Igra igračkama ili iskreni odnosi?

Igra igračkama ili iskreni odnosi?

old-couple-2
Suvremeno je društvo krajnje impersonalno. Naš mehanizirani i elektronski svijet odvaja nas jedne od drugih dok vozimo automobile, gledamo televiziju, sjedimo za računalom i radimo u zatvorenim uredima daleko od kuće. Mnogi ljudi više vole provoditi vrijeme igrajući se igračkama nego razvijajući istinske duboke i iskrene odnose. Budući da postoji toliko mnogo pogodnosti na tržištu, naučili smo smatrati ih predmetima namijenjenim našem uživanju. Nažalost, naučili smo i ljude gledati na taj način. Rezultat je toga veliko suparništvo, tjeskoba i bijeda. Vjerujući da je prava ljubav izmišljotina, mnogi od nas odustaju od potrage za istinskim ljubavnikom i prihvaćaju odnos iz interesa.

Naše je društvo prepuno ljudi koji ne mogu imati dublje odnose zbog paranoje i straha od neuspjeha. Mnogi pate jer ne mogu dostići osjećaj istinskog blagostanja. Obavljajući dnevne djelatnosti, oni taj nesretni mentalitet dijele s drugima. Kao posljedica toga, šire se razočaranje i cinizam.Ljudi koji ne vole sebe ne mogu voljeti druge. Svatko tko traži partnera mora provjeriti ima li potencijalni partner zdrav osjećaj ljubavi prema sebi. Ljudi koji se ponašaju destruktivno prema sebi ne mogu voljeti druge te prenose svoje negativne osjećaje u veze. Kako se takva osoba može duboko povezati s drugom osobom?

Posebno ljudi koji se upuštaju u očito štetne djelatnosti poput uzimanja droga, opijanja, kockanja ili upuštanja u nezakoniti seks, štete sami sebi i dijele te degradirajuće navike s drugima. S takvom osobom nije moguć dubok ljubavni odnos. Gradimo kule u zraku ako vjerujemo da je to moguće. Pojedinci koji ne vole sebe ne mogu duboko dijeliti s ostalima jer imaju pristup samo površinskim aspektima sebe samih.Moramo dobro otvoriti oči kad tražimo partnera. Ako mahnito tragamo za nekim, skloni smo obojiti vlastitim slikama svakoga koga sretnemo. Predmet naše mašte naizgled će imati sve najljepše odlike jer smo, uostalom, mi naslikali tu sliku. U tim slučajevima, zaljubljujemo se u vlastite koncepcije, a ustvari nas nije briga za drugu osobu.

Kako možemo biti tako budalasti? To je zapravo vrlo lako. Nesvjesni da je naša cjelovitost dostupna iznutra, jednostavno nalazimo nekoga tko se izvana poklapa s našom idejom privlačne osobe i tu osobu koristimo kao ekran na koji projiciramo svoje snove u obliku nada, strahova i želja. Taj proces eksteriorizacije i projekcije obično je temelj romantične ljubavi, a romanca traje samo dotle dok je iluzija netaknuta. Često se veza raspada jer osoba nije niti približno onakva kakvu smo očekivali. Na početku možemo zaključiti: “Oh, ja sam zaljubljen! Ovo je osoba koju sam toliko dugo čekao.” No nakon nekog vremena shvatimo da smo samo bili opijeni vlastitim idejama koje su nas cijelo vrijeme sprječavale da priznamo ono što smo znali od početka: da ta osoba nije za nas.

(iz knjige Duhovni ratnik 2, autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Devocijski trans

Devocijski trans

Happy-Krishna
Śrila Prabhupada objašnjava da se vrlo napredan bhakta, kada padne u trans, često privremeno odvaja od fizičkoga svijeta i ulazi u duhovno carstvo, kao što odložimo kaput i kasnije se vratimo po njega. Uzbuđenje koje donose takva iskustva tako je uzvišene naravi da ga bhaktino sadašnje postojanje ne može zadržati; zbog toga se “kaput” mora privremeno odložiti kako bi se mogao potpuno zaokupiti iskustvom. Na primjer, ugledavši crni oblak, Madhavendra Puri pomislio je na Krišnu kao na tamnoputog Syamasundaru i pao u trans. Njegovo pravo “jastvo” poistovjetilo se s iskustvom, ali privremeni identitet nije mogao zadržati to iskustvo.

Zato je privremni identitet morao biti odložen, ali se kasnije vratio. Bhakte ponekad izgledaju poput luđaka, jer se ne ponašaju u skladu s “normalnim” životnim obrascima. Mogu danima ne osjećati potrebu za hranom i spavanjem ili mehanički reagiraju na te privremene poticaje. Zbog viših užitaka i spoznaja gube privlačnost prema svjetovnim stvarima i djelatnostima. Napredniji bhakta, uttama-adhikari, spustit će se sa svoje razine kako bi uspostvavio bolji odnos s okolinom i dvojnostima. Inače, kada bi uttama-adhikari uvijek djelovao prema svojim osjećajima, izgledao bi kao luđak ili netko tko ima epileptički napad. Kad čuju nešto o Gospodinu, odmah bi, zbog siline preme, počeo plakati, skakati, vikati i prevrtati se.

Ne bi mogao ni propovijedati jer ne bi vidio razliku između bezbožnih i pobožnih. Ne bi razlučivao prijatelja od neprijatelja jer bi vidio samo pravu bit svake osobe. Bilo bi nemoguće propovijedati ako ne bi vidio obrasce koji se trebaju prilagoditi. Stoga oni silaze privremeno kako bi pomogli i bavili se privremenim izvanjskim relativnim stvarima. Međutim, ako netko poprimi tu bhavu, to je kao da se seli u posve drugačiji identitet. Stoga će ga manje odvlačiti dvojnosti i gune materjalne prirode.

(iz knjige Osvrti na sveta učenja II; autor Bhakti Tirtha Swami)

Nektar čiste ljubavi (1. dio)

Nektar čiste ljubavi (1. dio)

krishna-2

Bezbrojne emocije bhakte prethodno su bile čvrsto vezane uz tijelo, obitelj, rodbinu, kuću i ostala posjedovanja, no prema (sanskrit – ljubav prema Bogu) ga veoma lako oslobađa svih tih vezanosti. Svojom vlastitom moći i samim svojim dodirom ona materijalne osjećaje (māyikī) potpuno preobražava u blažene duhovne (sac-cid-ānanda-jyotirmayī) uranjajućí ih u bunar božanskog nektara (mahārasa). Te produhovljene osjećaje prema tada čvrsto veže za slatkoću Gospodinova imena, oblika i odlika. Kao što blistavo izlazeće Sunce svojim sjajem nadvladava sve zvijezde na nebu, tako prema posramljuje sve zvjezdolike ljudske ideale (purusārtha). Nektar ploda preme teče u obliku zgusnutog blaženstva (sāndrānanda), a uzvišena hranjivost tog nektara je moć da privuče čak i Krišnu (śri krsnākārsini).

Kada bhakta počne kušati taj nektar, više ne mari za prepreke. Kao što veliki ratnik obuzet bitkom ili lopov grozničav zbog neprocjenjiva blaga, gube svaki smisao za oprez, tako bhakta gubi u potpunosti pojam o sebi. Ako je moguće i zamisliti glad koju se ne može utažiti čak ni danonoćnim jedenjem beskrajnih količina najukusnije hrane, takvu čežnju on osjeća za Gospodinom. Ta tjeskoba prži bhaktu poput plamtećeg Sunca i istodobno mu pruža olakšanje dajući mu u srcu trenutak vizije (sphūrti) Gospodinova oblika, odlika i ljupkosti, koji su blaženo svježi poput milijuna mjeseca. Prema stvara snažnu tjeskobu i istodobno pruža olakšanje od te tjeskobe. Najprije, izranjajući iz srca i polako se pojačavajući, prema probada bhaktu poput strijele goruće želje da sretne Gospodina.
Nastavak teksta...

Vatra te tjeskobe potom spaljuje strijelu u pepeo i oslobađa bhaktu bola trenutnom vizijom Gospodina (sphūrti) u svome srcu. Kušajući slatkoću Gospodinova oblika i zabava, bhakta ipak ostaje nezasićen, a njegova se žudnja za Gospodinom opet povećava. U tom stanju on prijatelje smatra beskorisnim poput suhog, zaraslog bunara, a dom trnovitom šumom. Hrana mu postaje bezukusna, a pohvale drugih poput ujeda zmije. Svakodnevne dužnosti bolne su mu poput smrti. Svoje tjelesne udove smatra nepodnošljivím teretom, a tješenje prijatelja otrovom. lako uvijek ostaje budan, budnost je kao ocean kajanja, a ako san i naiđe, čini mu se poput samrtne patnje.

Tijelo mu se čini teretom, osudom proviđenja, a udisaji i izdisaji beskorisnim poput sadnje sprženog sjemenja. Ono što su mu nekada bile omiljene stvari, sada odbacuje kao veliku nesreću. Tijelo mu se kida, čak i na samu pomisao na Gospodina. Onda, jednoga dana, prema poput magneta privuče Krišnu koji se pojavljuje pred očima bhakte. Gospodin tada preplavljuje osjetila Svoga bhakte neusporedivo povoljnim odlikama koje izviru iz Njegova vlastitog vječnoga bića: Svojom ljepotom, mirisom, milozvučnim glasom, nježnošću, okusom, velikodušnošću i samilošću. Dok ih kuša, neobična slatkoća i vječna svježina Gospodinovih odlika stvara u bhakti snažnu, uvijek rastuću žudnju. Ne postoje pjesničke riječi koje bi dovoljno dobro mogle opisati golemi ocean transcendentalnog blaženstva koji nastaje u to vrijeme, no evo nekoliko blijedih usporedbi:

Poput putnika u pustinji, iscrpljenog vrućim sunčevim zracima, koji pronalazi utočište u hladnoj sjenci golema banyanova stabla razgranate krošnje, okruženog stotinama vrčeva ispunjenih ledenom vodom Gange; poput slona uhvaćenog u šumskom požaru koji nakon dugo vremena biva oslobođen patnje beskrajnim pljuskom kiše iz gustog kišnog oblaka; poput osobe oboljele od stotina smrtnih bolesti koja slučajno popije izuzetan nektarski lijek. Nevjerojatna sreća koju osjeća svaki od njih daje samo malu naznaku bezgraničnog blaženstva koje kuša bhakta dok pije nektar preme... (nastavlja se…)

Zatvori

(iz knjige Trilogija predanosti; autor – Śrila Viśvanatha Cakravarthi Thakur)

Nektar čiste ljubavi (2. dio)

Nektar čiste ljubavi (2. dio)

krishna-2

U tom neobičnom stanju Gospodin prvo razotkriva Svoju ljepotu (saundarya) pred očima krajnje zapanjenog bhakte. Zbog uzvišenosti te ljepote, um i sva osjetila postaju poput očiju, a vidljivi postaju simptomi zanosne ljubavi poput suza, drhtanja i ukočenosti i bhakta u zanosu pada u nesvijest. Kako bi probudio bhaktu, Gospodin razotkriva Svoj miris (saurabhya) nosnicama Svoga bhakte i sva njegova osjetila poprimaju odliku nosa da miriše tu čudesnu aromu. Kako bhakta drugi put počinje padati u nesvijest, Gospodin mu kaže: “O, Moj bhakto, Ja sam potpuno pod tvojim nadzorom, molim te, ne uznemiruj se. Spoznaj Me do svog punog zadovoljstva.” Gospodin tako ušima bhakte razotkriva Svoj milozvučan glas (sausvarya) i sva osjetila postaju poput ušiju.

Dok bhakta treći puta pada u nesvijest, Gospodin mu milostivo daje dodir Svojih lotosolikh stopala, ruku ili grudi, razotkrivajući mu Svoju profinjenu mekoću (saukamārya); bhaktama u raspoloženju služenja (dāsya) podaruje Svoja lotosolika stopala, nježno ih stavljajući na njihove glave; Svojim nježnim rukama prihvaća ruke onih u raspoloženju prijateljstva (sakhya); onima u raspoloženju roditeljske ljubavi (vātsalya) vlastitim rukama briše suze, a onima u raspoloženju bračne ljubavi (preyasi) podaruje nježni zagrljaj privijajući ih srcu Svojim dugim rukama. Sva osjetila bhakte poprimaju osjetilo dodira i on četvrti puta gubi svijest. Gospodin mu tada daje nektar Svojih vlastitih usana (sauryasya), To se, međutim, razotkriva samo onima u raspoloženju bračne ljubavi, koji to žele. Sva osjetila bhakte poprimaju osjetilo okusa i on gubi svijest peti puta. Ta blažena nesvijest tako je duboka da Gospodin mora osvijestiti bhaktu dajući mu Svoju audāryu (velikodušnost).
Nastavak teksta...

Audārya se odnosi na stanje u kojemu se sve Gospodinove odlike (ljepota, miris, zvuk, dodir i okus) na silu objavljuju u isto vrijeme različitim osjetilima bhakte. Tada se prema, znajući volju Gospodina, povećava do najvišeg stupnja, a zajedno s njom i golema žudnja bhakte. Prema postaje poput moćnog mjeseca u njegovu srcu, nadvija se nad oceanom blaženstva i stvara stotine valova u njemu koji oblikuju gotovo razoran rascjep okusa što se međusobno natječu u srcu bhakte. U isto vrijeme, kao predsjedavajuće božanstvo uma, prema širi svoju moć i dopušta bhakti da bez međusobnog sukoba u isto vrijeme kuša sve različite okuse. Ne bi trebalo misliti da bhakta neće biti u stanju u potpunosti iskusiti sve odlike. Upravo suprotno, osjetila, dobivši izuzetnu, nepojmljivu i zapanjujuću sposobnost vršenja funkcije svih drugih osjetila, kušaju Gospodinove različite odlike čak mnogo potpunije. Od svjetovne logike ovdje nema koristi jer ta neshvatljiva stanja preme nisu podložna svjetovnom shvaćanju:

acintyāh khalu ye bhāvā
na tāms tarkena yojayet
prakrtibhyah parth yac ca
tad acintyasya laksanam

“Ne pokušavaj stvari koje su nepojmljive (acintya) shvatiti svjetovnom logikom jer sama riječ acintya znači da je iznad dosega materijalne prirode.” (Mahābhārata, Bhīsma-parva 5.22.)

Vidjevši bhaktu kako žudi odjednom okusiti saundaryu i druge Gospodinove ljupke odlike, poput ptice cātake koja bespomoćno pokušava uhvatiti u svoj kljun svaku kišnu kap, Gospodin promišlja: “O, zašto toliko divnih odlika držim za Sebe?” Da bi omogućio bhakti da ih kuša u potpunosti, Gospodin ispoljava kārunyu (samilost), vodeću među svim Njegovim moćima. Ona je kao vrhovna vladarica smještena u središtu lotosa čijih osam latica predstavljaju osam śakti (vimalā, utkarsini, jnānā, kriyā, yogā, prahvi, satyā i iśāna).

Kārunya, poznata i kao anugrahā (ljubaznost ili blagonaklonost), pojavljuje se u Gospodinovim lotosovim očima. Bhaktama u odnosu sluge znana je kao krpa-śakti, drugima kao vātsalya (privrženost) ili ponekad kao kārunya (samilost). Za bhakte u odnosu bračne ljubavi ona je poznata kao cittavidravini-akarsini-śakti (koja rastapa Krišnino srce i ima magnetsku privlačnost). Tako je poznata pod raznim imenima u skladu s raznim raspoloženjima bhakte. Pomoću krpā-śakti Gospodinova sveprožimajuća slobodna volja (icchā-śakti) utječe na srce i uzrokuje zapanjenost čak i kod onih spoznatih duša koje su potpuno samozadovoljne (ātmārama)…

Zatvori

(iz knjige Trilogija predanosti; autor – Śrila Viśvanatha Cakravarthi Thakur)

Nektar čiste ljubavi (3.dio)

Nektar čiste ljubavi (3.dio)

krishna-2

O, Gospodine, koji si transcendentalan prema svim materijalnim svjetovima, u obliku duhovnog učitelja uništavaš neznanje požude i drugih nepovoljnih odlika. Sudarśana čakra (disk) Tvoje pojave sasijeca te krokodile i spašava me od njihovih ugriza. Da bi ispunio moju želju služenja Tvojih lotosolikh stopala, stavio si slogove Svoje mantre u moje uši. Uklonivši patnju, pročistio Si me neprestanim slušanjem, pjevanjem i sjećanjem Tvoga imena i slava. U društvu Tvojih dragih bhakta učinio Si da shvatim kako Te služiti. lpak, neinteligentan i niži od najnižih nimalo Te nisam služio. Iako takva bijedna, sebična osoba zaslužuje kaznu, umjesto nje pokazao Si mi Se i dao mi da pijem nektar. Posramio si me rekavši Svojim lotosolikim usnama da si postao moj dužnik. Što da činim sada? Bio bih drzak kada bih Te zamolio da mi oprostiš sve moje uvrede.

Zasigurno mogu reći da ih mora biti više od trilijuna. Neka ih sve ispaštam, jer su to plodovi mojih prošlih djela. Još jučer sam nedolično uspoređivao Tvoje tamne udove s monsunskim oblakom, plavim lotosom i safirom; Tvoje prekrasno lice s mjesecom i nježnost Tvojih stopala sa svježim mladim lišćem. Vidjevši sada Tvoju stvarnu ljepotu te mi analogije nalikuju gorušičinom sjemenu u usporedbi sa zlatnom planinom Meru, grašku u usporedbi s čarobnim kamenom, šakalu u usporedbi s lavom ili komarcu s Garudom. Svojom sam Ti siromašnom inteligencijom nanio uvrede. Misleći – “sada slavim Gospodina” moja je jadna poezija privukla pozornost običnih ljudi, no sada, kada sam na trenutak dobio priliku ugledati blistavu ljepotu Tvoga lika, posramljen sam.
Nastavak teksta...

Moje usporedbe nalik su zubima nemirne krave, koji bezuspješno pokušavaju oskrnaviti stablo želja Tvoje ljepote, no nisu u tome uspješni.” Tako bhakta slavi Gospodina na mnogo načina, i Gospodin njime postaje vrlo zadovoljan. Razotkriva mu u skladu s njegovom željom, koliko god je to moguće, cijelo Svoje najintimnije duhovno prebivalište: Vrndāvana-dhamu, stablo želja, mahā-yogapithu, najdražu Mu voljenu (Śri Rādhu) i Njezine pratilje poput Lalite i drugih, Svoje prijatelje poput Subale, krave, rijeku Yamunu, brdo Govardhanu, brdo Nandiśvaru, šume poput Bhāndiravane, Nandu, Yaśodu, braću, prijatelje, sluge i sve vrajavāsije. Razotkrivajući sve to ispunjeno izvanrednom rasom, Gospodin uranja Svoga bhaktu u očaravajući plimni val blaženstva i zatim iznenada nestaje sa svim tim okružjem.

Došavši nakon nekoliko trenutaka ponovno svijesti, bhakta otvara oči goreći od želje da opet vidi Gospodina, no kako Ga ne može vidjeti, počinje zapomagati: “Jesam li to samo sanjao? Ne, nisam sanjao jer ne osjećam nikakvu pospanost ili težinu u očima od sna. Je li to bila halucinacija? Ne, halucinacija ne bi nikada mogla pružiti takvo blaženstvo. Ili je to neki poremećaj uma? Ne, jer nema znaka rastresenosti. Je li to bilo ispunjenje neke materijalne želje? Ne, materijalna misao nikada ne bi mogla niti prići onome što sam vidio. Je li to bila trenutna vizija Gospodina u srcu (sphūrti)? Ne, sve prijašnje vizije Gospodina nisu nikada bile toliko žive.”

Zatvori

(iz knjige Trilogija predanosti; autor – Śrila Viśvanatha Cakravarthi Thakur)