Neslavno slavljenje samoubojstva

Želja za oduzimanjem vlastita života vjerojatnije će se pojaviti kad članovi društva i njihovi vođe ne uspiju prepoznati duhovne dimenzije postojanja, već se usredotočuju na materijalne aspekte ljudskoga postojanja ili metafizičke puteve koji ne prodiru duboko u pravi smisao života. Ako nismo dovoljno povezani s transcendentalnim carstvom, može nas lako odnijeti veliki val apatije i očaja. Kad ljudi počine samoubojstvo, mogu otvoriti put drugim pojedincima i skupinama da učine isto, jer smo svi društvena bića podložna trendovima oko nas. Zanimljivo je primijetiti da oni koji s materijalnog stajališta “imaju sve” češće vrše samoubojstvo od ljudi u drugim društvenim skupinama.

Osim toga, neki od najinteligentnijih članova društva zastupaju stajališta koja ohrabruju negativne stavove prema ljudskome životu. Na primjer, filozofija egzistencijalizma, koja je utjecala na cijelu generaciju, potekla je od najvećih intelektualaca-takozvanih velikih umova kao što su Albert Camus i Jean Paul Sartre. Novokolumbijska enciklopedija kaže da Sartreova egzistencijalistička djela “gledaju na čovjeka kao na odgovorno, ali osamljeno biće opterećeno zastrašujućom slobodom izbora i prepuštanja sudbini u besmislenom svemiru.” Ti su mislitelji, naravno, bili iznimno inteligentni s materijalnog stajališta, no budući da su bili ateisti i da su prepoznavali samo materijalne pojave, njihove analize povijesti i ljudskoga stanja dovele su ih do zaključaka o ispraznosti i beznađu.

Mnogi od onih izloženih toj filozofiji neizbježno su se zapitali: “Kakva je korist od života ako smo se rodili samo da bismo se borili i na kraju umrli?” Vođeni načelima egzistencijalizma, pogrešno tumače slobodu. Prema njihovom mišljenju, ako život nema smisla, samoubojstvo postaje dopustivo i opravdano djelo. Sylvia Plath je još jedan primjer slavljenja samoubojstva. Bila je poznata spisateljica i pjesnikinja čije se pjesme i romani cijene i predaju na mnogim tečajevima suvremene engleske književnosti. Ona i još jedna suvremena spisateljica, Virginia Woolf, postale su gotovo legendarne pop heroine, dijelom zbog odbacivanja zahtjeva Života, što je u oba slučaja na kraju dovelo do samoubojstva.

Plathova se ugušila stavljajući glavu u pećnicu, a Woolfova je na se svezala velik kamen, a potom se bacila u vodu. Ta su samoubojstva naravno tragična, ali velika je tragedija i to što akademski krugovi gotovo obožavaju te žene. To njihov izbor čini još privlačnjim i prihvatljivijim. Kada ih slave kao velike spisateljice, postaju uzori drugim frustriranim intelektualcima. Tada im je lakše proglasiti da je priznavanje bijede uzimanjem pilule ili pucanjem u sebe, pošten i hrabar čin.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Potraga za Bogom

Śrīmad-Bhāgavatam 1.5.14

tato ’nyathā kiñcana yad vivaksatah
prthag drśas tat-krta-rūpa-nāmabhih
na karhicit kvāpi ca duhsthitā matir
labheta vātāhata-naur ivāspadam

tatah — od tog; anyathā — odvojeno; kiñcana — nešto; yat — sve što; vivaksatah — želiš opisati; prthak — odvojeno; drśah — vizija; tat-krta — u odgovoru na to; rūpa — oblik; nāmabhih — imenima; na karhicit — nikada; kvāpi — ikoji; ca — i; duhsthitā matih — treperavi um; labheta — dobiva; vāta-āhata — uznemiren vjetrom; nauh — brod; iva — kao; āspadam — mjesto.

Sve što si želio opisati odvojeno od vizije Gospodina, uznemirava um različitim oblicima, imenima i rezultatima, kao što vjetar ljulja brod bez sidrišta.

Smisao: Śrīla Vyāsadeva je sastavljač svih vedskih spisa. Tako je opisao transcendentalnu spoznaju na razne načine, na temelju koristoljubivih djelatnosti, spekulativna znanja, mistične moći i predana služenja. Osim toga, u svojim je Purānama preporučio obožavanje mnogobrojnih polubogova, različitih oblika i imena. Tako je zbunio ljude koji ne znaju trebaju li usredotočiti svoj um na služenje Gospodina ili ne; uznemireni su i uvijek u potrazi za pravim putem samospoznaje.

Śrīla Nārada ističe ovaj nedostatak u vedskim spisima koje je sastavio Vyāsadeva i tako pokušava naglasiti važnost opisivanja svega u odnosu sa Svevišnjim Gospodinom i ni sa kim drugim. Ustvari, ne postoji ništa drugo osim Gospodina koji se očituje u različitim ekspanzijama. On je korijen stabla i želudac tijela. Zalijevanje korijena pravi je proces hranjenja stabla, a hranjenjem se želuca svi dijelovi tijela opskrbljuju energijom. Stoga Śrīla Vyāsadeva nije trebao sastaviti nijednu drugu purānu osim Bhāgavata Purāne jer i najmanje odstupanje od toga može uništiti samospoznaju.

Ako i najmanje odstupanje može stvoriti takvu pustoš, što onda reći o namjernom širenju ideja odvojenih od Apsolutne Istine, Božanske Osobe! Najveći je nedostatak obožavanja polubogova stvaranje politeističkoga shvaćanja, što završava u raznim vjerskim sektama štetnim za promicanje Bhāgavatama, jedinoga djela koje može pružiti točne upute za samospoznaju u vječnom odnosu sa Božanskom Osobom, putem predana služenja u transcendentalnoj ljubavi. U tom je smislu prikladan primjer broda koji se ljulja na snažnom vjetru. Zbog stanja uznemirenosti prilikom odabira predmeta obožavanja rastreseni um politeista nikada ne može postići savršenstvo samospoznaje.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Lažno Predstavljanje

Caitanya-caritāmrita Antya 20.28

premera svabhava — yahan premera sambandha
sei mane, — ‘krsne mora nahi prema-gandha’

premera svabhava — priroda ljubavi prema Bogu; yahan — gdje; premera sambandha — odnos ljubavi prema Bogu; sei mane — on smatra; krsne — prema Gospodinu Krišni; mora — ja; nahi — nemam; prema-gandha — čak ni tračak ljubavi prema Bogu.

Prirodni simptom ljubavi prema Bogu je da bhakta ne smatra sebe bhaktom. Umjesto toga, uvijek misli da nema čak ni tračak ljubavi prema Krišni.

SMISAO: Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura objašnjava da se osobe koje su u stvari vrlo siromašne, jer ne posjeduju čak ni kap ljubavi prema Bogu ili čistog predanog služenja, lažno predstavljaju kao veliki bhakte, mada nikada ne mogu uživati u transcendentalnom blaženstvu predanog služenja. Tobožnji bhakte, poznati kao prakrta-sahajiye, ponekad ispoljavaju simptome devocije kako bi pokazali svoju sreću. Međutim, oni varaju jer su takvi simptomi devocije samo izvanjski. Prakrta-sahajiye ispoljavaju te simptome kako bi pokazali svoj navodni napredak u ljubavi prema Krišni, ali umjesto da ih hvale zbog njihovih simptoma transcendentalnog zanosa, čisti se bhakte ne vole s njima družiti. Savjetuje se da ne izjednačavamo prakrta-sahajiye s čistim bhaktama.

Kada je netko istinski napredan u zanosnoj ljubavi prema Krišni, ne pokušava sebe reklamirati. Umjesto toga, trudi se sve više i više služiti Gospodina. Prakrta-sahajiye ponekad kritiziraju čiste bhakte nazivajući ih filozofima, učenim ljudima, poznavateljima istine ili pažljivim promatračima, ali ne i bhaktama. S druge strane, sebe predstavljaju kao najnaprednije, transcendentalno blažene bhakte, duboko zaokupljene predanim služenjem i lude za kušanjem transcendentalnih draži. Također sebe opisuju kao najnaprednije bhakte u spontanoj ljubavi, poznavatelje transcendentalnih draži i najviše bhakte u bračnoj ljubavi prema Krišni itd.

Ne shvaćajući istinski transcendentalnu prirodu ljubavi prema Bogu, smatraju svoja materijalna osjećanja pokazateljem napretka. Na taj način zagađuju proces predanog služenja. Želeći postati pisci vaišnavskih djela, uvode svoja materijalna shvaćanja života u čisto predano služenje. Zbog svojih materijalističkih shvaćanja, reklamiraju sebe kao poznavatelje transcendentalnih draži, ali ne shvaćaju transcendentalnu prirodu predanog služenja.

(iz Caitanya-caritāmrite, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Kamsa započinje progone

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”.

Play

Stop

Susret Nande i Vasudeve

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”.

Play

Stop

Krišna ubija Putanu

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”.

Play

Stop

Krišna, takav kakav jest

Bhagavad-gīta 10.15

svayam evatmanatmanam
vettha tvam purusottama
bhuta-bhavana bhutesa
deva-deva jagat-pate

svayam — osobno; eva — zacijelo; atmana — sam; atmanam — Sebe; vettha — znaš; tvam — Ti; purusa-uttama — o najveća osobo; bhuta-bhavana — podrijetlo svega; bhuta-isa — o gospodaru svega; deva-deva — o gospodaru svih polubogova; jagat-pate — o gospodaru čitavog svemira.

Doista, samo Ti poznaješ Sebe Svojom unutarnjom moći, o Vrhovna Osobo, podrijetlo svega, gospodaru svih bića, Bože nad bogovima, gospodaru svemira!

SMISAO: Svevišnjeg Gospodina Krišnu mogu shvatiti osobe poput Arđune i njegovih sljedbenika, koje imaju odnos s Njim u predanom služenju. Osobe demonske ili ateističke prirode ne mogu shvatiti Krišnu. Umna spekulacija koja udaljava osobu od Svevišnjega Gospodina ozbiljan je grijeh. Stoga onaj tko ne poznaje Krišnu ne bi trebao pokušavati tumačiti Bhagavad-gītu. Bhagavad-gītā je nauk o Krišni koji je izgovorio sam Krišna i zato se treba shvatiti od Krišne, kao što ga je shvatio Arđuna. Ne bismo trebali slušati tumačenja ateističkih osoba.
U Śrīmad-Bhāgavatamu (1.2.11) rečeno je:

vadanti tat tattva-vidas
tattvam yaj jñanam advayam
brahmeti paramatmeti
bhagavan iti sabdyate

Vrhovna se Istina spoznaje u tri vida: kao neosobni Brahman, kao lokalizirana Paramātmā i na kraju kao Svevišnja Božanska Osoba. Tako u posljednjem stadiju razumijevanja Apsolutne Istine osoba prilazi Svevišnjoj Božanskoj Osobi.

Običan čovjek ili oslobođena osoba koja je spoznala neosobni Brahman ili lokaliziranu Paramātmu ne mora razumjeti Božju osobnost. Takvi ljudi trebaju pokušati shvatiti Vrhovnu Osobu iz stihova Bhagavad-gīte koje je izgovorila ta ista osoba – Krišna. Impersonalisti katkada prihvaćaju Krišnu kao Bhagavāna ili prihvaćaju Njegov autoritet.

No, mnoge oslobođene osobe ne mogu shvatiti da je Krišna Purusottama, Vrhovna Osoba. Zato Ga Arđuna oslovljava kao Purusottamu. Čak i tada osoba ne mora shvatiti da je Krišna otac svih živih bića. Zato Ga Arđuna oslovljava kao Bhūta-bhāvanu. Ako i shvati da je Krišna otac svih živih bića, osoba ne mora shvatiti da je Krišna vrhovni upravitelj i zato ga Arđuna ovdje oslovljava kao Bhūteśu, vrhovnog upravitelja svih živih bića.

Netko može znati da je Krišna vrhovni upravitelj svih živih bića, ali ne mora znati da je podrijetlo svih polubogova; zbog toga je ovdje oslovljen kao Devadeva, obožavani Bog svih polubogova. Čak i ako zna da je Krišna obožavani Bog svih polubogova, osoba ne mora znati da je Krišna vrhovni vlasnik svega; zato je oslovljen kao Jagatpati. Tako je u ovom stihu kroz Arđuninu spoznaju otkrivena istina o Krišni, a mi trebamo slijediti Arđunine stope kako bismo shvatili Krišnu takva kakav jest.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Duhovni osjećaji sreće

Śrīmad-Bhāgavatam 1.6.16, 1.6.17, 1.6.18

dhyāyataś caranāmbhojam
bhāva-nirjita-cetasā
autkanhyāśru-kalāksasya
hrdy āsīn me śanair harih

dhyāyatah — meditirajući tako na; carana-ambhojam — lotosova stopala lokalizirane Božanske Osobe; bhāva-nirjita — um preobražen transcendentalnom ljubavlju prema Gospodinu; cetasā — sve aktivnosti uma (mišljenje, osjećanje i htijenje); autkanthya — zbog čežnje; aśru-kala — suze su potekle; aksasya — iz očiju; hrdi — u mom srcu; āsīt — pojavila se; me — mojem; śanaih — bez odlaganja; harih — Božanske osoba.

Čim sam, uma preobražena transcendentalnom ljubavlju, počeo meditirati na lotosova stopala Božanske osobe, suze su mi potekle iz očiju. U tom se trenutku Božanska Osoba, Śrī Krsna, pojavila na lotosu mog srca.

Smisao: Ovdje je značajna riječ bhāva. Stadij bhāve dostiže se kad osoba razvije transcendentalnu ljubav prema Gospodinu. Početni se stadij naziva śraddhā, naklonost prema prema Svevišnjem Gospodinu. Da bi povećala tu naklonost, osoba se mora družiti s Gospodinovim čistim bhaktama. Treći je stadij slijeđenje propisanih pravila predanog služenja. To će raspršiti sve vrste bojazni i ukloniti sve osobne nedostatke koji spriječavaju napredak u predanom služenju. Kada svi osobni nedostaci i sumnje nestanu, javlja se temeljna vjera u transcendenciju, a ukus za nju povećava se u velikoj mjeri.

Ovaj stadij vodi k privlačnosti. Nakon toga razvija se bhāva koja prethodi čistoj ljubavi prema Bogu. Svi su ovi stadiji samo različite točke u razvoju transcendentalne ljubavi. Kad je um obuzet transcendentalnom ljubavlju, bhakta osjeća snažnu odvojenost koja uzrokuje osam vrsta zanosa i suze spontano teku iz njegovih očiju. Budući da je Nārada Muni u prošlom životu dosegao taj stadij ubrzo nakon napuštanja kuće, mogao je opaziti prisutnost Gospodina i jasno to doživjeti svojim razvijenim duhovnim osjetilima, koja su u potpunosti bila očišćena od primjesa materije.

Śrīmad-Bhāgavatam 1.6.17

premātibhara-nirbhinna-
pulakāngo ’tinirvrtah
ānanda-samplave līno
nāpaśyam ubhayam mune

premā — ljubav; atibhara — prekomjerna; nirbhinna — posebno istaknuta; pulaka — osjećaja sreće; angah — različiti dijelovi tijela; ati-nirvrtah — potpuno savladao; ānanda — zanos; samplave — u oceanu; līnah — utonuo; na — ne; apaśyam — mogao vidjeti; ubhayam — oboje; mune — O Vyāsadeva.

O Vyāsadeva, budući da su me tada preplavili osjećaji sreće, svaki je dio mog tijela oživio. Uronjen u ocean zanosa, nisam više vidio ni sebe ni Gospodina.

Smisao: Duhovni se osjećaji sreće i snažnih zanosa ne mogu usporediti ni sa čim materijalnim. Stoga je vrlo teško izraziti takve osjećaje. Riječi Śrī Nārade Munija izražavaju samo tračak tog zanosa. Svaki dio tijela ili osjetila ima posebnu namjenu. Kada osoba ugleda Gospodina, sva se osjetila potpuno bude da bi Ga služila. U stanju oslobođenja osjetila djeluju punom snagom, služeći Gospodina. Zato je Nārada izgubio vlast nad sobom i nije više vidio ni sebe ni Gospodina.

Śrīmad-Bhāgavatam 1.6.18

rūpam bhagavato yat tan
manah-kāntam śucāpaham
apaśyan sahasottasthe
vaiklavyād durmanā iva

rūpam — oblik; bhagavatah — Božanske Osobe; yat — kakav jest; tat — to; manah — uma; kāntam — kako želi; śucā-apaham — uništavajući svu nejednakost; apaśyan — ne vidjevši; sahasā — iznenada; uttasthe — ustao; vaiklavyāt — uznemiren; durmanāh — izgubio ono što želi; iva — kao da je.

Gospodinov transcendentalni oblik, takav kakav jest, zadovoljava želje uma i odmah uklanja sav nespokoj. Izgubivši iz vida taj oblik, iznenada sam ustao, uznemiren, kao što čini onaj tko izgubi ono što voli.

Smisao: Nārada Muni se uvjerio da Gospodin ima oblik. Međutim, Njegov se oblik potpuno razlikuje od svih oblika koje znamo iz iskustva. Cijeli život gledamo različite oblike u materijalnom svijetu, no nijedan od njih nije u stanju zadovoljiti um, niti ga smiriti. To su posebna obilježja Gospodinova transcendentalnog oblika. Tko ga jednom ugleda, neće se više zadovoljiti ni sa čim drugim; nijedan oblik u materijalnom svijetu ne može više zadovoljiti promatrača.

Tvrdnja da je Gospodin bezobličan ili neosoban znači da nema materijalni oblik i ne nalikuje materijalnoj osobi. Kao duhovna bića koja imaju vječan odnos s transcendentalnim oblikom Gospodina, život za životom tragamo za tim oblikom i tu žudnju ništa materijalno ne može zadovoljiti. Nārada Muni ga je ugledao samo na tren, ali se uznemirio izgubivši ga iz vida i odmah je ustao da ga pronađe. Postigao je ono za čim svi tragamo život za životom i kad je ponovo izgubio Gospodina iz vida, opravdano je bio izbezumljen.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Poricanje vječnosti duše

“Američki san” postupno postaje noćna mora. Možda je najužasnija komponenta tog “američkog sna” zatajivanje informacije o reinkarnaciji. Diljem svijeta glavne religije i općenito prihvaćene vjerodostojne filozofije prihvatile su koncept reinkarnacije. Reinkarnacija je zapravo sastavni dio filozofije američkih urođenika, afričke filozofije, hinduizma, budizma, taoizma, drevne grčke filozofije, mističnog judaizma i mističnog islama. Učenjaci koji proučavaju povijest religija također mogu potvrditi da je reinkarnacija neodjeljivi dio ranog mističnog kršćanstva.

Tek u šestom stoljeću, nakon što je car Justinijan reinkarnaciju proglasio neprihvatljivom i heretičkom doktrinom, kršćani su je počeli odbacivati. Djela ranih kršćana, kao što je sv. Jeronim u četvrtom stoljeću, objašnjavaju da se reinkarnacija smatrala ezoteričkom doktrinom koju bi kršćanska filozofija trebala shvatiti i definirati. U drugome stoljeću Origen u svojoj knjizi ‘O prvim načelima’, koja se i danas može naći u knjižnicama, raspravlja o temama reinkarnacije. Ako istražujemo različite svete spise, još uvijek u svima njima možemo pronaći naznake reinkarnacije.

Istina je da su drevni filozofi, suvremeni mistični jogiji i liberalni spiritualisti uvijek priznavali vječnost duše. Doista, taj je koncept toliko široko prihvaćen u mnogim dijelovima svijeta da se oni koji ne vjeruju u reinkarnaciju smatraju zavedenima. Međutim, ovdje na Zapadu, zatomljivanje i obezvrjeđivanje tog koncepta toliko su istaknuti da su čak i oni koji priznaju vječno postojanje duše na kraju dovedeni u iskušenje da odbace to duboko razumijevanje. To je odbacivanje krajnje omalovažavajuće za dušu jer uvjerava ljude da moraju živjeti samo na fizičkoj razini “ovdje” i “sada” i odbaciti sve što ima višu, suptilniju prirodu. Naravno, održavanje takva sna zahtijeva hodanje u snu, a svatko zna da se mjesečar izlaže velikoj opasnosti nesreća, padova i povreda.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Ruka Boga iza svega

Śrīmad-Bhāgavatam 1.17.22

rājovāca
dharmam bravīsi dharma-jña
dharmo ’si vrsa-rūpa-dhrk
yad adharma-krtah sthānam
sūcakasyāpi tad bhavet

rājā uvāca — kralj reče; dharmam — religija; bravīsi — kao što govoriš; dharma-jña — onaj tko poznaje zakone religije; dharmah — oličenje religije; asi — ti si; vrsa-rūpa-dhrk — prerušen u bika; yat — što god; adharma-krtah — onaj tko djeluje bezbožno; sthānam — mjesto; sūcakasya — onaj tko ustanovljuje; api — također; tat — to; bhavet — postaje.

Kralj reče: O ti koji si uzeo oblik bika! Poznaješ istinu o religiji i razumiješ kako onaj tko otkrije grešnika mora podijeliti njegovu sudbinu. Ti nisi nitko drugi do oličenje religije.

Smisao: Bhakta zaključuje da nitko nije izravno odgovoran za dobra ili loša djela, bez odobrenja Gospodina; stoga nikoga ne smatra izravno odgovornim za takvo djelovanje. Međutim, u oba slučaja prihvaća kao, gotovu činjenicu da su i dobitak i gubitak Bogom dani te su stoga izrazi Njegove milosti. Nitko ne poriče da dobitak dolazi od Boga, ali u slučaju gubitka ili nesreće, javlja se sumnja, kako je Gospodin mogao biti tako bezobziran prema svom bhakti stavljajući ga u veliku nevolju.

Isus Krist je naizgled bio stavljen u takvu veliku nevolju kada su ga neuki razapeli, ali nikad se nije ljutio na te nitkove. To je način prihvaćanja stvari, i povoljnih i nepovoljih. Tako je za bhaktu onaj tko utvrdi identitet grešnika jednako grešan kao i počinitelj grijeha. Bhakta podnosi svu nesreću videći je kao Božju milost. Mahārāja je Parīksit to opazio i zato je shvatio da bik nije nitko drugi do oličenje religije. Drugim riječima bhakta nikada ne pati jer je za bhaktu koji vidi Boga u svemu takozvana patnja također Božja milost.

Krava i bik nikada se nisu žalili kralju da ih je mučio Kali, premda svatko ulaže takve žalbe državnim autoritetima. Zbog izvanrednog ponašanja bika kralj je zaključio da je bik zacijelo oličenje religije jer nitko drugi ne bi mogao shvatiti istančanu složenost zakona religije.

Śrīmad-Bhāgavatam 1.17.23

A možda si zaključio da nitko ne može procijeniti umnom spekulacijom ili igrom riječi Gospodinove energije budući da su nepojmljive?

Smisao: Može se postaviti pitanje zašto bi se bhakta suzdržavao od utvrđivanja počinitelja, iako pouzdano zna da je Gospodin krajnji činitelj svega. Znajući tko je krajnji činitelj, osoba se ne bi trebala pretvarati da to ne zna. U odgovoru na ovu sumnju možemo reći da Gospodin također nije izravno odgovoran, jer sve obavlja Njegova ovlaštena māyā-śakti, materijalna energija. Materijalna energija uvijek izaziva sumnje u vrhovni autoritet Gospodina.

Oličenje religije savršeno je dobro znalo da se ništa ne može zbiti bez odobrenja Svevišnjeg Gospodina, no ipak je pod utjecajem iluzorne energije bilo dovedeno u sumnju te se suzdržalo od spominjanja vrhovnog uzroka. Ova je sumnjičavost bila posljedica onečišćenjem dobom Kali i materijalnom energijom. U sadašnjem dobu moć je obmanjujuće energije toliko velika da je skoro nemoguće izdići se iznad njezinog utjecaja.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)