Što su to Vede?
Madhva, jedan od glavnih učitelja vedske filozofije citirao je ovaj stih Bhavishya Purane dok je objašnjavao Vedanta-sutru (2.1.6). Evo tog stiha:
rg-yajuh-samartharvaš ca bharatam pancaratrakam
mula-ramayanam caiva veda ity eva šabditah
puranani ca yaniha vaišnavani vido viduh
Smatra se da su Rig, Yajur, Atharva i Sama, Mahabharata (koja sadrži Bhagavad-gitu), Pancaratra i izvorna Ramajana dijelovi vedske književnosti… Vaišnavski dodaci, poput Purana, također su dio vedske književnosti. Mogli bismo tu ubrojiti i znanstvenu literaturu poput Samhita, kao i tumačenja istaknutih učitelja koji su stoljećima usmjeravali tok vedske misli. Neki znanstvenici tvrde da su samo četiri izvorne Vede – Rig, Yajur, Atharva i Sama – prava vedska književnost. Same Vede, međutim, ne podržavaju ovakav stav, kao ni brojni istaknuti vedski učitelji poput Šankare, Ramanuje i Madhve.
Chandogja Upanišada (7.1.4) spominje Purane i Itihase (koje su općepoznate kao povijesne priče) kao “petu Vedu”: itihasa-puranah pancamah vedanam vedah. Također, Bhagavata-purana (1.4.20) potvrđuje: “Povijesne činjenice i vjerodostojne priče koje Purane sadrže nazivaju se petom Vedom.”
U svakom slučaju, da bi se neka književnost smatrala vedskom, mora imati isti cilj kao i izvorni vedski tekstovi. Vedski spisi (šastre) čine jednu harmoničnu cjelinu sa harmoničnim zaključkom (sidhanta). Tako kao vjerodostojan vedski spis možemo prihvatiti svako djelo koje se nadovezuje na vedsku sidhantu ne mijenjajući njeno značenje, čak i ukoliko taj rad ne pripada izvornim spisima. Zapravo, vedska tradicija zahtijeva i kasnije vjerodostojne radove koji bi mogli prenijeti vedsku poruku u skladu sa mjestom i vremenom. Ali, da bi ti radovi bili pravi, dodaci vedskoj književnosti moraju strogo slijediti učenja Veda, Purana i Vedanta-sutre.
Vedska književnost nije ni mrtva, ni arhaična. Ipak, svako djelo koje odstupa od vedske sidhante mora se smatrati ne-vedskim djelom, bilo ono drevno ili suvremeno. Zato se budizam, janainizam i sikhizam ne smatraju vedskima iako su se zaista razvili iz vedske književnosti. Čak je i poimanje hinduizma strano vedskom zaključku, kao što ćemo to kasnije iznijeti. Vedska književnost je vrlo opširna. Samo Rig Veda sadrži 1017 himni, Mahabharata se sastoji od 110 000 dvostihova, a osamnaest glavnih Purana od stotine tisuća stihova. Možemo se zapitati: “Zašto postoje ti spisi? Odakle su došli? Tko ih je zapisao?” Ova knjiga traga za odgovorima na ova pitanja u samim vedskim spisima….
