Duhovni osjećaji sreće

Duhovni osjećaji sreće

Śrīmad-Bhāgavatam 1.6.16, 1.6.17, 1.6.18.

dhyāyataś caranāmbhojam
bhāva-nirjita-cetasā
autkanhyāśru-kalāksasya
hrdy āsīn me śanair harih

dhyāyatah — meditirajući tako na; carana-ambhojam — lotosova stopala lokalizirane Božanske Osobe; bhāva-nirjita — um preobražen transcendentalnom ljubavlju prema Gospodinu; cetasā — sve aktivnosti uma (mišljenje, osjećanje i htijenje); autkanthya — zbog čežnje; aśru-kala — suze su potekle; aksasya — iz očiju; hrdi — u mom srcu; āsīt — pojavila se; me — mojem; śanaih — bez odlaganja; harih — Božanske osoba.

Čim sam, uma preobražena transcendentalnom ljubavlju, počeo meditirati na lotosova stopala Božanske osobe, suze su mi potekle iz očiju. U tom se trenutku Božanska Osoba, Śrī Krsna, pojavila na lotosu mog srca.

Smisao: Ovdje je značajna riječ bhāva. Stadij bhāve dostiže se kad osoba razvije transcendentalnu ljubav prema Gospodinu. Početni se stadij naziva śraddhā, naklonost prema prema Svevišnjem Gospodinu. Da bi povećala tu naklonost, osoba se mora družiti s Gospodinovim čistim bhaktama. Treći je stadij slijeđenje propisanih pravila predanog služenja. To će raspršiti sve vrste bojazni i ukloniti sve osobne nedostatke koji spriječavaju napredak u predanom služenju. Kada svi osobni nedostaci i sumnje nestanu, javlja se temeljna vjera u transcendenciju, a ukus za nju povećava se u velikoj mjeri.

Ovaj stadij vodi k privlačnosti. Nakon toga razvija se bhāva koja prethodi čistoj ljubavi prema Bogu. Svi su ovi stadiji samo različite točke u razvoju transcendentalne ljubavi. Kad je um obuzet transcendentalnom ljubavlju, bhakta osjeća snažnu odvojenost koja uzrokuje osam vrsta zanosa i suze spontano teku iz njegovih očiju. Budući da je Nārada Muni u prošlom životu dosegao taj stadij ubrzo nakon napuštanja kuće, mogao je opaziti prisutnost Gospodina i jasno to doživjeti svojim razvijenim duhovnim osjetilima, koja su u potpunosti bila očišćena od primjesa materije.

Śrīmad-Bhāgavatam 1.6.17.

premātibhara-nirbhinna-
pulakāngo ’tinirvrtah
ānanda-samplave līno
nāpaśyam ubhayam mune

premā — ljubav; atibhara — prekomjerna; nirbhinna — posebno istaknuta; pulaka — osjećaja sreće; angah — različiti dijelovi tijela; ati-nirvrtah — potpuno savladao; ānanda — zanos; samplave — u oceanu; līnah — utonuo; na — ne; apaśyam — mogao vidjeti; ubhayam — oboje; mune — O Vyāsadeva.

O Vyāsadeva, budući da su me tada preplavili osjećaji sreće, svaki je dio mog tijela oživio. Uronjen u ocean zanosa, nisam više vidio ni sebe ni Gospodina.

Smisao: Duhovni se osjećaji sreće i snažnih zanosa ne mogu usporediti ni sa čim materijalnim. Stoga je vrlo teško izraziti takve osjećaje. Riječi Śrī Nārade Munija izražavaju samo tračak tog zanosa. Svaki dio tijela ili osjetila ima posebnu namjenu. Kada osoba ugleda Gospodina, sva se osjetila potpuno bude da bi Ga služila. U stanju oslobođenja osjetila djeluju punom snagom, služeći Gospodina. Zato je Nārada izgubio vlast nad sobom i nije više vidio ni sebe ni Gospodina.

Śrīmad-Bhāgavatam 1.6.18.

rūpam bhagavato yat tan
manah-kāntam śucāpaham
apaśyan sahasottasthe
vaiklavyād durmanā iva

rūpam — oblik; bhagavatah — Božanske Osobe; yat — kakav jest; tat — to; manah — uma; kāntam — kako želi; śucā-apaham — uništavajući svu nejednakost; apaśyan — ne vidjevši; sahasā — iznenada; uttasthe — ustao; vaiklavyāt — uznemiren; durmanāh — izgubio ono što želi; iva — kao da je.

Gospodinov transcendentalni oblik, takav kakav jest, zadovoljava želje uma i odmah uklanja sav nespokoj. Izgubivši iz vida taj oblik, iznenada sam ustao, uznemiren, kao što čini onaj tko izgubi ono što voli.

Smisao: Nārada Muni se uvjerio da Gospodin ima oblik. Međutim, Njegov se oblik potpuno razlikuje od svih oblika koje znamo iz iskustva. Cijeli život gledamo različite oblike u materijalnom svijetu, no nijedan od njih nije u stanju zadovoljiti um, niti ga smiriti. To su posebna obilježja Gospodinova transcendentalnog oblika. Tko ga jednom ugleda, neće se više zadovoljiti ni sa čim drugim; nijedan oblik u materijalnom svijetu ne može više zadovoljiti promatrača.

Tvrdnja da je Gospodin bezobličan ili neosoban znači da nema materijalni oblik i ne nalikuje materijalnoj osobi. Kao duhovna bića koja imaju vječan odnos s transcendentalnim oblikom Gospodina, život za životom tragamo za tim oblikom i tu žudnju ništa materijalno ne može zadovoljiti. Nārada Muni ga je ugledao samo na tren, ali se uznemirio izgubivši ga iz vida i odmah je ustao da ga pronađe. Postigao je ono za čim svi tragamo život za životom i kad je ponovo izgubio Gospodina iz vida, opravdano je bio izbezumljen.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)