Vede i vedska civilizacija

Vede su najstariji spisi na svijetu. No to ne znači da su ih stvorili neki primitivni domoroci koji su umotani u životinjska krzna šetali po šumama. Naprotiv, Vede već tisućljećima izazivaju divljenje filozofa, znanstvenika i književnika čitavog svijeta. Fascinirani njihovim znanstvenim i filozofskim stupnjem, neki znanstvenici dolaze na ideju da bi autori Veda mogli biti vanzemaljska bića. Prema samim Vedama, one su Apauruseya – božanskog, a ne ljudskog porijekla. Od nastanka svijeta prenose se usmenom predajom, od učitelja na učenika. Zahvaljujući čistom i moralnom životu, kontroli osjetila te meditaciji i yogi, vedski brahmane su imali fantastičnu moć gotovo fotografskog pamćenja koja se zvala sruti dhara. Modema su istraživanja pokazala da je ljudski mozak sposoban zapamtiti gotovo sve informacije koje primi. Tako će tekst cijelog romana koji smo pročitali ostati zabilježen u mozgu. No rijetko tko može izvući pohranjene informacije i koristiti ih. Većina ljudi zna koristiti samo maleni djelić kapaciteta svoga mozga. Vedski brahmane su brižljivo njegovali takve sposobnosti, te su mogli napamet naučiti tisuće himni.

I danas u lndiji postoje učeni ljudi koji znaju napamet mnoštvo stihova velikih epova poput Mahabharate ili Bhagavatama, no dok je to nekada bio standard kvalificiranih brahmana, danas je to izuzetak. Kako je s vremenom došlo do degradacije u slijeđenju religijskih principa, ljudi su izgubili moć pamćenja, te je bilo neophodno vedsko znanje podijeliti i zapisati. Ovo je prije 5000 godina učinio veliki mudrac Vyasadeva koji se stoga smatra sastavljačem vedskih spisa. No izvorni autor Veda je Bog osobno. Kao što proizvođač uz proizvedenu napravu daje i detaljne upute – priručnik o rukovanju, tako je Vrhovni Gospodin Krišna, stvarajući materijalni svijet, dao prvim ljudima opširno znanje o njegovoj svrsi i pravilnom korištenju. Budući da je savršeno, to je znanje uvijek aktualno; nikada ne postaje zastarjelo. Ono je poput zlata, vrijedno svuda i za svakoga, jer govori o univerzalnim istinama koje su iznad utjecaja vremena i prostora. Postupajući po uputama Veda, ljudi mogu udobno živjeti u ovom svijetu i istovremeno duhovno napredovati.

Budući da je savršeno, to je znanje uvijek aktualno, nikada ne postaje zastarjelo. Ono je poput zlata, vrijedno svuda i za svakoga, jer govori o univerzalnim istinama koje su iznad utjecaja vremena i prostora.

Sanskrit – jezik Indoeuropljana

Vede su pisane sanskritom, drevnim jezikom iz kojeg su se kasnije razvili takozvani indoeuropski jezici.  Germanski, romanski, slavenski i drugi jezici Europe pripadaju toj skupini i ukazuju na vedsku civilizaciju, kao zajedničku kolijevku iz koje su nastali svi ti narodi. Tako su mnoge hrvatske riječi do danas ostale vrlo slične sanskritskom korijenu: tama – tamas; mati – mata; brat – bratru; pun – puma; davati – dadati; dva – dva; tri – tri; četiri – catur itd.

Vedska medicina

Veda znači znanje i uključuje sve grane znanja. Na Zapadu postaje sve popularnija vedska medicina. Njen pristup tijelu je mnogo dublji od našeg “alopatskog.” Ona promatra tijelo kao svemir u kojem postoji prirodna ravnoteža elemenata; zemlja, voda, vatra, zrak i eter, elementi su od kojih je izgraden ovaj svijet pa tako i tijela živih bića. Svako je tijelo poseban, individualni svemir, različit od svih drugih, sa svojom individualnom ravnotežom. Tako će neko tijelo prirodno imati u sebi više zastupljen element zemlje, drugo vode, a treće zraka. Kada je ova ravnoteža narušena, tijelo postaje sklono odredenim bolestima, a mi zatim promatramo i liječimo te bolesti koje su samo površna manifestacija dubljeg poremećaja. Vedska medicina ide za tim da pravilnom prehranom, kao i lijekovima povrati prirodnu ravnotežu elemenata u tijelu i tako ukloni stvami poremećaj. Drevni crteži i zapisi pokazuju da su u vedskoj civilizaciji izvodeni i vrlo komplicirani kirurški zahvati na očima, mozgu i drugim organima koji se i danas smatraju teškim. Tako su npr. ondašnji liječnici poznavali oko 70 bolesti očiju i uspješno operirali mrenu.

O nastanku svemira

Vede govore vrlo detaljno i o strukturi i nastanku svemira. U njima je opisano nastajanje svemira iz “sjemena” – zgusnute nediferencirane energije u kojoj još ne postoji razlika medu atomima i njegova ekspanzija do gigantskih razmjera. Izvor ovog sjemena iz kojeg će nastati svemir je Vrhovni Gospodin Krišna. Opisano je postupno nastajanje elemenata od najlakših do najtežih, svemirske strukture, sa različitim planetarnim sustavima i živih bića. Takoder su opisani atomi i njihove kombinacije, atomsko vrijeme, višedimenzionalni prostori, te starost svemira (koja se izražava u stotinama tisuća milijardi godina) i relativnost vremena (za različite promatrače vrijeme različito protiče). Vedski astronomski spis Surya sidhanta daje vrlo precizne proračune kretanja planeta, koji su točniji od grčkih i ostaju bez premca do današnjih dana. Iz Veda saznajemo i o međuplanetarnim putovanjima, svemirskim brodovima, o stanovnicima drugih planeta te o atomskom i drugim nepoznatim vrstama oružja. Dijelovi koji govore o izgradnji svemirskih letjelica čak upozoravaju na mnoge vrste bolesti koje će izazvati duže prebivanje u međuplanetarnom prostoru, te kako se možemo zaštititi od njih. Vede također govore detaljno o umjetnostima: drami, književnosti, slikarstvu, kiparstvu, plesu i sl.; ekonomiji, politici, poljoprivredi, zakonodavstvu, graditeljstvu i drugim temama važnim civiliziranom čovjeku.

Vede i umjetnost

Dio koji se bavi arhitekturom objašnjava npr. kako možemo napraviti hram od pravilno oblikovanih blokova kamena bez ikakvog vezivnog materijala. Takvi hramovi stari tisućama godina i danas stoje u lndiji. Arheološka iskapanja pokazuju da su prije šest i više tisuća godina u lndiji postojale urbane sredine sa vodovodima, kanalizacijom, bazenima i višekatnim kućama. Prema Šrimad-Bhagavatamu, ulice takvih gradova redovno su čišćene, klimatizirane i raskošno ukrašavane tokom festivalskih dana. Mi često mislimo da su automati i električna struja proizvodi suvremenog doba, no Mahabharata opisuje vrata koja se automatski otvaraju pomoću hidrauličkih sustava, a Šrimad-Bhagavatam govori o tvrđavi okruženoj ogradom pod električnim naponom. Poznato je da je indijska glazba vrlo kompleksna i da poznaje glazbene oblike, harmonije i tonove koji nisu poznati u zapadnom svijetu.

U nauci o glazbenim oblicima – ragama, vodi se npr. računa o emocijama, ugođaju i raspoloženju koje melodija treba dočarati odnosno probuditi. Tako će se drugačija raga (melodija) svirati uz isti tekst ujutro, drugačija u podne, a drugačija uvečer. Za svaki sat u danu postoje stotine raga koje odgovaraju tom vremenskom razdoblju i raspoloženju koje ono nosi. Također postoje različite rage za razna godišnja doba i razna emocionalna i duhovna stanja. Većina glazbenih instrumenata kako žičanih i gudačkih, tako i puhačkih i udaraljki vuče podrijetlo iz vedske civilizacije. Slično je i sa dramom. U vedskim spisima nalazimo najstariji i najkompleksniji nauk o drami. Ondje su vrlo opširno objašnjena razna pravila bitna za stvaranje dobre drame. Objašnjeno je kako treba oblikovati uvod, zaplet i rasplet, kako treba kombinirati odnose i emocionalna stanja u drami kako se ne bi narušila harmonija i oslabio željeni dojam.

Vedski nauk o samospoznaji

Budući da se bave svim granama znanja, Vede su vrlo opsežne i nemoguće je spomenuti u ovom članku sve teme koje obrađuju. Termin “vedski spisi” odnosi se na ogromno literarno djelo koje se sastoji od mnoštva epova, himni, pjesama, priča, filozofskih traktata, i drugih spisa čiju suštinu čine četiri Vede: Rig, Yajur, Sama i Atharva. Sastavni dio Veda su i širom svijeta poznati filozofski zapisi Upanišade. U vedske spise takoder se ubrajaju i djela koja proširuju ovo znanje predstavljeno u izvornim Vedama. U njih spada i spis namijenjen filozofima – Vedanta sutra, koji se sastoji od kratkih filozofskih izreka – sutra (biser), od nekoliko riječi koje su bremenite značenjem. Vedanta sutru je teško razumjeti bez tumačenja koja su dali najveći mislioci lndije. Tu su takoder i pristupačnija djela poput Mahabharate i Ramayane, te povjesnih priča – Purana i Itihasa. Vedskim se smatraju također i vjerodostojna tumačenja, odnosno komentari velikih učitelja koji su slijedili i poučavali vedsku misao.

Od svih vedskih spisa najzanimljiviji su Bhagavad-gita i Šrimad-Bhagavatam. U njima je na vrlo jasan i privlačan način predstavljena najvažniji nauk Veda – nauk o samospoznaji. Vede ne ostaju samo kod materijalnih aranžmana za udoban život u ovom svijetu, već nas posebno upoznavaju sa svrhom postojanja. Tko smo mi? Zašto živimo? Odakle dolazimo i kamo idemo? Zašto patimo i kako se možemo osloboditi patnje? To su bitna pitanja važna za svakog bez razlike, jer svi patimo, tražimo sreću i umiremo. Stoga ova tema prožima sve dijelove Veda. Dok su određene grane znanja važne ljudima određenih interesa i profesija, nauk o samospoznaji (odnosno umjetnost življenja, kako se naziva u Bhagavad-giti) omogućuje svim ljudima da razumiju život i svijet i nađu ključ koji rješava sve probleme u korijenu.

Kao što vedska medicina tretira najdublji uzrok bolesti, tako nauka o samospoznaji predstavljena u Bhagavad-giti i Šrimad-Bhagavatamu, oslovljava sam korijen problema materijalne egzistencije i daje vrlo prirodne odgovore i rješenja. Prema Vedama uzrok svih problema je neznanje koje je poput mraka. U mračnom i nepoznatom prostoru osjećamo tjeskobu, odnosno strah. Ne znamo gdje se nalazimo, kuda idemo ni što nas očekuje na putu. Vede poručuju “tamasi ma jyotir gamal” – “izađi iz mraka na svjetlo spoznaje.” Duhovno znanje Veda uklanja sve tjeskobe i frustracije koje proizlaze iz neznanja, kao što sunce raspršuje strah prouzrokovan tamom. Bojimo se smrti jer ne znamo da smo besmrtni, da tijelo umire a ne mi (duša). Bojimo se materijalnih gubitaka jer ne znamo da nemamo što izgubiti jer nikada ništa materijalno nismo ni posjedovali, došli smo bez ičeg na ovaj svijet te tako i odlazimo. Borimo se za materijalna dobra jer ne znamo da sve pripada Bogu a ne nama. Patimo kada tijelo pati jer ne shvaćamo razliku izmedu vječne, blažene duše i prolaznog tijela.

Žudimo za tjelesnim zadovoljstvom jer ne poznajemo pravu sreću, sreću duše. Jasnom i detaljnom analizom materije i duha vedski spisi nam omogućavaju da upoznamo naše pravo ja, da upoznamo duhovnu realnost i tako se oslobodimo mračne i tjeskobne iluzije materijalne egzistencije. To je poseban značaj vedske duhovne nauke koja je predivno objašnjena u najpoznatijim djelima vedske književnosti – Bhagavad-giti i Šrimad-Bhagavatamu. Ova su djela tisućljećima inspirilala filozofe, pjesnike, umjetnike i znanstvenike ne samo Istoka već i Zapada. Još stari Grci poznavali su i cijenili Vede, a kroz stoljeća njima se nadahnjuju i Goethe, Schopenhauer, Kant, Hegel, Hesse, Tesla, Einstein i mnogi drugi. Nijedan čovjek koji otvorenog uma, iskreno traga za rješenjem enigme života, neće zaobići ovu prebogatu riznicu najuzvišenije duhovne mudrosti koju je svijet ikada upoznao. Poznavanje Veda nije samo stvar opće kulture nego i pitanje opstanka.