne mogu političkim potezima smanjiti utjecaj komunista, niti komunisti mogu poraziti kapitaliste tako da se bore za ukradeni kruh.

Ako ne priznaju vlasništvo Svevišnje Božanske Osobe, sva imovina koju prisvajaju ukradena je. Zbog toga će ih stići kazna po zakonima prirode. I komunisti i kapitalisti imaju atomske bombe koje će na kraju sigurno uništiti obje strane, ako ne priznaju vlasništvo Svevišnjega Gospodina. Da bi se spasili i donijeli mir svijetu, i jedni i drugi moraju se pridržavati uputa Śrī Īśopanisade. Ljudi nisu stvoreni da se svađaju poput mačaka i pasa. Pomoću svoje inteligencije moraju shvatiti važnost i cilj ljudskoga života. Vedski spisi namijenjeni su čovječanstvu, a ne mačkama i psima. Mačke i psi ne čine grijeh ubijajući druge životinje da bi se prehranili, ali ako čovjek ubije životinju da bi zadovoljio svoj neobuzdani jezik, odgovoran je za kršenje zakona prirode. Zato ga nužno stiže kazna. Standard ljudskoga života ne može se primijeniti na životinje. Tigar ne jede rižu ili pšenicu, niti pije kravlje mlijeko, jer mu je dodijeljena hrana u obliku životinjskoga mesa. Neke životinje su biljojedi, a druge mesojedi, ali ni jedna vrsta ne krši zakone prirode koje je uspostavila Božja volja.

Sisavci, ptice, gmazovi i drugi niži oblici života strogo se pridržavaju zakona prirode. Zato ne čine grijeh, niti su vedske upute njima namijenjene. Živo biće je odgovorno jedino u ljudskome obliku. Netko može misliti da ne krši zakone prirode ako jede hranu biljnoga porijekla. Takvo mišljenje je pogrešno. I biljke imaju život. Premda je po zakonu prirode jedno živo biće hrana za drugo, ljudsko biće treba spoznati postojanje Svevišnjega Gospodina. Zato, nitko ne bi trebao biti ponosan na to što je strogi vegetarijanac. Životinje nemaju razvijenu svjesnost kojom mogu spoznati postojanje Gospodina, ali ljudska inteligencija je dostatna za proučavanje vedskih spisa. Pomoću nje može saznati kako djeluju zakoni prirode i steći dobrobit od takvoga znanja. Ako zanemarujemo upute vedskih spisa, izlažemo se velikoj opasnosti. Zato trebamo priznati autoritet Svevišnjega Gospodina i postati Njegovim bhaktom.

Moramo koristiti sve za služenje Gospodina i jesti samo ostatke hrane ponuđene Njemu. To će nam omogućiti da pravilno ispunjavamo svoje dužnosti. U Bhagavad-giti (9.26) Gospodin otvoreno izjavljuje da prihvaća vegetarijansku hranu iz ruke čistoga bhakte. Ljudsko biće zato treba postati ne samo vegetarijanac, već i Gospodinov bhakta te svu svoju hranu ponuditi Gospodinu. Tek tada može primiti prasadam, Božju milost. Samo oni koji tako djeluju mogu pravilno ispunjavati dužnosti ljudskoga života. Oni koji ne nude hranu Gospodinu jedu samo grijeh i donose si razne patnje koje grijeh uzrokuje (Bg. 3.13). Zanemarujući činjenicu Gospodinova vlasništva, ljudsko biće namjerno krši zakone prirode i to je korijen grijeha. Kršenje zakona prirode ili Gospodinove naredbe donosi čovjeku propast. Ali ako je razborit, svjestan zakona prirode i nije pod utjecajem nepotrebne vezanosti ili odbojnosti, Gospodin će ga sigurno prihvatiti, pa će se vratiti Bogu, u svoj vječni dom.
Zatvori i vrati se na vrh

(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Bog je potpun i savršen

Bog je potpun i savršen

Śrī Īśopanisada – Prizivanje

om pūrnam adah pūrnam idam
pūrnāt pūrnam udacyate
pūrnasya pūrnam ādāya
pūrnam evāvaśinyate

om — Potpuna Cjelina; pūrnam — savršeno potpuna; adah — te; pūrnam — savršeno potpune; idam — pojavni svijet; pūrnāt — iz potpuno savršene; pūrnam — potpune jedinke; udacyate — stvorene; pūrnasya — iz Potpune Cjeline; pūrnam — potpuno, sve; ādāya — oduzeto; pūrnam — potpuna; eva — čak; avaśisyate — ostaje.

Budući da je Svevišnji Gospodin savršen i potpun, i budući da je potpuno savršen, sve Njegove emanacije, poput ovog pojavnog svijeta, savršeno su potpune. Sve što emanira iz Potpune Cjeline i samo je potpuno. Iako toliko mnogo potpunih jedinki emanira iz Njega, On, kao Potpuna Cjelina, ostaje potpun.

Smisao: Potpuna Cjelina, Vrhovna Apsolutna Istina, potpuna je Božanska Osoba. Spoznaja neosobnog Brahmana i Paramātme, Nad-duše, nepotpuna je spoznaja Apsolutne cjeline. Svevišnji Gospodin je sac-cid-ānanda-vigraha, a spoznaja neosobnog Brahmana predstavlja spoznaju Njegovog aspekta vječnosti, zvanog sat. Spoznaja Paramātme, Nad-duše, predstavlja spoznaju aspekata vječnosti i znanja, zvanih sat i cit. Međutim, spoznaja Božanska Osobe predstavlja spoznaju svih transcendentalnih aspekata – sat, cit i ānande (blaženstva).

Kad netko spozna Vrhovnu Osobu, u potpunosti spoznaje te aspekte Apsolutne Istine. Kao što je već rečeno, Svevišnja Božanska Osoba je sac-cid-ānanda-vigraha. Vigraha znači “oblik”. Potpuna Cjelina nije bezoblična. Kad bi bila bezoblična ili na bilo koji način manja od Svoje kreacije, ne bi bila potpuna. Potpuna Cjelina mora obuhvaćati sve što je unutar i izvan dosega našeg iskustva, inače ne može biti potpuna. Potpuna Cjelina, Svevišnja Božanska Osoba, posjeduje neizmjerne moći, koje su jednako potpune kao Božanska Osoba.

Stoga je ovaj pojavni svijet također potpun u sebi. Dvadeset četiri elementa, koji se privremeno očituju kao materijalni svemir, tako su uređeni da stvaraju sve što je potrebno za održavanje i opstanak svemira. Nitko drugi u svemiru ne treba uložiti poseban napor za njegovo održavanje. Svemir ima određeno vrijeme trajanja, utvrđeno energijom Potpune Cjeline, i kada ono istekne ovo privremeno očitovanje bit će uništeno prema savršenom planu Potpune Cjeline. Malenim potpunim jedinkama (živim bićima) pružene su sve pogodnosti kako bi spoznale Potpunu Cjelinu.

Sve oblike nepotpunosti doživljavamo zbog nepotpunog znanja o Potpunoj Cjelini. Ljudski oblik života je potpuno očitovanje svjesnosti živog bića, a stječe se evolucijom kroz 8 400 000 vrsta života u krugu rađanja i umiranja. Ako živo biće ne spozna svoju potpunost u odnosu s Potpunom Cjelinom u ovom ljudskom životu, koji je blagoslovljen punom svjesnošću, gubi priliku da spozna svoju potpunost i ponovno biva podvrgnuto ciklusu evolucije, po zakonu materijalne prirode. Ne shvaćajući da je u prirodi sve savršeno uređeno za održavanje našeg postojanja, pokušavamo iskoristiti prirodna bogatstva za stvaranje takozvanog potpunog života posvećenog osjetilnom uživanju.

Varavi život osjetilnog uživanja je iluzoran, jer živo biće ne može uživati u djelatnostima osjetila ako nije povezano s Potpunom Cjelinom. Ruka je potpuni dio sve dok je povezana s cijelim tijelom. Kad se odsječe, može izgledati kao ruka, ali gubi sve moći ruke. Slično tome, živa bića su sastavni djelići Potpune Cjeline i ako se odvoje od Potpune Cjeline, iluzorno očitovanje potpunosti ne može ih potpuno zadovoljiti. Potpunost ljudskog života možemo spoznati samo služenjem Potpune Cjeline. Sve službe na svijetu – društvene, političke, mjesne, međunarodne ili čak međuplanetarne – ostat će nepotpune ako se ne povežu sa Potpunom Cjelinom. Kad je sve povezano sa potpunom cjelinom, sastavni djelići postaju i sami potpuni u sebi.

(iz Śrī Īśopanisade, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)