Povoljnosti ovog doba Kali

Śrīmad-Bhāgavatam 1.18.7.

nānudvesti kaliṁ samrāt
sāranga iva sāra-bhuk
kuśalāny āśu siddhyanti
netarāni krtāni yat

na — nikada; anudvesti — zavidi; kalim — Kaliju; samrāt — car; sāram-ga — realist, poput pčele; iva — kao; sāra-bhuk — onaj tko prihvaća bit; kuśalāni — povoljni predmeti; āśu — odmah; siddhyanti — postaju uspješni; na — nikada; itarāni — koji su nepovoljni; krtāni — kada se vrše; yat — toliko.

Mahārāja Parīksit je bio realist, poput pčela koje piju samo nektar. Savršeno je dobro znao da u ovom dobu Kali i sama pomisao na povoljna djela odmah donosi dobre posljedice, dok se nepovoljna djela moraju počiniti [da bi izazvala posljedice]. Zato nikada nije zavidio Kaliju.

Smisao: Doba Kali naziva se palim dobom. Budući da su živa bića u ovom palom dobu u teškom položaju, Svevišnji im je Gospodin dao posebne olakšice. Tako po Gospodinovoj volji živo biće ne postaje žrtva grešnog djela sve dok ga ne počini. U drugim bi dobima samim smišljanjem grešnog djela osoba postala njegova žrtva. Nasuprot tome, živom se biću u ovom dobu dodjeljuju plodovi pobožnih djela počinjenih i samo u mislima. Kao najučeniji i najiskusniji kralj, Mahārāja Parīksit nije nepotrebno zavidio Kaliju jer mu nije namjeravao dati priliku da čini grešna djela. Zaštitio je svoje podanike da ne postanu žrtvom grešnih djela doba Kali, a istodobno je Kaliju pružio sve pogodnosti dodijelivši mu određena mjesta.

Na kraju Śrīmad-Bhāgavatama rečeno je da u dobu Kali, iako su prisutne sve opake djelatnosti Kalija, ipak postoji jedna velika prednost. Spasenje se može dostići pjevanjem Gospodinovog svetog imena. Maharaja je Pariksit uložio organizirani napor kako bi raširio pjevanje Gospodinovog svetog imena i tako spasio građane od okova Kalija. Samo zbog ove prednosti veliki mudraci ponekad žele sve dobro dobu Kali. U Vedama je rečeno da se razgovarajući o djelatnostima Śrī Krišne možemo osloboditi svih nepovoljnosti doba Kali. Na početku Śrīmad-Bhāgavatama također je rečeno da recitiranjem Śrīmad-Bhāgavatama Svevišnji odmah biva zatočen u našemu srcu. To su neke od velikih prednosti doba Kali. Mahārāja Parīksit sve ih je iskoristio i odan svom vaisnavskom kultu, nije mislio ništa loše o dobu Kali.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Oživjeti vječni odnos s Krišnom

Śrīmad-Bhāgavatam 7.7.39.

rāyah kalatram paśavah sutādayo
grhā mahī kuñjara-kośa-bhūtayah
sarve ’rtha-kāmāh ksana-bhangurāyusah
kurvanti martyasya kiyat priyam calāh

rāyah — bogatstvo; kalatram — žena i prijateljice; paśavah — domaće životinje poput krava, konja, magaraca i pasa; suta-ādayah — djeca i slično; grhāh — velike zgrade i vile; mahī — zemlja; kuñjara — slonovi; kośa — riznica; bhūtayah — i drugi predmeti za zadovoljavanje osjetila i osjetilno uživanje; sarve — sve; artha — ekonomski razvitak; kāmāh — i osjetilno uživanje; ksana-bhangura — prolazni; āyusah — onoga čiji životni vijek; kurvanti — čini ili donosi; martyasya — onoga tko je predodređen da umre; kiyat — koliko mnogo; priyam — zadovoljstva; calāh — prolaznog i treperavog.

Obilje, lijepa žena i prijateljice, sinovi i kćeri, kuća, domaće životinje poput krava, slonova i konja, riznica, ekonomski razvitak i osjetilno uživanje – čak i životni vijek u kome se može uživati u svim ovim materijalnim obiljima – nesumnjivo su prolazni i treperavi. Budući da je ljudski život prolazan, kakvu dobrobit mogu ova materijalna obilja pružiti razumnom čovjeku koji je shvatio da je vječan?

Smisao: Ovaj stih opisuje kako zakoni prirode osujećuju pobornike ekonomskog razvitka u njihovim naporima. Kao što je u prethodnom stihu rečeno – kim visayopapādanaih: kakva je stvarna dobrobit od takozvanog ekonomskog razvitka? Povijest svijeta je pokazala da pokušaji da se poveća ekonomski razvitak putem napretka materijalne civilizacije radi materijalne udobnosti nisu dali lijek protiv neminovnosti rođenja, smrti, starosti i bolesti. Svatko zna za velika carstva u povijesti svijeta – rimsko carstvo, mogulsku imperiju, britansku imperiju, itd. – ali sva takva društva zaokupljena ekonomskim razvitkom (sarve ’rtha-kāmāh) bila su uništena po zakonima prirode kroz periodične ratove, kugu, glad, itd.

Tako su svi njihovi pokušaji bili treperavi i prolazni. U ovom stihu zato je rečeno – kurvanti martyasya kiyat priyam calāh: možemo biti jako ponosni na posjedovanje velike imperije, ali takve imperije su prolazne; nakon sto ili dvjesto godina sa svime biva svršeno. Sav takav ekonomski razvitak, iako stvoren uz veliki trud i napor, veoma brzo biva uništen. Zato je opisan kao calāh. Inteligentan čovjek treba zaključiti da materijalni ekonomski razvitak uopće nije ugodan. Čitav svijet opisan je u Bhagavad-gīti kao duhkhālayam aśāśvatam – bijedan i prolazan. Ekonomski razvitak može biti ugodan neko vrijeme, ali ne može potrajati.

Zato su brojni poslovni ljudi danas jako mrzovoljni, jer ih uznemiravaju razne pljačkaške vlade. Sve u svemu, zašto bismo tratili svoje vrijeme na takozvani ekonomski razvitak koji nije ni trajan, niti pruža zadovoljstvo duši? S druge strane, naš odnos s Krišnom, Svevišnjom Božanskom Osobom je vječan. Nitya-siddha krsna-prema. Čiste duše su vječno zaljubljene u Krišnu i tu vječnu ljubav, bilo da je to ljubav sluge, prijatelja, roditelja ili ljubavnika, uopće nije teško oživjeti. Posebno u ovom dobu, data je povlastica da jednostavno pjevanjem Hare Krišna maha-mantre (harer nāma harer nāma harer nāmaiva kevalam) osoba može oživjeti svoj izvorni odnos s Bogom i tako postati toliko sretna da ne želi ništa materijalno. Kao što je rekao Śrī Caitanya Mahāprabhu: na dhanam na janam na sundarīm kavitām vā jagad-īśa kāmaye.

Napredni bhakta u svjesnosti Krišne ne želi bogatstvo, sljedbenike ili posjede. Rāyaḥ kalatram paśavah sutādayo grhā mahī kuñjara-kośa-bhūtayah. Zadovoljstvo koje potječe od posjedovanja materijalnih obilja je dostupno, iako možda drugačijeg standarda, čak i u životima pasa i svinja, koji ne mogu oživjeti svoj vječni odnos s Krišnom. Međutim, u ljudskom životu možemo oživjeti naš vječni uspavani odnos s Krišnom. Zato je Prahlada Maharaja opisao ovaj život kao arthadam. Prema tome, umjesto da tratimo vrijeme na ekonomski razvitak, koji nam ne može donijeti sreću, ako jednostavno pokušamo oživjeti naš vječni odnos s Krišnom, pravilno ćemo iskoristiti svoje živote.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Iznad dvostranosti prijateljstva i neprijateljstva

Śrīmad-Bhāgavatam 7.5.11.

śrī-prahrāda uvāca
parah svaś cety asad-grāhah
pumsām yan-māyayā krtah
vimohita-dhiyām drstas
tasmai bhagavate namah

śrī-prahrādah uvāca — Prahlāda Mahārāja je odgovorio; parah — kao neprijatelja; svah — rođaka ili prijatelja; ca — takođe; iti — tako; asat-grāhah — materijalno shvaćanje života; pumsām — osoba; yat — koje; māyayā — vanjskom energijom; krtah — stvoreno; vimohita — zbunjena; dhiyām — onih čija je inteligencija; drstah — praktično doživljavam; tasmai — Njemu; bhagavate — Svevišnjoj Božanskoj Osobi; namah — svoje ponizno poštovanje.

Prahlāda Mahārāja je odgovorio: Odajem svoje ponizno poštovanje Svevišnjoj Božanskoj Osobi, čija je vanjska energija stvorila razliku između „mog prijatelja” i „mog neprijatelja”, zavodeći inteligenciju ljudi. Sada to doživljavam, iako sam ranije čuo o tome iz autoritativnih izvora.

Smisao: U Bhagavad-gīti (5.18) je rečeno:

vidyā-vinaya-sampanne
brāhmaṇe gavi hastini
śuni caiva śvapāke ca
panditāh sama-darśinah

“Ponizni mudrac, zahvaljujući pravom znanju, vidi jednakim očima učenog, plemenitog brahmanu, kravu, psa i psojedca [onoga tko ne pripada niti jednoj kasti].”

Panditāh, oni koji su zaista učeni – uravnoteženi, napredni bhakte koji imaju potpuno znanje o svemu – ne vide ni jedno živo biće kao prijatelja ili neprijatelja. Umjesto toga, sa širom vizijom, vide da je svatko djelić Krišne, kao što potvrđuje Śrī Caitanya Mahāprabhu (jīvera ‘svarūpa’ haya — krsnera ‘nitya-dāsa’). Kao djelić Svevišnjeg Gospodina svatko je stvoren da služi Gospodina, kao što je svaki dio tijela stvoren da služi cijelo tijelo. Kao sluge Svevišnjeg Gospodina, sva su živa bića istovjetna, ali vaisnava iz svoje prirodne poniznosti svako drugo živo biće oslovljava sa Prabhu (gospodar). Vaisnava smatra da su drugi sluge toliko napredni da mora puno naučiti od njih. Tako prihvaća sve druge Gospodinove bhakte kao prabhue, gospodare. Mada je svatko Gospodinov sluga, jedan vaisnava sluga iz poniznosti vidi drugog slugu kao svoga gospodara. Razumjevanje gospodara počinje sa razumjevanjem duhovnog učitelja.

yasya prasādād bhagavat-prasādo
yasyāprasādān na gatih kuto ’pi

“Milošću duhovnog učitelja osoba prima blagoslov Krišne. Bez milosti duhovnog učitelja ne može učiniti ni najmanji napredak.”

sāksād-dharitvena samasta-śāstrair
uktas tathā bhāvyata eva sadbhih
kintu prabhor yaḥ priya eva tasya
vande guroh śrī-caranāravindam

„Duhovnom učitelju se treba ukazati jednako poštovanje kao Svevišnjem Gospodinu, jer je Gospodinov najpovjerljiviji sluga. To potvrđuju svi razotkriveni spisi i slijede svi autoriteti. Zato odajem svoje ponizno poštovanje lotosolikim stopalima takvog duhovnog učitelja, koji je vjerodostojni predstavnik Śrī Harija (Krišne).”

Duhovni učitelj, Božji sluga, vrši najpovjerljiviju službu za Gospodina – izbavlja sve uvjetovane duše iz okova maye u kojoj živo biće misli: „Ovo je moj prijatelj, a ono je moj neprijatelj”. U stvari, Svevišnja Božanska Osoba je prijatelj svih živih bića i sva živa bića su Gospodinovi vječni sluge. Jedinstvo se može dostići ovim razumjevanjem, a ne neprirodnim mišljenjem da je svatko od nas Bog ili jednak Bogu. Pravo je razumjevanje da je Bog vrhovni gospodar, a mi svi sluge Svevišnjeg Gospodina i da smo stoga na istom nivou. Prahlada Maharaju njegov je duhovni učitelj Narada već poučio tome, ali je ipak bio iznenađen kako zbunjena duša smatra jednu osobu svojim neprijateljem, a drugu prijateljem.

Sve dok slijedimo filozofiju dvostranosti, smatrajući jednu osobu svojim prijateljem, a drugu svojim neprijateljem trebamo razumjeti da se nalazimo u okovima maye. Mayavadi filozof koji smatra da su sva živa bića Bog i da su stoga jedno, također griješi. Nitko nije jednak Bogu. Sluga ne može bili jednak gospodaru. Prema vaisnavskoj filozofiji, gospodar je jedan, a sluge su takođe jedno, ali razlika između gospodara i sluge mora nastaviti postojati čak i na oslobođenom nivou. Na uvjetovanom nivou mislimo da su neka živa bića naši prijatelji, a neka neprijatelji i tako se nalazimo pod utjecajem dvostranosti. Na oslobođenom nivou, međutim, živo biće shvaća da je Bog gospodar i da su sva živa bića, kao Božji sluge, jedno.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)