Čitav svijet može postati svjestan Krišne
Śrīmad-Bhāgavatam 4.8.54.
om namo bhagavate vāsudevāya
mantrenānena devasya
kuryād dravyamayīmbudhah
saparyāmvividhair dravyair
deśa-kāla-vibhāgavit
om — o moj Gospodine; namah — odajem svoje ponizno poštovanje; bhagavate — Svevišnjoj Božanskoj Osobi; vāsudevāya — Svevišnjem Gospodinu, Vasudevi; mantrena — ovom himnom ili mantrom; anena — ovo; devasya — Gospodina; kuryāt — treba učiniti; dravyamayīm — fizički; budhah — onaj tko je učen; saparyām — obožavanje propisanom metodom; vividhaih — s različitim; dravyaih — predmetima; deśa — ovisno o zemlji; kāla — vremena; vibhāga-vit — onaj tko zna podjele.
Om namo bhagavate vāsudevāya. Ovo je mantra koja se sastoji od dvanaest slogova i namijenjena je obožavanju Gospodina Krišne. Osoba treba ustoličiti fizičke oblike Gospodina i pjevajući mantru treba ponuditi cvijeće, voće i druge različite namirnice, točno prema pravilima i propisima koje su propisali autoriteti. Ali to treba učiniti u skladu s mjestom, vremenom i popratnim pogodnim i nepogodnim okolnostima.
Smisao: Om namo bhagavate vāsudevāya je poznata kao dvādaśāksara-mantra. Ovu mantru pjevaju vaisnava bhakte i počinje s pranavom, ili omkārom. Postoji naredba da oni koji nisu brāhmane ne mogu izgovarati pranava mantru. Ali Dhruva Maharaja je bio rođen kao ksatriya (ratnik). Odmah je priznao Naradi Muniju da kao ksatriya nije mogao prihvatiti njegove upute o odricanju i umnoj ravnoteži, što su dužnosti brahmane. Uprkos tome, mada nije bio brāhmana, već ksatriya, na temelju autoriteta Narade, Dhruvi je bilo dozvoljeno da izgovara pranava omkāru. To je vrlo značajno. Posebno u Indiji, kastinski brāhmane jako prigovaraju kada osobe iz drugih kasta koje nisu rođene u obiteljima brāhmana izgovaraju ovu pranava mantru. Ali ovde nalazimo prešutni dokaz da se osobi koja prihvati vaisnavsku mantru ili vaisnavski način obožavanja Božanstva, dozvoljava da pjeva pranava mantru. U Bhagavad-giti Gospodin osobno prihvaća da se svatko, čak i ako pripada nižim vrstama života, može uzdići do najvišeg položaja i vratiti se kući, natrag Bogu, jednostavno ako pravilno vrši obožavanje.
Kao što je ovdje izjavio Narada Muni, propisana pravila su da osoba treba prihvatiti mantru od vjerodostojnog duhovnog učitelja i čuti je kroz jedno uho. Ne samo da treba pjevati ili tiho izgovarati mantru, već ispred sebe mora imati Božanstvo ili fizički oblik Gospodina. Naravno, kada se Gospodin pojavi, to više nije fizički oblik. Na primjer, kada se željezo užari u vatri, više nije željezo već vatra. Slično tome, kada izradimo oblik Gospodina, bilo od drveta, kamena, metala, dragulja, boje ili u umu – to je vjerodostojni, duhovni, transcendentalni oblik Gospodina. Osoba mora ne samo primiti mantru od vjerodostojnog duhovnog učitelja poput Narade Munija ili njegovog predstavnika u učeničkom slijedu, već je mora i pjevati. I ne samo da je mora pjevati, već također mora nuditi hranu koja joj je dostupna u njenom djelu svijeta, u skladu s vremenom i mogućnostima. Metoda obožavanja – pjevanje mantre i izrada Gospodinovog oblika – nije stereotipan, niti je svuda jednak. U ovom je stihu posebno spomenuto da osoba treba uzeti u obzir vrijeme, mjesto i mogućnosti.
Nastavak teksta...
Formalnosti se mogu malo tu i tamo promijeniti da bi postale vaisnave. Gospodin Caitanya Mahaprabhu je preporučio da se Njegovo ime treba čuti u svakom kutu svijeta. Kako je to moguće ako osoba ne propovjeda svuda? Kult Gospodina Caitanye Mahaprabhua je bhāgavata-dharma i On posebno preporučuje Krišna kathu, ili kult Bhagavad-gīte i Śrīmad-Bhāgavatama. On preporučuje da svaki Indijac, smatrajući ovaj zadatak para-upakārom, dobrotvornom djelatnošću, prenese Gospodinovu poruku ostalim stanovnicima ovoga svijeta. “Ostalim stanovnicima svijeta” se ne odnosi samo na one koji su upravo kao indijski brāhmane i ksatriye, ili kastinski brāhmane, koji tvrde da su brāhmane jer su se rodili u obiteljima brāhmana. Taj princip da samo Indijce i hinduse treba uvesti u vaisnavski kult je potpuno pogrešan. Treba napraviti propagandu da bi se svatko uveo u vaisnavski kult.
Pokret svjesnosti Krišne namijenjen je tom cilju. Nema prepreka propagiranju pokreta svjesnosti Krišne, čak i među ljudima rođenim u obiteljima candala, mleccha ili yavana. Čak i u Indiji, ovu je činjenicu potvrdio Śrīla Sanātana Gosvāmī u svojoj knjizi Hari-bhakti-vilāsi, koja je smrti i mjerodavni vedski vodič za vaisnave u njihovom svakodnevnom ponašanju. Sanātana Gosvāmī kaže da kao što se bronca može pretvoriti u zlato kada se kemijskim procesom pomješa sa živom, tako vjerodostojnom diksom ili metodom inicijacije, svatko može postati vaisnava. Osoba treba primiti inicijaciju od vjerodostojnog duhovnog učitelja, koji dolazi u učeničkom slijedu i kojeg je opunomoćio njegov duhovni učitelj. To se naziva dīksā-vidhāna. Gospodin Krišna izjavljuje u Bhagavad-giti, vyapāśritya: osoba treba prihvatiti duhovnog učitelja. Tim procesom čitav svijet može postati svjestan Krišne.
Zatvori
(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
