Nektar za smrtna bića

Utjecaj doba Kali

Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.22.

tvam nah sandarśito dhātrā
dustaram nistitīrsatām
kalim sattva-haram pumsām
karna-dhāra ivārnavam

tvam — Tvoju Milost; naḥ — nama; sandarśitah — susrevši; dhātrā — providnošću; dustaram — nesavladiv; nistitīrhatām — za one koji žele prijeći; kalim — doba Kali; sattva-haram — koje izopačuje dobre odlike; pumsām — ljudi; karna-dhārah — kapetan; iva — kao; arnavam — ocean.

Prosuđujemo da smo voljom providnosti susreli Tvoju Milost samo da bismo te prihvatili kao kapetana broda za one koji žele prijeći nesavladiv ocean Kali, koji izopačuje sve dobre odlike ljudskoga bića.

Smisao: Doba Kali veoma je opasno za ljudsko biće. Ljudski je život namijenjen samospoznaji, no zbog utjecaja tog opasnog doba ljudi su posve zaboravili cilj života. U ovom će se dobu životni vijek postupno smanjivati. Ljudi će postupno gubiti pamćenje, istančanije osjećaje, snagu i vrline. Popis nepravilnosti u tom dobu naveden je u dvanaestom pjevanju ovoga djela. Zato je to doba veoma teško za one koji žele iskoristiti život za samospoznaju.

Ljudi su toliko obuzeti zadovoljavanjem osjetila da su potpuno zaboravili na samospoznaju. Iz ludosti otvoreno kažu da nema potrebe za samospoznajom jer ne shvaćaju da je ovaj kratki život samo trenutak na našem dugom putu k samospoznaji. Cijeli je sustav naobrazbe usko povezan sa zadovoljavanjem osjetila, a ako učen čovjek razmisli o tome, uvidjet će da se djeca ovoga doba namjerno šalju u klaonice takozvana obrazovanja. Učeni se ljudi, stoga, moraju čuvati ovoga doba.

Ako žele prijeći opasni ocean Kali, moraju slijediti stope mudraca iz Naimisāraṇye i prihvatiti Śrī Sūtu Gosvāmīja ili njegova vjerodostojna predstavnika, za kapetana broda. Brod je poruka Šri Krišne u obliku Bhagavad-gīte ili Śrīmad-Bhāgavatama.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Gospodinova priroda je transcendentalna

Śrīmad-Bhāgavatam 1.3.37.

na cāsya kaścin nipunena dhātur
avaiti jantuḥ kumanῑsa ūtīh
nāmāni rūpāni mano-vacobhih
santanvato nata-caryām ivājñah

na – ne; ca – i; asya – Njega; kaścit – svatko; nipunena – vještinom; dhātuh – stvoritelja; avaiti – može poznavati; jantuh – živo biće; kumanīsah – neuko; ūtih – Božje djelatnosti; nāmāni – Njegova imena; rūpāni – Njegovi oblici; manaḥ–vacobhih – umnom spekulacijom ili riječima; santanvatah – pokazujući; nata–caryām – dramski glumac; iva – poput; ajñah – budalasti.

Budalasti ljudi siromašna znanja ne mogu shvatiti transcendentalnu prirodu oblika, imena i djelatnosti Gospodina, koji glumi kao dramski glumac, niti mogu, svojim riječima i ispraznim mudrovanjem to opisati.

Smisao: Nitko ne može pravilno opisati transcendentalnu prirodu Apsolutne Istine. Zato je rečeno da se Bog ne može shvatiti umom niti opisati riječima. Unatoč tomu, postoje ljudi siromašna znanja koji žele shvatiti Apsolutnu Istinu nesavršenom umnom spekulacijom i pogrešnim opisivanjem Božjih djelatnosti. Za neupućenu osobu Njegove su djelatnosti – pojava i odlazak, imena, oblici, atributi, osobna obilježja i pratnja – tajanstveni.

Postoje dvije vrste materijalista: oni koji žele uživati u plodovima svoga rada i empirijski filozofi. Prvi nemaju gotovo nikakvo znanje o Apsolutnoj Istini, dok se spekulanti, doživjevši neuspjeh u koristoljubivim djelatnostima, okreću Apsolutnoj Istini i pokušavaju je spoznati pukim filozofiranjem. Za sve te ljude Apsolutna Istina je tajna, kao što za djecu trikovi mađioničara ostaju tajna. Obmanuti varkama Vrhovnoga Bića, abhakte, koji mogu biti vrlo umješni u koristoljubivom radu i filozofskoj spekulaciji, uvijek ostaju u neznanju. Takvim ograničenim znanjem ne mogu prodrijeti u tajanstvene predjele transcendencije.

Umni su spekulanti malo napredniji od materijalista okorjelih u sebičnom djelovanju, no budući da su također pod utjecajem iluzije, smatraju da je sve što ima oblik, ime i djelovanje, samo proizvod materijalne energije. Za njih je Vrhovni Duh bezobličan, bezimen i nedjelatan. Oni izjednačavaju transcendentalno ime i oblik Gospodina sa svjetovnim imenima i oblicima i stoga se nalaze u neznanju. Tim se siromašnim znanjem ne može shvatiti prava priroda Vrhovnog Bića. Kao što je rečeno u Bhagavad–gīti, Gospodin je uvijek na transcendentalnom položaju, čak i kada je u materijalnom svijetu. Neuki ljudi međutim, smatraju Gospodina jednim od velikana svijeta i tako bivaju zavedeni iluzornom energijom.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (9. dio)

Na temelju vjernih prijevoda najranijih kršćanskih tekstova, ne nalazimo niti jednog primjera, ili slučaja, u kojem se jedenje mesa oprašta ili prihvaća.

Većina se kasnijeg kršćanskog racionaliziranja o konzumiranju mesa zasniva na pogrešnim prijevodima ili pak na doslovnom tumačenju općih kršćanskih simbola koje je trebalo promatrati u figurativnom smislu. Ključni je element, naravno, interpretacija, pa osoba stoga mora prosuditi kakva su bila Isusova djela i djela njegovih učenika, ne bi li vidjela jesu li ona u ikakvoj vezi s mesnom prehranom. Nadalje, rani kršćanski oci i sljedbe prakticirali su strogo vegetarijanstvo.

Prema tome, ako se oslonimo na pažljivo prevedene biblijske tekstove, te iz šire perspektive osmotrimo Isusovo učenje i uzmemo u obzir jasno naučavanje ranih kršćana, vidjet ćemo kako svi podupiru vegetarijanstvo. Ovaj ideal o skladnom životu u zajednici sa svim Božjim stvorenjima prekrasno je u jednoj svojoj pjesmi izrazio Werner Bergengruen.

Pjesma govori o psu koji se nekako našao u crkvi prilikom mise. Uznemirena i nervozna, djevojčica kojoj je pas pripadao, uspjeva svog prijatelja psića izvući napolje. Pritom razmišlja: „Kakva neprilika – pas u crkvi!“. Ali Bergengruen ističe kako je crkva puna životinja: vol i magarac uz Božićne jasle, lav do nogu sv. Jeronima, Jonina riba, konj sv. Martina, orao, golub, pa čak i zmija.

I dok djevojčica, napuštajući crkvu, sramežljivo uviđa kako je njezin ljubimac samo još jedna od mnoštva tih životinja, sa slika i kipova po cijeloj crkvi sve joj se one počinju osmjehivati. U tom se trenutku razliježe smijeh orguljaša, a potom i njegova pjesma: „O stvorenja sva, u slavu Boga sad se oglasite!“ Takvo je slavljenje prirodno, jer u crkvi, kao i na svakom drugom mjestu, sva bića dolaze od Boga.

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)

Nektar za smrtna bića

Śrīmad-Bhāgavatam 1.18.11.

rsaya ūcuh
sūta jīva samāh saumya
śāśvatīr viśadam yaśah
yas tvam śamsasi krsnasya
martyānām amrtam hi nah

rsayah ūcuh — dobri mudraci rekoše; sūta — o Sūta Gosvāmī; jīva — želimo da živiš; samāh — mnogo godina; saumya — dostojanstven; śāśvatīh — vječan; viśadam — posebno; yaśah — u slavi; yah tvam — jer ti; śaṁsasi — lijepo govoriš; krsnasya — Śrī Krišne; martyānām — onih koji umiru; amrtam — vječnost života; hi — zacijelo; nah — naš.

Dobri mudraci rekoše: O dostojanstveni Sūta Gosvāmī! Poživi mnogo godina i budi vječno slavan jer vrlo lijepo govoriš o djelatnostima Šri Krišne, Božanske Osobe! To je nektar za smrtna bića kao što smo mi.

Smisao: Kada slušamo o transcendentalnim odlikama i djelatnostima Božanske Osobe, možemo se uvijek sjećati Gospodinovih riječi u Bhagavad-gīti (4.9). Čak i kada djeluje u ljudskom društvu, sva su Njegova djela transcendentalna jer ih očituje Njegova duhovna energija koja se razlikuje od Njegove materijalne energije. Kao što je rečeno u Bhagavad-gīti, takva se djela nazivaju divyam. To znači da Gospodin ne djeluje niti se rada kao obično živo biće pod nadzorom materijalne energije, niti je Njegovo tijelo materijalno ili promjenjivo kao tijelo običnih živih bića.

Tko shvati ovu činjenicu, od Gospodina ili osobe koju je On opunomoćio, po napuštanju sadašnjega materijalnog tijela više se ne rađa. Takvoj se prosvijetljenoj duši dopušta ulazak u duhovno carstvo Gospodina u kojem se zaokuplja transcendentalnim služenjem punim ljubavi za Gospodina. Stoga, što više slušamo o transcendentalnim djelatnostima Gospodina, opisanim u Bhagavad-gīti i Śrīmad-Bhāgavatamu, to više spoznajemo Njegovu transcendentalnu prirodu i tako sigurno napredujemo na putu povratka Bogu.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)